whattafashion.com

Pedeset nijansi

 

Nekidan čitam na portalima da su odabrali glavne glumce, da su napokon poznata njihova imena! Cijeli svijet s nestrpljenjem iščekuje film! Da, i ja sam pročitala veliki književni hit, bestseler štoviše, Pedeset nijansi sive. Znatiželjna baba u meni nije mogla odoljeti, a da ne zaviri u štivo koje već mjesecima caruje na vrhovima top lista i na koje vene režu dokone kućanice. I u onima se kojima, poput mene, u definiciji zvanja stoji nešto što se nikako ne bi smjelo povezivati sa šundom poput spomenute uspješnice, s vremena na vrijeme pojavi neobuzdana potreba za „pražnjenjem“ glave; u tim se situacijama uranjanje u neki hit naslov prepun lakih nota smatra nužnim i bezrezervno opravdanim.
Kao što nekoliko puta godišnje, ako sam u prilici, posjetim McDonalds i dam si oduška u tamanjenju svih onih zamamnih nezdravih gluposti koje inače prezirem, tako i nekoliko puta godišnje poželim zaboraviti minus na računu, ljubavne probleme i napornu svakodnevicu pa posegnem za knjigom koju kanim pročitati u dva sata i pritom se dobro zabaviti. Ono, girl just wanna have fun.

Međutim, problem s konzumiranjem fast food smeća bilo koje vrste je da ti, koliko god bilo ukusno i zamamno u datom trenutku, od njega vrlo brzo bude mučno i ta mučnina uskoro bude popraćena grižnjom savjesti i neizostavnim pitanjem kojim si predbacuješ: ludo, je li ti to baš trebalo?! Prije samog čitanja Nijansi potražila sam kritike na netu, i one su u kratkim crtama knjigu opisale kao pitku i plitku, no jedan mi je osvrt posebno zapeo za oko; komentar spisateljice Erice Jong. Izjavila je da je knjiga dosadna i loše napisana. Svakome tko je pročitao njenu knjigu „Strah od letenja“ i oduševio se njome kao i ja, nakon čitanja te izjave stvari su potpuno jasne.
Iako sam i ja, nakon toga, u glavi imala određenu predodžbu o megapopularnom prvijencu E.L. James, ipak sam, u trenutku slabosti i neutažive znatiželje, prionula na čitanje iste. Nisu me spriječila ni komentari dviju bliskih prijateljica koje su propisno ispljuvale knjigu okarakteriziravši ju dosadnom i glupom. Nakon nekoliko sati čitanja tijekom kojih sam kolutala očima barem triput više nego glavna junakinja Anastasia Steele, s gorčinom sam ustvrdila da su moje prijateljice bile u pravu i da Erika s Ericom dijeli samo ime. Naime, priča je nalik lošoj sapunici u kojoj imamo čistu djevu, naravno, nevinu kao pupoljak u rano jutro, k tome i prikladno siromašnu, te momče koje pliva u parama i mijenja žene kao čarape, pritom prakticirajući sado-mazo seks. I u maloj crnoj knjižici ima popriličan broj kvačica. I oštećen je. U glavi. Bezosjećajan je i hladan ko špricer.

Naravno da smotana studentica gubi nevinost sa spomenutim gospodarom svemira i u njemu vidi boga, no da ne bude baš tako jadna i bezlična, pred kraj se prvog dijela drzne pobuniti i ostaviti ga, tek toliko da otvori prostor za novih tisuću stranica otužnog štiva.

Bila sam ojađena i bijesna sama na sebe što sam uludo potrošila bespovratne sate, no onda sam, sukladno svom karakteru, odlučila istjerati mak na konac. Da, rezervirala sam drugi i treći nastavak, tek toliko da vidim može li priča postati jadnija. I uskoro se uvjerila da se crna predviđanja ostvaruju; donekle zanimljivi opisi seksa u prvom dijelu u ostalima postaju naporni i dosadni, a glavna junakinja postaje nesnosna svojim kolutanjima očiju, grizenjem usnice i, najljigavije od svega, dijelovima u kojima se čitatelju opisuje što radi njena unutarnja boginja. A tek rečenice poput:“Ajme…ovaj muškarac je tako prekrasan. I još je moj!“ izazivaju fizičke reakcije grčenja želuca.
Knjige su to, možda sablažnjive nekom bogobojaznom prosječnom hrvatskom čitatelju, no svakom onom koji ima više od tri zrna soli u glavi jednostavno su plitke. Spisateljica se svim silama trudi Anastasiju učiniti pametnom pa ju opisuje kao ljubiteljicu britanskih književnih klasika, no ni to ne pomažne popravljanju ukupnog lošeg dojma.
Isto tako, poprilično nervira to što je Anastasia sve ono što prosječni zadrti pripadnik muškog roda ima kao viziju idealne žene: djevica, koja u krevetu s njim postaje seksualna egzibicionistica.
Zašto, na primjer, glavna junakinja ne bi bila uspješna poslovna žena, seksualno vrlo iskusna, koja se spetlja s muškarcem koji je djevac, i k tome još siromah? U nekom drugom svemiru, možda.
Dok se tako nešto ne objavi, čitat ćemo kako Anastasia i njen Christian harače po seksualnoj igraonici, a za to im vrijeme dadilja vani u dvorištu čuva dvoje preslatke dječice. Realan prizor, nema sumnje. U trenutku u kojem ja ne bih zakolutala očima na tako što, bila bih sasvim sigurna u jedno – da sam postala pedeset nijansi gluplja!

Text by Durica

Posted by on Sep 10 . Filed under Inspiracija, Kolumne, Media, Slide, Text by Durica. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010