Gdje griješimo u odabiru misice; Univerzalni kriteriji znače cjelokupan ‘paket’ poželjnih osobina

U mom domu, nekada davno, kupovao se i čitao Vjesnik i Večernjak, izrezivali su se kuponi za nagradne igre i pratila predstavljanja kandidatkinja za Miss.

Svatko je u novinama pronalazio svoj kutak zabave pa je tata odmah nakon čitanja vijesti riješio križaljku, mama pogledala rubriku ljepote, njege i mode, a ja sam pratila što radi i kud ide missica Branka Bebić, rođena na isti dan, kao i ja.

Znala sam sve o njoj i bila mi je vrlo draga, čak i kad se spetljala sa Sandyjem no nisam smjela imati sličan život, kao ona. Morala sam se kloniti modelinga i frajera, koji nisu bili po volji mojih roditelja.

I ja sam, nekada davno, zabrijavala na izbore ljepote. Tamo negdje u kasnim teen godinama.

Nagovarali su me da se prijavim, čak sam se i namjeravala prijaviti na prvi izbor Miss Hrvatske 1992., a kako su me uspoređivali s tadašnjom kandidatkinjom Elinor Gaertner (čak i otac) bila sam uvjerena da se smijem prijaviti već iduće godine.

Kad tamo, skoro dobila po nosu. “Prvo škola, faks, obaveze, a onda razmišljaj o glupostima. Jer izbori ljepote nisu ništa drugo nego gluposti, zabava za mase i ponajviše, za muškarce.

Moja kći se neće prešetavati pred napaljenim starcima u badiću. Ti nisi meso, nego osoba. Na tim izborima ima svega, namještaljki, ali i ljepših od tebe, uvijek će ih biti, a ja neću da patiš ako izgubiš.”

Tako nekako, nizali su se komentari i savjeti, koji su mi izbili lude mladenačke ideje iz glave. Već tada, shvatila sam da će uvijek biti i ljepših i mlađih od mene, ali nažalost i bedastijih.

Jer upravo to su izbori ljepote pokazali, da su osim ljepote, pravi rasadnik bedastoće i gluposti. Još danas se pamte neslavne izjave nekih missica, što zbog treme, što zbog neznanja i nesnalažljivosti, koje su zasjenile njihovu ljepotu.

Lijepa dok ne progovori, komentiraju pritom zlobnici. Današnji izbori pak sve manje nude prirodnu ljepotu i obiluju prepravljenim ljepoticama, među kojima ima onih, koje nema što na sebi nisu dirale i mijenjale, kako bi se približile idealu, najboljoj fizičkoj verziji sebe.

Ne natječe se pritom za titulu najljepše priroda već plastična kirurgija, za razliku od onih vremena, kad su se djevojke ustručavale popuniti prijavu, ako prirodno nisu imale savršen ten i kosu, savršene mjere i savršeno simetrična lica.

Ignoriraju se ona vremena, kad su pazile i da zadovoljavaju druge kriterije, poput odgovarajuće visine, izvrsnih proporcija i manje težine. Nekad je glavni i jedini cilj bio nastavak karijere, u području mode, kao profesionalni, svjetski poznati model.

Izbori ljepote bili su tada lansirna rampa za karijeru modela i glumice, a danas, kako ih je mnogo i s njima dolazi puno titula, dobra su vizitka za lov još boljih sponzora, koji su u mogućnosti tu ljepotu i održavati, na duge staze.

Jer što drugo nude svi ti silni izbori ljepote, od kojih je samo nekoliko velikog značaja i uživa svjetski ugled? Što drugo bude nakon izbora, posebno onog, na lokalnom nivou?

Prijateljica mi reče, kako se nakon jednog takvog izbora, nadala ozbiljnom modnom angažmanu, ali je naletjela na hrpu nemoralnih ponuda, upita raznih muških sponzora i svega nekoliko sitnih modnih poslova, koji su bili sramotno nagrađeni.

Pamti i razočaranost plasmanom te razna govorkanja o namještanjima rezultata, ali i večer izbora, punu energije, nade, adrenalina, dobre zabave i napetog iščekivanja.

Mnoge kandidatkinje prijavljuju se iz znatiželje, zbog nagovora prijatelja, a neke čak i radi majki, odnosno njihovih bolesnih ambicija. Nije li majci u mladosti, pošlo za rukom ponijeti titulu najljepše, nagovorit će kćer da krene njenim stopama i okuša se u fashion i beauty svijetu.

Neke mame još uvijek duhom žive u svojim dvadesetima pa nije čudo da pomno prate zbivanja u svijetu ljepote i preko kćeri se žele domoći lente najljepše.

No naša najnovija missica, koja osim ljepote posjeduje i pamet, brojne talente, od kojih su neki vezani uz prirodoslovne znanosti, posebno područje matematike i fizike, definitivno nije jedna od njih.

Ova devetnaestogodišnjakinja, koja se odlikuje posebnom, neuobičajenom ljepotom na našim prostorima i drugačijom bojom kože, pobjedu posvećuje majci.

Naime, prije nego što su njeni roditelji, koji su zbog prirode očevog posla, živjeli u dvije različite države, vezu okrunili brakom, njena se majka odlučila prijaviti na prvi izbor za Miss Universe Hrvatske.

Dvadeset godina poslije, Shanaelle se odlučuje na isti korak, a njen razlog je vrlo sentimentalan i emotivan jer je kao djevojčica izgubila majku, radi bolesti. Ova dirljiva priča upućuje i na njeno toplo srce, približava nam sve njene ljudske vrijednosti.

Tako ova devetnaestogodišnja ljepotica, posebnijih crta lica, široke palete kvaliteta, ulijeva povjerenje, da je zaista kandidatkinja kakvu i očekujemo, koja će ponosno i kvalitetno predstavljati naše boje.

No što se tiče njene boje, kože, privukla je puno pozornosti pa su tako odmah zaredali komentari i pitanja, nemamo li svoju domaću missicu, dovoljno lijepu, uobičajene boje kože na našim prostorima i zašto trebamo strankinju na izboru.

Odnosno, djevojku miješane boje kože. Ovi rasizmom obojani komentari ne samo da su nekulturni i neprimjereni već i neprijateljski obojeni, potpuno neotvoreni za prihvaćanje različitosti i noviteta.

A činjenica je da nam noviteti i osvježenja trebaju, u svim područjima, pa tako i onima koja se tiču ljepote.

No da vam budem potpuno iskrena, za mene su ti izbori ljepote završili još davno, sa zlatnim dobom naših missica, koje su obilježile Fani Čapalija, Branka Bebić, Anica Martinović.

I to s razlogom, Anica je ostvarila toliki uspjeh, da je doslovno pomela konkurenciju, ali i znatno otežala budućim kandidatkinjama, koje su pored njene ljepote, sad bile u sjeni. Jer ona je imala sve potrebno, da se istakne u mnoštvu prelijepih žena.

Visinu, stas, lice, šarm, inteligenciju, ljupkost i ženstvenost bez premca. Njen uspjeh i danas je teško ponoviti, iako su domaće missice vrlo lijepe žene, bogate osobnosti. No narod sad očekuje više, Anica je podigla letvicu vrlo visoko i odredila neke nove kriterije ljepote.

Tako je njena pobjeda i njen uspjeh na svjetskom nivou i na mene ostavio snažan utisak. Izbori ljepote postali su mi naporni i nezanimljivi jer na njima nisam više ugledala niti jednu koja bi joj mogla stati uz bok i požnjeti svjetski uspjeh.

Sam izbor postao mi je neinteresantan i iz razloga, što se namnožilo toliko takvih svečanosti da ih više nisi mogao ni pratiti. Dobili smo miss svega i svačega, gotovo svako selo je dobilo svoju Miss, a na izbore su se počele prijavljivati i djevojke kojima zaista tamo nije bilo mjesto.

Ljepota jest u oku promatrača, ali djevojka koja se odlučuje stati na pozornicu, pred oči žirija, ipak bi trebala zadovoljiti visoke kriterije.

A onda je jednog dana zazvonio telefon i zamoljena sam da budem jedna od članova žirija, na lokalnom izboru, koji je imao pronaći ljepoticu koja ide na nacionalni.

Bila je to istovremeno i čast i izazov, ali i nezahvalna zadaća jer sam na samom izboru primijetila kako dvije kandidatkinje znam od prije, doduše površno, ali dovoljno da znam kako će među njima biti rivalstva.

I desilo se, odmah nakon proglašenja pobjednice, gotovo su zaratile. Na lokalnom nivou sve se dozna pa tako i za priče, kako je žiri bio skloniji jednoj od djevojaka iz nemoralnih razloga, koji možda uopće nisu istiniti.

Birala se ipak najkompletnija djevojka, izgledom, šarmom, inteligencijom, no ruku na srce i sama sam se iznenadila kad je pobjedu odnijela djevojka za koju nisam očekivala jer je bilo ljepših. Kandidatkinje su jako teško prikrivale razočaranost izborom i jedva su čekale da pođu kućama.

Tako sam se na svoje oči i uši uvjerila, da djevojke glume ljubaznost, da su prilično uvrijeđene kad gube i da znaju biti vrlo okrutne nakon takvih izbora, jedna prema drugoj.

I nisu realne, kad je riječ o ljepoti, imaju sasvim drugačije kriterije od članova žirija i publike.

Na tim izborima puno ljepše djevojke sjede u gledalištu, a na pozornici se uvijek istakne barem jedna, dvije, nekad i tri kandidatkinje, za koje možete sasvim pouzdano tvrditi da su favoriti jer se odlikuju kvalitetama koje druge nemaju, poput posebnijeg lica, boljeg tona kože i figure dostojne pobjednice.

No kod nas nekako redovno, baš takva ne pobijedi i često njegujemo stil koji vani, na svjetskim izborima ljepote, ne prolazi.

U svijetu modelinga, a tako i izbora za najljepšu ženu, traži se egzotika, pomiješana s profinjenošću, posebnije crte lica, koje je teško „ponoviti“, ali i teško zaboraviti, odnosno žene prirodno skladnih crta lica, ali s izraženom osobnošću.

Traži se i čuveni faktor x, odnosno karizma, a ne sladunjavost. Lice mora djelovati izražajno, svježe, posebno, novo. To je najvjerojatnije razlog zašto najčešće pobjeđuju žene s teritorija Azije i Latino Amerike.

Egzotika je toliko tražena i atraktivna, da ljepotice njom mogu podići popularnost modnih i mnogih drugih brandova, ako su im zaštitna lica pa čak i glazbenih spotova.

Primjerice, video Despacito do sada je zabilježio preko 1,775,330,582 pregleda, a ja ne bih rekla da je to radi same pjesme jer mi nije ništa posebno, niti što ju izvodi Luis Fonsi već u spotu,  u ritmu glazbe, šeće i pleše prezgodna dama, Zuleyka Rivera, Miss Universe 2006.

Ne znam je li dotična išta na sebi mijenjala, ali meni djeluje izuzetno prirodno, posebno i štoviše, daleko je od modernih „pump up“ modela, koji se sve češće natječu za titulu najljepše.

Svašta se u životu može prikriti, ali izgled baš i ne. Vidljiv je i privlači puno pozornosti. Pogotovo kad ga ističete i pokušavate na njemu napraviti karijeru.

Pogotovo kad na sebi nešto mijenjate, a zadnjih nekoliko godina zabilježene su takve promjene i na kandidatkinjama za Miss, čiji prepravljeni, poboljšani izgled, estetskim operacijama, privlači veliku pažnju komentatora.

Kad se prijavite za Miss, morate biti spremni da komentari neće izostati, točnije, ako se narodu ne svidite, moguće je da ćete se naći pod paljbom velikih kritika.

S popularnošću su kritike neizbježne, kako pozitivne, konstruktivne, tako i one izuzetno jakog negativnog predznaka. Komentari na račun izgleda Missica nisu uvijek laskavi i često su vrlo grubi i neprimjereni.

Naletjeh tako nedavno na članak o pobjedi na jednom od brojnih, izbora ljepote, čiji su komentatori pobjednici skoro ostrugali kožu, a njihove izjave idu otprilike ovako, da ih ne prenosim doslovno: „Usta ko u pavijana.“, „Lijepa je, ali ne i najljepša.

Da joj skineš svu plastiku s nje, tko zna što bi od nje ostalo.“, „To nije ljepota, umjetne trepavice, ekstenzije, umjetna usta.“, „ima li koja da se nije prepravila u licu, to nema veze s prirodnom ljepotom.“, „Ne bi li se na izborima ljepote trebala birati najljepša, a ne najplastičnija i lutka, otkad biramo djela palstičnih kirurga?“, „Fuj, sama žbuka, a  ispod nje prosjek.“, „Znam ovu, prije nije tako izgledala.“

I naravno, priložena fotografija uz komentar, koja svjedoči o estetskim preinakama.

Vjerujte, da sam na mjestu te ljepotice, vjerojatno bih vratila lentu ili odustala od daljnjeg natjecanja jer nikome ne treba tolika količina negativne energije, u niti jednom poslu. S tolikom količinom negativnih komentara teško je graditi bilo kakvu karijeru modela.

Znam to iz iskustva, kad je jedna moja modna kampanja, unatrag nekoliko godina, dočekana na nož na jednom portalu, iako je na drugima bila pozdravljena.

Ljudi mogu svojom mržnjom napraviti jako puno problema, komplikacija, stoga su negativne kritike na račun izgleda i nekog rada, gotovo jednako teške kao i kad missica sobom na izbor vuče putovnicu punu loše prošlosti.

One zaista bole, bile opravdane ili ne i nanose puno štete u karijeri. Ljudi znaju biti vrlo okrutni, bez trunke empatije, posebno kad znaju puno o vama, tko si, što si, odakle dolaziš.

Teško je glumiti ugled gdje ga nema i prezentirati sebe i svoje ideje među onima, koji za to nemaju sluha.

Ima li stoga smisla, prikrivati prirodnu ljepotu, natjecati se svjesna da si prepravljenog izgleda, koji će, u nadi da je poboljšan, zapravo izazvati antipatije?

Jer dovoljan je tek jedan trigger da budeš predmet poruge. Dakle, radije budi ono što jesi, brani svoju prirodnost i osobnost.

Ali opet, tko će narodu udovoljiti, posebno onom, koga sve smeta, koji je čak i sobom razočaran, koji sam sebe ne voli?
Na tim izborima, zasmetale su me proteklih godina i greške, koje se ne bi smjele događati jer izazivaju traume, poput krivih proglašenja pobjednica i negativnih  reakcija gubitnica.

Također su me zasmetale i loše organizacije nekih natjecanja, s kojih su kandidatkinje doslovno pobjegle.

No izbori ljepote, osim zabave za široke mase, nose i poruku, da smo ništa bez cjelovitosti i jake osobnosti, da nismo lijepi, ako nismo kompletni.

Također nose poruku, da ljepota ne poznaje granice, da ju razumiju svi svjetski jezici, da nema boju kože jer smo pod kapom nebeskom svi ravnopravni.

Pa se stoga nameće pitanje, zašto to onda ne poštujemo na planeti, u praksi?