Život počinje u četrdesetoj, pročitah negdje. Ma da?
Kad sam lani u proljeće napunila četrdeset, niti jednom mi nije palo na pamet kako sam nešto do tada propustila. Štoviše, vodila sam bogat, ispunjen, kvalitetan život u kojemu je pored duhovnog i emotivnog zadovoljstva postignuto i materijalno stoga bi bilo bezobrazno i nezahvalno da sam se protiv istoga pobunila. Bilo je tu jako puno putovanja, čak i život na više adresa, isprobala sam i život u inozemstvu, na popularnom „Zapadu“ a isti je obogatilo i oplemenilo divno malo biće.
Kako sam živjela sa dvadeset, tako živim i danas, u istom tijelu, umu, duši, punim plućima. Jedina je razlika što već desetljeće i pol živim svjesno, u svakom trenutku!
U zabavama i društvu svjesno uživam, neopterećena izgledom i samim tokom zabave.
Sve je cool, više cool nego ranije.
Život stoga za mene ne počinje u četrdesetoj ali je svijest razvijenija, ne opterećujem se prošlošću, odavno ne zapinjem na nekim datumima a odluke donosim trenutno ili u nekom kraćem periodu te za njih preuzimam kompletnu odgovornost.
Fraza „život počinje u četrdesetoj“ čini mi se stoga ofucanom, poput neke izlizane šablone, koja može biti vodič samo neizgrađenima i neostvarenima. Tko god je ozbiljno shvatio svoj život, još na pragu dvadesetih, ponosan je na protekli period od dva desetljeća, u kojemu je ostvario mnoge ciljeve.
Četrdesete su za takvu osobu godine uživanja u plodovima svog rada, odricanja i stvaranja.
Kako se rođendan približava, razmišljam tko će mi ove godine čestitati. Ne, ne zbog ega, čisto radi znatiželje jer su lani i predlani neki od velikih „prijatelja“ zatajili. Zanima me hoće li i ove godine zaboraviti na ljudskost, da sam starija jedno ljeto ili će opet misliti samo na sebe i svoje datume.
Iako je u ljudskom životu ipak najbitnije da vas se voli i cijeni svaki dan a ne samo za rođendan, isto potvrđuje djelima a ne riječima ( a rođendanska čestitka se pritom ne doima tako bitnom) ipak nam svima godi, zar ne?
No ja sam uvjerena, opet će se izredati samo najvjerniji prijatelji i ugodno iznenaditi „samo poznanici“, kojima ne manjka lijepih manira, dobrih želja ni u svakodnevici. Opet ću morati zaboraviti na fake prijatelje i poznanike kojima sam bitna samo dok me trebaju. To je naprosto tako i s tim se treba „pomiriti“. Ili im dozvolimo ostanak u našem životu ili ih otjeramo ali je činjenica da ih svi u nekom periodu života imamo kraj sebe, zar ne?
Vratim li se, međutim, dvadeset godina unatrag, čisto da zavirim na izvor svoje punoljetnosti (po svim svjetskim zakonima) ništa ne bih mijenjala u proteklom periodu od dva desetljeća. Neke su stvari jednostavno morale biti, za dobrobit današnjih, što potvrđuje onu „Bog ima plan za tebe i sve se s nekim razlogom dešava“. Neke je stvari trebalo proći, od razočarenja, tuga, naivnosti, boli, borbe, oplakanih rođendana pa sve do pogubljenih druženja i ljubavi. To se uostalom zove sazrijevanje i nezamjenjivo je jer bez iskustava smo nepotpuni. No, da sam barem znala kako pozitivne misli mijenjaju život na bolje, više bih im se tada posvetila, ne bih previše vremena tratila u boravku mislima u prošlosti. Vrijeme je najdragocjenija imovina koju imamo i stoga ju valja cijeniti.
Ne mogu se ipak oteti dojmu kako četrdesetogodišnjaci baš i nisu omiljeni mlađim generacijama a posebno uspješne žene, pripadnice ove skupine. Zašto je to tako, predstavljaju li neku prijetnju ili su nove generacije suviše zaokupljene sobom da bi primjećivale i cijenile starije? Zavirila sam u srž problema.
Na nedavno održanom Met Ballu sve oči su bile uprte u dame koje su oskudnom garderobom više otkrile nego sakrile. Jedna od njih ponovno je plijenila pažnju javnosti, Jennifer Lopez, rasna latina, koja je već dobrano ušla u četvrto desetljeće. Za razliku od drugih kolegica iste i slične dobi, njen goluždravi outfit nije se dopao mnogima, štoviše, dočekan je na nož. Iako volimo vjerovati da je „preko bare“ sve drugačije nego pred našim pragom, sa sličnim se kritikama suočavaju sve četrdesetogodišnjakinje u svijetu i to sa stručnog i nestručnog izvora.
Nasuprot njima, dvadesetogodišnjakinjama se modni promašaji i više gole kože lakše opraštaju, stoga imam nekoliko pitanja koja upućujem stručnim i nestručnim kritičarima:
U čemu je problem? Zašto vas smetaju oskudno odjevene, obnažene četrdesetogodišnjakinje, koje su naprosto, kao profesiju, odabrale biti zabavljačice ili se možda baviti modom? To je sastavni dio njihovog posla, biti atraktivna i predmet napisa, pa i u 60-oj!
Što imate protiv četrdesetogodišnjakinje koja još uvijek ima čvrstu tjelesnu formu i lijepo oblikovane mišiće a posegne za minicom ili oskudnijom garderobom? Ne znate da po modnom bontonu i pedesetogodišnjakinje slobodno nose mini ako nemaju kvrgava i smežurana koljena i krive noge? Tko im uopće može i smije nešto zabraniti u doba općeg kaosa, nemorala, seksualnih devijacija, nestručne kritike? Toleriramo li ostalima njihovo slobodno i nerijetko bolesno ponašanje, ne vidim razlog zašto se spomenutim damama teže ili nikako ne praštaju liberalniji lifestyle i styling?
Čak i moja poznanica, u četrdesetima, se nad outfitom zvijezda sablažnjava a posebno ju muče otkriveni bokovi.
– Ne znam kaj im je, zašto pokušavaju dokazati da imaju dobro tijelo? Stara moja ( obraća se Lopez promatrajući fotografiju) nemaš više dvadeset godina. Sad imaš četrdeset i sitno i izvoli se obuć kako Bog zapovijeda.
Kako to Bog zapovijeda outfite dama koje nisu u božjoj službi, voljela bih znati?!
Pomislih još, pa niti meni ni tebi draga moja, nitko nije kriv što nismo odabrale život i posao kakvim se bave Lopez i Severina. Ne vidim gdje je problem, neka nose što ih je volja ako u tome izgledaju dobro. Čak i da ne izgledaju u tome dobro, njihova stvar, njihov problem, imaju toliko novac ada im se živo fućka za tuđe mišljenje. Tko im to smije i treba zabraniti da u nečemu čak ne izgledaju dobro? Možda je problem što ti imaš nekoliko kilograma viška, atrofirane mišiće i oronulo lice, ne mariš za modu i štoviše, biraš bzvzne outfite i to sve zato što ne mariš za figuru i sebe? Možda je ipak problem u tome što se ne baviš ničim osim kritikom i promašila si svoj život? Kako bi bilo da to komentiramo? Možda da i Valentinu zabranimo preplanuli ten i šetanje po skijalištu? Kaj god.
Ima još kritika i osuda, pogledajmo neke.
Previše se šale, smatrate ih neozbiljnima za njihovu dob? Ljudi koji se šale su sretni ljudi i šire dobru energiju.
Možda se plašite da vam takve ne preotmu muškarca, jer vjerovali ili ne, itekako su im atraktivne. Osim brojnih slavnih veza četrdesetogodišnjakinja s gotovo upola mlađim partnerima, kao dokaz mogu posvjedočiti mnoge poruke i ispovijedi na društvenim mrežama kao i upiti za druženje. Ne radi se tu samo o privlačnosti i želji za avanturom sa iskusnijim damama već i o uplitanju emocija.
Zašto je to tako? Četrdesetogodišnjakinje su nerijetko izbor mlađih muškaraca jer im mogu ponuditi puno smireniju narav i sigurnost. Štoviše, one koje su se u dvadesetima istutnjale, smirenije su, staloženije, sigurnije, diskretnije. Njima se naprosto puno više vjeruje.
– Bio sam u vezi sa ženom starijom od mene deset godina. – priznaje prijatelj, tridesetogodišnjak – razišli smo se samo zato što sam u posljednje vrijeme previše boravio na poslu jer mi je stalo i do karijere, više novaca, a to što je moja partnerica trpila ne bi izdržala ni mlađa ženska osoba. Inače smo se sjajno slagali u svemu, imala je puno ljubavi i razumijevanja za mene, gotovo poput majke, bila je bolja, strpljivija, pedantnija i milija od mnogih mlađih žena a iako smo pauzirali, ima naznaka da ćemo ponovno biti zajedno.
Brojne su ljubavne priče četrdesetogodišnjakinja s mlađim partnerima ekranizirane i zabilježene perom. Sjetite se samo uspješnog filmskog hita Superclásico.
Evo još nekih predrasuda:
Četrdesetogodišnjakinje su stare babe koje stalno nešto boli. Odlično, boli i mlađe dame, zar ne? Boli ih svaki pms, boli ih i svaki dio tijela a one najjače mrgude svaki dan nešto napada, od glavobolje do bolova u leđima i njihova okolina stalno je izložena njihovom kukanju i samosažaljenju, zar ne? Neke se usprkos biloškoj dobi ponašaju poput starih baka. Čak i vrlo mlade žene često obilaze doktore i pojma nemaju što se s njima zbiva. Najjače ih ipak boli duša, opsjednute su raskidima i mučnim odnosima, što najbolje dokazuju statusi puni Balaševićevih stihova i komentari potpore na njih.
Za razliku od mlađih dama, četrdesetogodišnjakinje se odavno ne traže, davno su „se našle“, sklone su dugo i tiho trpiti bol i o njoj ne govoriti, barem ne puno a liječniku poći tek kad zbilja više ne mogu izdržati.
Također, naučile su svoje tajne i duševne boli zadržati za sebe te o njima malo ili nimalo pričati, tiho patiti u sebi. Nadalje, imaju puno dobrih savjeta.
Izgledaju staro, imaju bore, loš ten, sijedu kosu? Još jedna glupa predrasuda. Želite li zaista vidjeti neke dvadesetogodišnjakinje bez make upa, stručnog frizerskog tretmana i boje za kosu?
Ili dok ih nije dotakao kist photo shopa? Mnoge od njih kod vizažista ne sjedaju na stolac bez pudera i lako bi se posramile pored atraktivnih četrdesetogodišnjakinja.
Imaju opušteno tijelo, puno celulita, ožiljaka, strija? Glupost. Ovdje također postoje iznimke, koža nekih četrdesetogodišnjakinja je poput one u teenagerica, što mogu zahvaliti dobroj genskoj strukturi i zdravom životu. Nasuprot njima, mnoge mlađe žene izgledaju ocvalo i oronulo kao da im je duplo više godina.
Iako se neke četrdesetogodišnjakinje podvrgavaju plastičnim operacijama, kako bi što dulje održale mladost i atraktivnost, isto čine i upola mlađe žene. Imajmo na umu i da ljepota uz pomoć plastične kirurgije nije prava ljepota već isforsirana i remek djelo plastike.
Četrdesetogodišnjakinje se prave važne, sve znaju i nastupaju kao da sve znaju, poput sveznalica i time iritiraju.
Prave se važne? Ne prave se, one i jesu važne. Iskustvo se ne može kupiti pa iz četrdesetogodišnjakinja progovara životno znanje, iskonsko, duboko, kao i mudrost a spremne su učiti i istraživati i dalje. Najjače iritiraju oni koji su ipak na samom pragu života a predstavljaju se i doimaju kao da sve znaju te još svoju publiku i uvjeravaju da su u pravu.
Ne znajući mnogo o životu, silno se trude neke stepenice preskočiti, iskustvo i mudrost kupiti a to zaista jako iritira.
Neke se stvari tek s vremenom mogu doživjeti, objediniti, posložiti, tek s vremenom mogu sjesti na „svoje mjesto“.
Stoga, prije napada ili ignoriranja četrdesetogodišnjaka/inje iz nekog razloga, prije ikakvih osuda ( koje btw nisu kulturne ni moralne), valjalo bi se zapitati, čemu mladost ako je osoba bez cilja, ideja, zanosa, energije, volje, sklona optuživati i napadati sve što se kosi s njenim svjetonazorom?
Većina mlađih osoba još uvijek živi kao leptiri jednodnevke, truje organizam lijekovima za smirenje, alkoholom, lošim emisijama i štivom ili nekim drugim otpadom i zaboravlja (ili ne razmišlja) da je realna dob osobe ona koju ima njen duh.
Onoliko si star/a koliko ti duh radosno sklada, pleše i pjeva. Četrdesete stoga nisu zarobljeničke godine, to su godine svjesnog i promišljenog življenja. Neki četrdesetogodišnjaci su življi od mnogih dvadesetogodišnjaka.
Nedavno je pala šala na moj račun, kako sam stroga, disciplinirana i ozbiljna poput Spartanke. Kreirao ju je neki dvadesetogodišnjak koji mi je darovao dvadesetiosam godina a ja uzvratih:
– Hvala, tebi je to zabavno ali da, ovo što sam sada i što imam sada, mogu zahvaliti samo „spartanskom“ odgoju i stilu života, unatrag četiri desetljeća.
Usprkos godinama, ponekad se čini kao da sam počela živjeti jučer, vrijeme je proletilo a iskustva se nagomilala. Eh, da, vrijeme, pomislih, vrijeme je prijatelj onima koji ga poštuju i neumoljivi sudac, onima koji do njega ne drže.
Što sam starija, sve više cijenim vrijeme ali ga i zaustavljam svojim metodama, boraveći češće u sebi nego van sebe. Pred petnaestak godina otkrila sam moć joge i osvijestila moć molitve a odricanje od lošega donijelo je puno dobrobiti te pomoglo očuvati unutarnji mir. Također, češće boravim na svježem zraku u miru i tišini, uz cvrkut ptica. Nekako sam tada svjesnija vremena i trenutka a kreirala sam i svoj vlastiti mali raj, na čija vrata propuštam samo najbolje.
Danas više cijenim život, počinjem dan nasmijana i pjesmom, zahvalnošću za sve što imam i čvrsto se nadam onima koje još uvijek nemam. U dvadeset godina naučila sam kanalizirati energiju, pametno upravljati njenim viškom, fokusirati se na bitno, izoštriti osjetila.
Što je još drugačije kad uspoređujem s dvadesetima? Danas radije zalijevam biljke, ribam napu ili plijevim u vrtu nego sjedam s nekim osobama, da bih razglabala o zatupljujućim i nezanimljivim temama.
To više ne činim ni iz pristojnosti. Znam posložiti prioritete i čvrsto se držati postavljenih ciljeva. Znala sam i pred dvadeset godina ali tada mi je pažnja znala biti raspršena na nebitne događaje i osobe te sam se opterećivala istima. Zato danas razumijem sve osobe mlađe od sebe i one koji su na istom putu razvoja.
Kad brojite četrdeset i sitno, ne zadovoljavate se površnim druženjima već pažljivo birate svoje društvo a jedan od najboljih „prijatelja“ postaje vam i highlighter. Ne kupujete na sniženjima već ste spremni odricati se za kvalitetnije, štediti za željene cipele i odjeću dizajnerskog potpisa. Investirate u timeless komade, pazite na kvalitetu na svim poljima.
Kad imate četrdeset i sitno, još uvijek ste poželjni i pazite s kim ćete biti viđeni. Privlače vas daleki krajevi, ne „padate“ više na automobile, sad vas zanimaju trajniji ulozi, nekretnine (vaše). Ne privlače vas više zadimljeni klubovi već privatni partyji. Obitelj vam je na prvom mjestu a imate li simpatiju i ona je pri vrhu liste. Češće zahvaljujete na svemu, mudriji ste, ne srljate u opasnost.
Jeste li se u opisu pronašli? Barem u nekoliko točaka?
– Pa ti si s godinama sve bolja, tebe vedar duh i inat drže mladom. – reče mi jedan prijatelj a ja dodah: – Inat, vedar duh, dobro društvo i dobri geni.
Kažu da su žene koje priznaju svoje godine opasne, da se svačemu od njih možeš nadati. Ponajprije iskrenosti i samouvjerenosti, što mnoge izbacuje iz takta. S obzirom da sam u četrdesete već „upala“ i o njima otvoreno govorim i pišem, od mene se, izgleda, još svačemu možete nadati. Uostalom i dalje pjevam onu popularnu repersku stvar, koja sad ima malo izmijenjene stihove:
„Imam četrdeset i kusur al’ i dalje me žele!“
Nives Stepinac Grgurić autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalima glam.hr i portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
