whattafashion.com

A sada… Drito Konj!



Po njegovoj želji – bez lekture i skoro bez cenzure, predstavljamo vam glazbenika i jednog od najpopularnijih blogera s područja bivše nam države, Stjepana Krznarića, puno poznatijeg pod umjetničkim pseudonimom Drito Konj. Evo što nam je sve otkrila jedna trećina popularne zagrebačke glazbene skupine Sane.

Kakve će pjesme biti na albumu koji snima grupa Sane, a kakve na tvom samostalnom albumu?

Sane je prilično različit od onog kaj ja solo radim. Tu je više nekakvog,  ajmo reć, „muziciranja”. Nikoline vokalne bravure su nekaj kaj ja solo nemrem doseći ni u ludilu, a i pjevamo troglasno, što u startu odvaja bend od bilo čega na našoj sceni. Moj album je prvenstveno zajebantski, light, iako ima i nekih, ‘ajmo reć , misaonih” pjesama i zgodnih harmonija. Nadalje, ja sam prilično eksplicitan, a Sane je prilično korektan bend po tom pitanju, jer se ipak trojica trebamo složit oko toga kaj može, a kaj ne može u tekstove. Ja bi psovao, oni ne bi. Ja bi bio puno oštriji, il puno retardiraniji u tekstovima, dakle funkcioniram u krajnostima, a dečki su, ajmo reć, po tom pitanju nešto normalniji. Zapravo, kad ovo čitam, i mene zanima kak će u usporedbi izgledat ta dva albuma.

Kako bi žanrovski odredio svoje solo pjesme koje si dosad snimio?

Ne mogu se žanrovski odredit, ali nimalo. Prvo, pjesme na engleskom su same po sebi užasno različite jedna od druge, a onda dolazimo i do hrvatskog, na kojem su eto, opet pjesme različite jedna od druge, a razlike između pjesama na ta dva  jezika su goleme. Tu ima i zajebancije na hrvatski hip-hop, nekavih poletnih šatro punk-rock pjesama, parodiranje prelošeg hrvatskog dancea, nemam pojma. Ja sam sve te pjesme snimio iz zajebancije i zapravo nisam imao ambiciju napravit album s njima, al eto, ispalo je da se album snima. Nekoć davno sam stvarno htio snimit album, al s potpuno drugim pjesmama, i kad sam već skroz odustao od ideje, nekak se dogodilo da su mi ponudili da ga snimim, pa rekoh zašto ne.

Dosta je tvojih pjesama na engleskom jeziku. Zašto?

Volim engleski, pjevan je, za razliku od hrvatskog. I dalje imam masu problema sa pisanjem ozbiljnih tekstova na hrvatskom, a da ne zvuči potpuno artificijalno ili patetično, možda mi zato većina albuma i je zajebancija. Na engleskom je puno jednostavnije pisat ozbiljne tekstove, jer je engleski jezik zvučnih fraza. Čak ponekad pomislim da i znam taj jezik, pa mi nije skroz bed. Ima masa naše ekipe koja pjeva na engleskom, a zvuče kao urdu meets poluretardirani jemenac, a koji su jednom čuli švarcenegerovu reklamu na kombiniranom japanskom i engleskom, pa su zabrijali da je to to.

Što misliš o instant pjevačkim zvijezdama i bi li ikad pristao biti u žiriju takvog nekakvog showa?

Ista stvar ko i sa ne-instant pjevačkim zvijezdama. Ako ljudi dobro pjevaju, žele se bavit tim poslom i imaju mot, zašto ne? Problem je u tome da ih odmah nakon pobjede ili, ne znam, drugog il trećeg mjesta, u mašinu prime naši retardirani lešinarski “manageri” i onda oni godine provedu stagnirajuć i slušajuć kako bi trebali ovo i trebali ono, a s obzirom da nemaju baš iskustva u poslu, slušaju te ljude. I onda prođu godine i godine prije nego kaj se isprofiliraju u ono kaj stvarno jesu. Eto, to je žalosni dio te priče, ostalo mislim da je sasvim ok. Žiri? Apsolutno. Kad vidim ko je sve u žiriju kod nas, jako mi je mukica. Zapravo mi je zlo općenito kad vidim tko sve odlučuje o sudbinama bendova i izvođača kod nas, te na koji način. Imamo nevjerojatnih talenata i nevjerojatnih bendova za koje se nikad neće čut, a koji se nikad neće prijavit za takav nekakav show, baš zato kaj je sistem totalno dno dna, a i većina ljudi koji odlučuju o svemu nisu daleko od te definicije. Funkcioneri koji su žrtve vlastitog ega, i koji su davno zaboravili kaj je glazba i zašto postoji.

Jesi li ikad požalio zbog nekih stvari koje si otkrio u svom blogu i kakva si ti blogerska iskustva?

Požalio? Ne. Zašto bih? Meni je taj blog, iako sam djelovao vrlo angažirano na momente, bio samo ispušni ventil u pijanim trenucima dokolice. Ne znam kakva bloger može imat iskustva, jer se to radi od doma gdje sjedimo il ležimo na podu s laptopom. Kao i na bilo kojem mjestu gdje se nalaze ljudi, iste sam upoznao, s nekima postao prijatelj, s nekima sam si *ebo majku, vrlo standardno. Kao školovanje, odlazak u park, fejsbuk ili krešanje tuluma nepoznatoj osobi. I vjenčanja. Znam da sam jedno vrijeme htio slomit ruku jednom od vlasnika bloga, jer je dosta nas sa bloga potjerao svojim uberkorektnim pi*kastim načinom vođenja bloga, al jebiga. Postoje ljudi koji se laktare, i ljudi koji odu. Mi koji smo otišli, definitivno nismo bili ovi koji se laktare, očito.

Zašto kažeš da nema ništa od izdavanja knjige?

Pa zapravo mi to i nema nekakvog smisla još. Možda jednom, ne znam. Knjigu sam napisao u afektu koji je trajao par dana, a sve skupa u par sati i zapravo nije pretjerano homogena po svim kriterijima, a ja nemam živaca raspisivat ju, bar ne još. Zapravo sam izgubio file u kojem sam ju krenuo raspisivat, a kak sam neorganizirani kreten, pitanje je kad ću nać file. Osim toga, ne vidim poantu izdavanja knjige u štampanom obliku. Više ljudi mi je reklo da je to potrebno i neš srać-sroć autoafirmacija, priznanje “kolega” (To ne razumijem, jer nisam pisac, nit to želim bit. Kakvih kolega?), medijski prostor i slično. Ako ikad i dovršim to kaj sam pisao, postavit ću na nekakvu stranicu skupa sa brojem tekućeg. Kome se napisano sviđa, nek donira lovu po vlastitom nahođenju. Jebeš izdavačke kuće. Jedini minus tog načina razmišljanja je neodlazak na razne književne susrete na kojima se zapravo samo užasno puno pije i jede, vjerojatno i drogira, a koje plaća izdavač.

Pratiš li domaću blogersku scenu i misliš li da je došlo do zasićenja čitatelja tom vrstom diskursa?

Ne pratim blogove već užasno dugo i mislim da je došlo do zasićenja već tamo treću godinu od nastanka prvog blog servisa, ali opet, nisam mjerilo, jer sam i tad pratio možda petnaestak blogova, iako sam aktivno tražio neke nove koji bi mi mogli bit interesantni. Tu i tam bi se pojavio neki, ali bi brzo utihnuo. Zašto je tome bilo tako, ne znam. Kad su se skoro svi koje sam čitao, skupa sa mnom pokupili sa prvog servisa, pisali smo još neko vrijeme na drugom, a onda prestali pisat u potpunosti.

Kako je nastao nadimak Drito Konj?
Prije brijem 11 godina, trebao sam se regat na forum. I onda sam ja gledao tu kućicu u koju je trebalo napisat nick i mislio si “Kaj si? Totalni si konj. Drito si konjina. Drito Konj”. Zapravo, vrlo jednostavno. Moji mentalni procesi su prije svega brzi i retardirani, tak se događa većina odluka koje donesem. To bi trebalo značit da većma nisu najbolje, što je točno.

Kakve žene te privlače?

Sisate. Znam da to nije najpopularnija izjava, al tak je i tko tvrdi da ga ne privlače sisate žene, *ebeno laže. A sad, pitanje je dal pričamo o jedno ili malokratnom koitalnom druženju, ili nekakvom druženju kroz duži period, a u kojem bi mogle postojat i naznake prijateljstva ili čak nekakve ljubavi. U tom slučaju bi bilo dobro da su sisate. Ako ne, onda bi bilo zgodno da je zabavna, pričljiva, da ne shvaća sebe preozbiljno, jer su te naporne psiho *ičke nekaj najgore kaj se ikome može dogodit u životu. Kad frajeri nalete na takvu, onda briju da je to dobro jer “uče kroz teškoće upoznavanja i prilagođavanja drugačijim karakterima, te postaju bolje osobe”. To je gomila bičjeg (Bik, životinja) izmeta, takva žena ti samo može donijet patnju, tužnost i suludost. Al ozbiljno, bilo bi dobro da je sisata. Ponavljam, ako nije, trebala bi imat krasan intelekt prepun razumijevanja referenci iz pop kulture, kužit igre riječima i maltretiranje jezika, te po mogućnosti bit aktivno biseksualna u monogamnoj zajednici sa muškarcem. Taj muškarac bi u ovoj priči bio ja. I imat dobar posao, jer ja kruh na stol nosim vrlo sporadično. .

Je li status poznatog blogera utjecao na tvoj ljubavni život?

Vjerojatno. Prije sam morao ić van, napit se i onda imat odnošaje po raznim grmljima, a ponekad sam i prije toga svirao gitaru i pjevao. To s godinama postane naporno, pa ti se radi toga ne da, a i skužiš da je pijani seks u žbunju stvarno nekaj kaj jako dopizdi s vremenom. Ovak sam samo sjedio doma, a one su dolazile hrpimično i donosile mirise, zlato i tamjan. Bilo mi je dobro i razmazilo me. To je loša strana. Sad želim bit šeik ili sultan il neš, jer sam se tad osjećao seičje i sultaneće, a nisam nikaj od toga, nit mogu bit. Ne, na stranu sve, nemam pojma. Vjerojatno. Mislim, prije bloga sam pisao po forumu, pa mi je bio isti k***c zapravo. Ista hrvatska web populacija je čitala moje mentalne diareje, dakle iste te žene, samo sam malo promijenio medij.

Najzgodnija Hrvatica je…?

Barbara Radulović.

Što misliš o ženama koje su se podvrgnule plastičnim operacijama?

Nemam ništa protiv.

 

Za potrebe spota snimljenog za pjesmu “Mi” preobrazio si se u ženu.Kako je proteklo samo snimanje?

Snimanje je bilo *ebeno. Tu se moram pohvalit da sam i režirao i polumontirao spot (spot sam montirao s frendom, jer on ubija montažu, a ja sam dudek koji ima ideju i zna neš malo o tome), a kak me tak nekaj već dugo zanima, bilo mi je jako super to radit. Mislim, bili smo obučeni ko totalni glupani, stvarno nam je bilo jako super. No, stvarno smo se naradili. Iako nam je ovo treći spot, prvi put smo baš sami radili sve i bome smo se naradili strašno puno. Trebalo je i nabavit sve artefakte za spot, koncipirat ga, vidjet kak se kaj radi… Realno, da sad radimo istu stvar, napravili bi ju jedno pet puta bolje. Ovo je bio pokusni spot u kojem smo zapravo učili kak se to radi, a bome ni to ne bi mogli da nije bilo frendova koji su nam pomogli i više nego kaj su trebali. Bila je super scena u kojoj smo Nikola i ja hodali kroz grad onak, u punim outfitima, starija gospođa koja je prolazila kraj nas se zaustavila, primila unuku za ruku, uperila prst prema meni i rekla “Mirna, vidiš, ovo ti je peder”. Hrvati su divni ljudi. Nikako zatucani. Samo divni. Dobro da nas netko od mlađih liberala tog tipa nije nabio taj dan u gradu.

Za styling vašeg nastupa na Dori bio je zadužen dvojac Elfs; kako je došlo do te suradnje? 

Pa, ja sam Alexa upoznao na frendičinom tulumu. Kad sam joj pričao za Doru, rekla je da će me spojit s njim da vidim kaj se tu da napravit. Zapravo je to ta priča, nema neš posebno. Dečki super rade to kaj rade. Meni je to bio prvi susret sa tim nekim dizajnerskim šemama i bilo je fora. Oni FUL briju na Doru i Eurosong, više Ivan nego Alex, ali baš onak, briju na to i puno su nam pomogli. I btw, brijem da smo imali najbolji styling na Dori ikad. Apsolutno to tvrdim.

Kakav je inače tvoj stil odijevanja i pratiš li modnu scenu?

Ustanem se, onda u gaćama pijem kavu idućih sat vremena, ne bi li nadobio bar dio mozga koji je zadužen za shvaćanje da trebam pogledat propuštene pozive i poruke, te otić van obavljat stvari, a onda pokupim s poda hlače koje sam bacio tamo prošlu večer, nekakvu majicu koja se nađe po putu do kupaone i to je to. Volim majice s kapuljačama i tenisice, a kak je to skupo, ne kupim si ih prečesto. Izgledam ko otpadak devedesetih, za što mi iskreno puca k***c. Modnu scenu ne pratim, Nikola je taj koji brije na modu i sve ostalo tog tipa. U Saneu smo Seb i ja ti koji apsolutno nemamo pojma kak se obuć i izgledat kul. Ali nimalo.

Kakvi su ti planovi?

Sane izdaje album za cca 2 mjeseca, a nekoliko mjeseci nakon toga album na engleskom (koji će bit potpuno drugačiji), a moj solo album izlazi isto tak nekak za 2-3 mjeseca i brijem da će bit fora. Niš superfensi i najbolje na svijetu, al fora. I uskoro s frendom otvaram stranicu na kojoj će nas par (većinom ekipa sa početaka bloga) recenzirat sve kaj se da recenzirat. Kamen, drvo, časopis, film, televizor. Vjerojatno ćemo recenzirat stvari koje vidimo. Trebalo bi bit zabavno.

Text by Durica

Posted by on Oct 6 . Filed under Interview, Kolumne, Slide, Text by Durica. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

1 Comment for “A sada… Drito Konj!”

  1. Stjepana sjani Driti Konju !
    Ti si momak za 21. stoljeće.
    Dostigao si fini nivi ljudske slobode sa osjećajem za odgovornost, za svoje ponašanje. Tebi i ljudima tvog kova nije potrebna država niti crkva da kazuje šta i kako činiti , misliti govoriti i pjevati.
    Oslobođen si od vjerskih bajatih postulata i udvoričkog uskonacionalnog šovinističkog pjavanja koje prekticiraju nacionalni udvarači kakvih ima po Hrvatskom i susjednim nacionalističkom toru. I koji se zalažu za ostanak u feudalizmu.
    U tebi ima slobode i leta svojstvanog pticama. granice su za tebe smejšne barijere koje koriste carinskim hohštaplerima. Ti djeluješ srcem a ne kvarnim dresiranim egom.
    Ni jezički nisi zastaranio. Pjevaš naški, ali i Engleski. želim ti da se okušaš i na Španjilskom i Franciskom..Talijanskom…pa i Ruskom.
    Želim ti puno radosti isreće !
    Da nastaviš biti svjetionik koji razgoni nagomilanu, vjersku, političku nacionalnu i svaku drugu tamu, kojom se hrane nacionalni čmarovi.
    Drago mi je što smo suvremenici !

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010