Kažu da su horoskopski bikovi najbolji prijatelji. Ne znam da li vjerujete u horoskop no iz osobnog iskustva to čak mogu i potvrditi, nikad me nisu zeznuli, a ako i bi iskreno su se ispričali, pokajali, uvijek su bili na visini zadatka, uvijek izlazili u susret, bili vrlo strpljivi, pažljivo slušali, ne osuđivali, trpili moje hirove i odlično me razumjeli a to rade i dalje. Dobrodušni, puni energije, velikog srca i vrlo susretljivi bikovi daju sve od sebe u prijateljskom odnosu, rijetko okrenu leđa a ako to učine, budite sigurni da ste nešto gadno zabrljali i da vam se vjerojatno neće vratiti.
Kako sam i sama pripadnica ovog znaka, izgleda da me se isplati držati na listi prijatelja i u telefonskom imeniku no baš kao i ostali njegovi pripadnici, ipak često propitujem savjest, jesu li doista tako dobri, s obzirom da već pola sata vrtim po handyju i dvoumim se nazvati ili ne kućnog prijatelja, kako bih mu nakon pet dana kašnjenja čestitala rođendan.
Nisam mu samo ja zaboravila čestitati rođendan već i moj partner, pa mi je duplo neugodno, iako smo nehotice, zbog ludog tempa života i previše obaveza potpuno zanemarili ovaj bitan datum.
S nekim ljudima, ma koliko misliš da ih dobro poznaješ, ipak nisi siguran kako će reagirati kad zabrljaš, pa makar i nenamjerno.
Kad pogledam unatrag, ne mogu da se ne zapitam, gdje pogubih sva ona ženska prijateljstva iz đačkih, kasnije studentskih dana, koja su zračila čvrstoćom, odolijevala napadima svih vrsta, građena s ljubavlju, njegovana obećanjima da će trajati čitav život?! Vjetrovi rata pomeli su srednjoškolska prijateljstva moje generacije, raštrkali prijatelje po svijetu a zahvaljujuć nabijenim emocijama, nacionalnim povredama, zalupili vrata ponovnoj obnovi starih druženja. S godinama, mnoge od nas zapljusnule su i obiteljske obaveze i životni problemi no putem društvenih mreža obnovili smo kontakte, koji nažalost, nisu više kvalitetni. Nakon nekoliko ljubazno razmijenjenih rečenica, par lajkova i čestitki rasplinule su se mogućnosti da će ponovno procvjetati prijateljstvo, nekim ugodnim susretom na kavi.
Slutite li možda razlog?
Ja slutim da je razlog vrlo jednostavan. Ljudi će vam štošta oprostiti ali uspjeh, to ne, poznata je i točna fraza, jer kad je riječ o uspjehu, prijateljstva iznenada umuknu, poznanstva u koja polažete nadu i vjeru se pritaje. Uspjeh nam najčešće blagoslivljaju ljudi koje smo tek upoznali i uz koje smo vezani interesima. Probavljaju li oni naš uspjeh ipak lakše od starih znanaca, prijatelja? Ma kako definirali vlastiti uspjeh, sigurno ste neki oblik ignoriranja radi njega, iskusili na vlastitoj duši.
Krenete li od djetinjstva, sigurno ste već u tom razdoblju stekli razočaranja, zaradili ožiljke, koji možda nisu zarasli do današnjih dana. Nekad vama bitne stvari, prijatelji su maštovito uništavali, ali ne samo stvari, udarali su i rezuckali čak i vaše dragocjeno srce.
Potrgana kolica za lutku, pokvareni fen igračka, slupana šivaća mašina za lutke, pogubljeno pola kofera dječjeg frizerskog seta, uništene tipke na mini pianinu, opelješen doktorski set te hrpu oštećenih lutaka i ostalih igračaka…sve meni nekad bitne stvari i iživljavanja nad njima oprostila sam još davnih osamdesetih svojim prijateljicama, s kojima sam danima promatrala oblake, prebrojavala latice tratinčica i slagala vjenčiće od istih, igrala se “voli me /ne voli me” i trčala po kiši, čak i onoj radioaktivnoj, dok se mama derala kroz prozor radi Černobila. I cinkanja radi simpatija, tajnih ljubavi, sve sam ja to oprostila ali nisam zaboravila.
Meni su kasnije zamjerane sitnice, ponekad i ignoriranja pokušaja manipulacije, nepristanci na bijesne ideje te odbijanja poroka. Za nekadašnje prijateljice “ruku bih dala u vatru”, lagala do iznemoglosti, porezala prst i pomiješala kapljice krvi no moja ljubaznost, predanost i pristupačnost često su uzimani zdravo za gotovo.
[vsw id=”s09SD90vRAI” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
Čovjek o prijateljstvima uči dok je živ a u mom primjeru, najljepšim i najkvalitetnijim prijateljstvima pokazala su se ona sklopljena slučajno, putem poslovnih kontakata te ona vezana poslovnim interesima. Probala sam prijateljsku idilu ostvariti i s muškim prijateljima no usprkos divnim muškarcima, koji su držali distancu i dizali rejting muškom spolu, ponekad bi friendly style završio na granici dobrog ukusa, a nekad i fatalno. Iskusila sam i Judin poljubac a Juda je i u mom slučaju sam sebi nanio muke i veliku kaznu.
Iskreno, svojim prijateljima mogu puno oprostiti, ali ne mogu tolerirati zavist, neiskrenost, podmuklost i škrtost jer ove osobine jasno ukazuju na emotivni i duševni kaos protiv kojega se mnogi ne usuđuju ili se ne žele boriti a time zatvaraju vrata našem toplom odnosu. Davanje na kapaljku i pritom očekivanje mnogih darova ne idu zajedno. Stoga, želi li se bezuvjetno primiti dobro, treba bezuvjetno i dati dobro. Želi li se primiti iskrenost, treba ju i ponuditi, poštivati. Želi li se dobiti i zadržati bliskost s nekim, valja poštivati vrijeme, mogućnosti i raspoloženje druge strane. Iako to nalikuje trgovini, to je jedini način da obje strane ostvare rast i razvoj te budu zadovoljene. Život je satkan od uzročno posljedičnih veza ma koliko mi mislili da možemo igrati po svom pa ukoliko nam s prijateljima ne ide, možda je vrijeme da zavirimo u unutrašnjost naših bića, pogledamo se u ogledalo i zapitamo gdje griješimo.
Kako moj analitički, inžinjerski um voli sve proanalizirati i potkrijepiti činjenicama, a ne generalizirati, upitala sam nekoliko prijatelja za mišljenje o prijateljstvu i vlastitim iskustvima. Evo što kažu:
“Kao nekome ko voli ljude, ko voli da sklapa nova poznanstva, prijateljstvo znači dosta. Ne libim se toga da imam što vise prijatelja, jer smatram da je čovek bogatiji kad ima što više najrazličitijih prijatelja. Volim kada sa svojim prijateljima mogu da pričam o svemu, da nemam nikakve kočnice i da se kapiramo. Ne volim nikako onaj osećaj da imam neke obaveze kada su u pitanju prijateljstva. Naravno, postovanje i sve što ide uz to uvek dajem sa svoje strane. Ali isto tako volim da moji prijatelji znaju da ako nešto ne mogu ili ne volim, koliko god da smo prijatelji, me ne teraju na nešto, pozivajući se na nase prijateljstvo.
Prosto volim odnos sa ljudima da bude bez ikakvih opterećenja i samo da se uživa u tome. S druge strane, nisam od onih ljudi koji veruju u prijateljstva kao nešto večno. Svako od nas je zamenljiv, koja god da nam je uloga. Samim tim sam i dosta prijateljstava prekinuo. Nemam problem sa tim i na to ne gledam sa lose strane, naprotiv, uvek se tih ljudi sećam sa užitkom. A nekih značajnih loših iskustava nisam imao, jer uvek gledam da to izbegnem. Ne volim da trošim energiju na loše stvari.”, kaže mi Igor Jagić, poznati beogradski maneken.
“Pravi prijatelji će uvijek biti uz tebe kad ih zatrebaš. Koliko god je rijetka istinska ljubav još je rjeđe istinsko prijateljstvo. Sudbina nam daje roditelje, prijatelje biramo sami. Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu. Budete li imali previše povjerenja, možda će vas netko i prevariti ali ako ne budete imali povjerenja živjet ćete u mukama. Očuvati prijateljstvo je vrlina.”, kaže mi Marko, mladi poslovni čovjek i horoskopski lav.
“Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari, to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.” Meša Selimović
“Ja sam osoba koja voli da bude okružena ljudima različitih karaktera, nemam predrasude i uvijek gledam ljude na osnovu njihovih osobina, ljudi smo i niko nije savršen, ne bi ni bilo dobro da jesmo jer onda imam osjećaj da bi to bilo neizmjerno dosadno. Ako mene pitate u tome se i krije čar prijateljstva, prihvatiti i imati nekoga za prijatelja uprkos svim njegovim manama i nedostatcima, jer imati prijatelja znači imati nekoga ko je tu za vas kad se najmanje nadate. Za mene lično, čovjek bez prijatelja je kao drveni čamac na jezeru, koji bez vjetra nije ništa drugo nego hrpa eksera i dasaka, taj drveni čamac će usamljen da stoji cijeli svoj vijek, a da bi se pokrenuo treba mu vjetar a prijatelj je upravo vjetar u leđa, kada vam je napotrebniji.”, kaže mi još jedan muški model i prijatelj Haris Adžem, koji je s nama podijelio i omiljeni mu Mešin citat.
[vsw id=”P2g3S0pWjb4″ source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
A što kažu moje prijateljice o prijateljstvu?
“Za mene je prijateljstvo biti bezuvjetno tu, pored nekoga, u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Zapravo se prijateljstvo i brak razlikuju samo po 2 stvari – 1. u prijateljstvu među prijateljima ( bez povlastica ) nema sexa, ali se o sexu priča. 2. nema svađa, jer u braku je to dobro, u prijateljstvu nije. U prijateljstvu se danima diskutira, zagrlimo se i nakon toga je zaboravljeno.
Možda 3 stvari – međusobno si, prije ili kasnije, toleriramo ama baš sve. Imam miješana iskustva sa “prijateljima” i prijateljima, ali o negativnim iskustvima sa “prijateljima” nemam razloga pisati, niti se toga prisjećati, jer ne zauzimaju nikakvo mjesto u mom životu, osim u malom djeliću memorije mog velikog mozga. Moji prijatelji su divne osobe još predivnijih karakteristika, međusobno se poštujemo, međusobno si vjerujemo i bezuvjetno smo tu. Za nas. Ne uvijek fizički, ali psihički i glasovno.
Nemam mnogo prijatelja, niti bih željela imati mnogo prijatelja. U svojim prijateljima imam sve ono što mi treba… medicinsku sestru/ bolničara kad sam bolesna, kuhara kad kasnim sa kuhanjem, dogsitter-a kad sam na putovanjima, čistačicu kad sam lijena, modnog savjetnika kad sam opet u “nemam što obući” panici, psihijatra, rame za plakanje, kriznog savjetnika, vozača … i svi toleriraju moju ” diva fazu “, koja se često pojavi.
Ali uzvraćam to čuvanjem djece, prijevodima, organizacijom slavlja, planiranjem putovanja, fotkanjem, i radim najbolju cheesecake tortu na svijetu. Uvijek je sama danima ranije naručim i odem po nju. Njegujem muško-ženska prijateljstva već godinama i sve ih volim. Nemam mnogo prijatelja, niti bih željela imati mnogo prijatelja. U svojim prijateljima imam sve ono što mi treba…”, objašnjava mi Lana, mlada poslovna žena.
“O prijateljstvu jedino znam da ga donose i odnose životne situacije. Nekad imaš (ne)sreću da ti se prije ili kasnije dogodi situacija i saznaš tko ti je prijatelj, ali najčešće ostaneš iznenađen…”, kaže mi još jedna mlada poslovna žena, Maja.
“Prijateljstvo je za mene nešto najvrednije u životu i mislim da se prijateljstvo ne bira već stiče. Sa prijateljima lakše podnosiš sve životne situacije pa čak i one koje su manje lepe, ali su uvek tu za tebe. Smatram da ne trebaš biti prijatelj baš sa svakim i po svaku cenu, jer prijatelji se ne biraju, prijatelji se naprosto nađu i prijateljstvo se godinama gradi. Drago mi je što u mom životu imam prijatelje na koje su mogu osloniti, iako sam imala i nekih loših iskustva. Uglavnom pamtim samo lepe stvari, a kada se prijateljstvo prekinulo to znači da ipak nismo bili na istoj talasnoj dužini i da se nismo umeli razumeti. Ranije sam patila, tražila razloge, a onda sam vremenom shvatila, da ne treba gubiti energiju i vreme, ako nekome više nisi drag i da je bolje pustiti ga da ode i nađe ljude koji mu odgovaraju. Svi smo mi različiti, i više ili manje tolerantni pa nekad i pogrešimo u proceni. Smatram da ne treba procenjivati ljude na prvi susret, već nakon nekog dužeg vremena koje provedete sa njima.”, kaže mi Bojana, mlada poslovna žena, urednica.
Zaključujem: Kvalitetni prijatelji su oni koji vas vole usprkos vašim manama, iako ponekad možda odu od vas, iscrpljeni jer one vama dominiraju. To su oni koji u koje se možete pouzdati, koji vam daju slobodu da budete što jeste i da se osjećate kako želite ali potiču dobro raspoloženje! Oni vas bodre i s njima zajedno rastete i razvijate se! To su oni zbog kojih imate osmijeh, zbog kojih vam sjaje oči, s kojima ostvarujete lude avanture i imate puno srce i upravo zato se mogu smatrati uspješnima! Da, bilo bi dobro da s prijateljima dijelimo sve, dobro i loše no rijetkost je da se vesele baš svakoj pozitivnoj situaciji u kojoj se nađemo i da im možemo otkriti najtamniji kutak duše a da on ostane pred drugima očuvan. Rijetki prijatelji poznaju granice naše izdržljivosti i toleriraju granicu naše boli te znaju održati finu distancu na spomen određenih, bolnih tema. Neki od njih na nas vrše pritisak do maksimuma ili imaju nerealna očekivanja a svaki uzmak od diskusija o istom bolnom poglavlju, tumače katkad krivo. Ključ dobrog prijateljskog odnosa držimo mi i baš kao u ljubavnom, jasno određujemo granice i u prijateljskom odnosu, već pri prvom susretu.
Nakon svih ovih iskustava i uvida, ako se osjećate izmoreni nekim prijateljskim odnosom, hoćete li idući put promisliti, s kim ćete dijeliti šećernu vunu, zadnje pivo u hladnjaku, kome ćete pokloniti povjerenje, za kim ćete gasiti svjetlo na kraju kućnog druženja i kome ćete pokloniti većinu vremena svog postojanja?
[vsw id=”b6oVNWc93yo” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
Fotografije: Paradaro svijet
