Ima li lijeka za slomljeno srce?

‘Čak i probleme u vezi ili prekid, lakše ćete preboljeti ako se držite na distanci od osobe koja vam je naštetila. Uklonite sve što vas na tu osobu podsjeća, kako se ne biste doveli u situaciju da opet tugujete i osjećate se loše’

„Ima li lijeka za slomljeno srce?“, pitala je nedavno moja frendica, a ja, kao ni ostali, nisam znala odgovor. Ne znam, možda, naći drugu osobu ili jednostavno dati vremenu da zaliječi rane. Svatko ima svoje metode bolovanja i liječenja, kod svakog je drugačiji proces, ali znam sasvim sigurno da je pred njom i proces u kojemu će preispitivati, pa možda čak i kriviti sebe. Proces, u kojemu će joj se možda poljuljati samopouzdanje jer ljubavna bol i pad samopouzdanja nekako uvijek idu zajedno.

Nedavno sam pisala o samopouzdanju i evo opet. Pa čemu? Zato što svaki dan oko sebe gledam posljedice pada samopouzdanja i manjka samopouzdanja, ali i arogancije i nikako da se otarasimo svih tih ružnih navika pa da živimo u skladu.

Evo nekih primjera:

Ona se nije znala izraziti radi samopouzdanja, on njoj nije prišao radi manjka samopouzdanja. Ona se nije usudila, započeti samostalni posao, a on ju je čitavo vrijeme obeshrabrivao, umjesto da ju bodri. Došlo je do kratkog spoja jer samopouzdanje redovno radi probleme u komunikaciji, ali i smetnje, u ostvarenju ideja i planova.

„Daj probaj ju ti uvjeriti, ona se svega boji. Nije seka ko ti, odvažna, zvrkasta, da samu sebe zabavlja svaki dan!“

Hm? Jesu li samouvjereni ljudi zvrkasti, imaju li „svoj program“ svaki dan? Da! Definitivno da!

Čini se da ih boli briga što će tko o njima misliti, reći, oni su ionako najbitniji sami sebi. Ali pazi sad…

I oni su prošli dugi proces do stanja u kojem trenutno borave, odnosno točke odličnog raspoloženja i velikog zadovoljstva. Ne postaje se samouvjeren preko noći, nekad je to vrlo dugi proces, koji traje i više desetljeća. Čini se da s tim procesom nikad nismo gotovi jer uvijek se možemo poboljšati.

Evo koje savjete bi vam samouvjerene osobe dale: nemojte se osjećati kao da sve morate napraviti sami, nekad pitajte za pomoć. Rasteretite se, opustite. Grabite prilike, koja god vam odgovara. Morate biti okruženi osobama koje su vam što sličnije po naravi i što manje onima koji su vam suprotnost. Klonite se ljudi koji vas obeshrabruju, potkopavaju, ponižavaju i sl. Prestanite se boriti oko stvari koje ionako ne možete promijeniti. Možete li ih promijeniti – super, mijenjajte. Ne možete? Nemojte ni brinuti oko njih. Nitko nije otok i zato se nemojte previše izolirati, činiti nedostupnima. Dobro pogledajte sve izazove i strahove. Razmislite kako ih rješavati, jedan po jedan. Radite na svojim vještinama, koje će vam pomoći ostvariti se u području koje vas zanima. Tijelo je ogledalo uma, djelujte u skladu s rezultatima koje želite postići. Ne budite tužni ako vam nešto ne uspije, radije okrenite na šalu. Budite uporni, često je upravo trenutak kad odustajete od svojih snova pobjednički. Ne uspoređujte se s nikim, samo sa sobom od jučer. Jasno govorite svoje ideje. Ako imate ideju kako nešto poboljšati, priopćite je.

Nemojte se forsirati razumjeti stvari koje ne razmijete, tako samo gomilate frustracije.

Sramežljivi ste (posebno u društvu novih ljudi)? Nema ničeg lošeg u sramežljivosti i to ne mora značiti da niste samouvjereni. Jednostavno se opustite, ne nabijajte si toliki pritisak da budete savršeni. Što se više preispitujete, stvar postaje gora.

Vaše okruženje je slika vašeg unutrašnjeg stanja i utječe na to stanje. Ako vaše okruženje izgleda neuredno, neorganizirano (radni, stambeni prostor) lako je moguće da ćete se vremenom i vi tako i osjećati, a to direktno utječe i na samopouzdanje.

O samopouzdanju bih mogla danima jer primjera je nebrojeno mnogo. Zbog manjka samopouzdanja postajemo nesigurni i privatno i poslovno. Evo još nekoliko bilješki:

Samopuzdanje nije vrijeđanje onih, koji imaju suprotno mišljenje i traženje mana drugima, pogotovo kad ih sam/a imaš priličan broj. Nije samopuzdanje osuda tuđih postupaka, a onda čekanje da se s tobom složi hrpa tvojih “frendova” i fanova. Samopouzdanje nije histerija ni automatska naplata duga jer tako ti misliš da treba biti, to je čista arogancija, ubacivanje u ulogu suca i znak preslabih živaca. Umjesto što urličeš “Trebam bolje od ovoga!” radije zaurliči: “Mogu biti bolji/a od ovoga!”. Samopouzdanje je izražavanje svog mišljenja, bez primitivnih uvreda, a nekad znači i da slušaš druge, razmišljaš o njihovim riječima, mislima, priznaješ da si u krivu, ne razumiješ tuđe misli i da rado nagliš sa zaključcima, vođen/a predrasudama i osjećajima. Uvijek budi spreman/a na mijenjanje mišljenja u svrhu svog razvoja! Vjeruj instinktima, ali slušaj i razum, nisi ti životinja. Kad osjetiš strah u nečijem prisustvu ili nelagodu, zapitaj se za uzroke, možda su oni u tebi. Možda se naprosto trebaš mijenjati, prilagoditi. Zamisli da srećeš osobu koja želiš postati, što bi ti ona poručila?

Stoga topli savjet, idući put kad osjetiš potrebu da budeš kritičar, nečijeg rada, djelovanja, zapitaj se koliko si ti učinio/la da doprineseš društvu i razvoju. Koliko vrijediš i valjaš ali i kolika ti je količina samopouzdanja. Nitko ti ne brani da napišeš (bolji) tekst, knjigu, naslikaš sliku, osmisliš i izradiš kolekciju, napraviš fotografiju, napišeš kompoziciju, uradiš bolji make up, frizuru, urediš interijer, ostaviš neki kreativni trag iza sebe. Ili ti brani? Sjeti se da najviše prigovora imaju oni opterećeni ljubomnorom i da su najveći zidovi oni koje sami dižemo, u svojoj glavi.

Jako volim osobe pune samopouzdanja. Neću reći da druge ne volim, ali ove sa samopouzdanjem, simpatiziram i poštujem puno više. Zašto? Da bi netko izrazio sebe, svoje stavove, živio svoju osobnost, treba velika hrabrost i samopouzdanje. Za isto je potrebno uložiti pozitivnu energiju i snagu volje.
I upravo ta hrabrost, živjeti sebe, svoje snove, ideje, bez obzira što će tko reći, me jako privlači.

Reče mi jednom prilikom frend, da mu se sviđa moj stil i dizajn te upita tko su kupci. Rekoh, svaka samouvjerena žena, koja stoji iza svojih stavova. Moja moda nije trendovska nego više umjetnička jer je u njoj puno ručnog rada. Također je i edgy jer često koketira sa drskim sex appealom i neobičnim krojevima. Nije romantična jer ni sama nisam (pretjerano) romantična.

Ja ne kradem tuđe ideje i ne prodajem ih pod svoje, ne kopiram rad drugih dizajnera, ne rezuckam čipke i ne našivavam gotove komponente na svoje kreacije, što je viđeno već stotine puta. Ja imam svoj pravac, viziju, potpuno sam drugačija, a još pred deset godina odlučila sam ostati drugačija, svoja. To znači da ne padam pod utjecaj trendova ili nečijeg mišljenja, čak ni pod cijenu rjeđeg prihoda. Grozim se velikih serija, iz tekstilne industrije sam pobjegla. Moj svijet je moj atelier u kojemu svakodnevno neometano stvaram, bez pritiska, skoro sve o čemu sanjam. Jednostavno ne želim biti kao drugi, ni u čemu, a moja roba uvijek ima specifičnog kupca, koji traži „nešto, što nitko nema“.

Stvaram svoju modu, gonjena instinktom i vlastitim stilom, koja se može i ne mora svidjeti svima. Moj kupac i ljubitelj mojeg dizajna, ali i pisanih redaka je žena sa stavom i vizijom, koja se ne plaši sebe niti izazova, koja se ne plaši odjećom naglasiti osobnost, a ne bježi ni od neobičnih detalja. Kad nosi moj proizvod, koji je uvijek 100 % unikat, jedinstven u svijetu, ona zapravo nosi odjeću u koju je utkana moja mašta, duša, emocija, energija. A on reče, sve ok ali koliko takvih ima, svjesnih sebe, zadovoljnih sobom, punih samopouzdanja, koje ne žele biti ničija kopija?

Razmišljala sam o njegovim riječima. Da, žene često imaju problema sa samopouzdanjem i nekako se čini sigurnijim rješenjem iskopirati neku osobu pa čak i njen izgled. Tada se uvijek možeš opravdati u stilu „Pa ona je isto to rekla, napravila, odijenula, njoj nitko ne prigovara“ ili neku sličnu. Velika je odgovornost „nositi“ samog/samu sebe.

Samouvjerenost nije dakle copy paste-anje tuđeg kreativnog uratka, stylinga, odnosno looka neke zvijezde, s red carpeta. Samouvjerenost nije copy paste-anje nečijeg ponašanja, izražavanja i lifestylea. To je samo posudba, kopija i krađa, tuđih ideja. Samouvjerenost je riskiranje s vlastitim životnim izborima i stavovima, preuzimanje odgovornosti, imanje vlastitog stila. Samouvjerenost je razlog kreativnog izražavanja pojedinca i čvrsto stajanje iza vlastitih ideja. Riskiranje, s vlastitim vizijama, ali i tuđim ukusima. To je samouvjerenost. Nošenje i s negativnim kritikama, na najpozitivniji mogući način. Samo samouvjerena osoba u stanju je šaliti se na vlastiti račun, ponekad izigravati bedaka i samo samouvjerena osoba je sposobna apsolutno sve okrenuti u svoju korist, ako to želi. Samouvjerenost nije dakle klanjanje idolima ni težnja da budete nečiji idol. Nečija je samouvjerenost, baš kao što joj i naziv govori, rezultat uvjerenosti u sebe i svoje kvalitete i potpuno je neovisna o svima.

Cijeli život mi netko želi srušiti samopouzdanje. Znam da nisam jedina, neki ljudi vole provocirati i činiti druge ljude nesigurnima, ispitivati njihove granice. Vole se čak naslađivati njihovim suzama. Jbga, takvi su neki ljudi, kad to rade osjećaju se bolje. Vrednijima, zato za njih kažemo da nemaju samopouzdanje već aroganciju jer normalna osoba ne ide okolo drugima tražiti nedostatke ili ih izmišlja. Normalna, zdrava osoba, hrabri i sebe i druge, pomaže i sebe i druge, daje i drugim ljudima priliku da se ostvare, da zarade i sl.

Samopouzdanje raste kad imamo hrabrosti ostvariti svoje snove, ako imamo neke talente, ne maštamo samo o njima nego ih i živimo, upotrebljavamo, drugima nudimo vlastite vizije i ideje jer veliko samopouzdanje je potrebno da bi se izložili kritičarima, amateru i profesionalcu. Neki ljudi samo gunđaju na tuđi rad i nikad sami nešto ne pokušaju.

Većini ljudi se sviđa kad vam nedostaje samouvjerenosti, kad ste nesigurni u sebe. Zašto? Pa zato što njima nedostaje samouvjerenost da budu što jesu, da jasno izražavaju sebe kroz svoje stavove, ideje, vizije.

Ljudi se najčešće boje sami sebe i izazova pa im je lakše biti prosjek, tako će biti neupadljivi, neće biti pod kritikom. Kad ste i vi nesigurni, nemate samouvjerenosti, oni se osjećaju bolje pa često kažu: „A vidim i ti si nesiguran/na u sebe, isti /iste smo“. Ili: „Nisi samouvjeren/a kao ni ja, bojiš se to napraviti, bojiš se doći do izražaja“. Nisam se jednom susrela s takvim komentarima, uglavnom prijateljica. Kad sam im probala pojasniti da itekako imam samouvjerenost, pa čak i dokazati ju, opet su tjerale svoje pa sam jednostavno od njih odustala. Ne trebaju mi osobe koje se dobro osjećaju samo kad spuštaju druge oko sebe, kad ih pokušavaju učniti nesigurnima, poljuljati im samopouzdanje, kad ne vide koliko je u stvari osoba pored njih jaka i sigurna u sebe. Meni trebaju osobe slične meni po naravi, koje će hrabriti druge i vući druge kad im zapne. Meni ne trebaju slabići, svijet je pun iskompleksiranih slabića koji ruše, trebaju mi vođe, oni koji dijele i love dobre osjećaje, stvaraju i grade.

Vi možete nekome željeti pomoći, ali koja korist od toga ako vas ne sluša? Ili još gore, ne drži do vašeg mišljenja, uporno tupi svoje? Vi možete nekoga hrabriti da može i sam ostvarivati lijepe i velike stvari, ali koja korist kad on/ona sam/sama u to ne vjeruje, nema samopoštovanja ni samopouzdanja? Vi možete nekome pomoći (iz)graditi samopouzdanje, ali koja korist kad uporno klone i ne zanima ga rad na tom planu? S vremenom ćete se osjećati iscrpljeni i bez snage za sebe.

Dakle, jedino što možete učiniti je pobrinuti se za sebe i svojim primjerom, pokazati kako ići naprijed pa makar netko vaše samopouzdanje pobrkao s arogancijom. Ljudi često brkaju ta dva pojma, nedajte se uznemiriti. To je zato što oni uopće ne vide razliku niti ju razumiju. Arogantna osoba će misliti na vlastiti probitak i neće pomoći drugome, ponašat će se superiorno u odnosu na druge, tako što će ih omalovažiti dok će osoba puna samopouzdanja hrabriti i sebe i druge, prepoznavati i tuđi rad, tuđe ideje, vući naprijed i sebe i druge.

Ako bude sreće i volje, slijedit će vas i promijeniti mišljenje upravo oni, koji nisu vjerovali ni u vas ni u sebe.

Osobe koje imaju puno samopuzdanja vole sebe, spremne su na žrtvu, kako bi se ostvarile na svakom planu, postigle osobne i profesionalne ciljeve. Misle pozitivno na budućnost i djeluju odmah ili u nekom kraćem roku.

Osobe kojima nedostaje samopouzdanja, vole odgađati stvari, akcije, sve ostavljati „za sutra“ ili „neka bolja vremena“. Uglavnom ne postižu svoje ciljeve jer sumnjaju u sebe i predugo razmišljaju o ostvarenju cilja.

Može se imati samopouzdanja u nekim područjima života i djelovanja, a u drugima osjećati manjak no dobra je vijest da se na samopouzdanju uvijek može raditi, čak i kad skoro odustanete ili vas stignu godine. Samopouzdanje uvijek možete pojačati, a dok ga gradite, vi zapravo radite pozitivno okružje u kojemu mogu uspijevati i vaše i tuđe ideje. Vi tada kultivirate pozitivan stav o sebi i svojim socijalnim interakcijama, učite nositi se s negativnim osjećajima, a upravo radi njih, imate mogućnost više se pobrinuti za sebe. Kroz razna iskušenja i iskustva učite postaviti ciljeve, preuzeti rizike.

Naučite izboriti se za sebe, a svoje negativne misli, kad ih identificirate, okrenuti u pozitivno iskustvo. Primjerice „ja to ne mogu“, „nitko ne želi čuti što imam za reći“ ili „ti to ne možeš“ , „neće ti to uspjeti“, pretvorite u pozitivnu afirmaciju.
Unutarnji pesimistični glas, vrlo je nalik onim glasovima koje čujete svakodnevno oko sebe. U obitelji, u gostima, kod rodbine ali i tzv prijatelja. Dobro stoga razmislite o tome, kakvim ste ljudima okruženi i što prije se maknite iz negativnog okruženja. Družite se s onima pored kojih je lijepo i ugodno, s kojima se osjećate fantastično. Još danas zacrtajte ciljeve, a jedan od njih neka bude provoditi što više vremena sa osobama koje su drage, sjajna su podrška i djeluju motivirajuće.

Čak i probleme u vezi ili prekid, lakše ćete preboljeti ako se držite na distanci od osobe koja vam je naštetila. Uklonite sve što vas na tu osobu podsjeća, kako se ne biste doveli u situaciju da opet tugujete i osjećate se loše. To može biti odjeća iz zajedničke prošlosti, stvari iz zajedničke prošlosti. Izbjegavajte mjesta na koja ste zajedno išli, dok ne prebolite. Osjećate li pad samopouzdanja, koji ide paralelno s ljubavnom boli, dajte si vremena, ponovno će trebati period da ga ojačate. Podsjetite se na svoje talente, posvetite se nekom talentu. Sa zahvalnošću primite nove komplimente i nove ljude u svoj život. Smiješite se sebi, dotjerajte se, kupite si nešto lijepo, novu odjeću, neke poklone, poklonite si putovanje. Učinite sve da si vratite osmijeh na lice. Budite strpljivi sa sobom, ne uspoređujte se s drugima niti uspoređujte svoja postignuća s njihovima. Ne težite perfekcionizmu, sastavite listu svih pozitivnih stvari u svom životu. Budite zahvalni na svim iskustvima.

foto: PixBay, portaloko.hr