Ležernost, opuštenost i vrhunski profesionalizam prisvojili smo od Marijana Bana
Marijan Ban i Diktatori nastupili su nedavno u caffe baru Ferrari, gdje je vladala nezaboravna atmosfera i pjevalo se u glas, a o poznavanju pjesama dubrovačke publike riječi su suvišne jer su pjesme itekako znali. Ubrzo ulaze u studio i snimaju svoje autorske pjesme.
Simpatični Marko Jelavić, inače sin poznatog pjevača Matka Jelavića o svojoj karijeri i doticaju s publikom otkrio nam je u intervjuu.
Kao osoba koja je “pokretač” na glazbenoj sceni kako izgleda život glazbenika?
Sviramo svaki dan, samo u ovom mjesecu imamo osamnaest svirki, a osim toga treba sve to organizirati i pripremiti da bi funkcioniralo na normalnoj razini. Što je najbitnije volimo taj posao i uživamo u svirkama. To nam je jedini užitak a sve drugo su popratne stvari koje se moraju obaviti. Stoga, svirka je ono što nas veseli i u čemu uživamo.
Vrlo brzo ste postali brend i stvorili svoju publiku, kako komentirate to?
Pristupamo poslu odgovorno i ništa se ne prepušta slučaju, nema praznog hoda. Radimo posao na najvišoj razini.
Koja je glavna prednost, a koji rizik?
Rizik je što ne možeš biti siguran u ništa jer ne znaš što te čeka, a prednost je to što putujemo, uživamo i srećemo drage ljude.
Gdje ste osjetili najveći doticaj s publikom?
U jednom klubu u Splitu svaki petak nastupamo pred petsto ljudi, koji dolaze i uživaju u toj muzici. S Marijanom Banom nam je super nastupati. Putujemo po cijeloj Hrvatskoj i publika je odlična, samo na različit način.
Jeste pokupili taj dio zafrkancije i opuštenosti od Marijana Bana?
Da, naučili smo mnogo od njega. Ležerni pristup, opuštenost, a opet vrhunski profesionalizam, on cijeni publiku i ovo što radi i to smo prisvojili od njega.
Komunikacija s dubrovačkom publikom?
U bivšem disko kluibu Fuego smo dosta puta nastupali, također u Revelinu, na Grudi, Zvekovici, Obod, Cavtatu i Stonu. Imamo svoje vjerne fanove i mnogo prijatelja u Dubrovniku. Potrebno je imati dobru ekipu, ljude koji vole jednako tu muziku. Netko tko gleda sa strane rekao bi da je ovaj posao jako težak i zahtjevan ali ako ga ne voli ne može ga ni raditi, mora biti netko tko to voli i raditi s ljudima koji to približno vole.
Interview by Jelena Hendić
Fotografije: Teo Radić
