whattafashion.com

Život od kojeg vam ne treba odmor, ne traži od vas novi godišnji, niti bijeg

Kad sam prvi put čula „Build a life from which you don’t need a vacation from“ i primijetila, da se pritom sugerira život pun stvari koje voliš raditi, okružje koje najviše voliš, društvo koje najviše voliš, posao koji najviše voliš i imaš mir sa sobom, prvo sam se zamislila, a onda pitala: „jel ti mene zajebavaš?“

Od čega i od koga bih ja to u stvari, trebala odmarati? Od stvari koje me vesele, koje s ljubavlju radim, od ljudi koji mi pašu, a kad ne pašu ionako ih otpilim? Od loše završenih planova i projekata, koje redovno stjeram u tri pi em i dalje smireno istražujem, nove, bolje prilike? Od svih dobrih sadržaja, što u poslu, svom najbližem društvu i od svih sadržaja koje imam doma, koji mi se sviđaju? Pa ja u stvari imam život kakav želim, od kojega ne trebam odmor. I sasvim nesvjesno sam ga postigla, neopterećena rječju moram. Iako je bilo teškoća na tom putu, manji pritisak je nosio više uspjeha. Nemam potrebe bježati od sebe, ako sam sobom zadovoljna, a jesam. Nemam potrebe tražiti drugu lokaciju, ako sam s ovom gdje jesam sretna. A jesam. Nemam dakle ni potrebe tražiti sreću drugdje, kad mi je ona doma.

Stres i anksioznost žive u nama, onoliko koliko im mi dopustimo, davno sam primijetila. Kad shvatimo da smo mi uzrok, raznim okolnostima i preuzmemo odgovornost, za vlastite odluke i postupke, kad se naučimo nositi s vlastitim greškama i promašajima, tada naučimo i izbjeći razne pogreške, naučimo nositi se sa stresom, tjeskobom i manje ugodnim situacijama.

Odmor je stoga tamo gdje si ti. Tvoj mir. Tvoja mirna duša. Tvoje ja, koje u sebi uživa. Tvoje ja koje je zadovoljno sobom i svojim životom, svime postignutim do sada. Kad ga jednom stekneš, svoj mir nosiš svuda sa sobom. Ne postoji stoga savršena lokacija, savršeno mjesto i odmorište, na kojem se uvijek savršeno osjećaš, ako ono ne postoji u tebi.
Je li to točno? Zavirimo u srž problema.

Nedavno je frendica napisala status, koji prepričan ide otprilike ovako: „Ima li na ovome svijetu mjesto gdje dobre ne smatraju glupima, gdje plemeniti nisu smiješni, gdje zaljubljeni nisu ismijavani, gdje vjerne ne smatraju naivnima, gdje sanjare ne zovu ludima? Gdje te ne pitaju za naciju, gdje se svi zajedno smiju i zajedno plaču, gdje su svi jednaki i gdje se svi vole. Gdje ne znaju za mržnju, gdje novac nije najvažniji. Tamo bi htjela ići kartom u jednom pravcu.“ (M. Briški)

Jedni su predlagali razna mjesta, a drugi se i neumjesno našalili. Treći su pak kukali, tvrdeći kako takvo mjesto ne postoji. Četvrti su joj predlagali, nađe li to mjesto, nek javi i povede ih sa sobom.
Tek peti su se dosjetili i napisali, kako je to mjesto u samoj osobi i ako je sreće, u njenom najbližem okružju, obitelji i s najboljim prijateljima.

Ja sam bila među petima. Svjesna da to predivno mjesto gradimo mi.
No, je li baš uvijek tako idilično, kako se ono čini i da li baš uvijek nosimo svoj mir sa sobom, kad ga jednom steknemo? Odgovor je, iz mog iskustva, ne.

Čak i kad posjedujemo mir u sebi, njega uvijek treba obnavljati i održavati, a nekad se čini da ga je lakše steći, nego održati.

Ne toliko zbog nas samih, koliko zbog drugih ljudi. Čovjek, kao socijalno biće, uvijek je na udaru tuđeg mišljenja, kritika, tuđe nervoze i naravi, čak i svojih najbližih i vrlo često takve aktivnosti uopće ne može predvidjeti. Uvijek se nastoji prilagoditi, a ipak zadržati svoj stav, ako je zdrave pameti, no koliko god bio jak i odupirao se negativi drugih, može posustati, umoriti se, ako je napad veći, češći i žešći. Meni se desilo jako puno puta, ali nakon tog mučnog iskustva, nastojala sam se što prije sabrati i ponovno uspostaviti svoj mir. Nekad je bilo jako, jako teško izvodivo. Pa kiptila sam iznutra, samo da ne povrijedim drugu osobu i potpuno ne narušim naše odnose. Nekad sam jedva vraćala unutarnji mir.

Stoga, ako vam netko kaže, da vječito nosi svoj mir sa sobom, da se uvijek uspješno savladava i jednako je hladan čak i u vrlo, vrlo neugodnim situacijama, odnosno, da ga se ne dotiče niti malo nečiji napad, prije je robot nego čovjek ili je čak psihopat, sociopat. Normalan čovjek osjeća i boluje radi povreda koje mu nanose drugi. Posebno ga boli nepravda. Možda će netko reći, takve ljude izbjegavaš, koji ti štete i donekle su u pravu, ali sorry, neke ne možeš izbjeći. S nekima radiš i surađuješ jer nažalost moraš, radi egzistencije, s nekima živiš, opet radi više sile, a nekad se potpuno zatečen, nađeš u neugodnoj situaciji. No da se ne rasplinjavam, ima i onih ljudi, koji misle, da će mir obnoviti i naći u putovanjima, ljetovanju i duljem odmoru od svega i svih.
Da će, ako pobjegnu od svih, pobjeći i svi njihovi problemi. Da će se problemi čudesno rasplinuti ili barem smanjiti. Da će im odmor postati sigurna luka, u kojoj će napuniti baterije za dalje, obnoviti se, kako bi mogli uspješno obavljati svoje obaveze kad se vrate kući. Da će ih neka egzotična destinacija preporoditi i da će ih omiljeno odmorište napuniti, usrećiti i da će sve po povratku s odmora biti bolje. Odmor je tako mnogima MUST.

A što ako taj odmor, na divnoj lokaciji, uopće nije odmor, nego produžetak istog života, kojim ste nezadovoljni, a toliko ste novaca potrošili tragajući za srećom?
A što ako ste umjesto na neku željenu lokaciju, u mogućnosti otići tek na deset puta manje atraktivnu, koja vas više frustrira, nego veseli?
A što ako u stvari ni ne trebate odmor od svog života i zapravo tražite previše?

Uoči godišnjih odmora, proteklih tjedana, nagledala sam se statusa i naslušala izjava: „Uh, napokon godišnji!“, „Dočekali smo godišnji!“, „A sada…godišnji! Napokon!!!“, koji jasno potvrđuju, kako ljudi ne samo da su željni godišnjih odmora, već i odbrojavaju dane do njih. Stiče se dojam, da su zaista umorni od svojih života, od kojih žele pobjeći! Oni zaista vjeruju, kako će nekim duljim odmorom, na nekoj morskoj lokaciji, napokon postići duhovni mir, ispunjenje i sreću.

No najčešće se događa upravo suprotno.
Iako je ljeto već samo po sebi, sinonim opuštanja i odmora, ležernijeg stila života, radi toplijih i duljih dana, više sunčanog razdoblja i time puno mogućnosti za boravak vani, što mu daje special relaxing vibe, samo planiranje godišnjih odmora i odbrojavanje do godišnjeg, može stvoriti pritisak i oduzeti radost ugodnog iskustva.
Sva turistička odredišta krcata su gostima, turistima iz čitavog svijeta i puno skuplja u špici sezone pa već u startu frustrira činejnica, kako su neka nedostupna iz financijskih razloga.
Tu je i stres oko planiranja, na koju lokaciju će se ići, posebno ako ste obitelj s djecom. Svatko od ukućana ima svoje želje, ideje, potrebe i u nekom idealnom slučaju, lako će pasti dogovor oko lokacije i smještaja koji odgovaraju svim ukućanima, no u stvarnosti to baš i nije tako. Uglavnom, uvijek netko nekome popušta.

Odmor/ljetovanje tako sobom nose još neke dodatne stresove: planiranje polaska i boravka, posebno ako imate vrlo odgovoran posao u nekoj ozbiljnoj kompaniji, gdje malo zaposlenih može preuzeti vaše obaveze u vašoj odsutnosti, odrađivanje svih poslovnih obaveza na vrijeme prije polaska te planiranje poslova u vašoj odsutnosti, što poslovno, što privat ( ako imate nemoćnog člana obitelji, kućne ljubimce i sl.) Ne zaboravimo ni napor samog pakiranja i polaska te ponovnog povratka u kolotečinu koju ne volite, privatni i poslovni život, na uobičajenoj životnoj lokaciji.
Sav taj stres može itekako pokvariti užitak putovanja i godišnjeg odmora. No ipak, ljetovanje je za mnoge prilika barem za kratkotrajni užitak i već pri samoj pomisli na njega, lakše im je podnijeti svakodnevni ritam. Mnogima je čak i odmor na skromnoj lokaciji, mogućnost za punjenje baterija i bijeg od stvarnosti, kako bi se lakše mogli nositi sa svakodnevnim problemima.

Internet je pun savjeta gdje i kako odmarati, ali i kako složiti život, od kojeg vam uopće nije potreban odmor.

Nude se sjajna rješenja za bogataše, ali i mlade turiste, kojima su za put potrebni samo putovnica, nešto džeparca, karta i ruksak.

Svima ostalima, ljudima s ozbiljnim privatnim i poslovnim obavezama, obavezom podizanja djece, brige oko starijih članova obitelji koji radi bolesti ne mogu uživati u odmoru, osobama s financijskim teškoćama, osobama s obavezama plaćanja kredita i hipoteka, strahom od budućnosti (zabrinutost za starost, mirovinski sustav, radi pitanja tko će im jednog dana imati novca za mirovinu) sama ideja jednostavnijeg života, čini se poput lijepe maštarije. Sve te priče „dao sam otkaz u firmi da bih mogao živjeti sretniji, ispunjeniji život, punim plućima“, mnogima su smiješne i vrlo neozbiljne. Nekima se čine i kao nedostižni cilj, posebno ako imaju obitelj, koju treba hraniti i redovno plaćati režije i stan.

Promjena kreće malim korakom, bilo da se radi o updateu životopisa, susreta s budućim poslodavcima, poslovnim partnerima, prikupljanju novih prihoda, otplati duga ili kredita, razmišljanju o narednim koracima i ciljevima. Ključ je uvijek u početku svih radnji. Tako barem kaže Jess Stuart, HR, coach, speaker, autor.

Svaka promjena može biti i uzbudljiva i zastrašujuća, a potpuna promjena, zaokret u životu, prevelik je zalogaj i za najhrabrije. Zato je uvijek bitno ići step by step, naći mjesto u sebi gdje je moguće naći malo tišine i mira, gdje možemo utišati glas koji nas obeshrabruje i ukrotiti nemire. Uvijek treba birati ono što nas približava cilju i malim koracima treba se kretati naprijed.

Često mislimo kako smo na pravom putu, kad napokon nađemo posao, počemo zarađivati, ulagati u životni prostor, kad osnujemo obitelj, ali nakon nekog vremena, možemo zapeti između otplata dugova, borbe za bolji život, većih zarada, kojima želimo kupiti još više sreće. U ljudskoj je prirodi, kad proba nešto odlično, da isto želi zadržati što duže i osvojiti još više od toga! Dok se svim snagama borimo za još bolji život, zaboravljamo uživati u trenucima. Više novca, imetka i time više mogućnosti, ne znači odmah i da ćemo biti još sretniji. Biti heroj, znači biti bliže onome što jesmo. Živimo li prema tuđim očekivanjima, postoji velika šansa, da ćemo biti nesretni i to nas može blokirati.

Sav život, pun sreće i zadovoljstva, dakle, kreiramo u sebi, ma gdje bili. Ovisno o načinu gledanja na svoj život, raste i količina našeg mira i sreće. Može li se uživati u životu bez dobitka na lotu? Može li se uživati u životu bez da ste neka druga osoba i bez kopiranja tuđeg stila života?
Može. Život ipak treba biti dovoljno izazovan da bude stimulativan, ali i dovoljno udoban, da je u njemu što manje stresa.

U životu treba imati osjećaj korisnosti i smisla, da čim ustanete, budete zahvalni, zadovoljni i raspoloženi. Jednako tako, trebate imati i vrijeme za sebe, u kojem ne radite i ne mislite baš ništa. Život od kojega vam ne treba odmor, trebao bi izgledati tako, da u njemu volite raditi neke stvari na dnevnoj bazi i da od njih imate i neke koristi, da volite obavljati svoj posao i da od njega možete lijepo živjeti.

Život od kojeg vam ne treba odmor, ne traži od vas novi godišnji, niti bijeg i on uzbuđuje jer ima smisao na dnevnoj bazi. Takav život, daje vam prostora da radite što volite i da volite to što radite, većinu vremena.

Zašto dakle toliki ljudi, željno iščekuju godišnji odmor i je li moguće da su toliko opterećeni i nesretni u svojim životima? Je, moguće je, znam ih jako puno. Teški su i sebi i svojoj okolini. Zašto toliki biraju ne izgraditi jednostavnu rutinu, zašto se na život žalimo i prihvaćamo dan za danom da teče bez većeg smisla i užitka i puštamo da sliči na prethodni? Iz neznanja i nemoći.

Obično zapnemo između tri razloga. Imamo osjećaj da nešto može biti još bolje i kvalitetnije, ali ne znamo kako to postići, ne znamo se zagledati u sebe i to što nam treba, što nas veseli ne znamo naći. Ili uopće nemamo ideju kako to treba izgledati. Mislimo da nas neke stvari mogu uveseliti, ali nekako nas ne vesele jer putem izgubimo osjećaj sreće. Zaboravimo što nas u stvari ispunjava, ne znamo reći zašto nešto trebamo. Treba dakle izgraditi kapacitet za zagledavanje u osobnu unutrašnjost i tek tada imenovati sve stvari koje nas usrećuju.
Neki ljudi pak imaju vrlo decentan osjećaj za svoje potrebe. Oni imaju ciljeve i žele naprijed, ali su zapeli jer osjećaju da ne djeluju u skladu sa onim za što kažu da bi ih moglo usrećiti i ispuniti. Imaju brdo prepreka, koje trebaju proučiti, da bi shvatili je li taj odabrani put uopće za njih. Mnoge ciljeve blokiraju strahovi, očekivanja i kriva uvjerenja.
Neki pak trebaju pravi plan. Točno znaju što žele, ali imaju osjećaj da postoje barijere. Trebaju plan akcije, mudar korak i bodrenje, da dođu do cilja. Trebaju plan, koji cilja njihove potrebe, preskače prepreke i stvarno funkcionira s njihovom dnevnom rutinom.

Evo što nas još ometa u življenju života u punoći: prošla iskustva, slaba otpornost na stres, depresiju, anksioznost i sve ostale mentalne smetnje, borba s kroničnom bolešću ili nekim poremećajem, invalidnost, manjak zdrave veze, slaba otpornost na poslovni stres, razne poteškoće i ovisnosti, problemi s ososbnošću i prolaz kroz životne krize. Izlaz je moguće naći kroz psihoterapiju ( Laura Wilson, MA, MFT)

Svi ponekad imamo caught up living, ali ako se osjećamo kao netko, tko samo odbrojava dane do vikenda i godišnjeg odmora, tko stalno sanjari o idućem slobodnom danu, moguće je upasti u neku od gore spomenutih kategorija.Jedno je dakle voljeti odmor, putovanje i otići na lijepu destinaciju, a drugo je stalno imati osjećaj pritiska i potrebe za bijegom, kako bi se osjetilo živim i upilo puninu života.

Neki ljudi ne žele provesti život u osjećaju iscrpljenosti od svakog dana, koji se mora odraditi, da bi mogli dva tjedna uživati na odmoru. Ja sam među takvima i ne volim trošiti novac ni vrijeme na ono što znam i osjećam da me neće usrećiti. Takav mentalitet, odbacuje pravo življenje, sve do penzije. Ima li smisla čekati do mirovine, da bi se napokon uživalo dan po dan, u trenucima? Ima li smisla trošiti godinu za godinom, očajnički čekajući praznike, odmore, vikende? Život treba živjeti sad, u skladu s mogućnostima i najpotpunije moguće, uživati u svakom trenutku.

Foto: Screenshot YouTube, portaloko.hr

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr

Posted by on Aug 28 . Filed under Kolumna by Nives, Slide. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010