whattafashion.com

NIJE BRAK ZA NIŠTA KRIV Ne tražimo izlike jer kovači smo vlastite sreće

‘Obično ljudi bježe od braka. Neki kažu ‘fuj to’, “nikad” i ‘nikad više’. Tek osviješteni, koji preuzimaju odgovornost, znaju i kažu da brak nije ništa loše, ako znate plivati u njemu.’

Kad sam nedavno napisala ovaj status, dobila sam komentare koje sam i očekivala, od osoba od kojih sam očekivala. Mislim da dobro procjenjujem ljude, iako si ne mogu dati medalju za procjenu. Još treba učiti, puno, ali za sada prilično dobro znam, tko je za što raspoložen, sposoban i tko je protiv čega.

Pa tako i za brak. Možda se pitate, kako mi je uopće pala ova ideja na pamet i zašto sam išla pisati ovakav status. Zato što brak, kao institucija nestaje, a s njom i kvalitetni odnosi, prije svega oni unutar obitelji. Nekako je postalo sasvim normalno, oženiti se ili udati, već iduće godine rastati ili u najboljem slučaju, izdržati par godina u bračnoj zajednici.

Nebitno je nekima što su u braku djeca, danas vlada pravilo „ja sam bitan/a, a ostali neka se prilagode novonastaloj situaciji“.

Brak se ne podnosi, brak se izbjegava, brak je gadljiv, brak se napada, kao da je on kriv što se partneri svađaju i razilaze. Pod izgovorom „sve je bilo ok prije braka, a onda se sve promijenilo“, prikrivaju se pravi razlozi, zašto je zapravo ispao nakaradan.

Barem jednom tjedno, čujem da se raskidaju zaruke ili da se nečiji brak raspada. Čujem i da je netko u braku žrtva jer je odbio/la biti sluga/sluškinja. Ljudi više nemaju živaca jedni za druge i odbijaju se trpjeti.

A trpljenje jest smisao, barem kad je riječ o braku. Jer ako ne trpiš nečiju narav i nisi za nekog tu, odnosno za osobu koju si sam/a birao/la za zajednički život, ako tu osobu ne trebaš u dobru i zlu, zapravo je uopće ne voliš i pitanje je jesi li je ikad volio.

U braku služimo jedni drugima, da, u braku smo sluga jedno drugom, a kroz trpljenje nečije naravi, rastemo i približavamo se našem tvorcu, učeći o bezuvjetnoj ljubavi i praštanju. Netko trpi i našu narav!

Kroz trpljenje učimo komunicirati s drugima, ali i sa samim sobom. Upoznajemo partnera/icu sa svih strana, ali i sebe, kroz njega/nju. S obzirom da nitko nije savršen, svu bračnu odgovornost treba podijeliti, ali i trpljenje, radi višeg cilja i u ime ljubavi.

Tako je barem kršćanski način, ali su slični stavovi i u drugim religijama. To naravno ne znači da u trpljenju ne postoje granice. Ima ih, čak ih razumije i crkva.

Potrebni smo jedni drugima, kako bismo rasli i sazrijevali, a rastemo tako što volimo. Ljubav uvijek znači davanje sebe i zato, da bismo se mogli davati, mi smo potrebni jedni drugima. Mogli bismo reći da nas je Bog stvorio da jedni drugima budemo udovi.

Bez obzira, bio brak za vas samo papir ili sakrament, za zdravlje braka i njegovu održivost, uvijek je potrebno isto – ljubav. A ona zaista dolazi u raznim oblicima i različitog je intenziteta.

U društvo se uvukla sebičnost, oholost, a gdje su te dvije mane moćne, nema puno mjesta za ljubav. No u našoj je moći, u svakom trenutku, obrnuti situaciju u pozitivnom smjeru.

Ovaj ću tekst nastaviti na nešto drugačiji način, tvrdnjama, koje opravdavaju brak i s njega spiru krivicu za propale odnose, a svoja razmatranja pokušat ću objasniti. Nadam se da će vam se ona svidjeti i mnoge podsjetiti gdje sve griješimo u bračnim odnosima.

“Nije brak kriv, što ga (nekad) probaju i posesivni, sebični, zavidni i neprilagodljivi.”

Koliko ljudi je ušlo u brak ili ulazi, a da skriva svoje pravo stanje osobnosti? Ne može se od osoba koje u brak ulaze neiskrene, iz sebičnih i posesivnih razloga, očekivati sklad. Ne može se od osoba, koje zavide svom partneru, očekivati da mu se prilagode.

A znamo, bez prilagodbe, bez dogovora i pridržavanja pravila, nema ni ugodnog suživota. Bez sreće što barem partner u nečemu uspijeva, npr poslovno, nema dobrih odnosa. Posesivnošću partneru krademo prostor i namećemo vlastite stavove, nabijamo krivicu i za ono što nije učinio. Našim slabostima trebamo ovladati, imati kontrolu nad njima, inače ćemo zapapriti bračni odnos.

“Nije brak kriv, što se u njega guraju i oni koji pretjerano vole, pretjerano se daju, previše očekuju i ne znaju voljeti sebe, odrediti granice svoje ljubavi i predanosti.”

Zaista, puno je onih kojima je ljubav sve i za ljubav su spremni učiniti svašta. No je li to ispravno? Kad pretjerano volimo partnera, zaboravljamo na sebe i svoje potrebe i uvijek nas vrijeđa kad ne dobijemo od njega/nje što očekujemo, ljubav i predanost istog intenziteta ili onu, koju od njega očekujemo.

Jedna mudra kaže, nemojte nikada voljeti nekoga tako jako, da na kraju zaboravite sebe. Doista, osobe koje se pretjerano daju, često budu razočarane i povrijeđene, a kako ih se ne razumije, nanose sebi najveću štetu i bol. Uz to, vrše konstantni pritisak na partnera, koji stalno ima osjećaj da je loš i da radi nešto krivo.

Ljubavna bol ne samo da je uništila mnoge odnose, nego i ljude. Kolike su samo bolesti produkt nezadovoljstva, razočaranosti i tuge. Kolike bolesti imaju korijen u emotivnoj boli i kolike povrede si sami nanosimo u vezama i brakovima, kad srljamo u sebičnost.

Tlačenje partnera ljubavlju također je sebičnost. Nije ispravno siliti nekog da nas voli i vršiti pritisak na nekoga da čini sve po našoj želji, kako mi ne bi bili povrijeđeni. To je čista manipulacija. Tko od nas traži da se bacamo u sve, pa i u vezu, do ludila? Tko od nas traži tu silnu emotivnost, osjetljivost? Tko uživa u prisutnosti osobe koja ju muči svojom ljubavlju?

“Nije brak kriv, što ga se ne smatra unikatnim i želi kopirati tuđi.”

Vaš brak je vaš, tuđi je tuđi. Vaš partner/ica je vaš, a tuđi partner/ica je tuđi. Svatko ima svoju osobnost, pa tako i brak ima svoju osobnost. Svaki brak ima svoje posebnosti, svoju vlastitu priču i ne može biti isti kao drugi. Može imati neke sličnosti, ali kopiranje tuđeg stila i pokušaji uvođenja noviteta nalik tuđem braku, teško ikad donesu ugodu.

Ako se vaša prijateljica udala dobro, bogato i njen partner joj može omogućiti lagodan život, to ne znači da Vi trebate i smijete vršiti pritisak na svog partnera, da ga kopira. Najčešće ćete postići suprotno i rasprava će rezultirati udaljavanjem. Ili ćete biti potpuno frustrirani jer Vaši pritisci an partnera neće proći. Ako prođu, Vaš partner će biti frustriran jer mora činiti nešto što ne želi, kako bi održavao prividno mirno i ugodno bračno stanje.

“Nije brak kriv što je gospodarska kriza, a s njom i kriza posla, kriza para, kriza živaca.”

Sa svakom krizom, a posebno gospodarskom, situacija se u braku mijenja. Jedan partner možda dobro zarađuje, drugi ne ili je jedan partner nezaposlen i ekonomski ovisan o drugomu, uzdržavani član obitelji.

Sa smanjenim financijskim mogućnostima, dolaze i novi problemi, egzistencijalne naravi. Kako preživjeti, plaćati sve obaveze, a sačuvati živce, a s njima i ugodne odnose? Brak je na klimavim nogama, ako svom partneru/ici niste stalna podrška, bez obzira na nove uvjete.

Istražujte, tražite poslove, ali ako ih ne nađete, ne očajavajte i nemojte dodatno komplicirati situaciju. Zajedno ste u mogućnosti isplivati iz krize, ako pričate i zajedno tražite rješenje, postignete dogovor i smanjite troškove. Ako već ne možete više zaraditi, onda barem uštedite, na čemu možete.

“Nije brak kriv, što se u njega ulazi na nagovor obitelji.”

Koliki su brakovi krivo počeli i upravo iz istog razloga završili. Koliki su se partneri spojili, ali i posvađali radi svojih obitelji. Koliki partneri su na nagovor roditelja napokon prestali hodati, nakon godina veze i oženili se, radi pritiska.

Jer: „Ne može se hodati vječno, odlučite što ćete! Nećeš mu biti priležnica!“ Znate tu? Ma koliko ih vi izbjegavali, vaši su roditelji i bliža rodbina, uvijek tu negdje, oko vas, prisutni sa svojim prigovorima i prijedlozima, uvredama, željama itd. Možete se Vi maknuti od njih i nastojati živjeti svoj život, ali uvijek se odnekud stvore, skupa sa nekim preprekama.

“Nije brak kriv, što u njega (nekad) ulaze i prikriveni manipulatori.”

Priznat ćete, ima ih koliko hoćete. Iako se dobro prikrivaju, sitnice ih odaju. Pokušavaju li već tokom veze upravljati Vama, iskorištavati vas, postavljati vam vremenske rokove i razne uvjete, raditi pritisak na vas, pokazivati sebičnost, kontrolirati vas, uhoditi, prijetiti, stalno mijenjati raspoloženje, pričati umilnim glasom i naglo postajati strogi, vrijeme je da im kažete ne za dugoročni odnos. Možda Vam je sve navedeno simpatično dok hodate, ali samo zamislite kako izgleda brak s takvima.

“Nije brak kriv, što se partneri ne mogu dogovoriti oko novih obaveza i podjele poslova.”

Sve je donekle pod kontrolom, dok u brak ne dođe novi član obitelji. Roditeljske obaveze jednako su stresne za oba partnera i nije u redu da je jedan od njih preopterećen. Zašto bi brak bio kriv, ako svom partneru/ici ne želite olakšati i pomoći, podijeliti roditeljsku odgovornost?

Zdrav brak je onaj u kojemu se partneri dogovaraju ili barem nekim prešutnim dogovorom odrade obaveze jedno umjesto drugog. Ti kuhaš, ja pospremam, ti provjeravaš zadaću ja peglam itd. Ali nema da ja radim sve, a ti odmaraš. To nije zdrav brak.

“Tko se plaši braka, zapravo se plaši sebe.”

Ako imamo pretjerani strah od braka jer vidimo da tuđi ne valja ili se prošli pokazao lošijim, razloge treba tražiti u sebi. Zrela osoba spremna je suočiti se s vlastitim manama, ali zna i svoje mogućnosti i ograničenja. Zna se i zauzeti za sebe pa ne postoji strah kako će mu/joj biti u bračnoj zajednici.

“Nije brak kriv, što se u njega, pod izgovorom ljubavi, guraju i parovi prerazličitih stavova i interesa.”

Ma koliko se voljeli i simpatizirali, partneri prerazličitih stavova i interesa bolje neka ostanu prijatelji.Jedan primjer, ako Vi vjerujete u Boga, a partner ne i štoviše podrugljiv je prema vjernicima, takva veza teško će uspjeti. S godinama će Vam dosaditi to stalno prigovaranje i izrugivanje vašim izborima.

Ako je partner partijaner, a Vi ne podnosite partyje takve vrste, s vremenom biste mogli imati problema, kad dođu nove zadaće, a partneru je party bitniji i od vas i od njih. Ista je stvar i sa slobodom izlazaka. Prevelike različitosti se odbijaju. Samo ljudi sličnih interesa i stavova ostaju dugo zajedno.

“Nije brak kriv, što u njega nekad ulaze mekušci i kukavice.”

Ako niste spremni pretrpiti partnerov loš dan i vrijeđate se na grublji rječnik, povišeni glas, ne ulazite u brak. Svi smo s vremena na vrijeme afektivni, posebno kad smo skupa više desetljeća.

„Nije brak kriv, što se (neki) partneri precjenjuju.“

Da, neki se precjenjuju. Ne može nježna, tiha partnerica s igračem i ambicioznim tipom. Odnosno, može, ali će se prilično kraj njega napatiti. I obrnuto. Neki ljudi imaju ritam koji je jako teško pratiti. Brže misle, brže djeluju, brže ostvaruju rezultate, a to vremenom zna frustrirati.

Ne pratite li njihov tempo, a njima je vaš prespor, mogli biste imati problema, kako vrijeme odmiče. Najbolje se slažu osobe sličnih ambicija, obrazovanja i sličnih intelektualnih sposobnosti.

„Nije brak kriv, što se u njega često ulazi iz materijalnih interesa i(li) s trudničkim trbuhom.“

Nažalost, ne znam niti jednu vezu koja je dobro završila, a da je počela na taj način. Muškarci koji na taj način postanu roditelji i uđu u brak, čitav život se osjećaju ulovljeni u klopku i nerijetko isto predbacuju.

„Nije brak kriv, što testiramo granice naše i partnerove izdržljivosti.“

Nije.

„Nije brak kriv, što u njega ulazimo s lošim iskustvima iz bivše veze ili bivšeg braka, što kroz njega provlačimo stare traume i uvijek iznova proživljavamo doživljeno loše iskustvo.“

Brak koji započne na taj način, ne može se razvijati dobro. Niti jedna osoba nije ista kao prethodna, ali naše greške mogu biti iste.

„Nije brak kriv, što smo budale, koje uvijek biraju isti tip osobe.“

Pametan čovjek ne ponavlja greške, nego uči na greškama i bira bolje za sebe. Ako bježiš od manipulatora, kud opet, ideš novom manipulatoru?

„Nije brak kriv, što u njega ulazimo s pijancima, partijanerima, ovisnicima svih vrsti.“

Nije. Pazi koga biraš za život. Neće se nitko radi tebe promijeniti, a da ti više puta tokom života ne prigovori. Neće se promijeniti, niti će maknuti loše navike, osim ako ga/ju uspiješ nagovoriti na odvikavanje. Stvarno vjeruješ da će partijaner znati raspolagati s novcima i imetkom?

Mogla bih tako unedogled, no sad ću stati. Brak nije za ništa kriv. Mi smo ti, koji kreiramo naše odnose, naš zajednički život i biramo najbolje za sebe. Mi smo kovači naše sreće.

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr

Posted by on Oct 13 . Filed under Inspiracija, Kolumna by Nives. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010