„Kolike su šanse da ti se ostvari ono što doista želiš?“, pitala se B. nakon razočarenja u nekoliko emotivnih veza. Zašto su neke žene toliko sretne u ljubavi a neke sreća zaobilazi kao da su nešto gadno zgriješile? Imala je dobar posao u marketinškoj agenciji, karijera je išla uzlaznom putanjom no na privatnom planu baš i nije išlo. Tješila se kako je bolje da bude sama nego u lošoj vezi koja ju iscrpljuje, emotivno i psihički te bi često uranjala u imaginarni svijet svojih priča koje je pisala iz hobbyja, za koje je nadahnuće nalazila u neistraženim prostranstvima Divljeg Zapada i Rocky Mountainsa.
Bila je suviše romantični, sanjarski tip za ovdašnje moderne veze i muškarce. Već nadomak 30-oj nije se odricala omiljenog hobbyja, pisanja priča i eseja, koji su uz razbibrigu i odmak od svakodnevice donosili pozamašan honorar u jednom ženskom magazinu no njenim partnerima bili su toliko bajkoviti da bi često izazivali podsmijeh. Priželjkivala je sklad i ljubav no unatoč uloženim naporima, ispočetka dobro započete romanse, odlazile su redovno u krivom pravcu. Gdje je griješila, često si je postavljala pitanje. Junaci njenih priča bili su moderni kauboji, svirali bi gitaru u predvečerje a miris otvorenog ognjišta osjećao se u nosnicama. Dok je kreirala radnju, čula je pucketanje živahne vatre a žene su uz njih bile sretnice, koje su radije umjesto gradske užurbanosti i stresa odabirale slikoviti ruralni život podno planine.
Priče su onima koji umiju čitati, razumjeti i slušati ih, bile dovoljno impresivne te dobar povod da B. iznenade ponekim poklonom sa Stjenjaka ili npr avionskom kartom za Denver. B. se ne malo iznenadila kad joj je prijateljica jedne večeri priopćila uz osmijeh:
– Rekla si da za godišnji potražim lokaciju i smještaj i evo, potrudila sam se, nadam se da nemaš ništa protiv mog izbora.
– Ajme zlato…
– Pođimo zajedno ususret Coloradu, možda upoznamo kakvog rasnog kauboja, oko kojeg se možemo potući. – rekla je A. kroz smijeh.
– Eh, kad bi to bilo lako. – odvratila je B, oduševljena poklonom. Nisam sigurna da moje srce može preživjeti još koju ljubavnu bol, tako da ti tog kauboja unaprijed prepuštam. No putu se veselim, napokon puno inspiracije za nove tekstove i Mount Elbert, ovaj put izbliza!
Dva tjedna godišnjeg odmora, dvije najbolje prijateljice odlučile su tako provesti zajedno, u Coloradu.
– Ooo da… – B. se ozarila, iako vidno umorna od puta, ugledavši pred sobom ranč, sat vremena vožnje od Denvera, koji je izronio pred njihovim očima, nakon što je vozač dovezao mali kamionet pred kapiju. A. je izvrsno birala, ovo mjesto kao da je izašlo iz redaka neke od njenih bajkovitih priča a život na ranču tokom dva tjedna boravka ( u sklopu turističke košarice) već je osjećala pod prstima. Mogla je napokon kušati i udisati život ispunjen sadržajem minulih vremena, sačuvane povijesti i izvorne arhitekture, bez handyja i interneta, napornih mailova. Odmah je pronašla nekoliko izvora nove inspiracije i spustivši kovčege ne zemlju, spremno i srdačno pružila dlan visokom domaćinu živahnih sivkastih očiju.
J. im je pokazao kuću, proveo ih kroz svih sedam prostorija koje su im bile na raspolaganju tokom odmora te predstavio mile životinje, stanovnike ranča, dostupne za obilazak, druženje i hranidbu tokom njihovog boravka. Kuća je bila prostrana i udobno namještena, tipičnog planinsko – country stila a njihovu sobu u kojoj se činilo da je vrijeme zaustavljeno još na početku prošlog stoljeća, krasio je debeli drveni pod, nizak strop s vidljivim gredama i dva kreveta prekrivena štepanim pokrivačima ručno otkanog Navajo uzorka. Mirisala je na sušeno bilje, imala šarene teške zastore a kroz mali prozor nazirale su se konture Rocky Mountaina. Sve o čemu je B. donedavno sanjala i o čemu je pisala proučavajući raznu geografsku literaturu, bilo je nakon skoro petnaest sati leta na dohvat ruke i činilo joj se na momente da je uronila u jednu od svojih priča iz mašte.
Tu je bila i gitara u predvečerje te Solitary man od Casha, u izvedbi uvijek dobro raspoloženog domaćina; pucketavi kamin te prefino pečenje, domaće vino i romantične svjetiljke noću, rodeo i divljina. J. je bio i više no susretljiv domaćin te se dan za danom činio tako familijaran i…tako poznat.
U kući nisu bile same, uz još nekoliko starijih gostiju uživale su u večernjoj atmosferi, koja je uz glazbu i zvuke s gitare s lakoćom spajala razne kulture i generacije. Tokom dana, uz druženje sa životinjama, B. je upoznavala život i vještine zaposlenika na ranču. Nekoliko njih bili su pravi kauboji, vješto su upravljali lasom i savladavali ponekog divljeg konja, jahali bez sedla i priređivali razna iznenađenja kojima bi oduševljavali goste.
B. se okušala u jahanju, pošla na ribolov s domaćinom i ulovila samu sebe kako ga predugo promatra dok je pričao o ulovima i poletušama. Bio je samac, poput nje, imućni vlasnik ranča i iako su im se pogledi puni simpatija u više navrata susreli, preveliki gentleman da gostoprimstvo okrene u vlastitu korist i intimnijim razgovorom premosti trenutnu udaljenost među njima.
Osjećala je međutim da među njima titra, idućih nekoliko dana i činilo se da je dovoljna šibica kako bi upalila vatru požude. Susreli su se nekoliko puta u prostoru blagovaone i slučajno (ili namjerno) dotakli laktovima, što je primijetila i A. te ju stala zadirkivati, navečer pri odlasku u postelju.
– Zgodan je taj J. Mislim da bi vas dvoje trebali…vidjela sam kako te promatra, gori od želje. Ipak odlazimo za par dana, zašto ne bi imala lijepe uspomene? Tko zna, možda na kraju nešto dobro bude… – zadirkivala je A. sjedeći na krevetu i lupkajući stopalima o njegovu poprečnu dasku.
– Ne, ja ne mislim da bismo trebali i prestani s tim. Neću, ne želim, ne mogu, ne dolazi u obzir. – pokrila se prekrivačem preko glave, nastojeći utišati vlastite misli. Prevelika udaljenost, previše prijašnjih boli i misli koje su kuhale ispriječilo se pred mirnim snom. Pitala se što bi njena junakinja, mudrica J. učinila da se našla u sličnoj situaciji. Odbila bi vlasnika ranča, ako bi on nešto pokušao oko nje. Da, to bi učinila ali ona je vješta taktičarka. A ona, B.? Hm da, ona je njen kreator i alter ego.
– Ok, ok, tvoj svijet, ja bi ga dograbila da tako gleda mene no to sam ja, to je moj grijeh, moj preveliki grijeh. Ali vidjet ćeš, prići će on tebi, već…a što ćeš onda?– smijala se dalje A. u postelji no kad je primijetila da sa suprotne strane sobe ne dolazi odgovor i sama se pokrila po glavi.
J. je učinio sve suprotno od onoga što je A. od njega očekivala, samo se smješkao B. i upućivao tople poglede te u predvečerje odlaska dviju prijateljica natrag u domovinu, priredio im nezaboravnu večeru, nakon koje je tiho priopćio B. kako bi mu bilo drago da ostanu u kontaktu putem skypea. Prihvatila je, ni sama ne znajući kako i kad se točno u njega zaljubila.
Dijelila ih je Velika Bara no to ju nije spriječilo da se ipak javi i započne internetsko druženje. Idućih nekoliko tjedana zaredale su J. –ove poruke, nije zaboravljao na nju, štoviše, bile su sve toplije, nježnije i bliskije, pozivale su ju natrag, u njegovu domovinu. B. je tako nakon nekoliko tjedana ponovno bukirala let za Denver i pojavila se u njegovoj zemlji no ovaj put sama.
Nije razumjela kakva ju to ruka vodi na tako daleki put no osjećala je da to mora učiniti, inače će se kajati čitav život radi propusta.
Njen kauboj čekao je na aerodromu i utisnuo dugoočekivani poljubac a već sat vremena kasnije utonula mu je u zagrljaj na ranču. Idućih nekoliko dana njenog boravka, ustajali su iz kreveta samo za najnužnije i radi obroka, teško se odričući blsikosti i nježnosti.
Pri svakom novom boravku na ranču, naučila je ophoditi se s konjima poput kauboja, upravljati lasom i brinuti o životinjama a po povratku na posao, u svoju zemlju, zasuzila bi šaptajući:
– Ne brini, vraćam ti se brzo.
Ljubav, koju je fizički dijelilo skoro 10000 km, petnaest sati leta, jačala je iz dana u dan, poput onih u njenim pričama a udaljenost se smanjivala svakim novim bukiranjem leta. Tajnovito druženje nastavljalo se kroz idućih nekoliko mjeseci, tokom kojih je sazrijevala ljubav. Sreću je vješto prikrivala, kako joj ni na koji način ne bi nanijela štetu, sve dok ju jednom nije zaskočila prijateljica:
– Kuda ti stalno putuješ? Slobodni dani, neplaćeni dopust, ugašen handy, ne odgovaraš na mailove, nema te u stanu? Što skrivaš, ludice, tko ti se to ušuljao u život?
– Selim se, dat ću otkaz u tvrtki, J. me treba i ja trebam njega.
– Molim?
– Onaj rančer kod kojega smo bile na godišnjem.
– Sad mi kažeš? – A. je skočila kao oparena – nemoj mi reći da čitavo vrijeme putuješ k njemu, tako daleko letiš, radi njega?! Jesi li ti poludjela?
– Istina je, on je taj kojeg sam čekala čitavo vrijeme. Od sad vjerujem, da kad nešto čvrsto želiš i u to vjeruješ to i dobivaš. Ja sam željela biti sretna i imati život iz bajke a on je sad upravo to, sličan je slikovnici s najdivnijim slikama, bez obzira na udaljenost.
– Jesi li sigurna da gradski život, uredski posao, karijeru, želiš napustiti radi tog tipa? Radi seoskog života, na tamo nekom ranču, petnaest sati leta od svoje kuće?
– Potpuno sigurna.
Ceremonija vjenčanja bila je mala ali vrlo intimna i otmjena, na njoj su se pojavili samo najbliskiji prijatelji a B. niti jednog dana nije zažalila radi svoje životne odluke. Štoviše, J. je bio i bolji od likova iz njene mašte, činio ju je sretnom svaki dan, malim i većim znacima pažnje te bio vrlo zahvalan za njenu žrtvu i dolazak.
„Kad nešto iskreno želiš, cijeli svijet se uroti da to i dobiješ“, prisjetila se poznate quote, koja se u njenom slučaju oživotvorila, ispunila i dokazala svoj smisao. Tisuće kilometara fizičke udaljenosti doprinijelo je još većoj fizičkoj želji i učvrstilo prijateljstvo, kao temelj uspješne veze, koja je rasla svaki dan. Odricanje od fizičkog užitka, koji su oboje priželjkivali pri prvom susretu, kasnije je priznao tradicionalno orijentirani J. izdvojilo je B. nad drugim ženama u njegovom životu. Svidjela mu se njena distanciranost i samokontrola, pokazala je čvrstinu karaktera, nametnula se osobnošću kojom je kod njega osigurala visoku poziciju. Poput puzzli iz iste slagalice, njihove su osobnosti prianjale jedna uz drugu.
Za neke, još tek jedna bajkovita ljubavna priča s odmora, ovaj put s happy endom. Za druge savršeni splet želja, mašte, vjere i okolnosti, koji je rodio impresivnu ljubav, zar ne? No i pouka, kad se ukaže prilika i sreća pokuca na vrata, trudom i zalaganjem, žrtvom valja ju zadržati.
Fotografija: southwestdesertlover.wordpress.com
Nives Stepinac Grgurić autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalima glam.hr i portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
