whattafashion.com

Na zabavi si sa nekim interesantnim gostima. Kome ćeš prići, lifecoachu ili piscu?

Nestrpljivo sam čekala rezultate testa a za par trenutaka na monitoru je iskočila šarena sličica, s vrlo visokim postotkom i tekstom: ‘Ti si – uporni Samarijanac. Uporni Samarijanci su odlučili učiniti svijet boljim mjestom za sve nas. Njihove akcije se prikazuju kroz jedan filter: ako to nema pozitivan učinak ili korist, zaboravi… Uporni Samarijanci su moralni kompas za sve nas.’

Oho, zanimljiv test. Zanimljiva analiza. Da se pravim da nisam znala, kakav će biti rezultat?

Razmišljala sam. Koliko puta mi se u životu isplatilo biti samaritanka? Razmišljala sam o svakom onom putu, kad sam nakon nekog dobrog djela bila upitana i upozorena: „Ti želiš biti dobra samaritanka? Samo izvoli, kome se to još isplatilo?“ Je li uopće pristojno razmišljati o koristi, kad dobijete tako sjajne rezultate testa?

Za početak, ispričat ću vam nedavni događaj.

Sijedi, stariji muškarac prišao je susjednom stolu, za kojim su dvije mlade, dotjerane žene, bezbrižno čavrljale uz piće i premetale lokalne tračeve. Oko vrata mu se na dugoj vrpci ljuljuškala iskaznica, u ruci je držao neki vodič ili letak te ih je pristojno pozdravio i zamolio za trenutak pažnje. Obje su istovremeno podigle pogled a nakon što im se predstavio odmahnule glavama, promrmljale nešto u stilu „ne sada“ ili „nemam“ i ignorirajući njegovu zahvalu na pažnji, nastavile s razgovorom.

Nije bilo upitno da ću mu dati svoj novčani prilog kad je prišao mom stolu, iako sam tog dana s budžetom bila prilično tanka. Zaredali su mi se troškovi i odlučila sam do kraja tjedna ne trošiti više od predviđenog iznosa ali…

Nije bilo sumnje da ću pomoći udruzi za terapijsko jahanje. Za djecu, kojoj je potrebna pomoć, dala bih i više.

Ne, nisam od onih koji se hvale svojim human(itarn)im djelovanjem pa se za mene ni ne čuje. Iako sam već mnoge pomogla i sudjelovala na brojnim humanitarnim revijama i u raznim akcijama, uvijek sam samozatajna, vodim se onom „kad nešto daješ, daj od srca, neka ne zna ljevica što čini desnica“  i ne zadirem u tuđe životne izbore. No, s vremena na vrijeme, situacije poput gore opisane, me malo pogode. Nije ni čudo jer su učestale. Često ih primjećujem i ne mogu da se ne zapitam, kako netko ima za lijepe trendy stylinge, frizuru, make up, izlaske i cigarete a nema za potrebite ni nekoliko kuna. Štoviše, za takve stvari uopće nema vremena, ni da sasluša.

Nije čudo da me takve stvari, s vremena na vrijeme taknu jer osjećam druge i njihovu nevolju, voljela bih da im je radi mene i sličnih meni, u životu barem malo, malo lakše.

Jesam li u pravu, kad pomažem drugima? Jesam li u očima onih, suprotnih mojoj prirodi, obična naivna budala, koju je možda netko ponekad i nasamario, glumeći patnika?

Tko to zna ali zapravo, baš me briga. Ja radim po savjesti i dobrom odgoju i nije na meni da tražim mane i sudim tuđe postupke. Život je vrlo pravedan, vremenom odradi svoje.

No ipak vas pitam, odnosno, podsjećam: „Što ste danas dobroga učinili za sebe ali i druge?“ 

Dobro nam je svima potrebno a kad činimo dobro za sebe, sposobni smo pronaći dobro u drugima i darivati potrebite. Dobročinstvo i nama pomaže, u vlastitom životu porasti, stepenicu više. Njegov motiv ne bi trebala biti vlastita korist nego zadovoljstvo što smo nekoj duši pomogli da se osnaži i poput nas, na svojoj životnoj stepenici, popne. Stoga biti dobar i pomagati druge nije znak slabosti već jačine, snage.

Ja vas stoga ne prozivam ovim pitanjem i nisam znatiželjna. Nisam glas vaše savjesti, uostalom, na to pravo nemam. Ali podsjećam, na sve one heroje, koji svakodnevno pomažu ovaj svijet učiniti ljepšim mjestom za život, počev od činjenja malih, sitnih stvari za druge pa sve do onih krupnih, ovisno o  mogućnostima.

Podsjećam na sve one koji pomažu druge raznim uslugama, ulažući svoje vrijeme pa sve do onih, za koje se ni ne zna da doniraju novac. Podsjećam na sve koji po profesiji pomažu drugima ili potpuno besplatno obavljaju poslove za druge ili im svojevoljno daruju svoje usluge. Na sve one koji odvajaju svoje vrijeme i mnogima su utjeha i snaga, volontiraju po raznim udrugama za potrebite i to sve čine po vlastitoj savjesti, iz srca, bez da išta  zauzvrat traže. Zbog svih takvih osoba, živimo ljepše, mirnije, bolje.

Činiti dobra djela je zarazno a taj virus zove se altruizam. Zbog njega nam je, kad darujemo (sebe) toplo oko srca i obuzima nas čudesna milina.

Podsjećam i na vlastiti primjer jer malo tko zna da rado darujem. Ne hvalim se s time pa je mnogima nepoznanica.
Darujem po zasluzi ali i radi općeg napretka i prilike za obostrani rast.Jesam li zato altruist? Samaritanac?

Altruizam je kažu, stvar vježbe ali i obiteljskog odgoja i naslijeđa. Po sve tri točke, čini se, kroz život  me vodi altruizam. Pritom  vjerujem da je svaki čovjek dobar u svojoj prirodi i iako stresom oštećen, uvijek je u mogućnosti obratiti se na bolje. Klonim se stoga pesimističnih izjava, kako svatko misli na sebe i da to ne izuzima ni narav optimista jer je altruizam, kažu, samo zakamuflirano sebeljublje.

Stoji li njihova tvrdnja?

Čini se da su danas mnogi ljudi nježniji prema životinjama nego ljudskim bićima. To vidimo na svakom koraku, od ulice pa do društvenih mreža. Poklanjaju više pažnje kućnim ljubimcima nego osobama i zaboravljaju pritom, da je osoba čovjek,  pripadnik njihove vrste. Pomišljaju li nekad, kako bi bilo da se to njima događa? Ili im se događa pa su, razočarani, odlučili raskrstiti s osjećajima prema ljudima?

Svoje djelovanje opravdavaju riječima „Čovjek je životinja, najveća od svih životinja“, zaboravljajući na duhovnu, misaonu komponentu tog bića. Čak i kad  izgubi dio razuma, njegova je struktura i dalje ljudska a unutrašnjost bogata. Životinja nema razum i duh ali vođena je jakim instinktima za preživljavanje. Možda je baš zbog njih, kroz dugi evolucijski period nastao altruizam.

Istraživanja kazuju kako čak u životinjskom svijetu postoji primjer pomoći, jedni drugima. Životinje u prvom redu pomažu svojim bliskim rođacima, u cilju održanja vrste srodnih gena. Smatra se da je upravo na ovaj način mogao nastati altruizam, radi evolucijskih razloga, kako bi se održali pripadnici istog krvnog srodstva.

Pomaganjem drugima u nevolji mi zapravo pomažemo sebe a da ni nismo svjesni snage svog doprinosa. Vođeni pravednošću i moralnim načelima, aktiviramo regije u mozgu naslijeđene od predaka, koji su, pomažući jedni drugima uspjeli održati vrstu. Pritom smo vođeni emocijama i instinktima.

Primjer suradnje i pomoći drugima možda je najbolje pojašnjen na primjeru vukova, koji zajedno žive u čoporu i pružaju si podršku. Love zajedno i bore se te na taj način žive boljim životom od vukova samotnjaka.Ako je čovjek životinja, kako mnogi tvrde, zašto se onda tako uporno opire svojoj prirodi i životnim zakonima? Zašto bježi od instinkta i emocija, altruizma? Ako je pomoć potrebitima prirodna, zašto ga je stid pomoći drugima?
Zašto je tako puno „ vukova samotnjaka“? Možda zato što im je priroda puno oduz
ela i prema svemu vezanom uz nju osjećaju prezir.

Možda zato što je takav čovjek sam sebi najveći teret, osuda, prijetnja i patnja. Je li to razlog njegovog egoizma i straha? Ako popusti drugima i učini im usluge, ostavit će dojam ranjivog i slabića? Dojam na koga?

Hoće li netko biti altruist ili egoist, znanost kaže, odlučuje puno faktora – geni, kultura, životne okolnosti i odgoj no altruizam nije nešto što se ne bi moglo pojačati. Dapače, on se može istrenirati, izgraditi, samo ako za njega postoji želja i volja.Ako nemamo volje za altruizam i vodi nas koristoljublje, kako očekujemo da ćemo od našeg ponašanja imati koristi i sreće? Tko je to dovoljno lud da stalno trpi naše ego tripove i hirove?

Nema li dovoljno ljubavi i poštovanja prema sebi, čovjek (se) ne može dati drugima ali po životnom zakonu, čini se da nema ni pravo na očekivanja.

Poklonite li pak drugima više pažnje i ljubavi nego sebi, mogli biste se jako razočarati u ljude. Nisu svi spremni uzvratiti vam pažnju i ljubav a sigurna sam da takva iskustva nažalost pamtite. Uskratite li pak svoju pažnju i ljubav i orijentirate li se samo na sebe, opet griješite jer sebičnost se osjeća i odvaja.

Ključ dobrih odnosa prema sebi i društvu je tako u balansu i znanju kako ga postići i održati. Ničega previše, ničega premalo, altruizma i egoizma u dobrim omjerima. 

Ne možemo očekivati da nam se dobro slijeva u život ako nismo dobri i pažljivi prema sebi i drugima.

Ne možemo očekivati da ćemo osjetiti nečiji altruizam ako nismo spremni za njega.

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/

Posted by on Jun 9 . Filed under Inspiracija, Kolumna by Nives, Media, Slide. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010