whattafashion.com

U životu je užasno važno da si jaka igračica, a ne igračka

 Nije li odurno, kako se dvoje ljudi iznenada ne pozna? Nije li užasno, kad nastupi sablasna tišina i čuje se samo šuškanje papira i olovke? Zahtjeva?

– Je li baš mora tako biti? – pitala si i molila, ne znajući je li hladnija penkala koju držiš u ruci ili praznina njegovog pogleda.

Razumijem zašto si plakala, kao uplašena djevojčica. Zato što te osjećam.

Sve je počelo onog dana kad ste namjestili lokal na obali, barem tako misliš sada jer si ga upravo tamo ulovila. S drugom. Trećom? Petom? Tko to zna.

Ali sada više nije ni važno.

Dok ti gledam slike, na kojima si barem deset kilograma lakša i u licu ispijenija, oči ti pričaju tužnu priču, koliko si propatila. Dok čvrsto grliš svog mališana, ne mogu da te ne upitam:

„Reci mi, jesi li i danas sretna što si mu se potpuno dala? Poklonila mu velik broj najljepših, najnježnijih godina. Jesi li sretna, što si uz njega procvala? Jesi li ponosna što si baš zbog njega, prolila na litre suza a on te, zauzvrat, sad promatra drugim očima. Očima nevjernika. Bezbožnika. Praznog, propalog, otupjelog bića. Onog bez baze, luke i sidra. Jer koje to biće tako hladno može promatrati tvoje suze? Dok ga moliš da se mijenja? Dok se braniš, da nisi ti ta, koja mora spasiti vas? Jer da jesi, ti bi to skrušeno priznala.

Kako se osjećaš, bi li sve s njim, opet ponovila?

Kažu da imaš drugog ali da još uvijek misliš na bivšega. Kako i ne bi, nikad nije izgledao bolje, valjda tebi u inat. Ti si bila ta koja mu je prala i peglala, kuhala, mazila ga i njegovala, tebe nije nagrađivao figurom modela. A sad se trudi, biti svoja najbolja verzija. I kaže da ju voli, vidiš mu u očima i pitaš se, koja se to žena uplela, koja je od tebe toliko bolja, da ga je tako okupirala?

Možda bi trebala učiti od nje, malena. Da se više nikad ne ponovi onakva ljubavna drama i trauma. Kad si istom mjerom mjerila i vratila jer si i sama bila izigrana. Ali ti, na puno gori način, čini ti se. Jer si vjerovala, da će te voljeti kako je i obećao prije nego si rekla da, nakon što se tinta potpisa osušila, prije devet godina. Prošli ste i onu najkritičniju, sedmu, koju svi spominju da je najgora. Prošli ste ju a da si vjerovala, da si mu najdraža, najljepša jer te u to uvjeravao, godinama. Koji laskavac, lažov, koja naivnost, koja budalaština…koja zabluda. Pitaš se, gdje si pogriješila.

Malena, da ti nešto kažem. Mislim da ti on ne zna puno o osjećajima i da ga prošlost proganja. Neka dublja povreda.
Dozvoli da ti objasnim. Ljubav je osjećaj ali nije emocija. Emocija je kad ti je hladno, kad si umorna. Emocija je reakcija na vlastiti svijet i ona ne može razočarati za razliku od ljubavi. Kad naše emocije potaknu očekivanja, govorimo o osjećajima a ono što osjećamo zapravo očekujemo pa to ljubav čini kompliciranom i subjektivnom. Zaljubljujemo se, zalijećemo u ljubav, maštamo o ljubavi, dozivamo ljubav, psujemo ljubav, a da mnogi među nama ne znaju što je ona, ne znaju prirodu tog fenomena. Biologija, na vrlo zanimljiv način, opisuje ljubav i tumači je kroz razne aktivnosti, u našem mozgu. Znaš li koliko je samo sudionika u procesu zvanom – ljubav?!

Ona je znanstveno objašnjiva i to nizom kemijskih reakcija a kad ju tako promatraš, lakše je, ne čini ti se više tako bajkovita, rijetka. Ne gledaš ju više kao dar s neba.

Bez obzira, na sve procese u našem tijelu, ne moramo se osjećati, kao da uz sebe imamo princa iz snova.

I možemo, ako sebe uvjerimo da je on taj.

Jesi li znala, da naš izbor partnera određuju naša iskustva, iz prošlosti? Da, baš ona iskustva, kad si bila mala. Zato si sad plakala kao djevojčica. U tebi je povrijeđena djevojčica, kojoj se razbila iluzija. Kako bi bilo da je zagrliš i zavoliš, da njoj napokon kažeš da?

Ta djevojčica nije znala birati. Nije znala, da osoba koja gradi most, između naše prošlosti i sadašnjosti, postaje zanimljiva za našu budućnost. Nije znala da takvoj osobi treba (p)ostati zanimljiva. Nije znala da treba sanjati otvorenih očiju. Znala je samo da želi savršenoga, koji će njen život učiniti šarenijim.

Nije znala da umišljeni nisu pogodni za takvu misiju i da postoji mala šansa da će se zbog nas promijeniti. Nešto puno jače njih mijenja. A tu je umišljenost ipak vidjela, puno prije ali nije reagirala. A znaš zašto? Zbog odgoja i uvjerenja.“

„Ali… tko je ona? Ova nova?“ , vidim, po glavi ti se vrzmaju klasična ženska pitanja. Osjećaš i znaš, nije to  „jedna od onih njegovih“, jedna od onih s kojom si ga ulovila. Ova je bolja, spretnija, inteligentnija, zagonetnija. Ova je diva i zvjerka. Spretnija. Lukavija. Neuhvatljiva.

Možda bi trebala učiti i na svom primjeru, da za sve treba vremena. Čak i za ljubav. I da se ne isplati forsirati ju, prijeći s „konja na magarca“ ma ni na trenutke, ma koliko ti se „nova ljubav“ čini zanimljiva. Bez obzira na potrebu za novim, bez obzira na znatiželju, osvetu, more slatkih riječi i dobrog seksa. Uvijek trebaš tražiti još boljega, malena. Ali ne u tvojoj poziciji. Suviše je riskantno. Ne kao njegova supruga. Kako si to samo zaboravila?

Možda bi trebala naučiti, kako prava ljubav ne dolazi sama i da je satkana  od oprosta, poštovanja i dogovora. Da si se trebala udaljiti, u mislima. Odlutati, ignorirati, baviti se nečim bitnijim a ne biti svadljiva. Gledati svoje interese, ne maltretirati ga, ne pogoršavati stanje, ne tjerati iz vlastitog doma, svojim pritiscima. Da si trebala biti zagonetnija, distanciranija. Više dama i razbojnica. Opasnija.

Sada znaš da je prava ljubav bezuvjetna ali da zna boljeti jer njen je izvor patnja. Tek u patnji shvaćamo dubinu naših osjećaja.

Samo savršeni spoj biolgije, psihologije i sociologije, kažu, daje najvišu razinu osjećaja. I u pravu su, u svemu treba mjera. Ravnoteža, između bliskosti i distance, nježnosti i jakosti , razumijevanja i povlačenja.

U životu je užasno važno da si jaka igračica a ne igračka.

„Ono što voliš, otpusti. Ako ti se vrati, pripadat će ti zauvijek.“, čitaš Konfucija, plačeš i pitaš se, znači li to da se bivša ljubav može vratiti, ma koliko boli nanijeli jedno drugome, ma koliko pretrpjela?

Evo ti odgovora. Može, ljubav je strpljiva. Ona ima vremena da osvijestiš, je li (bila) prava, duboka i iskrena ali neprepoznata. Može, ako se odluči ljubav spasiti. Ali za to trebaju dvije strane, shvati, ne jedna.
Može, ako oboje mislite i na druge a ne samo na potrebe svog ega.

“Zgodna? Kakva zgodna? I dalje zgodna, sve zgodnija, ljepša?”, najradije bi ga pitala, kad se drznuo komentirati tvoj izgled, neki dan, “pa budaletino blesava, ako nisam centar tvog svemira, onako kako si ti mog, nisi zanimljiv.” Uostalom, to su njegove riječi: “Želim biti centar tvog svemira”, jel tako, malena? I bio je, znaš. Ali ne kažeš ništa, šutiš. Smijem znati zbog čega?

Dala si mu svoj svemir, dala si mu sve od sebe što si mislila da vrijedi, da ima smisla. I da će se jednog dana taj ulog vratiti, kao nagrada. A bila je lutrija. Ali si naučila, u pravoj ljubavi nema kalkuliranja, nema trgovine, nema velikih očekivanja. Nema nego predano “evo me, samo za tebe” a ostalo, što Bog da.

Znaš kako je rekao Buddha?

„If you truly loved yourself, you could never hurt another.“

Vi jednostavno ne znate voljeti sebe a tako ni jedno drugoga. Još toliko morate učiti, o sebi, o ljubavi, o svima.
Sjeti se toga, kad mu idući put daš mališana na druženje, preko vikenda. Ljubav je trebala opstati, barem u nekom obliku, barem radi njega.

I ne griješi više, malena.

foto: portaloko.hr, youtube

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/

Posted by on Jul 19 . Filed under Inspiracija, Kolumna by Nives. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010