To je bio najbolji sex u mom životu! Ležali smo na krevetu, potpuno iscrpljeni i goli. Koža joj je tako prekrasna, pomislih, tako glatka, mekana i topla. Primijetila je da ju promatram i brzo se umotala u plahtu, sramežljivo. Smijala se.
– Što je, curo?
– Katastrofa hahaha… Ja ne mogu vjerovati.
– Što, Sarah?- gledao sam u nju i pokušavao ju odmotati.
– Pa da smo ovo napravili…
– Nije ti bilo lijepo? Meni je bilo prekrasno.
– I meni je bilo prekrasno, ali …
Poljubio sam joj rame.
– Nastavi, Sarah.
– Volim kad izgovaraš moje ime.
– To si već rekla. Čekam, Sarah.
– Ne želim da je ovo prvi i zadnji put. – nagnula se, poljubila me i okrenula na mene.
– Obećajem ti da ćemo se viđati kad god stignemo.
Širom je otvorila oči, a njihov sjaj je iskrio i ponovno me fascinirao.
– Mogu ti vjerovati?
– Da, u potpunosti. Reci, što si namjeravala s remenom?
– Aaaaaa, ne, ne… to ću ti reći neki drugi put.
Znao sam što bih ja s njim napravio, ali nisam još znao „kako diše“.
Tuširali smo se zajedno, morao sam ići.
Idući dan nazvao sam ju u kratkoj pauzi. Morao sam ju čuti. Pričali smo, uživao sam ju puštati da sama govori, glas joj je bio tako sexy. Mislio sam na njenu kožu, na naš sex, na njeno stenjanje dok se ljubi.
– Idem kasnije sa frendicama u Rott. Nisam ih dugo vidjela. Jesi u blizini, samo da se pogledamo?
Samo da se pogledamo?!
– Izluđuješ me… – rekoh.
– Da ti pozovem psihijatra?
– Hahahaha ne. Bit ću tamo, da. Imam neki dogovor.
– Da, ti se sa svim djevojkama koje zavodiš po klubovima dogovaraš tamo.
Uh! Nije tako. Druge pojebem, kažem da ih neću nazvati i odem. Ali sviđao mi se njen ljubmoran ton. Pomislih kako bih ju trebao češće izazivati.
– Vidimo se, Sarah. – rekoh tiho u slušalicu.
Već sam bio tamo kad je stigla s tri prijateljice. Pogledao sam na sekundu i pokušavao se koncentrirati na osobu preko puta, mušku. Bile su skockane kao da idu na modnu reviju. Sarah je imala lepršavu haljinu, sandale i XXL naočale i opet joj nisam vidio oči.
Sjele su stol do nas a ona se smjestila tako da se možemo „pogledati“. Skinula je naočale i uputila mi kratak osmijeh. Poželih ju ugristi za te njene pune usne.
Djevojke su se smijale, a ja sam došao do ležernog dijela u kojem se više nisam trebao koncentrirati. Pričale su glasno.
– Znate onog lika o kojemu sam vam pričala?
– Onaj iz kluba? – hihotale su.
– Daaaaa… onaj oženjeni… eeeee, uglavnom …
Poludjet ću, pomislih. Zašto priča o meni?! Krenuh joj tipkati poruku.
– Niste valjda! – reče jedna od njih.
– Jesmo hihihihihi…
SARAH, OVO JE MALI GRAD.
Čuo sam kad joj je stigla poruka i gledao njenu reakciju, dok ju je čitala.
– Pričaj nam sve!
Skinula je naočale i pogledala me.
– Samo malo, cure. Samo da odgovorim.
A TI SI VELIKI GAD? BEZ BRIGE!
– Uglavnom, jučer je …
– Idem sada. Hvala na svemu, vidimo se sutra. – reče mi kolega. Novi dogovor imao sam u uredu za 25 minuta, mogao sam još kratko ostati i praviti se da čitam novine.
Sljedeće što sam čuo bilo je:
– Fenomenalno! Super sex, super alat, super tehnika.
Žene su se smijuljile. Ne znam što je toliko smiješno?!
Utipkao sam novu poruku :
ZA OVO ĆEŠ MI PLATITI MADEMOISELLE!
Uzela je mobitel u ruku, pogledala i okrenula ekran prema stolu.
– Samo bih voljela da je malo grublji. Znate ono, da nije sve toliko nježno.
– Spanking! – reče jedna od njih smijuljeći se.
Nasmijao sam se i pogledao Sarah. Žene su zahihotale.
– Zaboravio je remen kod mene…
Remen? Zaboravio sam da više ne gledam u novine, nego u nju.
Pogledala je u stranu, pa u mene te opet u stranu. Fuck! Njen tata, evo ga do mene. Je li ovo moguće?
Ispružio mi je ruku, ustao sam, kao zaleđen no uspio sam se čak nasmijati.
– Dobar dan, mladiću! Kako si?
Mahnuo je prema stolu i okupljenim djevojkama, položio mi ruku na rame.
– Odlično, ti?
– I ja. Nego, poznaješ li ti ovu prekrasnu djevojku koja sjedi stol do? ( Zna!)
– Ne. (Slagah, naravno da ju znam. Znam svaki centimentar njenog tijela.)
– Sarah, dušo, dođi.
– Neki dan je pitala za tebe, gdje si, što radiš … (ah, sve je ispitala, divno!)
Prišla je mačkastim hodom našem stolu i glumila čuđenje dok joj je otac objašnjavao tko sam.
Pružili smo si ruke. Jao, kako smo dobri glumci!
– Ne mogu vjerovati. Oprosti što te nisam prepoznao, promijenila si se.
– Jako. – reče otac.
– Ma ne, sve u redu. Nisam ni ja Vas prepoznala.
Nasmijao sam se.
– Možemo na TI. Nego, kako si? Što radiš?
– Pričajte vi, ja žurim na sastanak. Nego, sad kad se Sarah vratila, organiziramo jednu manju zabavu u tu čast i proslavu za fax i sve to, pozvan si sa suprugom.
( Zabava? Supruga?) Je l* tako Sarah?
– Da, bilo bi mi jako drago.
Ovaj osmijeh nije bio pravi, to sam već sad mogao prepoznati.
– Sarah će ti sve ispričati, žurim. Vidimo se! – poljubio ju je u obraz, pozdravio.
– Žurim i ja, nažalost. Sarah, drago mi je da smo se vidjeli, ako želiš možemo na kavu, pa da mi sve ispričaš.
– Može, bilo bi mi drago.
– A da razmijenimo brojeve? – predložih. (moralo je izgledati, kao da smo se tek sada opet sreli)
Otišla je po mobitel i nagnula se preko stola, namjerno.
Ta guza, uh!
Razmijenili smo brojeve, kao.
– Javi se kad imaš vremena, Sarah. Moj ured je u blizini, brzo sam tu.
– Može, vidimo se. Pružila mi je dlan. Ruke su joj bile hladne. Glas joj je bio hladan.
Sjela je k prijateljicama, a ja krenuh prema uredu.
Nisam još ni ušao u njega, već je zavibrirala poruka.
MISLIM DA MORAMO RAZGOVARATI. NAKON CURA IDEM U STAN.
I ja mislim da moramo razgovarati. DOLAZIM KAD ZAVRŠIM OVAJ SASTANAK.
Uzeo sam bocu vina iz ureda i otišao k njoj. Ženi sam javio da imam još obaveza i da stižem kasnije.
Sarah je otvorila vrata stana, povukla me k sebi i snažno zagrlila. Zatvorio sam vrata nogom. Odmaknula se od mene, uzela mi vino iz ruke i uputila se u kuhinju.
– Što je, curo?
– Rekao si da želiš potpunu iskrenost.
– Naravno. Smiri se.
– Ne. Ne želim da nas strast zaslijepi. Ja nisam dobra za tebe.
– O čemu ti?
– Nisam dobra za tebe. Sve je to super, ali ti si u braku, imaš djecu, previše toga riskiraš za malo sexa.
Uzeo sam joj bocu kojom je mahala dok je pričala i primio ju za ramena.
– Ako ne želiš da dođemo na zabavu, nećemo. To je tvoja zabava.
– Ne, to je tatina zabava, za mene. On odlučuje tko dolazi. Kako da se ponašam kad ti dođeš sa ženom? Kako?!
Bila je vidljivo uznemirena i napeta.
– Uvijek mogu otkazati dolazak, to je najmanji problem. Sad se smiri, popit ćemo vino i u miru razgovarati.
– Vino i razgovor. To je nježno i preromantično.
– A ti ne voliš romantiku, ti želiš da sam … kako si ono rekla? Malo grublji?
Napokon se nasmijala. Stisnuo sam ju uz hladnjak. Povisio sam ton.
– Sarah, igra koju ti igraš je vrlo opasna, možda nisi ni svjesna koliko opasna.
Gledala je u mene, kao prvog puta i odgurnula me.
– Ja mislim da ti nemaš pojma kako se ta igra igra.
Sad me izazivala.
– Zašto mi nisi odgovorila na predzadnju poruku?
– Čekala sam maštovitiju prijetnju.
Činila se ponovno hladnom i distanciranom, čaša vina je opustila njeno tijelo, misli i jezik.
Zagrlio sam ju jednom rukom, želio sam da se osjeća sigurno u mojoj blizini.
Krenuo sam sa temom zabave, koja ju je jako mučila. Dao sam joj vremena da razmisli. Ni meni nije bilo svejedno, već sam u društvu žene sretao djevojke sa kojima sam bio u odnosu, ali ovo je jedina od njih kojoj ne želim nanositi bol.
– Ne želim te povrijediti. Ti odlučuješ o tome, a o svemu ostalom ćemo zajedno odlučiti. Može?
– Da, ali nadam se da me razumiješ. Nisam nikada bila sa oženjenim muškarcem i apsolutno ne znam kako da se ponašam.
– Danas si dobro odglumila nevino janje. Ako se odlučiš da ipak dođemo, uvjeren sam da ćeš i to dobro odglumiti.
– Misliš? – upitala je, podigavši obrvu.
– Ne mislim. Uvjeren sam.
– O čemu ćemo još odlučivati? – smiješkala se – O vinu? Moramo. Ovo je groznoooo.
– O tome da se moje prijetnje ostvare, Sarah. Nego, gdje je moj remen?
– U sobi. Tamo gdje mu je mjesto… – smijala se glasno.
Napokon se vratila u „ svoj element“.
-Tamo mu sigurno nije mjesto.
– Hmmmmmm…
Sjela je na mene. Osjećao sam kako mi se dlanovi žare i jurnjavu adrenalina tijelom.
– Nego gdje?
Glas joj se promijenio. Prelazio sam prstima lagano duž njenog tijela.
– Reci mi ti … Želim znati sve o tebi, što želiš, što voliš…
– Spreman si za gorku istinu?
– Reci mi sve. – šapnuh.
– Mislim da nisi.
– Mislim da jesam. Otvoren sam za sve, s tobom.
– Dođi. – reče mi, primivši me za košulju, odvlačeći me do sobe.
– Naređujem ti da sjedneš.
Smijala se. Nisam to tako zamišljao, ali možemo probati.
Otvorila je ormar i krenula vaditi kofere.
– Trebaš pomoć, Sarah? – nagnuh glavu smijuljeći se.
– Tko ti je dao dozvolu da govoriš?
Ovome se stvarno nisam nadao. Prasnula je u smijeh.
– Ti mene zajebavaš, ili…?
– Ili da, ili ne. Da li ti se to sviđalo?
Ozbiljno me to pita ili? – pomislih. Prstima je elegantno prešla preko površine malog svilenog jastučića i iz njega izvadila ključ. Tko još skriva ključ u jastuku?!
– Iskreno, ne. Ja sam tip koji naređuje, ali ako baš želiš možemo probati.
– Možda, nekad… – nasmijala se odlažući kofer na krevet uz mene – ali ne sada.
Pogledaj, ovo je moja gorka istina.
Pogledao sam u kofer. Bio sam šokiran.
Pozitivno. To je bilo zeleno svjetlo koje sam cijelo vrijeme čekao. Ustao sam, pogledao sadržaj kofera, primio ju za ruke i bacio na krevet.
– Good girl, curo.
[vsw id=”yNs7b_RzrHo” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
