Njene kreacije oduševljavaju jer je na prvi pogled jasno da je riječ o nečemu sasvim drugačijem i originalnom na hrvatskoj modnoj sceni. Svjesno je odabrala teži, netrendovski put u svijetu dizajna, a sam rezultat govori o kakvom se talentu radi.
Mlada i samozatajna dizajnerica Maja Hrastinski ima jasnu viziju onoga što želi stvarati, a po čemu je njen rad toliko poseban, otkrijte u razgovoru koji slijedi, a za potpuniji dojam posjetite i internetsku stranicu www.majahrastinski.com
Kada te počela zanimati moda?
Još u najranijem djetinjstvu. Djed je bio krojač, pa bih uvijek uz njega rezuckala tkanine i šivala ih, prvo ručno, a zatim i na šivaćoj mašini. Krenulo je sa šivanjem odjeće za lutke, zatim sitnica poput torbica i mašnica, a na kraju i vlastite odjeće.
U kojem trenutku si donijela odluku da se profesionalno baviš dizajniranjem odjeće?
Mislim da to nije bila isključivo moja odluka, već me neka viša sila usmjeravala k tome. Iako sam u nekim razdobljima svog dosadašnjeg života željela druge stvari, uvijek sam se vraćala na tekstil i odjeću.
Očito je da ne slijediš trendove, što je zapravo cilj tvojeg kreiranja?
Smatram da su trendovi proizvod želje i lakomosti za zaradom. Meni je važnije, i kod odjeće koju kupujem i kod one koju proizvodim, da je praktična, udobna i lako održiva, a prema formi bezvremenska. Da se ne može svrstati u nikakve vremenske okvire, već da i za nekoliko desetljeća bude jednako zanimljiva i prihvaćena. Modno osviještenim ljudima će se to možda učiniti dosadnim, no upravo tu leži tajna dobrog dizajna.
Kako se rodila ideja za kolekciju Tuba i zašto je dobila baš taj naziv?
Tuba je nazvana Tubom tek kad su bili razrađeni krojevi svih modela u kolekciji. Kad stvaram, stvaram retrogradno. Nikad se ne inspiriram nečim što već postoji jer bi to značilo forsiranje vlastite kreativnosti. Probala sam nekoliko puta, nisam bila zadovoljna, pa sam odustala. Radije se oslanjam na bljeskove, trenutke inspiracije, te sve ono sto mi padne na pamet bilježim i spremam u posebnu mapu. Nakon nekog vremena, kad prespavam i dovoljno se ohladim, razrađujem skice te tek na kraju, kad je sve gotovo, dajem ime. Tako je i Tuba nazvana upravo tim imenom jer na tijelu izgleda kao šuplji valjak.
Kakve su bile reakcije na Tubu?
Uglavnom pozitivne, no bilo je i nekih negativnih. Moram priznati da ih pratim, posebno sad dok se još ne piše puno o meni i mom radu. Savjete, pohvale i kritike kompetentnih ljudi uvijek prihvatim, dok ove ostale najčešće zanemarim.
Tvoj dizajn se ne može usporediti ni s čim na hrvatskoj modnoj sceni; je li lakše biti originalan ili dizajnirati ono što je trenutno “in”?
Kratkoročno je lakše mladim i neafirmiranim autorima ‘dizajnirati’ (to namjerno stavljam pod navodnike) prema naputcima velikih svjetskih dizajnera i modnih kuća, no dugoročno, posebice ako stvarate prepoznatljivo ime, ako stvarate brand, pametnije je biti i ostati originalan.
Koliko ti je nagrada za najboljeg mladog dizajnera na Dreft fashion weeku 2009. pomogla u radu i kako si se osjećala kad si ju dobila?
Kao i svaka nagrada, odnosno priznanje za vlastiti trud i rad, trenutno podigne raspoloženje, učini ponosnim na samog sebe te motivira za daljnji rad.
Nažalost, prilike za mlade dizajnere u Hrvatskoj su takve da mi nije donijela nikakav ozbiljniji angažman kao ni stalni posao, no omogućila je bolju prodaju same kolekcije u odnosu na prethodnu koja nije bila toliko medijski eksponirana.
Kako promoviraš svoj rad i gdje se može kupiti odjeća koju dizajniraš?
Osim izlaganja na Fashion Weeku, postoji i web stranica koja se trenutačno redizajnira te stranica na Facebooku gdje se mogu naći informacije o meni i mom radu. S obzirom na činjenicu da sam do sada radila samo ljetne kolekcije, trenutno se ne mogu kupiti nigdje osim kod mene osobno. No, sa novom kolekcijom pojavit ce se opet u dućanima, a na novoj web stranici moći ce se dobiti sve potrebne informacije.
Koje materijale najčešće koristiš?
Trenutno samo viskozni i pamučni mako. Ugodni su za kožu, lako se održavaju, a i sami odjevni predmeti namijenjeni su za svakodnevno i cjelodnevno nošenje, pa su samim time i najprikladnije tkanine za tu svrhu.
Reci nam nešto više o svom modnom konceptu Transforma!
Transforma je, zapravo, naziv za samo jednu haljinu koja se može nositi na četiri načina: kao majica bez rukava s visokim ovratnikom, na dva načina kao haljina bez naramenica te kao majica sa kratkim rukavićima ovalnog izreza. Nastala je kao ideja još davno, ali je razrađena i realizirana tek 2008. godine, a ime joj je nadjenuo prijatelj dugo nakon prikazivanja na reviji.
Imaš li definiranu viziju žena koje bi nosile tvoju odjeću?
Žena samo još neko vrijeme, nadam se uskoro i muškaraca. Kako svoju odjeću razvijam u smjeru multipraktičnosti, želja mi je da se svi mogu pronaći u njoj. Smjeram na jednostavne, spontane osobe koje ne vole puno komplicirati; koje ne vole, ili ne stignu, gubiti puno vremena na uređivanje, a ipak žele izgledati dobro; koje ne žele, ili ne mogu potrošiti mnogo novaca na brdo odjeće, već imati nekoliko odjevnih kombinacija u jednom, kvalitetnom komadu. Smatram da se svi možemo pronaći u tom opisu, ili bi barem htjeli biti pronađeni.
Imaš li uzore među dizajnerima?
Divim se radu Johna Galliana, Giorgia Armania te japanskih dizajnera. Svakome, naravno, na drugi način i nevezano na moj rad. Moram spomenuti i princip stvaranja pokojne i, nažalost, ne toliko poznate Madeleine Vionnet, koji me uvijek iznova oduševi.
Na čemu trenutno radiš?
Trenutno je u izradi nova kolekcija, također multipraktičnih haljina. Skice za dvije od njih su već razrađene i napravljeni su prototipovi koji vrlo dobro funkcioniraju na tijelu. Ostale skice su još u fazi razvoja.
Text by Durica
