whattafashion.com

Nedostatak morala standardne vrijednosti preoblikuje u izopačenu stvarnost

Gaženjem po dostojanstvu čovjeka, podcjenjivanjem, obezvređivanjem njegovog obrazovanja i rada, veličanjem nemorala, svjesno uništavamo društvo, a onda se čudimo kad ništa u njemu ne valja.

Nakon što pogriješi i pokajnički se ponovno uvuče u Aliciin život, Peter (serija Dobra žena) se obraća pastoru, za savjet, kako dalje, nakon bračnog brodoloma. Ovaj mu preporuči da se posveti vjeri u Boga, obasipa ga savjetima, no Peteru se u nekom trenutku opet nešto okrene u glavi i smije se vlastitoj ideji, da postane bolji čovjek.

„Ti uopće nisi spreman na promjene, zato one ne mogu doći.“, pojašnjava mu pastor.

Činjenica, kad netko nije spreman na promjenu, ponašanja, navika, a time ni na usvajanje novih vrijednosti, vi se možete polomiti oko te osobe da ju dozovete pameti. Ona jednostavno nije spremna.

Možete pisati i moliti, čak i preklinjati da razmisli o svojim postupcima, ta je osoba duhovno odsutna ili bismo mogli reći, siromašna duhom i opsjednuta iskrivljenom predodžbom sebe i svoje veličine.

Njoj je njena zloća zabavna. Njoj je neposluh i otpor prema dobroj verziji sebe zabavan i primamljiv.

A sve dok je tako, ne može biti ni promjene njene osobnosti, na bolje. Alkoholičar ne prestaje piti dok se ozbiljno ne razboli ili dok ga silom ne ubacite u neku grupu na liječenje, a slično se ponaša i narkoman.

Seksualni ovisnik ne prestaje dok ga ne kaznite, a prostitutka (svojom voljom) i dalje zarađuje na svojim seksualnim aktivnostima, bez obzira na zabrane, sve dok se ne razboli, dok ju ne ulove ili sama iz nekog razloga odluči da je vrijeme da stane.

Samo osobe koje imaju jaki poriv za promjenama, bilo to duboko nezadovoljstvo ili strah, od nekoga ili nečega, mijenjaju sebe na bolje.

Nije danas popularno biti pametna, popularno je biti lijepa, naglašena, izazovna, seksipilna, prepravljena, skoro do fizičkog savršenstva. U doba podcjenjivanja inteligencije, kolo vode žene s izgledom na izvolite, smanjenih mentalnih kapaciteta, čija je jedina dužnost zabaviti mase, muškaraca.

I vrijeđa izjava takve, da je opterećena poslom, a jedini posao joj je zapravo briga o izgledu i napaljivanju muškaraca. Nije li sramotno, da žene koje nude oskudne lookove, vode pred ženama koje se izdižu otmjenošću i intelektualnom snagom? Nije li smiješno i porazno, po muškarce, kad se nabacuju izjavama “i prostitucija je rad”.

Kakav rad, jebote? Intelektualni, fizički? Od kada se ševa i to za pare, smatra radom? Po toj logici, svaka žena koja nakon probijanja himena nekome raširi noge, ima pravo naplatiti svoje usluge. Seksanje za pare je stoga izbjegavanje konkretnog rada i prihvaćanje lakše pozicije.

Nije rad ako se skidaš, radi popularnosti i nabacivanja novčanicama, da svaka budala na kugli zemaljskoj ima mogućnost uloviti dio tvoje intime.

Jedna moja kolegica, VSS, nakon što nije uspjela naći bolji posao, prihvatila je rad u pekari. Druga je, također VSS, nakon otkaza u tekstilnoj industriji, nemogućnosti nalaženja posla, prihvatila posao čistačice u inozemstvu. Nije li to tužno?

Obje su bile jako dobre studentice, ali nisu u životu imale sreće. Ili bolje, nisu željele prodati dostojanstvo, na način da s nekim za pare legnu u krevet. Nije im palo na pamet. Radije su prihvatile šljaku nisko kvalificiranog radnika. Trebao im je novac, jako im je trebao, ali nisu za novac htjele raširiti noge.

Znam, vulgarna sam, ali te kvalitetne, talentirane žene, praktički su završile na ulici jer se veća pažnja pridavala samozvanim dizajnericama, koje su sponzorlukom i sumnjivim kanalima došle do svojih poslova i luksuznih lokala. I danas se takvima pridaje veća pažnja, nego onima koje svojim mukotrpnim intelektualnim i fizičkim radom ostvaruju ciljeve.

Nedavno sam, pripremajući ovaj tekst, naišla na izjave bivše prostitutke, strankinje, u jednom inozemnom članku, koje su me se prilično dojmile. Po njoj, nema neke velike razlike između tzv prostitutki i amaterki, odnosno običnih žena, a sve pretpostavke o prostitutkama, po njoj, temelje se na zabludama, da su uvijek spremne pružiti uslugu bez obzira kako ih tretirate i da je za muškarce svaki sex dobar sex.

Dok se druga izjava može čak i smatrati istinom, za neke muškarce, posebno one koji preferiraju uličarke, ona tvrdi da samo inteligentan muškarac daje 300 dolara za nešto u što vjeruje da će biti dobro. Odnosno, on plaća jer želi kvalitetan doživljaj djevojke, žene i njene usluge, a isti taj doživljaj postaje kvalitetniji kada ju tretira poput dame.

Većina escort dama će se potruditi brzo obaviti sex, ako osjete da ih se tretira kao robu i ispratiti muškarca iz sobe odmah po obavljenom poslu, a tipični bogati klijent ili onaj koji si priželjkuje to vrhunsko iskustvo, uslugu, uživa iluziju da neka ljepotica želi s njim provesti vrijeme, pa makar znao da je to samo radi love.

Ona također tvrdi, kako ju je većina klijenata pokušavala impresionirati, cvijećem, darovima, večerama i sl iako se bavila escortom. Zanimljivo, zar ne?

No njena priča ide dalje i ona u njoj ističe, kako inteligentni muškarci ne vjeruju u smiješnu propagandu protiv escort žena i da nemaju tako krhki ego da bi ih povrijedilo plaćanje sexa.

Smatra kako vrijedi ona “free tail is the most expensive kind,” i da upravo to utječe na njihovu odluku da novac radije potroše na kvalitetnije stvari, siguran i kvalitetan sex, nego na zavođenje žena čija je cijena i kvaliteta upitna.

No ono što šokira su njene izjave, kako su sve žene na neki način prostitutke, neke se plaćaju novcem, za sex, a druge se zavodi, plaćaju im se cvijeće, izlasci, večere, odjeća, skupi provodi, odlasci u kino, sitni darovi i sl. Samo kako bi ih se odvelo u krevet.

Na njih se troši i gorivo, k njima se putuje, samo kako bi ih se dovoljno impresioniralo, da s njima imaju sex. Kad se malo razmisli o navedenom, vidljivo je da se tu ljubav isključuje, a time i sex iz ljubavi. Vidljivo je da su po njenom mišljenju, u glavi muškarca samo seksualni interesi.

I vidljivo je, da ta bivša escort dama, ovim putem zapravo traži opravdanje za svoje aktivnosti. Jer nisu sve žene iste, neke uopće ne traže poklone, niti padaju na poklone. Neke ne možete kupiti ni skupim vozilom ni luksuznim putovanjima. Neke vam neće dati, taman da ih preklinjete i da ste najljepši na svijetu.

Jer neke žene imaju principe, karakter i dostojanstvo, spavaju samo s onim(a) s kojim(a) žele i imaju sve ono što je dotična izgubila, natežući i slobodne i zauzete muškarce, radi love.

Ako bismo se vodili njenom logikom, svaka žena bi onda imala pravo naplatiti sex, čak i ona u vezi i braku i svaki muškarac bi ga morao odmah platiti, u skladu s njenim očekivanjima. Ispada zapravo glupa ako ga ništa ne traži kao protuuslugu!

No mnogi muškarci će se na takvu logiku slatko nasmijati i reći “ne dolazi u obzir”. Po onome što čujemo i čitamo u vijestima, ispada da neke vagine vrijede više nego druge jer ih se obilno nagrađuje.

No jednako tako znamo, da neke žene ulaze u veze, brakove i seksualne odnose samo iz ljubavi ili svoje želje, u istima ostaju iz istih razloga, a da partnere pritom nemaju namjeru financijski opterećivati ni opustošiti. Štoviše, mnoge od njih ravnopravno ekonomski pridonose i štede kućni budžet.

Ni na kraj pameti im nije tražiti novac ili neke protuusluge za seks. Jer za njih je seks igra i normalan u nekom obliku veze. One su jednostavno takve, poštene, imaju samopoštovanje i upravo iz tog razloga u seksualni odnos stupaju isključivo radi zadovoljstva.

No ako povjerujemo da su svi muškarci zapravo lovci na vagine i sex, nema razloga da ne opustošimo njihove račune, kad su već toliko drski i pokvareni i spremni platiti (tuđe) seksualne usluge.

Posebno ako smo vrlo lijepe i poželjne. Ali nismo li ono negdje čitale i čule, kako muškarci mrze sponzoruše, da im se gade kurve, da ne vole baš darivati svoje partnerice, ni emocijama ni materijalno, ali zato veliki broj njih trkelja o pravoj, iskrenoj ljubavi i seksu, kao normalnom slijedu iste. Samo da izbjegnu plaćanje ili neku vrstu nagrade?

Jer upravo tako kaže jedan poznanik, „ja nisam bogat pa ih lovim pričicama o ljubavi“.  Aha, tu smo dakle, motaju se oko nas, lajkaju nas i podržavaju, tepaju nam, sve dok misle da će dobiti pi…a kad shvate da neće, odlaze.

Ma hajde! Vidi ti mudrijaša! Ako ih zanima samo taj mali dio kože među nogama i ako nas smatraju samo objektima za razonodu, onda ih treba odjebati u drugu galaksiju i dalje. I upozoriti druge žene na njihovo vladanje, da ne bi nasjele. I zadržati one malobrojne, koji nam ulijevaju povjerenje.

Zbog izjave gore spomenute žene, ali i njenih istomišljenica, sad bi im tek ženski rod mogao isprazniti džepove. I neće nam moći ni blizu, ako se ne nabacuju poklonima svake vrste.

Tko je tu dakle lud i tko koga smatra naivnim? No neke od nas nisu glupe, mi znamo da svi muškarci NISU isti, nekima seks sa drugim ženama nije ni na kraj pameti, a ni plaćanje ovog vida usluge jer ih to posramljuje kao muškarce.

Štoviše, nekima seks baš i nije najbitniji, ne razmišljaju o njemu non stop jer nisu svi oko nas primitivci i seksualni ovisnici.

Vratimo se na Petera i njegove grijehe, on je nekako najzgodniji primjer one vrste, koja kad ima sve u životu, ide po još malo više. Lijepa i pametna žena, s kojom ima uredan seksualni život, dvoje krasne djece, uspješna karijera i visoka pozicija, kuća iz snova, auti i pare.

Sve to zbog njegove oholosti i lakomosti klizi mu iz ruke i svojoj obitelji donosi mnoge probleme, radi lude glave i pohote. Jer on sve ima, ali mu treba još ono malo kože, između nogu drugih žena i zbog to malo kože, on pljuje po svemu što je do sada izgradio.

On to ne zna cijeniti pa nije ni čudo da ga kazna stiže i da na kraju ostaje sam. Odnosno, sa svojim kurvama jer za drugo ni nije nego za otpad, hrpu ništarija, kojima više nije interesantan, atraktivan, bez pozicije i love. Peter je dakle primjer glupana, koji vjeruje u onu „jednom se živi i u životu moraš probati sve“.

Po nekima, Peter je blesan, koji riskira sve radi malo uvrnute zabave. Peter je tupan, koji nema kontrolu nad sobom i koji svojoj supruzi nije predložio da isprobaju nešto novo. Peter je ovisnik o senzacijama, mirisu opasnosti, igrama moći i rob vlastitog ega.

Peter ne zna reći ne niskim strastima jer je urušeni čovjek. Ali ne radi unutarnje tuge, nekih emotivnih problema, što bi čovjek još i razumio, nego radi vlastite obijesti i taštine. Peter živi u mašti i živi svoju maštu, kao očiti primjerak modernog Petra Pana, kao osamnaestogodišnjak, kako mu reče supruga, koji samo vreba gdje da ga tutne.

Peter živi u svim pornićima, koje je odgledao i misli da su oni tu da se sve njihove radnje ostvare. Peter se zapravo svojim ponašanjem izjednačava sa svakim onim muškarcem, koji je van svake kontrole. Peter je jednostavno beskarakterno i slabo biće, koje podcjenjuje žene i tretira ih kao igračke.

Po drugima, Peter je faca, frajer, heroj, iako je zbog svoje pohote izgubio sve. Jer on se usudio riskirati, a to se cijeni, u glavama onih koji žive po paroli  „jedan je život, u životu moraš probati sve“. Trebamo li onda probati i opljačkati nekog i nešto jer to se čini zanimljivim ili raditi kakve druge psine, koje nisu u skladu sa zakonom?!

Peter je junak i tipčina, u glavama svih koji bi rado legalizirali prostituciju jer od nje možda i sami imaju koristi i koji se vode onom „pa neka plate porez, izvući će nas odmah iz krize“. Ma nemoj, a da nas neće možda uvaliti u još veću, onu totalno urušenog morala?

Tako se nameće pitanje, kako bi to uopće izgledalo kad bi dame legalno nudile i naplaćivale svoje seksualne usluge. Što bismo dobili i što bi sve izgubili ovom vrstom zabave.

Moguće je da bi tek tada porasli apetiti, a  mnogi muškarci postali još gori, prazniji, dalji i odbojniji. Možda bi još više ignorirali kvalitetne žene i ne bi se htjeli vezati ili bi s jedne strane lumpovali, a s druge vodili normalan život. Možda bi se mnogi odvažili i sami poći u goste gore spomenutim damama.

Možda bi ratoborno udrili šakom po stolu i ženine primjedbe, dreknuli: „Idem u kupleraj, neću tebe, dosadnu babu, slušati“ i možda bi tamo istresli svoju muževnost.

Žene bi im se osjećale kao glupače i roblje jer bi ih i dalje služile, kuhale im i prale, rađale i bile ustrašene i poslušne, posebno ako bi bile uzdržavane. Oni bi možda, svaki put kad im ne bi pasalo, odmahnuli rukom, išetali iz stana mrmljajući „ko te jebe, glupačo, odo ja kod profesionalke“.

Možda bi praznili kućni budžet na guranje u druge vagine jer sad bi znali da su ove pod liječničkom kontrolom, da ševe zdrave. Možda bi bilo još više razvoda.

Možda i ne bi. Možda neki nikad ne bi išli kod kurvi jer im je to ispod časti, ali znaš onu, „kud svi tud i ludi Mujo“ i „vid’la žaba da se konj potkiva“…uglavnom, znaš dalje. Možda neki nikad ne bi okusili kurvu, iz poštovanja prema svojoj partnerici, ali opet, ne možeš biti siguran/a. Odrasli ljudi i oni bogatog iskustva već su u životu vidjeli sve i gotovo ništa ih više ne može iznenaditi.

Možda bismo tada imali još srozanije društvo nego sad, totalno bi pale ljudske vrijednosti. A ona ideja o plaćanju poreza?

Nešto tu ne štima, čemu odjednom one da plaćaju porez, kad ga mnogi žele vješto izbjeći, štoviše, nagovaraju jedni druge da ga izbjegnu. Kaotično, u svakom slučaju, iako neću reći da bi bilo super da kurve uopće ne postoje.

Ipak ima i onih muškaraca, koji si ne mogu naći partnericu, iz ovih i onih razloga, a najčešće fizičke prirode. I oni su seksualna bića i imaju želju, tako da ih na neki način razumijem. I ne mislim pritom na one žene, koje su na to prisiljene.

Mislim na one koje ne žele raditi klasične poslove i u nedostatku poslova u struci, zarađivati na kasi, u uredu, čisteći nečije urede, stanove. Na one razmažene, koje ne znaju kud će sa sobom od dosade i one koje vole luksuz, a za njega su spremne raširiti noge.

Na one koje studiraju, ali se bave najstarijim zanatom na svijetu. Jer potiču sumnju da su se za prolaz na ispitima ševile i da uopće nemaju znanje. Danas-sutra ukrast će nekome radno mjesto, nekome tko je kvalitetniji od njih, kao osoba i stručnjak. Prezentirat će firmu kako, svojim seksualnim imidžem, bivše escort dame?

I kakvi su to izgovori, „mora platiti skupi studij, nema od kuda pa se prodaje“? I nekad su žene studirale, uglavnom za državne potrebe, a one koje se nisu uspjele redovno upisati, plaćale su studij, ako su imale čime, odnosno imale su bogate roditelje.

Nisu se prodavale, radile su koliko su stigle, nekad i vrlo glupe poslove, a neke su nažalost odustale od studija jer ga nisu mogle isfinancirati ili platiti gradsko stanovanje i režije.

Ali opet, zamisli da escorta nema, ne bi bilo ni toliko luksuznih restorana, shoppinga ni trgovine…jer na takve žene se troši i one rado troše.

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/
Posted by on Jun 17 . Filed under Inspiracija, Kolumna by Nives. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010