Pišete i rado biste objavili svoje priče, rado vas čitaju na vašem blogu ili Fb pageu ali ne znate kome se obratiti radi šireg kruga čitatelja? Mi otkrivamo nove talente, objavljujemo produkt vaše mašte ali i vješto upakirane stvarne događaje u napetu fabulu i predstavljamo ih našim zajedničkim čitateljima. Donosimo prvi tekst ljubavno – erotske priče sa sve popularnije stranice Extra White koja će izlaziti u nastavcima.
Onog trenutka kad sam joj pružio ruku i upalio svoj šarmantni ” Šta ima, maco?” pogled, shvatio sam da sam izgubio. Bila je jača od mene. Ili bilo koga u prostoriji. Od najvećeg coolera, kako sam skromno o sebi mislio, učinila je poslušno malo mače. Volio sam je i mrzio istovremeno.
Postao sam ljut. Nitko ne zna njen broj, jetra mi je uništena od alkohola i suludih nazdravljanja, a živci od čekanja da se pojavi na istom mjestu. Što ako ne postoji? Postoji, vidio sam je. Dodirnuo sam je.
Frendovi su mi rekli da uzaludno čekam, da sam lud i djetinjast. Da sam oženjen. Da je premlada. Da se za sex ne isplati čekati je.
Znam da nisam normalan. Ni o jednoj nisam mislio koliko o njoj.
Stajala je nekoliko metara od mene, u sexy plavoj haljini, sa crnim rukavicama. Mala ima stila. Postao sam paraliziran. Vidjela me. Bože, hvala ti!
Prilazi mi. Zar ja sanjam?
Primila me za sako i privukla k sebi. Gledao sam u njene oči. Taj pogled ne znam, ne znam ništa o njoj. Stavila je usne kraj mog uha.
– Možemo pričati?
Kimnuo sam. Pružio sam joj ruku. Prvo je pogledala ruku, pa mene, okrenula se i išla u smjeru izlaza. Mahnuo sam frendovima, da znaju gdje sam i sa kim sam. Bio sam tako sretan! Da postoji. Da je ovdje. Ttako je želim imati.
Izašli smo, koračala je elegantno na tim visokim petama, tipovi su zviždali za njom. Pokraj kluba je bio mali parkić. Sjela je na klupu aja sam stajao ispred nje.
– Sjedni.
Hoću, čim realiziram da se ovo stvarno događa. Sjeo sam. Okrenula se prema meni i pružila mi cigarete. Uzeo sam jednu i izvadio upaljač. Zapalio sam joj cigaretu, a ona mene.
Pogledala je na sat.
– Čekam. – rekla je strogo.
– Što čekaš? – rekao sam sa smiješkom.
– Objašnjenje, zašto se oženjen muškarac ponaša kao luđak, traži moj broj i …
– Otkud ti da sam oženjen?
– Dok si ti pokušavao saznati nešto o meni, ja sam sam uspjela saznati sve bitno o tebi. Ne glumataj. Budi iskren i fer i ne skrivaj prsten.
– Ali… – nije mi dala da dođem do riječi.
– Onda, gdje ti je prsten?
– U autu.
– Gdje ti je auto?
– Ovdje.
– Idi po prsten.”
– Ali…
– Idi po prsten, pa ćemo pričati dalje.
Ova mala nije normalna. Da idem po prsten… osim toga, otkud joj sve te informacije koje navodno ima?
– Molim te, idi po prsten i stavi ga na ruku. Čekam te ovdje.
Ustao sam i pošao po prsten. Ne znam o čemu sam mislio. Vratio sam se k njoj, sa prstenom u ruci. Sjeo sam pored nje.
– Stavi ga tamo gdje mu je mjesto.
Stavio sam ga na prst, “tamo gdje mu je mjesto “.
– Tjednima me tražiš, čekaš i gnjaviš ljude pitajući za moj broj, a onda mi želiš pričati “ali priče “? Što “ali”?”
Njen ton me totalno iznenadio. Bio je topao, druga bi mi bacila štikle na glavu. Moja bi me već ubila no ona je samo ugasila cigaretu.
– Sorry, nisam bio fer. Ni iskren.
– Nisi. – pogledala me ljutito – Sad reci – što je bilo tako hitno?
– Htio sam te vidjeti.
– Zašto? Da mi pričaš “ali laži “?
– Ne. Htio sam..
Zanijemio sam, nisam mislio da je toliko… takva.
– Što si htio?
– Da se vidimo.
– Zašto bismo se vidjeli? Zbog nevinog flerta prošlog puta? – nasmijala se.
– Htio sam te poljubiti.
– Ako me sada poljubiš, hoćeš li me onda ostaviti na miru?
Približio sam joj se još više. Parfem joj je bio očaravajuć. Što radim?!
– Ne obećajem.
– U braku si, uopće ne bi smio misliti na to da me poljubiš.
Ustala je i stajala ispred mene. Osjećao sam se kao dijete u školi, kad nije bilo dobro.
– A ti nisi mislila na mene? Zašto si se onda raspitivala o meni? Želiš iskrenost? Slušam!
– Opaaaaa. – rekla je provokativno.
– Jesam, mislila sam na tebe, i onu večer sam sto puta premotala, bila je puna…
– Puna kemije. – dovršio sam rečenicu.
– Da. – rekla je smireno i sjela. Prekrižila je noge.
– Znači i ti mene želiš poljubiti?
– Željela sam. Sad više ne.
Ova se baš ne da.
– Zašto ne?
Primila me za ruku, prošli su me trnci, lupila je prstom po prstenu i šapatom rekla:
– Zbog toga.
Pogledao sam je. Gledala je u prsten, dignula pogled i pogledala u mene.
– Žao mi je, ali ne mogu. Da si ga imao prošlog puta, bili bismo pošteđeni svega ovoga.
Trenutak pun naboja… još uvijek me držala za ruku. Primio sam je za drugu, nije se opirala. Ruke su joj bile vruće. Gledali smo se. Nisam znao što da odgovorim, jer mislim samo o njoj. Sada, prije, kasnije, obučenoj, goloj, pitam se kako se ljubi, kako se kupa… ima tako prekrasne oči.
Povukla je ruke i ustala.
– Sorry, moram ići.
– Čekaj. – ustao sam i primio je oko struka.
– Probaj pa reci da ne želiš ili da ne možeš.
Morao sam nešto reći, nisam je želio izgubiti prije nego je imam.
Odmaknula se od mene.
– Čekaj.. – rekoh vadeći vizitku iz džepa. Pružih joj je.
– Javi se kad god želiš.
– Ja imam tvoj broj.
– Imaš? ! – bio sam iznenađen.
– Da. Molim te, pričekaj ovdje minutu. Slučajnost je kad istovremeno izađemo, namjera kad ulazimo zajedno. Da ljudi ne pomisle …
– Hoću li te opet vidjeti? – rekao sam tiho, Napravila je poslušno malo mače od mene.
Nasmijala se, okrenula i otišla.
Stajao sam sam u parku i gledao kako odlazi i kako mi se snovi o njoj ruše.
O čemu li je ona mislila? Misli li da sam gad?
Gledao sam za njom i krenuo iza nje.
Zastala je, okrenula se i pošla prema meni. Brzo. Stao sam.
Očekuje me šamar, znao sam. Nije ona kao druge, ne.
– Samo jedan. – rekla je dva metra od mene. (Jedan šamar, ok. Preživjet ću.)
Stajala je ispred mene. Nije htjela podijeliti šamar, nego svoje usne.
[vsw id=”HID7YVI42Jk” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
