Počinje bezazleno, tipkanjem nepoznatoj atraktivnoj osobi, uslijed neke frustracije, znatiželje, želje za popunjavanjem slobodnog vremena ili nekog drugog povoda koji za cilj ima zadovoljstvo i sreću. Nastavlja se smajlićem na profilu, komentarima na story ili post, a oni hrabriji (ili luđi) odmah upadaju u inbox sa širokim spektrom poruka. Tako to izgleda na ženskim profilima. A na muškim? Slično!
Muškarci svoj odabir temelje na atraktivnim fotografijama suprotnog ili istog spola, opisu i često čine pogrešku prvog dojma, percepcije, predrasuda, selektivne percepcije. A žene? Slično!
Kad bi online dejtanje bilo jednostavno, ne bi bilo toliko razočaranih, povrijeđenih, poniženih, ustrašenih korisnika dating aplikacija i društvenih mreža. Kad bi bilo preteško, ne bi bilo toliko parova koji su se upoznali i zbližili upravo na platformama za upoznavanje ili na nekoj društvenoj mreži. Kako god gledali na online dejtanje, istraživanja ukazuju da ono ima svoje loše i dobre strane te da treba biti spretan komunikator da od prvog susreta na mreži, izvučete najveću moguću korist, a ne krupnu i bolnu lekciju.
Psihologija o online dejtanju kaže da su muškarci skloniji flertu čak četiri puta više od žena te da pritom ne traže obavezu. Muškarci su skloniji kratkotrajnim i površnim vezama, biraju kandidatkinju kao iz izloga u shopping centru, dok žene rjeđe traže seksualnog partnera, snažniji im je motiv upoznavanje i druženje. Žene, prema istraživanjima, reagiraju na zanimljiv opis i pokazatelje društvenog statusa (obrazovanja, zaposlenja). Na kvalitetu izbora, utječe kognitivno preopterećenje – prevelik izbor kandidata može stvoriti prepreke za intimnost.
Kad jednom odaberete najpoželjnijeg kandidata/kandidatkinju, prema svojim kriterijima, veza se razvija, ali ne uvijek u pravcu u kojem biste željeli. Moguće je da ste tek jedan/jedna od mnogih s kojima se ista osoba dopisuje. Moguće je da se uopće ne dopisujete s osobom za koju mislite da ona jest! Dakle, iza ženskog profila moguće je da tipka muškarac koji ima podmukle namjere i obrnuto, iza muškog profila može tipkati žena.
Prisjetimo se dokumentarca Catfishing i brojnih ispovijesti naivnih žrtava koje su nasjele na romantičnu online prijevaru.
Catfishing, kao oblik prijevarne online aktivnosti, u kojoj pojedinac stvara lažni identitet, često koristeći ukradene fotografije, izmišljene osobne podatke, kako bi namamio i izmanipulirao žrtvu na društvenoj mreži i aplikaciji za spojeve, možete prepoznati po nekoliko uobičajenih znakova: odbijanje i odgađanje video poziva, love bombing, sumnjivi profili s fotografijama koje izgledaju kao da su na njima profesionalni modeli. Bilo kakvo traženje poklon kartice, novca, financijske pomoći je znak za uzbunu, no nekad bude prekasno, ako je žrtva stupila u dublji odnos. Sumnjive su sve priče i detalji o nečijem životu koji se ne podudaraju s prvom pričom i ukoliko u međuvremenu nije došlo do zbližavanja, nužan je oprez.
Dugogodišnja romantična veza, identitet lažan, prevarant žena…mehanizam je identičan i često se uspoređuje s prijevarama gdje je muškarac prevarant. Prisjetimo se i dokumentarca Sweet Bobby My Catfish Nightmare.
Neke serije, snimljene po istinitim događajima, detaljno objašnjavaju kako romantične prevare funkcioniraju psihološki, uključujući lažne profile. Prisjetimo se Love Fraud.
Žrtve romantičnih prevara nisu (samo) naivni i nepromišljeni, već i ljudi koji pate u nekoj traumi, frustraciji, manjku ljubavi, usamljenosti, psihičkoj/fizičkoj/emotivnoj boli te su u nekom trenutku života previše ranjivi i neoprezni da bi mogli brzo i trezveno reagirati. U potrazi za prihvaćanjem, razumijevanjem i ljubavlju, lako je nasjesti na lijepe riječi, nježnost, blagost i izgubiti osjećaj za realnost i samokontrolu. Romantične prevare su uglavnom priče o ljudima koji su umorni, navikli na polovične razgovore i pune inboxe bez značenja. U trenutku kad se pojavi netko spreman saslušati ih i upitati “kako si?” te ima vremena i volje pričekati odgovor na to pitanje, razum žrtve popušta, iako to ona ne želi. Stoga je nepristojno osuđivati žrtve i bitno je prepoznati što ih je navelo da im popuste kočnice, kako se sličan ili isti scenarij ne bi ponovio nekom drugom.
Tu je još jedan problem, na koji nailaze korisnici društvenih mreža i dating platformi – stalking. Kad jednom ipak dođe do kontakta uživo, a razočarate se izgledom koji odudara od onog koji ste upoznali na društvenoj mreži ili platformi za upoznavanje, moguće je da ćete htjeti pobjeći i da se svog obožavatelja/ obožavateljice nećete moći riješiti, kao što se Donny nije mogao riješiti stalkerice Marthe u seriji Baby Reindeer. Iako je serija sada već stara jedanaest godina, dobro je prisjetiti se da takve Marthe i dalje postoje na mrežama. Upravo kroz objektiv priče Donnyja i Marthe, moguće je pratiti i istražiti utjecaj trauma i nezdrave veze na mentalno zdravlje i odnose. Serija prikazuje stvarni događaj, a mentalna bolest i nezdrava opsjednutost Donnyjem, prikazane su slojevito i vrlo realno pa se gledatelj može lakše poistovijetiti s glavnim likom. Donny nije imun na psihološku disfunkciju, vjerojatno je razvio PTSP i znakove Stockholmskog sindroma zbog stalnih reakcija na traumatične događaje u prošlosti. Uz sve to, ima nisko samopouzdanje, muči ga pitanje seksualnog identiteta te je zbog svega navedenog, laka meta za Marthu. Ona vrši psihičko i fizičko nasilje, a primjećuju se i njena erotomanija i granični poremećaj ličnosti.
Traume, bolesti i uhođenje, realistično su prikazani u Baby Reindeeru, a spoznaja da je serija snimana po istinitom događaju, plaši i navodi na promišljanje o ozbiljnosti i svim opasnostima na društvenim mrežama.
Okidač za nasjedanje na lažne priče i identitete na mreži može biti i taština, osjećaj grandioznosti, ali i povezanost sa fanovima, pretjerana ljubaznost i bliskost s njima, o čemu svjedoči priča u jednoj od meni dragih serija La Reina del Flow. U trećoj sezoni, Irma gubi kompas kad prihvati dopisivanje sa svojim lažnim fanom. Iako je ova radnja fikcija, sve osobe koje se bave javnim poslom, ali i showbusinessom, dobro znaju važnost distance prema fanovima. No, oni također imaju svoje slabosti. Da bi ih ublažili, radije biraju sebi slične, jednako popularne i uspješne kolege iz javnog života i showbusinessa.
Ono što u stvarnom svijetu zovemo trudom, u online svijetu je projekt u koji su uloženi vrijeme, odmjerene riječi, precizno dozirane emocije. Ironija je da lažni profili često djeluju iskrenije od stvarnih ljudi i to ne zato što su njihovi vlasnici pošteni, nego zato što su dobro fokusirani na svoj zadatak.
Stoga uvijek treba biti na oprezu, pri stupanju s nekom novom osobom u komunikaciju. Kako offline, tako i online, radimo pogreške u komunikaciji, od prvog dojma do osobne jednadžbe. Ljude prevari ideja da su ljubaznost i nježnost uvijek stvarne kad se pišu i izgovaraju lijepim riječima. Na društvenim mrežama i dating platformama, netko je uvijek spreman odglumiti ljubaznost i nježnost do kraja, ali još više zabrinjava spoznaja da su to često jedina mjesta, na kojima su ljubaznost i nježnost, imale vremena.
Text by Nives Stern
