Kad je došla do mene, uporno zaklanjajući jedan dio lica dugim pramenom kose, naginjući glavu u stranu i ne gledajući me izravno u oči, slutila sam da se nešto gadno dogodilo tokom vikenda, za kojeg nisam imala izlazak.
Uvjeravala me da se udarila u vrata i da je korektorom pokušala prikriti masnicu pod okom no kako joj je korektor bio pri kraju nije uspjela prikriti tragove udarca. Slutila sam da je masnica puno gora nego se činila pod tim debelim slojem šminke ali pravila sam se naivna, da gutam priču. Međutim, u razredu je nisu progutali, štoviše, dečki su odmah znali što se dogodilo i stali je zadirkivati. Neki su se te večeri čak zatekli na mjestu incidenta, iako nisu znali sve pojedinosti.
Kika je navodno, pobrala batine od jake, za glavu više djevojke, u čijeg se dečka zaljubila pa se zaletila i to nekima otkrila a da stvar bude gora njena je suparnica imala pomoćnice pa ni nije mogla pobjeći iz klopke. Navodno, namjerila se na divlju, opasnu suparnicu, praktički „curu s ceste“ koja nije imala što izgubiti novim sukobom jer je zbog loših obiteljskih prilika ionako živjela kao divljakuša ali joj je ipak zaprijetila da ne smije zucnuti ni riječi nikome.
Good girl našla se tako u klopki loše cure. Ili jednostavno – uličarke? Jer prave bad girls se ne tuku, ne čupaju za kosu, ne prijete, barem ne pred svjedocima, ne rješavaju napete situacije same, posebno kad ne postoji veći povod, poput izdaje. One svoje probleme rješavaju puno profinjenije.
Ovako nekako?
„Sve što vidim pred sobom je zgodna cura u jeftinim cipelama s ograničenim socijalnim vještinama. (Victoria Grayson, Revenge)
Ili možda malo žešće?
„Uništio si ugled zaklade Amanda Clarke! Ne želim te više vidjeti u mom domu i u zakladi!“, obraća se Victoria Grayson Eliju, prodorno ga gledajući i puna bijesa, nakon što je na konferenciji za tisak oštro pobrao i osramotio gđu Hayward, koja je njemu i Emily (Amandi) bila starateljica u djetinjstvu i time poljuljao ugled zaklade.
„Ne brini, izvući ćeš se“, tako nekako joj se obraća Eli, prozirući je jer je i sam bad guy, „još uvijek možeš spasiti ugled ako cijelu priču okreneš u svoju korist a ti to itekako možeš.“
Ili možda ipak, još suptilnije i žešće?
Bad girl se ne postaje dodatkom opasnih tetovaža, neredima, primitivnim vokabularom, psovanjem i(li) ruganjem drugim ženama. To je preplitko za otmjene dame, nepošarane, bez jednog tattoo traga, nježnog osmijeha i toplog sjaja u očima, kojih se zaista treba čuvati jer vrlo suptilnim metodama dolaze do svojih ciljeva.
U njih ne sumnjate, dok vam rade iza leđa, suviše su samozatajne i tople, služe se umom, glumom, retorikom i zavodničkim vještinama, svojim tajnim vezama, slično poput Victorie Grayson i Emily (Amande Clarke) iz Revengea.
One nisu birale postati loše i opasne, iz oholosti i hira, prošlost ih je oblikovala. Pored genetskih predispozicija i (ne)odgoja, obilježilo ih je loše djetinjstvo i mladost, ponekad i razvod roditelja, zanemarivanje partnera, duboke emotivne povrede ili izdaja. To su njihovi ožiljci i tattooi, to ih čini fatalnim ženama. Često u pozadini njihovog devijantnog ponašanja stoji i otac, kao snažna figura, koja ih je u djetinjstvu jako razočarala ili zaplašila, loša majka te niz drugih nesretnih okolnosti, zbog kojih su patile i nije bilo napretka.
Anja je svojim egzotičnim izgledom ali i zanimljivom osobnošću nekoć privlačila poput magneta.
Bila je odlična učenica, kasnije i studentica no uz nju su se uvijek vezali neki tračevi, stalno je bila predmet razgovora, kako dečki tako i djevojaka. Štoviše, motala se glavama i starije gospode i već je u tom periodu nosila Versacea, ljuljuškala bokovima na visokim potpeticama i mirisala na najfinije parfeme. Iako su je u svojim tračevima djevojke častile izrazima „drolja“, „kujetina“, „loša cura“, malo koja je znala da Anja bježi od svog doma, gdje je čekao pijani otac, nestabilna majka i da je sve samo ne jeftina i kurva.
Poklone je primala stalno, gotovo na svakodnevnoj bazi a samo je ona znala zašto, na koji način i od koga a kao vrlo inteligentna mlada žena, sve je svoje avanture i veze vješto prikrila, tragove zamutila. S kim se onda ova bad girl družila, s kim ljubovala? Možda s bad guysima? Možda je od njih učila.
Takvih Anja bilo je i još uvijek ih ima puno ali se za njih ne zna. Pobjegle su iz vlastitog doma, kao djevojke ili su spas od obiteljske tiranije rano potražile u braku i(li) negdje u inozemstvu a danas su mahom uspješne poslovne žene, majke i često puno bolje osobe, od bilo koje dobre cure. Ne spominju se više ni njihovi grijesi prošlosti jer se napokon razumije njihove postupke.
Ne stoji stoga ona, da su sve žene iste, žedne krvi i da žele preodgojiti muškarce, kako nedavno reče neki muški status:
„Žene žele lošeg dečka kako bi iz njega napravile dobrog, koji će raditi sve što one žele, da bi ga opet kritizirale“.
Eh sad…kako koje žene.
Prava bad girl nije tip bezobzirne, primitivne predatorice, koja se lako iznervira, traži publiku i želi biti glavna zvijezda svoje džungle. Ne napada nego djeluje iz samoobrane, kad je ugrožena, izazvana, radi dublje povrede ili izdaje. Ne preodgaja nikog a posebno ne bad guyse jer zna da je to (gotovo) nemoguće ali se u muškom svijetu itekako naučila snalaziti i izboriti za sebe.
Bad girls ostaju bad girls iako vremenom stasaju u žene. Iako se pritaje, u njima uvijek živi duh buntovnice i pravednice. Život ih je naučio da sve okrenu u svoju korist pa čak i problematične, napete, vrlo teške i opasne situacije, iz kojih, zahvaljujuć svojim intelektualnim sposobnostima i raznim vještinama, izlaze (uglavnom) potpuno neozlijeđene.
Uostalom, kako ono reče Conrad Grayson, supruzi Victorii? – Fascinira me tvoj nagon za samoodržanjem!
Bad girls nikad ne otkrivaju puno o sebi a najmanje o svojoj prošlosti. Ne robuju osjećajima, znaju ih ostaviti po strani. Ne plaču pred drugima, samo u svoja četiri zida. Nemaju puno prijatelja, njihov je krug prijatelja uzak, gotovo zatvoren. Da bi se postalo njihov prijatelj, odnosno jedan od najboljih, treba proći stroge kriterije. Ne znate s kojim su partnerima bile, s kojima jesu ili namjeravaju biti. Ne znate koliko ih je bilo niti jesu li ikad u životu iskreno voljele. Gotovo ništa ne znate o njima, osim ako čitate između redaka jer svoj privatni život ne prostiru pred nikoga i za ništa. Ali i tada nagađate jer one su najzagonetnije žene.
Bukowski je jednom zapisao: „Volim žene koje nisu živjele sa previše muškaraca. Ne očekujem nevinost, ali jednostavno više volim žene koje nisu do krvi nažuljane iskustvom. Postoji nešto vrijedno kod žena koje škrto biraju muškarce; to se vidi u njihovom hodu u njihovim očima, u njihovom smijehu i njihovim nježnim srcima. Žene koje su imale previše muškaraca kao da sljedećeg biraju po diktatu osvete, a ne osjećaja.“
Na stranu s tim što je Bukowski volio nego, kako žive žene pune iskustva? Zanimljivo je da bad girls ne živi s puno muškaraca i iako voli avanture ne nudi se na izvolite, ne bira bilo koga, ne veže se već u mladosti na duge staze.
Skoro poput muškarca, skuplja razna iskustva, uzima što joj odgovara, ostalo odbacuje i nailazi na osude ali kad se istutnji, često postaje dobra i odana žena, koja u svom partneru vidi uzora. Razna joj životna iskustva pomažu da lakše razumije svijet oko sebe i lakše se u njemu snađe.
Razlika između „good girl“ i „bad girl“ ima more ali evo nekih: good girl je često prenaivna, nasjeda na najjeftinije trikove. Pada na pohvale, laskanja, dodvoravanje, tuđe utjecaje. Lako se iznervira i lako tone jer nema moć samokontrole kakvu posjeduje bad girl. Zato najčešće izbjegava neugodne i opasne situacije, koje su za bad girl izazov. Bad girl ne otkriva lokaciju ni stil života, o njemu nagađate. Čak i kad najviše uživa, ne otkriva gdje je.
Good girl se često prenemaže i traži potvrdu drugih o svojoj vrijednosti dok je bad girl konkretna i direktna, ima svoj film, uvijek se pojavljuje s nekim smislom i nije ju briga za tuđe mišljenje. Ako je potrebno, njeguje razne metode obmane, kako bi se zaštitila i pridobila pažnju muškarca od interesa. Nekad pokazuje svoju nježniju, toplu stranu jer nije ugasila unutarnji plamen dobrote ali dozira ga umjereno i po zaslugama. Badass, odnosno, bad girl, zna kako (pre)živjeti u muškom svijetu:
„Možeš dopustiti da te moćni muškarci kontroliraju a možeš i naučiti kontrolirati ti njih.“
Victoria Grayson (obraća se Margoux)
Iako će poneki otac još uvijek u susretu s bad girl upozoriti sina „Čuvaj je se, s takvom samo problemi“, bad girls su itekako zainteresirane i raspoložene za ljubav ali im treba i dati nešto zauzvrat. Zahtjevne su to dame, koje traže puno više od stihova, poljubaca, sexa i zagrljaja. Njima treba akcija, ambicija, muška inteligencija, pamet, zanimljiva osobnost, koja im nikad neće dosaditi. Traže i trebaju nekog sličnog sebi, po iskustvu i naravi. Pravog muškarca, ne komad gline, plastelina, plastike. Upravo zato, često i biraju za životne partnere jake, moćne i sposobne muškarce koji ih razumiju – bad guyse.
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalima portaloko.hr, zdravaisretna.hr, extravagant.com.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja.
U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/
foto: pinterest, favim.com, mtv.com