Ooooooorgazam sa rukama na njenim grudima i pogledom na grad je bio vrlo uzbudljiv, opasan i osvježavajuć za mene. S njom je sve bilo osvježavajuće.
Okrenuo sam ju k sebi i strasno poljubio, dok je svoje ruke polagala oko mene. Podigao sam ju, mičući usne sa njenih i polegao na krevet. Gledala je u mene širokog osmijeha. Legao sam pored nje i promatrao ju. Tako je jebeno lijepa.
– Koja je treća želja?
– Treća? – pitala je zbunjeno, rukom mi prolazeći kroz kosu.
– Da, ja sam zlatna ribica. Imaš još jednu želju. – smijala se na moje riječi onim svojim zaraznim smijehom.
– Što je, curo? – namignuh joj.
– Nisam znala da si zlatna ribica. – rekla je smijuljeći se i dalje – no ako je tako…
– Da, i imaš me samo noćas.
Postala je ozbiljna.
– Nadam se da ću te još dugo imati. – reče, oborivši pogled – Hvala ti što si mi ispunio ove želje. Bilo je prekrasno.
Poljubila me kratko i odmaknula se.
– O trećoj želji ću još malo razmisliti. Idemo sada?
Pogledao sam na sat. Vrijeme tako brzo leti, pomislih. Ustala je i krenula se odijevati.
– Da, idemo, moramo još do tebe. – promrmljao sam odlazeći u kupaonicu.
Kad sam izašao, stajala je na balkonu, odjevena, podignute kose, elegantno je držala cigaretu u rukama i gledala sjetno u smjeru grada. Odijevao sam se tiho i brzo, ne skidajući pogled sa nje. Jedna misao mi nije izlazila iz glave, “Gdje si prije bila, curo?”
Prišuljao sam joj se s leđa i zagrlio ju oko vrata. Duboko je uzdahnula.
– Da mi je znati što se događa u toj tvojoj lijepoj glavici. – rekoh tiho. Bilo me pomalo strah odgovora.
– To ne želiš znati.
– Potpuna iskrenost, ne zaboravi, Sarah.
– Ne, ovo stvarno …
Prekinuo sam ju usred teksta, položivši joj kažiprst na meke usne.
– Dobro, reci kad budeš spremna. Deal?
– Hvala ti. – rekla je tiho, stavljajući ruku na moje ruke. Izvukao sam jednu ruku i uzeo joj cigaretu iz njene. Povukao sam dim i ugasio cigaretu na podu.
– Vrijeme je da idemo. – tiho rekoh.
Pomalo posramljeni izašli smo iz hotela i autima se uputili do njenog stana. Srećom, nije bilo prometno u to doba noći, sve smo stavili u lift i odnijeli u stan samo jednom vožnjom lifta.
– Napokon, zadnji put hodanja. – rekla je ulazeći u stan ispred mene, sa posljednjim darovima u ruci, tapkajući elegantnim hodom. – Toliko darova… osjećam se kao da sam upravo imala svadbu.
Smijuljila se tiho.
– I bilo je kao mala svadba. – rekoh smiješeći se, zatvarajući za nama vrata stana. – Bila si predivna, ponosan sam na tebe, zaslužuješ Oskara za glumu.
– Hvala. – rekla je hladno, kao da sam ju svojim komentarom naglo vratio u stvarnost.
– Svaka svadba mora završiti putovanjem. – bubnuo sam, ne razmišljajući.
– Možeš ostati još 5 minuta? Znam koja je moja treća želja.
Pogledao sam na sat, pa u nju, njene oči pune nade, da ću reći DA.
– Slušam, Sarah.
– Molim te, sjedni pored mene i prestani gledati na sat. Imam minimalno deset verzija koje možeš ispričati Sonji…- rekla je strogim tonom kao u parku. Gledao sam ju. Gledao sam u njene usne. Čekao sam da progovori.
– Reci, curo.
– Ovo što mi imamo mi je lijepo, ali i brzo i intenzivno.
Skrenuo sam pogled sa njenih usana na njene oči. Da, brzo je, pomislih. Da, intenzivno je. Da, prelijepo je.
– Slažem se. – rekoh.
– Molim te, ne shvaćaj me pogrešno, želim ovo, koliko god je nemoralno i opasno, ali želim i da se ne zaljubiš u mene. Mi se ne smijemo voljeti.
Bio sam zbunjen. Pričala je o zaljubljenosti, o ljubavi.
– Ovo je samo sex. – rekoh.
– Sex veza?
– Sex, bez veze. – rekoh jedini odgovor koji mi je pao na pamet.
– U redu, drago mi je da smo to riješili. Smiješ sada ići. Reci Sonji da si mi pomogao. I jesi.
Smijala se glasno. Misli su mi bile zbrkane. Ustao sam i poljubio ju u čelo.
– Poljubac u čelo? – pitala je zbunjeno, dok su mi usne bile prilijepljene uz njeno čelo.
– Najiskreniji poljubac. – nasmijao sam se i izašao, ne okrenuvši se.
Stigao sam kući, legao u krevet pored žene. Probudila se.
– Do sada si bio? – pitala je u polusnu.
– Pomogao sam Sarah još sa darovima i …
– Predivna djevojka, mislim da bismo mogle biti prijateljice. – promrmljala je i zaspala dalje.
Prijateljice?! Žena i ljubavnica?! Prijateljice? Samo mi to fali, pomislih. Okretao sam se dugo u krevetu, ta pomisao mi nije dala mira.
Nisam se naspavao, a ostatak vikenda sam slušao o Partyu i o tome što je tko rekao, kako je Sarah lijepa, kako je Sarah mlada, kako je Sarah pametna, kako bismo nju i njene roditelje trebali pozvati na ručak, kao da je zaljubljena u nju. Pravio sam se nezainteresiran.
– Mislim da su Sarah i Marko baš lijep par. Marko profesi… ???
Nisam slušao. Sarah i Marko su par? Marko je gay!? Ili nije gay? Zato se ne smijemo voljeti? Naravno da se ne smijemo voljeti, u braku sam, rekoh sam sebi… Postajem glup.
– Da, u pravu si, draga. Prekrasan su par. – rekoh, jedva izvukavši nekakav lažni osmijeh na lice.
Dugi vikend je prošao. Imao sam sastanke i bio potpuno dekoncentriran. Sarah nije odgovarala na poruke ni na pozive. Nisam znao što izvodi ni što glumi. U petak se napokon javila porukom:
SORRY BABY, LUDI TJEDAN. EKIPA I JA IDEMO DANAS VAN. ISTO MJESTO, STOL 11, POVEDI SONJU.
Poruku sam vidio tek deset minuta kasnije. Odmah sam ju nazvao. Da povedem Sonju? Zašto se nije javljala?! Ni nakon pet poziva se nije javila. Bio sam lagano lud. Sad je dosta, pomislih. Dograbio sam sako i jurnuo van. Pošao sam do nje, ljut, razočaran, zabrinut. Čekao sam dizalo. Nisam mogao dočekati, lupao sam po tipkama. Idem po stepenicama, rekoh sam sebi. Zvonio sam, bez daha. Nije otvarala. Zvao sam ponovno, nije odgovarala na poziv. Ništa nisam čuo iz stana. Sad sam stvarno bio ljut. Nema je, ne javlja se.
Išao sam direktno u auto i kući. Mala me zajebava, pomislih. Ako ju želim vidjeti, moram, dakle, sa ženom na isto mjesto.
Došao sam ljut kući. Ženi sam slagao da me razljutilo nešto na poslu. Mobitel je zazvonio, držao sam ga u ruci, pogledao u ekran. SARAH jebemu, sad zoveš nazad… Žena me gledala u čudu. Javio sam se, službeno i strogo.
– Da?
– Ej macho, sorry, bila sam kod frizera… dolazite danas?
Gledao sam u ženu u nadi da će se maknuti s mjesta. Nije se micala, kao da je željela uletjeti u razgovor. Šutio sam, kao paraliziran. Bilo mi je drago da ju napokon čujem ali bio sam ljut, svašta bih joj izgovorio da sam bio sam. Ovako sam činio ono što sam mogao. Šutio.
– Ej Sarah, tek sam stigao kući, nisam još pitao Sonju. – napokon izustih. Sonja me pogledala i mahnula rukom, htjela se ubaciti u razgovor i uzeti mi mobitel iz ruke.
– Evo ti Sonja, pa se vi dogovorite, ne znam kakve ona planove ima za večeras.
– Bonsoir, Sarah! Jesam dobro rekla? – žena se topila od slatkoće u slušalicu i previjala od ljubaznosti, preda mnom. Izgledala mi je odjednom poput pajaca na tulumu.
Sad joj se već pokušava sviđati, divno, pomislih.
– Ne, nemam ništa isplanirano za večeras, ne znam ako ima Alex …
Nemam.– rekoh kratko.
– Odlično, onda se vidimo… Aha… Dobro… Kako se treba obući? Ahaaaa… odlično. Vidimo se, jako mi je drago.
Pružila mi je mobitel.
– I?
– Obući se normalno. – reče – Marko ima neki mali ples, predstavlja školu plesa. Stol … Eh, sad ne znam broj više…
– Stol 11, napisala je u poruci, ali nisam ti stigao …
– Sve OK. – poljubila me. – Idem se spremati. a ti naruči Taxi, za devet.
– Idem u auto, ostavio sam neke stvari. – rekoh, dograbivši ključeve. Nisam morao po stvari, morao sam nazvati Sarah. Kakva je to sad igra?!
Javila se nakon druge duge zvonjave.
– Kakva je to igra? – dreknuh u slušalicu.
– Kakva igra? – bila je smirena.
– To ja tebe pitam, Sarah! Što izvodiš? – vikao sam u slušalicu, sretan što sam u autu. Nisam znao zašto u stvari vičem toliko ali morao sam izbaciti bijes iz sebe. – Sarah, tebe treba tako kazniti, tako guzicu izbičevati remenom da ne možeš hodati tri dana!
– Znam da ti se to sviđa, znam. – smijala se – Pozvala sam vas jer je Sonja rekla Marku da nikada s njom ne plešeš.
– Kakve su to gluposti? I što se to tebe ili njega tiče? I što ti je taj Marko uopće?
– Tiče me se. Marko je moj prijatelj. Ne razumijem zašto toliko dramiš.
– Ja sam čuo da je Marko tvoj dečko. Mislio sam da si shvatila prvo pravilo – potpuna iskrenost.
– Misli kako hoćeš, ja sam prema tebi uvijek bila iskrena i o takvim stvarima ne želim razgovarati preko mobitela. – odbrusila mi je i prekinula razgovor. Bez poljupca.
Ostao sam u autu i lupao po volanu.
Stigla je poruka :
MISLIM DA SI PRELJUBOMORAN ZA NEKOGA TKO IMA SEX BEZ VEZE. KAD SE OHLADIŠ, MOŽEMO PRIČATI. ZNAŠ GDJE SAM.
Ljubomoran? Da, jesam. Ljubomoran sam na samu pomisao da je ona s nekim drugim. Da joj netko drugi ljubi usne, sluša njen smijeh, njen sexy glas i da je netko drugi u njoj! Naravno da sam ljubomoran. Ljut sam i jer mi laže, jer se nije javljala i jer me dovela u situaciju da sa ženom nakon toliko vremena idem van! Odluka je pala, idem sa Sonjom u Club, a ona će tako najebati, prvom prilikom, obećah sam sebi.
Ušao sam u kupaonu, morao sam se napokon spremiti. Žena se u trenu stvorila do mene. Nikad nije bila tako dosadna, što joj je?
– Što je?
– Ništa, imao sam sada jedan poziv oko posla… Ne ide kako sam zamišljao… – rekoh brišući lice ručnikom. Nadao sam se da će brzo nestati s vrata.
– Opusti se,ljubavi, idemo van. Zaboravi na posao. – rekla je, kopajući po kozmetičkoj torbici. Dohvatila je ruž i stala ga razmazivati po usnama.
– Da, u pravu si… Sonja, jesi li sretna?
– Jesam, ljubavi, pa kakvo je to pitanje? – pogledala me u čudu – A ti?Nisam lagao, bio sam sretan, ali ne s njom.
– Da.
Nisam lagao, bio sam sretan, ali ne s njom.
– Alex, molim te, opusti se. – rekla je Sonja dražesno, nakon izlaska iz Taxia. U Clubu je bila ludnica, bio sam sretan što sam uspio isključiti misli i što ću vidjeti malu, da imamo stol no osjećao sam ludnicu u sebi., mix emocija. Kakvih jebenih emocija? Off Alex, rekoh sam sebi, isključi ih!
Bila je okrenuta, prekrasna kosa pokrivala joj je otkrivena leđa i vodila sve do guze, koja se prekrasno isticala u ovoj haljini. Sonja ju je zaskočila i zagrlila. Gledala je u mene i napućila usne. Nisam čuo što su govorile. Kad je došao red na mene, zagrlila me kratko.
– Oprosti.
– Ljut sam na tebe – šapnuh.
– Neće trajati zauvijek. – nasmiješila se i namignula mi.
Došao je Marko. Primio ju je za ruku.
– Ovo je spontano, nisam ni ja znala – obratila se svima – Vraćamo se brzo.
Gdje idu??
Plesni podij se ispraznio, glazba je utihnula. Ostali smo sa njenim prijateljicama i njihovim likovima. Najavili su ples plesne škole. Gledao sam uokolo, nisam znao gdje je. Okrenuo sam glavu i spazio ju na plesnom podiju. Njega s njom, kako ju drži oko struka.
– Takve veze su obično vječne. – viknula mi je Sonja na uho.
Sve više sam vjerovao da su u vezi.
Najavili su malu kao počasnog gosta škole a njih dvoje otplesali su salsu i tango. Cijelo vrijeme sam gledao u nju, njeno tijelo. Zamišljao sam kako da ju kaznim. Izluđivalo me to tijelo. Izluđivao me njen um.
Na kraju je mahnula u našem smjeru, nasmiješila se za fotografa Cluba. Trebalo joj je dugo da se vrati.
Nakon pohvala sa svih mogućih strana, uzela je torbicu u ruku, nagnuvši se preko stola. Njene grudi, prošlo mi je glavom. Uh!
– Trebam sad cigaretu. Tko ide sa mnom?
– Sarah, cigarete će te ubiti. – reče joj Marko, koji se vrlo brzo stvorio kraj nje. Okrenula se i poljubila ga! Bože, poludjet ću, pomislih. Svi su šutjeli, samo me jedna njena prijateljica motrila.
– Alex? – zazva me Sonja, lupnula me po ruci. Znak da ja idem van s njom.
– Marko i ja idemo plesati – reče – naravno, ako Sarah nema ništa protiv?
– Nemam. – rekla je mala, uspuhano.
– Idem ja. – rekoh kao da mi se ne ide.
Gotovo na izlasku iz Cluba sam ju primio za leđa, hodala je pored mene, polako sam omotao pramenove njene kose oko prstiju. Šutke je hodala prema klupici na kojoj smo već bili. Činilo se tako davno, toliko se toga od tada dogodilo.
Parfem joj je bio kao opium, osjećao sam se nadrogirano. Sretno. Ljuto. Uzbuđeno. Istrovremeno. Mala je u meni budila mix emocija i misli za koje nisam ni bio svjestan da postoje.
Stala je pored klupice, okrenula se prema meni, zatreptala, položila ruku na moj … uh! Povukao sam ju za kosu i lagano ugrizao za vrat. Ne smijem popustiti, rekoh sam sebi. Pustio sam joj kosu, sjeo na klupicu i povukao ju na sebe.
– Čekam objašnjenje! Kakva je to igra?
– Čekaj da zapalim. Hoćeš i ti? – provocirala me.
– Da, treba mi.
Zapalili smo cigaretu.
– Marko i ja …
– Marko i ti ste u vezi?
– Da, ali …
– Znači, lagala si?
– Ne! Kako možeš to misliti? – uznemirila se.
Pokušala je ustati ali primio sam ju čvrsto oko struka.
– Objasni mi! Mislio sam da je Gay!?
– Marko i je Gay, ali ne zna nitko. Znamo se odavno, bili smo plesni partneri za vrijeme mog treniranja i od onda smo najbolji prijatelji…- zastala je.
– Sarah, pričaj!!
– Uglavnom, on je gay, a ja sam perverzna, ali to već znaš. Idealan par za davanje međusobnog alibia za roditelje i prijatelje. I za Sonju.
– Dakle, to je sve gluma?! – upitao sam mršteći se ali osjećao sam olakšanje.
– Da, i užasno sam razočarana da si mislio da sam ti lagala, samo da znaš.
Mala je na sve mislila, bio sam tako sretan. Okrenuo sam se da provjerim gleda li nas itko. Ne. Pomaknuo sam ruku s njenog struka, primio ju za bradu i privukao ju k sebi. Poljubio sam ju.
– Oprosti Sarah, ali možeš li zamisliti kako je to iz mog kuta izgledalo?
– I ne. Nisam znala da znaš biti toliko ljubomoran. – smijala se slatko.
– Sarah!
– Znam, znam. Oprosti i ti meni, ako sam te dovela u nezgodnu situaciju, ali bilo mi je bitno da se pokažem sa dečkom. I oprosti što se nisam javljala, ali tjedan je bio stvarno lud.
– Za sada opraštam, ali porazgovarat ćemo još o ovome. Dakle, ti se ljubiš sa Markom?
– Da.
– Onako, za pravo? – pitao sam, iako baš i nisam htio saznati odgovor.
– Pa u pravoj vezi smo. – smijala se a ja pomislih kako uvijek sve opraštam kad vidim te rupice na obrazima.
– Idemo nazad?
– Sonja ne puši, ne brini da će izaći van.
– Ali brinem… Draga ti je žena. Znaš što je rekla na Partyu?
– Što?
– Da bi voljela da smo prijateljice. Čudno, ha?
– To je Sonja. A Marko, on zna za nas?
– Da, ali ne moraš brinuti…
Večer je bila vesela i dugo je trajala. Svi smo bili veseli, plesali smo i lijepo se zabavljali. Sarah i ja smo se ponašali kao prijatelji, kroz neko vrijeme sam se naviknuo na prizor da se ljubi sa Markom, da ju grli, drži oko struka. Tješile su me njene riječi iz parka. Sonja je stalno imala potrebu ljubiti me a Sarah je namjerno na to svaki put uzvratila dužim poljupcem sa Markom.
Pušenje sa Sarah me vraćalo u stvarnost. Što je stvarnost? Ovo, ili ono? Sonja je sve pozvala k nama. Iskreno, bio sam toliko opijen mislima o Sarah, da sam na sve pristao a i malo života u kući nije škodilo. Već duže nisam sreo veselije i mlađe društvo. Smijeh, piće, pjesma i ples, blizina žene za kojom žudim, mislio sam. Što mi je više potrebno? Da sam nasamo sa tom ženom. Samo to. Znao sam da sam djetinjast, ali Sarah mi je ulijevala toliko života. Toliko smijeha. Toliko razloga da budem sretan.
Bilo je opasno. Sarah je pila. Ja sam pio, Marko je pio. Svi smo pili. Previše.
U jednom trenutku, dok sam otvarao piće u kuhinji, Sonja je ušla za mnom, poletna i sretna.
– Gle, Sarah ljubi svoju frendicu. – viknula je s vrata.
– Što? – pitao sam u čudu. Mutilo mi se.
– Ma vidi!
Pogledao sam iz kuhinje u pravcu njenog prsta. Sarah se stvarno ljubila sa prijateljicom. Sexy, pomislih.
– Cure su malo popile. – rekoh, kao šokiran… Ako imaš nešto protiv, reci.
– Alex, meni se to sviđa. I ja bih se ljubila sa drugom ženom.
Bio sam šokiran. Boca mi je kliznula iz ruke, jedva ju zadržah. Sonja i experimentiranje?
– Što?
– I ti si rekao da bi volio gledati, kako se ljubim sa drugom ženom. Sex u troje…
– Sex u troje? – začusmo glas iza nas, oduševljen.
Ajme! Kad se stvorila iza nas??
[vsw id=”RHordS_gtdE” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
