Potencijalne studente modnog dizajna, posebno one koji namjeravaju studirati izvan Hrvatske, zasigurno će zanimati ovaj intervju s mladim dizajnerom Vladimirom Hergom.
Banjalučanin s prebivalištem u Milanu, nakon diplome na prestižnom Istituto Marangoni, iskustvo stječe u poznatom talijanskom studiju Francesco Scognamiglio i to kao prvi asistent glavnog dizajnera.
Svoja iskustva sa studija na prestižnom fakultetu i rada u modnoj prijestolnici Vladimir je podijelio s čitateljima whattafashion.com.
Kako se razvijalo tvoje zanimanje za modu,odakle je sve krenulo?
Moje zanimanje za modu razvijalo se od malih nogu, listajući sestrine časopise, gledajući nju i moje prijatelje koji su bili u nekoj vrsti alternativne faze. Sjećam se, još od samog početka kreativnog izražavanja, uvijek sam crtao čovjekolika bića sa nekom vrstom kostima. Kasnije je sve to preraslo u crtanje odjeće. Nedavno sam našao nekoliko bilježnica sa svojim prvim malim kolekcijama, tada sam imao samo desetak godina.
Kada si odlučio studirati modni dizajn odabrao si Istituto Marangoni. Zbog čega baš Marangoni?
Veoma dugo razmišljao sam gdje bih mogao studirati. Proučavao sam sve fakultete za dizajn na internetu, tražeći što bi mi najviše odgovaralo. Tijekom srednje škole dogovarao sam se s jednom prijateljicom da zajedno idemo studirati u Rim, jer smo oboje bili opčinjeni tim gradom. Tamo sam našao jednu akademiju visoke mode, koja mi se učinila kao dobra opcija. No, spletom okolnosti, prijateljica je odustala od studija van države. Poslije sam se konzultirao sa ljudima koji se bave modom u Milanu, dali su mi nekoliko imena, među kojima je bio i Marangoni. Polako sam počeo skupljati informacije o njemu. Pitao sam nekoliko ljudi sa naših područja, koji su studirali ili u tom trenutku već završili Marangoni i po njihovim pričama i hvalama zaključio da je to najbolji izbor.
Poznato je da u Italiji postoji nekoliko prestižnih fakulteta za dizajn. Čime se Istituto Marangoni razlikuje od ostalih?
Istituto Marangoni je jedan od najstarijih fakulteta za modni dizajn u Italiji sa velikom tradicijom. Posebno mi se sviđa što imaju campuse u Milanu, Parizu i Londonu, odnedavno i u Šangaju, te se studenti mogu prebacivati s campusa na campus nakon svake završene godine.
Kakav je odnos profesora prema studentima?
Profesori su veoma pristupačni, uvijek tu da pomognu. Svaki od njih uglavnom se bavi i nekim drugim poslovima vezanim uz modnu industriju.
Na predavanjima su nas dijelili u male grupe po 20 studenata, a svake godine imali bi sve nove profesore. Takav način rada razvili su s ciljem da nas naviknu na što više različitih pristupa, jer kasnije, kada se zapošljavamo imamo prednost samim tim što smo na fakultetu radili sa različitim ljudima.
Koji je najkorisniji savjet koji si dobio od profesora?
Savjeta je bilo mnogo, mnogo korisnih. Izdvojio bih jedan: „Najvažnije je ostati dosljedan sebi i truditi se što više biti neovisan, a pri tome biti dovoljno fleksibilan da zadovoljiš kriterije drugih“.
Tvoja kreacija na završnoj reviji izazvala je veliku medijsku pažnju. Čime je inspirirana?
Kolekcija je inspirirana arhitekturalnom fotografijom Aitor Ortiza pa sam se odlučio za prirodne materijale. Kako bih obogatio kolekciju i dodao neki poseban, zadnji potez kista, odabrao sam film Grey Gardens i lik male Edie. Njezin me karakter zaista dirnuo. Iskoristio sam ga za styling i neke siluete, koje su na kraju ispale i najbolje.
Jesi li očekivao da će privući toliku pažnju?
Iskreno nisam očekivao pretjeranu pažnju. Moj stil je dosta drugačiji, tamniji i možda ne toliko prilagođen talijanskoj estetici (bar sam tako mislio), tako da nisam pomišljao da ću biti jedan od najzapaženijih. Tijekom školovanja dobivao sam konstantne pohvale profesora i dizajnera, ali dobiti pozitivne kritike ljudi izvan Marangonija, znači mnogo više nego bilo što prije jer su sasvim objektivna mišljenja.
Sada je studij iza tebe i dobio si staž u jednom talijanskom kreativnom studiju. Iako je Milano jedna od modnih prijestolnica, je li težak put od završetka studija do pronalaska posla?
Marangoni je poznat po tome da svojim studentima, bolje rečeno onima koji im se čine kao potencijalni novi talenti i sposobni za razvoj karijere, pomaže da pronađu staž u nekoj talijanskoj firmi. No kako je danas kriza u Italiji, sve je manje mogućnosti za nove ljude. Ja sam imao sreću. Tijekom odmora u Banjaluci dobio sam mail od čovjeka koji se bavi placementom na Marangoniju. Jedan talijanski studio želio je da što prije dođem na razgovor. Tako sam se vratio u Milano, u ponedeljak otišao na razgovor i već u utorak bio na svom radnom mjestu. Naravno to je neopisiv osjećaj za nekoga tko je mlad i u kome plamti strast za modom, prvenstveno kreacijom. Posebno sam sretan jer sam jedini kojeg su zvali na razgovor. Inače sve firme dobiju potrfolie studenata koji su bar malo bliski njihovoj estetici.
Kakve zahtjeve postavljaju nadležni u modnim kućama i kreativnim studijima? Koje uvjete, osim završenog fakulteta, moraš ispunjavati da bi dobio posao?
Uvjeta je uvijek mnogo. Timski rad, savršena sposobnost organizacije posla… Traže da si spreman na mnoge žrtve koje nosi posao. Moraš biti tehnički a i verbalno opremljen za svaku situaciju u kojoj se nađeš. Moraš biti spreman na noći bez sna i težak rad.
Kako izgleda tvoj radni dan u spomenutom kreativnom studiju? Koje poslove obavljaš?
Počeo sam sa pripremama revije koje su obuhvaćale odlaske na mjesta izrade kolekcije, razgovore sa dobavljivačima tekstila, vezova i ostalih potrepština. Suradnju sa grafičkim dizajnerima, organizacijom lokacije, glazbe, castinga. Nakon toga rad u backstageu i nadgledanje svega u istome. Sada dizajniram kolekcije. Upravo dok odgovaram na ova pitanja u procesu sam skiciranja nekih novih ideja koje razvijam zajedno s glavnim dizajnerom.
Postoji li netrpeljivost u tom okruženju gdje se na jednom mjestu nalazi mnogo kreativaca?
Kreativci su većinom teške naravi ali tijekom ovih mjesec dana koliko radim, zaista nisam imao nikakvih neugodnih trenutaka.
Naš tim ljudi funkcionira kao jedna mala obitelj u kojoj svi daju neki svoj doprinos.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Možda jednoga dana pokrenuti vlastitu modnu marku?
Moji planovi za budućnost mijenjaju se svakim novim danom. Trenutno želim steći što više iskustva i znanja te upisati master studij u Londonu ili Antwerpu. Zasad me zanima mnogo toga ali vjerujem da ću kroz rad otkriti u čemu sam najbolji i što vrijedi usavršiti.
Jedno je sigurno, a to je da ću jednog dana, nadam se za nekih desetak godina, osnovati svoju modnu marku i biti sam svoj šef ( smijeh ). Također bih volio imati i svoju tvornicu, gdje bi se sve izrađivalo, jer za jednu modnu marku nije važan samo dobar dizajner, važna je svaka osoba koja dolazi u kontakt s idejama.
Interview by: Marijana Skender
Photo by: Saulo Stefano, Dalibor Danilović
Ilustracije: Vladimir Herga
