whattafashion.com

Želimo li kušati sreću, moramo je nekome i dati

Frend je danas tako divno rekao: „Ono najdragocjenije što sam u životu naučio, stane u jednu rečenicu. Nikada ne odustajte od ljudi koji su vam poklonili osmijeh i onda kada ste zaslužili da vam okrenu leđa.” Kada osobama, koje zabrljaju, koje vas povrijede, pomognete osmijehom i oprostom, vi zapravo potvrđujete da razumijete njihove razloge i pokazujete svoju ljudskost. Vi pritom pokazujete svoju veličinu, najbolji dio sebe, nadahnut božanskom prirodom. Ne kaže se uzalud: „Ljudski je griješiti, božanski opraštati.“ Čak i da sami niste uzornog vladanja na nekim poljima, oprostom drugima i razumijevanjem, pomažete i sebe, svoj osobni rast.

Ljudi su postali preosjetljivi. Definitivno. Slabo praštaju, lako planu, teško zaboravljaju, brzo se uvrijede, prestaju davati nove šanse. Nekad ih uopće ne daju. A tako puno traže jedni od drugih i malo (se) jedni drugima daju. Ima i onih koji se daju previše, puno više nego li se od njih očekuje i traži pa krive druge za neosjetljivost. Ne valja to. Takvi ljudi ne mogu izdržati pritisak u nepovoljnoj, radnoj i privatnoj okolini, težoj, kompliciranijoj vezi, braku. Ne može se sve njima prilagoditi. Oni su ti, koji moraju očvrsnuti. Naučiti boriti se. Prihvatiti ovaj život kao realnost, a ne kao sapunicu, bajku.

Gledam ih svaki dan, poželim im reći, da sam i sama nekad bila jako osjetljiva. Koštalo me. Živaca, vremena, novaca, zdravlja. Ništa dobro nije proizašlo iz prevelike osjetljivosti. Ali zato je izašlo puno dobrog, iz velikih davanja. Život voli borce i nije posut ružama. Život voli kad si dobar i uzvraća dobrotom na nekom planu, ali se moraš strpiti. Život voli kad kročiš kroz trnje jer time pokazuješ svoju vjeru i jačaš, a  kad jednom dođeš do „mirisnih, cvjetnih polja“, sve se čini smislenim, većim, vrednijim.

Pretjerujem? Mislim da ne, da sam vrlo realna. Uostalom, ne reče li nedavno jedan frend na svom statusu: „Hrvatska danas – besparica, neobrazovanost, ogorčenje, neznanje, zloba“, i nije li ono frendica neki dan spomenula, da nas može izvući samo zajedništvo i međusobna pomoć. Jer ljubav prema čovjeku je oslabila, a ona je temelj svakog napretka.Zanimljiva ideja, ali koliko je ljudi danas spremno nekome pomoći, onako nesebično, neopterećeni interesima i osobnim koristima?

Približava se još jedan od onih datuma, koji podsjećaju na veličinu ljubavi. Najiskrenije, meni idu na živce sva ta prenemaganja oko Valentinova, ali i raznih drugih blagdana, koji bi trebali slaviti ljubav prema čovjeku. Zato što većina ljudi nije iskrena i učinit će sve da za sebe pridobije još kojeg fana, kupca, a tih dana slat će vam ljubav iz interesa. Zato što čovjeka možete procijeniti, na temelju sitnica, koje čini za druge, a tako i njegove (ne)namjere. Zato što čovjek koji voli drugog čovjeka, nema potrebe to stalno naglašavati i naturati drugome na nos. On svojim akcijama potvrđuje svoje misli, riječi, namjere. Zato što, ako jednom, dvaput, triput, poneseš teške torbe gđi koja jedva hoda preko ceste, nisi odmah altruist. Nisi odmah altruist, ako drugom čovjeku pokloniš malo svog vremena, da ga saslušaš i savjetuješ. Nisi dobročinitelj odmah, čim nekome daš sitniš u kafiću ili donaciju pred publikom. Ti si altruist kad sve ove stvari povrđuješ svakodnevnim akcijama i ljudima se poklanjaš u sitnim i krupnim stvarima. Altruist si, kad rado dijeliš i pomažeš, na svakodnevnoj bazi. I kad to činiš iz zahvalnosti prema Bogu, ako u njega vjeruješ. Jer imaš poštovanja prema onome koji ti daje to sve, što si želiš i i uvijek misliš na onu: „Kad ti Bog da obilje, trebaš uzvratiti još većim davanjem.“

Takvim djelovanjem pokazuješ da si zaljubljen u ovaj život, da voliš život. Kad nam proradi savjest, da bismo trebali učiniti neku dobru stvar, pojavljuje se prilika, da pokažemo dobrotu i učinimo nešto dobro i za sebe. U svakoj situaciji u kojoj se nađemo, možemo čuti glas: „Budi dobar/a, pomozi mu/joj“, ali nekad na njega ne reagiramo. Zašto?

Gotovo istovremeno kad i lijepe misli, odnosno naša savjest, javlja se ego, koji ne odobrava našu lijepu, dobru akciju, podsjeća kako nemamo vremena za druge i da trebamo misliti na sebe, posložiti prioritete u svom životu i činiti sve da nama bude dobro, čak i bolje nego drugima. Ego podsjeća, da trebamo udovoljiti sebi, a ne drugima. Pita zašto želimo pomoći cijelom svijetu i odgovara nas od dobrih akcija. Naše socijalne interakcije potiče hormon oksitocin, a kad je savjest zadovoljna, preplavljuje nas osjećaj sreće i zadovoljstva, ponovno, pod utjecajem hormona. Dinamika moždanih aktivnosti, pojačana, navodi na altruistično ponašanje, ali i asocira na zabavu. Endorfin se luči pojačano zbog interakcije s ljudima, a osoba kojoj učinimo uslugu, uzvraća srećom i zadovoljstvom, što i na nas djeluje pozitivno.

Bez obzira činimo li sitnice ili krupne usluge drugima, da li nasmijavamo nezadovoljne, bolesne, nesretne, prikupljamo donacije za pomoć ljudima u potrebi, ustupamo li svoju zaradu raznim kreativnim ili obrazovnim ustanovama, činjenje dobrih djela uvijek potiče osobnu i tuđu radost jer smo svjesni, da se samo zajedničkim snagama sve lakše postiže. Kad se uhvatimo rukom pod ruku s nekim, sve nam ide lakše. Spremnost na pomaganje drugima se isplati, ali neki ljudi to uporno odbijaju prihvatiti. Pomaganje je, usprkos svemu, u ljudskoj prirodi. Pomaganjem jedni drugima, uspjeli smo održati vrstu, ali to nije bilo jednostavno, zbog raznih utjecaja, kroz povijest, ali i na osobnoj razini, od djetinjstva do zrelosti. Sa svih strana pokušavaju pokolebati ljudi bez vjere i volje: „Ne isplati se biti dobar“, „Pa nećeš valjda njemu/njoj pomoći?“, „On/a ne zaslužuje pomoć“. Koliko puta ste čuli ovakve i slične izjave?Koliko puta ste se oglušili na savjest, priklonili se zlobnicima?

Ako ste u djetinjstvu naučili da ljude treba poštivati, u životu činiti dobra djela, pomagati, dijeliti, vrlo je vjerojatno da ćete u zrelosti djelovati u skladu s naučenim. Ako naši roditelji gaje neprijateljski stav prema drugim ljudima, podcjenjuju ih, ne žele im pomoći, a u svijetu vide samo negativnosti, lako je moguće da ćemo i sami usvojiti takav obrazac ponašanja. Kako će nam samo dugi period trebati, da stvari počnemo gledati drugim očima!Koliko je jaka naša vjera u djelovanje i dobar ishod, toliko rado i pomažemo drugima.

Razna su istraživanja potvrdila, da na naše djelovanje utječu i razne druge okolnosti pa tako unosom većih doza transmitera, ljudi postaju darežljiviji. Razna su ispitivanja vršena mjerenjem moždane aktivnosti ispitanika, a rezultati su ukazali da se neke aktivnosti mogu predvidjeti. Primjerice, najviša moždana aktivnost zabilježena je kod osoba koje su birale poštenu raspodjelu neke imovine, a kod ne altruista zabilježena je najviša moždana aktivnost u trenucima nepoštene podjele novca. Istraživanja su uputila i na to, da se radije daje onima koji imaju manje, ako nam to daju do znanja i da svi imamo etičku svijest, ali ju svi ne koristimo, odnosno ne djelujemo svi u skladu s njom.

Neki su ljudi nespremni preuzeti odgovornost za kvalitetan odnos, oni to naprosto ne žele.Nisu raspoloženi za to i namjerno odbijaju surađivati, iz raznih razloga. Oni ne vjeruju da je pomoć nekome, pomoć i samome sebi. Smiješna im je ideja, da samo ako sami pruže pomoć, mogu i očekivati da će im drugi priskočiti u pomoć. Oni ne vide i ne vjeruju da se dobro vraća u nekom obliku, poput zahvale, osmijeha, s dobrim prijateljima, ugledom, pažnjom prema sebi ili te darove smatraju bezvrijednima. Neki namjerno ignoriraju savjest, diraju u nju. Namjerno se ne žele opustiti i prepustiti struji ljubavi.
Ali, ma koliko pružali otpor prijateljstvu i ljubavi, životni zakoni ne zaobilaze nikoga. Želimo li kušati sreću, mi ju moramo nekome i dati. Najbitnije su pritom naše namjere.

Te namjere uvijek moraju biti dobre i uvijek moraju biti stvaranje sreće. Svaki put kad nekome poklanjamo sebe ili dio naših usluga, po prirodnom kruženju stvari, održavamo kruženje obilja u životu. Svaki put kad želimo biti sretni, moramo usrećiti druge. Sve u životu treba neometano teći, kako ne bi gubilo životnu silu, a da bismo kušali uspjeh, mi moramo pomoći drugima da se ostvare. Kad postanete zahvalni za sve što imate, stižu i darovi poput materijalnih dobara, novca i lijepih riječi.

Frend je danas tako divno rekao: „Ono najdragocjenije što sam u životu naučio, stane u jednu rečenicu. Nikada ne odustajte od ljudi koji su vam poklonili osmijeh i onda kada ste zaslužili da vam okrenu leđa.” Kada osobama, koje zabrljaju, koje vas povrijede, pomognete osmijehom i oprostom, vi zapravo potvrđujete da razumijete njihove razloge i pokazujete svoju ljudskost. Vi pritom pokazujete svoju veličinu, najbolji dio sebe, nadahnut božanskom prirodom. Ne kaže se uzalud: „Ljudski je griješiti, božanski opraštati.“ Čak i da sami niste uzornog vladanja na nekim poljima, oprostom drugima i razumijevanjem, pomažete i sebe, svoj osobni rast.

A zašto bi rasli, možda se pitate, razočarani nekim odnosima i iskustvima. „Činite drugima onako, kako želite da oni čine vama“, „Mjerit će vam se mjerom kojom vi mjerite.“ , samo su neke od životnih poruka i uputa, koje podsjećaju kako smo sami odgovorni za sve što nam se događa. Čak i da u njih ne vjerujete, vremenom ćete se uvjeriti kako neke stvari ipak dođu na naplatu.Pomaganje drugima je tako u ljudskoj prirodi i baš kao što ulaze u konflikte i postaju mrzovoljni iz raznih razloga, tako se isto ljudi i pomažu. Pomaganje drugima je snažna motivacija i potiče naše unutarnje mehanizme, na razvoj bolje osobnosti. Ne možeš ništa dobiti ako nešto ne daš zauzvrat. Ili čak isto?! Kako vam se sviđa ta ideja?

Deepak Chopra kaže: „Daj i bit će ti dano! Ne smijemo ometati inteligenciju prirode, njene tokove. Samo spremnošću da damo ono što želimo, potičemo kruženje obilja kroz svoj život.“Lav Tolstoj je pak zapisao: “Dobro koje činiš drugima, uvijek činiš i samome sebi.” Kineska izreka ka\e kako pomaganje drugima, obogaćuje i siromašne. Mnogi mudraci, duhovni učitelji i religije govore o davanju, radi primanja. Ova je ideja živa već tisućama godina i pokazalo se, da je vrlo pravedna. A vi, još uvijek se dvoumite, da li (se) dati ili ne dati? Da li pomoći ili ne?Vjerujete li u zakon davanja, koji objašnjava Chopra: „Ako želite radost, obradujte druge; ako želite ljubav, naučite je davati; ako želite da vas cijene i na vas obraćaju pažnju, upravo to dajte drugima; ako želite materijalno obilje, pomozite drugima da postanu bogati. Zapravo, najlakši način da dobijete ono što želite je da drugima pomognete dobiti ono što oni žele!“, u vaš život bi napokon mogle doći predivne stvari, koje si već dugo želite. S obzirom na puno lijepih iskustava, koje čujete i vidite oko sebe, vrijedi pokušati, zar ne?

foto: PixaBay
Posted by on Mar 1 . Filed under Inspiracija, Kolumna by Nives. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010