whattafashion.com

Ljubav prema sebi je putovanje, koje traži vjeru, predanost i vježbu

„Ne bacaj bisere pred svinje! Stara narodna. Ako hoćeš, može i na latinskom. “, govorio je moj tata, kroz moje djetinjstvo i mladenaštvo.
„Nemoj ako Boga znaš!“ dopunjavao bi upozorenje  molbom. Nisam slušala, bila sam tvrdoglava ko bik. Ma što bik, ko deset bikova. Uostalom, ja sam bikica, mi smo takve.  Sam Bog nas ne bi promijenio kad se zainatimo.
Uporno sam tjerala po svome, djelovala nepromišljeno, rekao bi moj tata – glupo.
Izgleda da Boga baš i nisam poznavala, zato i jesam radila gluposti.

Trudila sam se svojski, rasipati svoju pažnju na krive stvari i osobe. Krive sam upoznavala sa sobom i svojim talentima. Jasno da me nisu razumjeli, bili smo na različitim valnim duljinama. Dugo mi je trebalo da se probudim, skoro desetljeće i pol. A kad sam progledala, ajmeee…
Bilo je jebeno bolno učiti kroz vlastita iskustva. Mislila sam da se cijelo vrijeme poštujem i volim, a radila sam suprotno od toga. Pojma nisam imala da to nije ljubav prema sebi, nego da se to zove zanemarivanje sebe.

Probudila  sam se potkraj dvadesetih, kroz nekoliko većih životnih iskustava i lekcija, na koje uopće nisam računala.
U vrijeme dok sam ja odrastala, nije bilo interneta, putem kojeg si brzo mogao doći do željenih informacija. Nisi se tako mogao ni poslužiti kolumnama o sreći, ljubavi prema sebi,  kad ih nije ni bilo. U školama i na fakultetima nije se pričalo o tome. U knjižnicama tada nismo posuđivali literaturu o ljubavi prema sebi. U crkvi nismo slušali o tome, nego o ljubavi prema Bogu. Boga nismo razumjeli, a sebe još manje. Moj prvi susret s  temom ljubavi prema sebi, dogodio se prije dvadesetipet godina u Beču, gradu u kojem sam jedan period života živjela s mužem.  Sama tema bila je toliko popularna, da je brojnim naslovima iskakala iz izloga knjižara, a  centri za samopomoć, meditaciju, yogu, razne alternativne tehnike i trgovine zdravim, bio namirnicama, u kojima se prodavala i literatura srodne tematike, nicali su na više lokacija u gradu.
Sve te stvari, u naše su krajeve stigle puno kasnije i usuđujem se reći, val pozitive i svijest, da treba ljubiti sebe, u cilju kvalitetnijeg života, postali su in tek sada, u novije doba.

U periodu unatrag dvadesetipet i više godina, u zapadnom svijetu koji se neometano razvijao, bez ratnih posljedica, ta svijest je jačala i rasla.
U novije doba, ljubav prema sebi i općenito, rad na sebi, potiču i inspiriraju svjetski influenceri, glazbene i glumačke zvijezde pa ako pratite neke od njih, imate prilike i čitati njihove plemenite, prosvijetljene poruke.

Ako netko jako dobro zna, biti sretan, zadržati sreću i voljeti sebe, onda je to Ariana Grande. Slavna pjevačica redovito komunicira sa svojim fanovima, nasmijava ih, zabavlja, uči ih da budu pozitivni i daje im puno motivacije. Netko bi mogao reći da joj je lako biti sretna, s obzirom da spava na milijunima i ima mladost, no vedra Ariana, usprkos mlađahnim godinama, život objašnjava s nevjerojatnom lakoćom i zrelošću. U njenih pet čarobnih pravila sreće spada: “Voli sebe, točno takvog/takvu kakav jesi”. Nitko nije savršen, svi imamo dobre i loše dane, kad smo dopadljivi sami sebi i kad se ne možemo pogledati u zrcalo. Pored toga, nitko ni ne mora biti savršen. Ariana odbija biti perfektna i uči kako nabaciti i zadržati osmijeh, čak i kad nam nije do smijeha. Namjestite lice u najljepši osmijeh koji si možete pokloniti – to automatski usrećuje. Osmijehom potičete ispravan rad hormona, zaslužnih za osjećaj ugode i – sreće. Ariana se često glupira pred kamerom i dodaje svom licu smiješne dodatke, pomoću aplikacija. Sreća je, pojašnjava, kad sami sebe možete zabavljati, ostati dijete usprkos godinama i kad se možete smijati sami sebi. Svojim smiješnim grimasama, postupcima, izjavama. Kad naprosto prihvatite svaki dio sebe. Prema tome, njeno drugo pravilo sreće je da ne uzimate život suviše ozbiljno.

Arianino treće pravilo sreće glasi: “Ne trebaš muškarca da bi bila sretna”. Donekle se mogu složiti s njom jer mi naš smisao trebamo pronaći unutar sebe, a ne druge osobe. U redu je zaljubiti se, još je ljepše voljeti, ali kad naš partner postane centar našeg svijeta, to postaje vrlo loše za nas. Zbog opsjednutosti partnerom, možemo se opustiti, zapustiti, zaboraviti vlastite vrijednosti i snove, suviše se zanemariti. Osobe koje ne veže dokument i vjenčani prsten, trebale bi svoj partnerski odnos shvatiti ležerno. Ariana ima sve što želi – prijatelje, obitelj, posao i karijeru koja ju čini sretnom. Muškarac joj uopće ne treba da bi bila sretna, uostalom to je i dokazala više puta, mijenjajući partnere, a posvećujući se najboljim prijateljima. Dok je na bini, ona je u svom elementu i tamo daje sto posto sebe. Sretnom ju čini njen posao, nastup, glazba, fanovi, show i za ništa i nikog to ne bi mijenjala. Takvim stavom, Ariana šalje poruku da prvo treba voljeti sebe, inače nas drugi ne mogu voljeti.
Ona također vjeruje da sve dolazi u svoje vrijeme, kad smo spremni i da se sve zbiva, kad se treba zbiti. „Nemojte žaliti ni za čim“, još je jedno od njenih pravila, za sretan život.

Ariana zna kako biti sretna. Jedan od načina je imati oko sebe ljude, koji su uvijek tu za tebe. Sretnom ju čini i kada druge ljude čini sretnima. Nedavno sam pročitala, da je još kao djevojčica u dobi od deset godina, bila dio organizacije za dobročinstva, naziva “Kids who care” i putovala sa svojim timom u Južnu Afriku, pjevati i plesati drugoj djeci. Ariana vjeruje, da kada drugima damo barem malo ljubavi, svijet postaje malo bolje mjesto za život. To je njena formula sreće. Kad stanemo uz naše prijatelje i usrećujemo voljene, to je win win situacija u kojoj i mi profitiramo jer njihova sreća prelazi na nas. Nakon napada na njenom koncertu u Manchesteru, aktivirala je i ohrabrivala fanove, porukama: “Zajedno smo jači”, “Ništa nas neće zaplašiti”. Stala je uz njih i održala dobrotvorni koncert te u svijet poslala snažne poruke, kako očuvati unutarnji mir i ostati sretan.
Upravo iz njenog primjera, možemo naučiti puno o upornosti, unutarnjoj snazi, odlučnosti, hrabrosti, empatiji i prijateljstvu.

Oko nas je puno takvih Ariana, samo ih često nismo svjesni. Neke susrećemo na ulici, neke poznajemo površno, neke od njih su nam prijatelji, a ja vjerujem da su kraj nas s razlogom, da nas podsjete, koliko je život veličanstven i koliko ga treba cijeniti.

„Ja sam sebi napravila, da me nitko i ništa ne dira, da me ne može izbaciti iz takta“, reče mi nedavno jedna medicinska sestra, „ ljudi si sami naprave probleme sa zdravljem. Svakodnevna kuknjava, samosažalijevanje, manjak ljubavi prema sebi, vode ravno u bolest. Svatko sebi mora biti na prvome mjestu, sebe voljeti najviše i birati si društvo i okolinu u kojoj se osjeća dobro. Sve je u glavi.”

To odavno znam, ali uvijek se dobro podsjetiti i potvrditi svoje stavove.
Nedavno mi se požalio sin, kako ga muči što ne zna voljeti sebe. Bila sam zbunjena i zamolila za objašnjenje. Reče mi kako se ne smatra zgodnim i uspješnim te da ga brine u koju će se srednju školu upisati, da nije zadovoljan svojim rezultatima, da ima puno snova, ali ne zna otkud krenuti s realizacijom istih. Nasmijala sam se, pojasnivši kako su ta pitanja tipična za njegovu teenagersku dob i da su primjerena razdoblju na prijelazu iz djetinjstva u svijet odraslih. Rekoh mu da nema razloga za brigu jer je zgodan i pametan dječak, koji samo treba vrijedno raditi na sebi. Rekoh, da ta pitanja, koja ga muče u teen dobi, postaju ozbiljan problem, ako ih dovučemo u dvadesete i kasnije, u zrelu dob te da ima mnogo ljudi, koji ne vole sebe i ne znaju kud će sa sobom, u zreloj dobi. Objasnila sam mu kroz šalu, da bi svatko od nas trebao voljeti sebe, kao što Kanye voli Kanyea, da nitko nije on i u tome je njegova snaga te da je ljubav prema sebi tajna do sreće.
Rekoh mu da se ljubav prema sebi uči postepeno, kako u njoj ne bismo pretjerali, postali sebični i putem oštetili druge osobe. Rekoh da ljubav prema sebi kreće s prihvaćanjem svega što trenutno imamo i zahvalnošću prema tim darovima, isticanjem dobrih strana, korigiranjem slabijih. Rekoh mu da može promijeniti stav prema sebi kad god poželi i poslužiti se malim lukavstvom – prekidačem, koji uvijek odabere opciju: „Ja to hoću, ja to mogu. Volim sebe“.

U slučaju da ste ipak, nesigurnost, strahove i manjak ljubavi prema sebi, ponijeli u zrelu dob, još uvijek možete ispraviti i nadoknaditi propušteno. Čak i mentalno vrlo zdrave osobe, zbog raznih životnih okolnosti i stresova, ponekad gube kontakt sa sobom, imaju kraće krize i manjak samopoštovanja pa se dobro podsjetiti, na koji sve način možemo promijeniti karizmu i s njom svoj život.
Nijemci imaju tako cool izraz za aktivnost koja vodi toj promjeni – Lebenseinstellung – pod kojim se podrazumijeva uređivanje vlastitog života, tzv. poštelavanje na ispravne postavke. Ono uključuje promjenu pogleda na sebe i općenito, popravljanje stava. Osobe koje su sobom zadovoljne, puno su otvorenije, srdačnije, društvenije i uravnoteženije. Njihovu magnetsku privlačnost osjećaju i drugi. Zato se s njima rado druže, kako bi upili malo njihove pozitivne energije jer se uz njih automatski osjećaju bolje i vrijednije. Ti mentalno jaki ljudi, imaju trikove, pomoću kojih se uravnotežuju. Bilo da se radi o motivacijskim, power citatima (koje nose sa sobom u novčaniku, futroli za naočale, džepu ili ih lijepe na ogledalo) ili o meditaciji, njihovi trikovi imaju isti učinak – pozitivan stav prema sebi.
Citate možete i sami osmisliti, upravo onakve, kakvi vam najviše odgovaraju.

Evo što pomaže meni, u svakodnevnim borbama: slavljenje malih pobjeda (svaki dan učinim barem jednu malu novu stvar i veselim se svakom uspjehu, makar nekima djelovao beznačajan). Neprekidno si opraštam jer znam da nisam savršena i da nitko nije. Ne mogu promijeniti ni ubrzati neke stvari, ne mogu promijeniti ni ljude, nego samo prihvatiti njihovu narav i pokušati im sugerirati bolji način. Čemu se onda uopće opterećivati njihovom naravi, kad su oni odgovorni za sebe, ja za sebe? To samo košta živaca. Dakle, opraštam i drugima. Trudim se svaki dan naučiti, pročitati, pogledati, upoznati nešto novo. To mi daje snage za dalje, stvara veću motivaciju. Po prirodi sam znatiželjna i znam da upravo znatiželja budi motivaciju. Nova literatura, novi jezici, vježbanje kognitivnih sposobnosti, sve to jača um, empatiju i ljubav prema sebi. Kroz priče o životima drugih, uočavamo sličnosti s njima i bolje razumijemo svijet oko sebe.
Nekad sam pisala popis osobina koje volim kod sebe. Danas mi je dovoljno pogledati svoj rad, sve uspjehe koje sam do sad ostvarila, svoje poznanike i prijatelje, sebe i obitelj. Sve to zajedno, slika je moje osobnosti. Toliko toga sam utkala u tu sliku, koja mi se jako sviđa. Više ne bacam bisere pred svinje, u mom životu nema mjesta za osobe koje me čine nervoznom i iscrpljuju. Nema mjesta za loše ljude, koji u meni ne vide dobro i kvalitetu. Ne molim za pažnju, ne vrijeđam se kad ju ne dobijem. Ne dajem ju onima, za koje smatram da ju ne zaslužuju.
Pa makar to bila i šira obitelj. Štitim sebe. Moram, zato što se volim.

foto yogadigest.com, thedailystar.net

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr

Posted by on May 13 . Filed under Kolumna by Nives. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010