Bože, što sam napravio? Brzo sam izašao iz stana, nisam imao zraka. Stajao sam pred vratima, razmišljajući da li da pozvonim ili ne. Ipak ne.
Zar je ovo kraj?
Do kuće sam samo razmišljao kako da popravim situaciju. Zvao sam je, nije se javljala. OK, vidjet će da sam je zvao, mislio sam. Dat ću joj vremena. Zašto je tako reagirala? Zašto sam ja tako reagirao? Ne, nisam bio fer. Moje riječi nisu bile fer. Moj ton nije bio fer. Ma ništa nije bilo fer i sve je bilo tako komplicirano.
Sonja je bila naviknuta da dolazim kući totalno rastrojen. Ušao sam, ona se spremala za sastanak. Super, imao sam prostor za razmišljanje, uopće nisam bio raspložen za razgovor i ispitivanja. najmanje s njom.
Mislio sam samo o tome kako se zaljubljujem u malu. Nisam to planirao, ne nikako ali u njoj sam nalazio sve što mi je nedostajalo – osjećao sam se uz nju slobodno, živo, mlađe, energičnije. Smijao sam se više a sama pomisao na nju mi je uvijek dovodila osmijeh na lice. Do sada. Koji kaos u glavi. Ali kako ono kažu „passionate woman is worth a chaos?“ Da, to sam mislio.
Sjebao sam stvar. Jako. Sonja je otišla a u kući smo ostali ja, moje misli i mobitel. Poslao sam maloj poruku.
OPROSTI CURO
Pitao sam se plače li još uvijek. Nisam želio da plače, želio sam da je sretna. Sa mnom. Sljedeća dva dana živio sam u svom svijetu, sa svojim mislima i svojim pitanjima o maloj. Sjedio sam u Rottu nadajući se da će proći, samo da je vidim. Čak samo to bi mi bilo dovoljno. Nisam znao kako je, niti što joj se mota po glavi. Nije se javljala, nije odgovarala, nije zvala a to me izjedalo. Nije prolazila pored Rotta, nisam vidio njene prijatelje… Događalo se ništa.
Njeni prijatelji, pa da, prošlo mi je u jednom trenu glavom. Marko! Marko je jedini s kojim mogu pričati i saznati kako je! Marko, Marko, Marko… Ne znam mu ni prezime ali znam gdje je plesna škola. Platio sam račun i uputio se u ured plesne škole, minutu udaljene od Rotta.
– Dobar dan! – pozdravio me lik u uredu.
– Dobar dan! Oprostite, tražim Marka.
– Kojeg Marka?
– Znate, vidio sam ga nekoliko puta, ali i dalje ne znam kako se preziva. Mislim da je trener.
– Nije problem, gospon. Evo katalog sa plesačima, prolistajte.
Listao sam katalog, i naletio na sliku Sarah. Bila je tako lijepa u toj neon haljinici, prekrasna. Nisam se mogao oteti dojmu no pružih mu katalog.
– Bio je partner od Sarah.
– Aaaaaaaaa, to je Marko Pleso. Da… trener. Šteta, Sarah više ne pleše. Bila je jako dobra.
Gledao sam lika.
– Znate možda kad je Marko ovdje? Hitno je…
– Znam, ima privatni sat do… – pogledao je na sat. – još … evo za 11 minuta je slobodan.
– Ok, hvala Vam.
– Pričekajte ovdje. Želite kavu ili vodu?
– Ma ništa, hvala. – rekoh nervozno. Podsjetilo me njegovo gledanje na sat na Sarah: „ Znate, monsieur, pravo pitanje nije koliko je sati, nego koliko vremena imamo.“
Želio sam još jako puno vremena s njom.
Iz hodnika je dolazio jedan mlađi par a iza njih Marko. Pozdravio se sa parom. Lik sa recepcije mu je govorio da ga čekam, kao da nisam bio prisutan a onda je prišao i pružio mi ruku.
– Haj! – smješkao se, napravio neki poluzagrljaj, muški, onako, rame o rame.
– Zajebo si, stari, a? – smijao se. Nije mi bilo do smijeha, bio sam uvjeren da će me razapeti.
– Znam. – rekoh tiho.
– Siguran sam da želiš pričati o njoj.
– Da.
Lik na recepciji se pretvorio u uho.
– Imaš vremena? – upitah.
– Imam. Daj mi samo 2 minute da se presvučem.
Gledao sam na mobitel. Imao sam more propuštenih poziva ali niti jedan nije bio njen. Otišli smo do mog ureda jer se činio najsigurnijim mjestom za otvoren razgovor. Asistentica je poslužila piće a ja sam za njom zaključao vrata.
– Hvala ti što si pristao na razgovor. Jednostavno..
– Vidi, Alex, krivi ste oboje.
– Ti znaš cijelu priču? – pitao sam, naslućujući odgovor.
– Da, sve mi je ispričala.
– Kako je?
– Dobro je. Na razgovorima za posao, pa joj to odvlači misli.
Igrao se sa čašom u ruci a meni je prolazilo mislima kako mi ista leti u glavu. Nisam poznao čovjeka, tko zna kakav je. Bio sam spreman na svaki ishod no on je pio u miru, više gledajući u dno čaše nego u mene.
– Vidi, ne javlja mi se, nemam priliku ni ispričati se…
– I ona se mora ispričati.
Iznenadila me njegova strogost.
– I to sam joj… dao do znanja. – nastavio je. – ali Alex, ajmo pričati kao dva odrasla muškarca.
– Mislio sam da to već činimo. – bio sam zbunjen.
– I ja sam, po nekima, sexualno izopačen, jer sam homo. Mi nemamo puno pravila. Ti sa Sarah imaš drugu vrstu sexualno izopačenog odnosa. Ti voliš nanositi bolove, ona ih voli primati. Ti si u braku. Ona je prema tome, tvoja ljubavnica. Samo to. Prema kujama se treba odnositi kao prema kujama.
Bio sam šokiran.
– Ali to je Sarah! – viknuh.
– Neka je ali nije li smisao takvih veza posjedovanje?
Zašutili smo.
– Rekla mi je da je savršena samo ako nekome pripada, da je onda potpuna. –rekoh. U sebi sam se nasmijao. Zbunjivalo me to ali i moje riječi.
– Stari, ja ne znam kako si ti to do sada radio, ali subice se nagrađuje kad su dobre, bile one muško ili žensko ili Sarah.
– Htio sam na putovanje s njom…
– Ne, htio si da bude tvoja pratnja!
(Opa, sve mu je rekla)
– A ne želiš s njom na ručak ili večeru? Imate tako dobar alibi.
– Ona je tako drugačija…- rekoh.
– Stari, vi ste oboje u kurcu.
Gledao sam ga dok je naginjao čašu i otpuhivao, cereći se.
– Vidi, znam da ste pričali o nekim pravilima, ali izgleda da ih niste razradili ni kristalizirali. Ona pati, ti patiš i to je to, zaljubljeni ste jedno u drugo!
Pomislih kako bi bilo jako dobro da završi s ovom patetikom ali njegove riječi mi nisu dale mira. Pomisao da je zaljubljena u mene ispunjavala me nekom toplinom, čudnom srećom, zadovoljstvom i istovremeno zbunjivala, plašila i vedrila.
Marko je moje čuđenje i pitanje pročitao u zraku.
– Osjećam ljubav u zraku i čudim se da tvoja Sonjica još ništa nije primjetila. – rekao je zajedljivo.
– Nije… Sarah jako dobro glumi.
– Stari moj, i ti si u nju zaljubljen. I to kako. Ne znam niti jednog koji bi tražio frenda od ljubavnice da s njim priča, niti ikoga tko bi brinuo o nekom, do koga mu nije stalo. Možda to još ne kužiš, ali istina je, stari.
Znao sam i sam, da je istina. Možda… ali jebemu, kaos mi je bio u glavi, sve je komplicirano.
– Jebiga, znao si da će biti tako. – Marko je nagnuo glavu unatrag i podigao obrve a ja sam se osjećao kao da mi je podmetnuo nogu.
Najzad sam priznao:
– Znaš, ne izlazi mi iz glave. Čudno. Ona je čudo…
– Fenomenalna?
– Da. Nije kao druge.
– Sarah ima dar, da muškarce zaludi i da ostane ravnodušna. Prema svima, osim onima koje posebno odabere. To nisi znao. Odabrala je tebe, s nekim dobrim razlogom ali stari moj, moraš se skulirati, u braku si. Ako ne misliš dalje, prekini ovdje i sada, jer sad je pravi trenutak. Nema smisla da se oboje mučite. Jako je volim i ne želim da opet pati.
– Opet?
– Da, bivši. Zaljubljenost će splasnuti ako se ne budete viđali, čuli, pisali. Pripišite to strasti, a ne zaljubljenosti.
– Nisam joj mogao nanijeti bol – rekoh. Osjetio sam da mi pada kamen sa srca jer me Marko razumio. Nije bilo laži, grča, znao je u kakvoj sam situaciji i o kome pričam.
– To nije samo strast. Zajebao sam, znam.
Marko me uporno promatrao.
– Molim te, ispričaj mi što je bilo sa bivšim jer ona ne želi, a ne želim joj nanositi bol. Ni duševnu, ni emotivnu, ni fizičku. Ok, lažem, fizičku tu i tamo, ali kužiš?
Uspio sam se čak i nasmijati. Koja situacija!
– Naravno da kužim. Znam da ste spomenuli bivšega, to je najvjerojatnije i bio razlog izljeva emocija, još si dodao ulje na vatru…jer ne znaš story.
– Nisam rekao ništa krivo. – pokušao sam se opravdati no moje riječi mu se nisu dopale. Gledao me iznenada s neopisivom mržnjom.
– OK, moj ton nije bio fer. Ni redoslijed riječi. – ispravio sam se.
– Uglavnom, priča ide ovako…
Namještao se na stolici i bio vidno uznemiren.
– To je bila ljubav na prvi pogled, obostrano. On je prekinuo osmogodišnju vezu, dva dana nakon što su se upoznali. Nikad je prije nisam vidio zaljubljeniju, ni sretniju. Ni sa više modrica.
Slušao sam pozorno.
– Pazi, uveo ju je u taj neki SM svijet, a ja sam mislio da je tuče, dugo mi je to tajila. Ali onda je bila savršena, tako je tvrdila. Njemu savršena, valjda. U njemu je vidjela Boga i on u njoj. Voljeli su se stvarno jako, ništa i nitko nije mogao između njih, od te sexualne i ljubavne energije. Bili su nepodnošljivi, u pozitivnom smislu. Do jednog popodneva, nakon puno putovanja, ljubavi i planova, dok su se spremali kod njegovih na ručak, a bila je pozvana i njena obitelj. Sve dok nije došla njegova bivša…
– Ona s kojom je nakon osam godina prekinuo?
– Da. Ta. Bacila im je papire i fotke od ultrazvuka, kao psima. Papiri i fotke su bili od ginekologa.
Bio sam šokiran.
– To je bila njena pobjeda. Sarah je ponizila i vratila joj na najodvratniji mogući način, to što joj ga je uzela, kako je pričala po cijelom jebenom gradu. Njemu je platila jer joj nije odgovarao.
– Bože…- izustih. Nisam očekivao ovakvu priču.
– Za Sarah se srušio jedan perfektni svijet. Vjerovala mu je beskrajno, bezuvjetno i bezpogovorno. Voljela ga je i dala bi svoj život za njega a on ju je tri mjeseca prije prevario, sa bivšom, ženom za koju je govorio da je ne podnosi. Na svadbi njegovog prijatelja, na koju Sarah nije mogla ići, jer je morala učiti za ispit. Prevario ju je i nije joj rekao. Sve su si govorili. Uostalom, povjerenje, najdublje moguće i je osnova SM odnosa. Pazi stari, ona njemu nije branila da bude sa drugim ženama, jedini uvjeti su bili kondom i da joj se to ispriča. Eto, toliko ga je voljela i on joj je ovo prešutio.
Pa moj nema da mrdne! A on niti jedno od toga nije učinio. Štoviše, napravio je bivšoj dijete. Slomio ju je. Sve, dušu, srce, tijelo. Plakala je mjesecima. Osobno sam išao u njegov stan po njene stvari, jer nakon bacanja papira i fotki pred nju je izbila velika svađa. Vikala je na njega, ponavljala „ZAŠTO?“ a ona kujetina je navalila na nju. Cijeli cirkus. On je, papak, stajao sa strane. Sarah je bosa izašla iz stana i hodala dva bloka do stana. Ovog u kojem je sada. Po vrelom asfaltu, ko luda. Nikada više nije bila u onom stanu. Kažem, ja sam otišao po stvari.
Par puta su se našli, mjesecima kasnije, ali samo da pričaju o tome a on je sve krivo shvatio, msilio da je sve OK i da će biti frendovi, pa ju je još i pozvao na svadbu. Sa bivšom! Papak. Nju je to kidalo, mislim da se nalazila s njim samo da se uvjeri u to da ne sanja.
Koji kreten, mislio sam. Marko je nastavio:
– Još uvijek ju to proganja. Zato je odabrala tebe. U braku si i zna da neće biti prevarena sa nekom droljom. Nadam se.
– Nema šanse da je varam, osim sa Sonjom, ali zapravo ja varam Sonju sa njom.
– Da, u tome je stvar. Ali shvati, trebaju vam granice, treba vam iskren razgovor i pravila, kojih ćete se držati ako misliš nastaviti ovo.
– A taj bivši … tko je to? – pitao sam ali nisam bio siguran da li zbilja želim znati.
– Zakaj ti je to bitno?
– Želim znati tko je taj šljam od čovjeka. – bio sam ljut i imao potrebu zaštiti malu.
– Ma šljam je nebitan. Zaboravi njega. Gledaj naprijed, ne nazad. To i njoj govorim.
Promatrao sam Marka i vrtio film u glavi. Sto filmova sa Sarom. Proganjale su me njene suze na rastanku. Marko je sad promatrao mene.
– Reci nešto, čovječe.
– Ne znam što bih rekao. Kad bih rekao da sam blago šokiran to ne bi bila istina. Ne mogu vjerovati…- mrmljao sam i pomišljao da je možda zbilja zaljubljena u mene.
– Misliš da joj je zbilja stalo do mene? Sigurno?– pitao sam s nevjericom.
– Mislim, da da. Siguran.
Sarah, žena mojih snova. Obožavam je, mislio sam.
– Nije mi cilj povrijediti je, najmanje što želim je da plače i pati zbog mene. Želim da je sretna.
Gledao me, točnije prodirao kroz mene pogledom.
– I ja želim isto, zato stari… daj dobro razmisli što želiš. Ne radi cirkus, razmisli da li je želiš ili ne. Nije Sarah jednostavna.
– Pokušavaš me odgovoriti od nje?
– Samo te želim upozoriti, a nju zaštititi.
– Znaš ju dobro. Da li želi ovo sve?
– Da li to želi, zbilja ne znam ali znam da želi tebe.
– Kako da dođem do nje?
– Kao što si došao i do mene. Idi do nje. Ti si njen gospodar.
– Ona nije…
– Je, ona je upravo to. Ona to želi biti sada. Sada je u mazohističkom modusu, povrijeđena i teatralna. Ako želiš do nje to je jedini način.
– Kužim.
– Ali samo ako želiš. Gle, drag si mi, ako se odlučiš, pomoći ću. Uvjeren sam da nisi papak, kao bivši.
Sve me ovo zbunjivalo. Cijeli razgovor.
– Hvala ti, stvarno… ne znam kako da ti zahvalim. Pravi si frend u nevolji.
Smijao mi se i posegnuo za mobitelom.
– Sad ćemo vidjeti gdje je.
Tipkao je poruku a za par trenutaka već je stigao odgovor. Zbilja su u sjajnom odnosu, pomislih. Boljem nego prijateljice.
– U stanu je. – reče mi, nagnuvši ekran prema meni.
– Je, ali…
– Nema ali… – smijao se – ružičaste ruže i bijela čokolada. Pali.
– Kad?
– Pa odmah…
Ustao je i izvadio bunt ključeva iz džepa.
Zbilja su u dobrom odnosu, pomislih opet.
– Sve možeš kupiti u tih par koraka, do stana.
Izdvojio je jedan ključ i pružio mi ga.
– Evo ti ključ od stana.
– I to ti se čini kao dobra ideja?
– Kao najbolja koju sam ikada do sada imao!
– Nemam što izgubiti… – uzdahnuo sam. Bio sam sam sebi smiješan ovako nemoćan, poput balavca.
– Imaš, i to znaš …Andiamo!
Pošli smo iz ureda, otpratio me, izabrao sa mnom buket. Za čokoladu nije bilo vremena. Žurio sam kao na posljednji vlak u nepoznato, a sretno. Takav strah i adrenalin nisam do tad osjećao. Koji mi se vrag događa, pitao sam se cijelim putem.
Marko je pozvonio umjesto mene i stavio prst na usta. Sapunica, film, serija, nebitno što se događalo ali njen glas me omamio, opet.
– Ja sam, otvaraj bejb. – progovorio je umjesto mene.
– Ajde gore.
Srce mi je udaralo u grlu dok su se otvarala ulazna vrata zgrade.
Marko me odgurnuo u stranu, kratko poželio sreću a ja sam jurnuo stepenicama, skoro bez daha da što prije okončam ovu agoniju.
Gurnuo sam ključ u bravu, gurnuo vrata i vidio Sarah kako stoji, okrenuta leđima. Pošao sam prema njoj. Peklo me u grlu i jedva sam suzbijao suze.
– Dahćeš kao da te cijelo sta…
Okrenula se i zanijemila. I ja sam šutio. Bila je tako lijepa.
– Mala… – jedva sam rekao, ne pomakavši se s mjesta. Gledao sam je ravno u zjenice i čvrsto držao buket u ruci.
Uzvratila mi je istim pogledom. Osjetio sam tu magiju dok mi je išla u zagrljaj.
Tih par koraka činilo mi se dugo, kao vječnost.
[vsw id=”om6O6MGVTEQ” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]
