whattafashion.com

Whatta chef – Eat your fashion! – Tea Đukić

A gdje bi se drugdje započeo razgovor nego u restoranu, i to novootvorenom, gdje je glavni chef isti onaj koji je za dlaku pobijedio Šimu u kulinarskom dvoboju u Masterchefu. Sa sudionicom MasterChefa, Karlovčankom, susjedom i mojom srednjoškolskom kolegicom , Teom Đukić popričao sam o hrani, njezinim iskustvima s raznim kulturološkim izazovima, a sve to ususret novoj sezoni Masterchefa. Molimo Vas da uzmete u obzir da je razgovor tekao uz butelju domaćeg Merlota koji je u sebi imao samo 16% alkohola.

Tea reci nam nešto o svojim počecima s hranom, kako je to izgledalo kad si bila dijete?

Moj tata je veliki gurman, on je uvijek volio izdvajati novac za hranu, to mu je predstavljalo užitak pa smo  sestra i ja odmalena išle po različitim restoranima i isprobavale različita jela. Tako sam već u to vrijeme probala i kinesku kuhinju.
Uvijek sam voljela isprobavati različite okuse, nikada od toga nisam bježala, štoviše, tome sam išla u susret.

Reci nam nešto o vremenu provedenom u Švicarskoj, tamo si naime studirala Cesar Ritz Colleges?

Tamo sam živjela sa mladim ljudima iz cijelog svijeta, koji su živjeli u različitim kulturama, a mene je uvijek zanimala hrana, začini, specifičnosti podneblja, a to sam mogla saznati iz prve ruke od njih. Mjesto di sam ja studirala u Švicarskoj je poznato po vinogradima, išli smo u malo selo koje ima 27 vinskih podruma, sajam jednom godišnje, ideš od podruma do podruma na degustacije, selo Švicarska, brdovito, a cimerica Indijka, kad ide na Sveta brda plati Indijcu jedan dolar da je satima gura, nosi ruksak, a zove se gurač, pa je počela zaustavljati ljude da joj nose stvari ili da je guraju no nije upalilo.

Kuhačom po svijetu – Kina

Mrzila sam ići u restorane u Kini, zato sam uvijek jela što sam više mogla na ulici, uličnu hranu, pokretnu. Tamo su restorani uštogljeni, skupi, i imaju lošu hranu. Ručak je jednu kunu, jedeš na ulici, u pokretu, sve je puno ljudi.  Prije svega kad sam došla u Kinu, a tamo sam radila u Hyatt hotelu,  to odmah moram reći, bila sam zgrožena njihovim higijenskim navikama. Prvih pet mjeseci moj želudac se bunio na njihovu hranu, no nakon toga mogla sam pojesti sve! Jedu pačje glave, nije mi bilo dobro od tog prizora, no ubrzo sam shvatila da postoje puno gore stvari, snack od pilećih nožica koje su ranije satima prokuhane i vakumirane, to bi bio kineski čips. Noktiće „hračkaju“ van. Crijeva od patke su delikatesa, zatim fermentirani stinky tofu koji smrdi po izmetu. Jela sam pržene škorpione, krokodila. Jedu i male miševe dok su živi, a rade i juhu od ptičjeg gnijezda (birdnest soup), koja je ljekovita, a radi se od sline kojom ptice lijepe gnijezdo. Sve što ima leđa prema nebu jede se.

U Kini se pije bai jiu, to je fermentirano alkoholno piće od riže, iliti rakija od riže. Puno je jače od naše rakije. No imaju odličnu pivu koja me uvelike podsjeća na našu Karlovačku pivu, a kulturu vina nemaju uopće, odnosno vrlo neobično se postavljaju prema istoj, kod njih se vino pije na hektolitar, odnosno razlijeva, a ne u njemu uživa.

Prvo kuhanje?

Moja sestra i ja smo htjele iznenaditi  mamu za njezin rođendan tako što ćemo joj spraviti tortu.  To je bilo negdje kad sam išla u peti osnovne. Svaki dan smo zivkale tetu za recepte, kako se što radi, no umjesto šećera stavile smo sol. Luk smo rezale s maskom za ronjenje i dihalicom, a to je bila moja ideja koju je sestra rado prihvatila.

Što od hrane izbjegavaš?

Nikad baš nisam voljela griz na mlijeku sa cimetom, to je nešto što ne volim od osnovne škole, no nisam voljela ni ciklu, pa je danas obožavam.

Najzahtjevnije jelo?

Ne radim baš zahtjevna jela u smislu brojčanosti začina i sastojaka. Radim jednostavna jela na drugačiji način, sa drugačijom kombinacijom začina i sastojaka nego što se to obično misli. Volim minimalizam, na kvalitetan način. Nemam ništa protiv kompliciranih jela, ali volim nešto što je istančano.
Imam par deserta koje obožavam raditi i jesti: tiramisu, čokoladnu lavu i flambirane banane na putru, koje super spravljam, ali nisam tip za torte, to mi ne uspjeva.

Komentar na jelo ispred nas?

Čudna mi je kombinacija poriluk, rajčica i komorač, moram priznati da sama to nikad ne bi spojila. Fino je, ali čudno.

U  Švicarskoj si bila na studiju hotelskog menadžmenta, nakon toga si bila u Kini, Singapuru, kako si došla do Masterchefa?

Tad sam bila u Singapuru, a nisam mogla dobiti radnu vizu, pa sam po cijele dane bila sama doma, a tamo je jako vruće, tropska klima. U Singapuru postoje kuhinje iz cijele Azije jer tamo imaju food courts (tržnica hrane), to su mjesta sa malim štandićima, gdje se na jednom recimo nudi koreanska kuhinja, na drugom japanska, trećem indonezijska, četvrtom malezijska itd.
Singapur je za mene bio iznenađenje jer sam na jednom mjestu mogla probati sve okuse Azije, a i uistinu je povoljan. Moj bivši dečko koji je Indijac, naučio me pripremi dosta njihovih narodnih jela, a jedno od njih sam pripremala i u MasterChefu.
Tada sam kuhala više europsku hranu jer sam njima htjela predočiti našu kuhinju, ali opet sam je iskombinirala sa njihovom. Slučajno sam vidjela reklamu za MasterChef i pomislila kako se moram prijaviti dok sam gledala tv. Prijavila sam se iz Singapura, te su me uskoro zvali za intervju u kojem sam morala odgovarati na brojna pitanja.
Taman mi je isticala viza te sam došla doma, u Karlovac, kako bi sudjelovala u Masterchefu.

Opiši nam svoje iskustvo na  Masterchefu?

Izbjegavali smo razgovor o hrani, jer je to jedino o čemu se inače tamo pričalo. Kad bi kuhali prokomentirali bi eventualno nešto o tome. Šime, pobjednik MasterChefa, dobra je duša, totalno je iskren i neiskvaren, kreativan je, voli kuhati i voli hranu. Na početku je bio možda malo nespretan i nonšalantan oko higijene, no sve je to praksa. Radovan je jako karizmatičan i poseban, nikad ne znaš jel on onako opičen ili misli ozbiljno. Mate ima veliko znanje, iskustvo, radio je dugo vremena vani, na egzotičnim lokacijama. Tomislav mi je možda i najdraži član žirija jer je i odličan kuhar i kvalitetna osoba, ima najveće znanje od svih.

Emocije i kuhanje?

Naravno da je to povezano. Kad si opušten i skoncentriran i hrana će biti okusnija, tvoja energija se prenosi na sve što radiš. Meni vrlo često, kad sam ljuta i živčana, kuhanje služi kao ispušni ventil, a onda ta hrana i nije za jelo.

Imaš i svoju emisiju na Trend radiju, reci nam nešto o tome?

Zanimaju me dosta mediji i htjela bi imati neku svoju kulinarsku emisiju na televiziji, pa eto ova radio emisija zove se kuhačom po svijetu. Želim da naši ljudi poznaju Aziju kroz nepce, kroz tanjur, isto kao što sam htjela da moj dečko upozna mene kroz sarmu, puricu i neka naša jela.

Kakav je feedback ljudi na naša domaća jela?

Različit. Mom bivšem dečku Indijcu, naša hrana nije dovoljno začinjena. Večini se sviđa naša kuhinja. Pokušala sam Kineze naučiti raditi ledene kocke za koje treba 6 jaja, 6 žlica šećera, mlijeko, brašno i slatko vrhnje, jer oni nemaju desert, njima je to voće, a sladoled im je zdrobljeni led posipan sa sirupom i ušećereni grah na tome. Kolače nemaju, imaju slatki kruh. No međutim, nije mi pošlo za rukom jer u Kini nemaju mikser!?!

Koliko ti je bitna estetika kod hrane?

Naravno da je bitno, ne kaže se bezveze da prvo jedemo očima. Svi smo mi ljudi estetski tipovi, uvijek volimo nešto što je lijepo, ali opet bitno je da je i nepcu ugodno. U nekim kulturama opet nešto će nekome biti privlačno, dok drugoj kulturi neće. Japanske kulture na primjer imaju razne boje na tanjuru, što meni više djeluje vizualno atraktivno, kao neka skulptura, nego u smislu nečega što bih jela.

Što bi poručila našim čitateljima za kraj ovog našeg ugodnog druženja?

Ne razumijem kad mi netko kaže ne znam kuhati. Svi mi danas imamo računalo, knjigu recepata. Važno je osjećati hranu, jer to je sve umjetnost. Zato ljudi, uđite u kuhinju, uzmite recept i uputite se u svijet mirisa i okusa, a ako zagusti pozovite mene.
Za sam kraj našeg intervjua Tea nam je dala i dva interesantna prijedloga za novogodišnje jelo, pa neka i nova 2012. bude u znaku drugačijeg.
RECEPT 1:
Coca Cola

Sastojci:

Đumbir
3 -4 česnja česšnjaka
Anis
Stapić cimeta
Biljno ili suncokretovo ulje
Cijela kokoš
Limenka coca cole
Soja sos
Šećer
Stručak mladog luka (ko voli ljuto chilli)

Postupak:

Kao u svakom azijskom jelu priprema je najbitnija ujedno i najduzi i najzahtjevniji stadij kuhanja. U ovom slučaju neće biti najduži stadij kuhanja pošto se jelo mora lagano kuhati sat i pol do 2 sata (ovisno o jačini vatre i veličini kokoši).
Znači za početak treba narezati rastranćirati cijelu kokoš na veće komade i stavi po strani. Zatim narezati djumbir na tanke ploškice. (Savjet u vezi guljenja djumbira: djumbir ćete najlakše oguliti ako uzmete čajnu žličicu i njome lagano počnete strugati po kori.. isto kao kad gulimo povrće s gulilicom).

Zatim treba narezati češnjak na tanke ploškice. (Sredina nek ostane sredina. Češnjak ne režite vodoravno već vertikalno).
Zatim treba narezati mladi luk na tanke štapiće.
Zagrijati ulje u woku te na vruće ulje staviti anis (dovoljna su dva) te štapić cimeta (duljine recimo 2-3 cm ne više) i ko voli ljuto sušeni ili svježi chilli te pustiti da začini puste svoja eterična ulja (to traže jedno 30 sekundi… onda dodati djumbir i česnjak te isto tako pržiti sve skupa jedno 30 sekundi i lagano mješati da ulje što bolje poprimi arome začina. Nakon toga ubaciti komade pileta te ih pržiti u ulju dok ne dobe koricu. (okretati ih te dozvoliti da se komadi sprže sa svih strana).
Nakon toga sve skupa preliti soja sosom (jedno 0.5cl) te coca colom.. tekućine treba biti taman toliko da prekrije piletinu… ne više. Poklopiti i pustiti sve da se kuha na laganoj vatri sat i pol… do 2 sata..

Kada se sos reducira na pola ili manje (još bolje) zavisi koliko ste strpljivi.. . otklopiti, ubaciti u wok 2 žlice šećera te pojačati vatru i pustiti da kuha 10 do 15 minuta uz konstantno mješanje. Cilj je da se sos zgusne i da se oblijepi oko piletine i zbog toga moramo stalno mješati da bi piletina ulovila sos sa svih strana.
Piletinu poslužiti uz bijelu kuhanu rižu.

Dobar tek!!!!!

RECEPT 2:
Xihongshi jidan mian 西红柿鸡蛋面

Sastojci za 2 osobe:
4 jaja
3 rajčice
Vegete
1 žličica škrobnog brašna
2 dcl vode
2 žlice ulja
Kineski rezanci

Postupak:
Ovo je tradicionalno jelo Kineskog grada Xian gdje sam provela godinu i pol. Jelo je veoma jednostavno te veoma popularno tako da se moze naći skoro u svakom restoranu tog grada.
Zagrijati ulje u woku te ispržiti 4 razmućena jaja. Jaja pržiti na jakoj vatri i na vrelom ulju (kao što  se inaće radi u Kineskoj kuhinji). Kad su jaja gotova stavit ih po strani i u wok dodati još jednu žlicu ulja. Ovaj put na ulje ubaciti rajčicu narezanu na komade te pržiti par minuta. Dodati vegetu. (U Kini oni inače dodaju pileći temeljac u prahu no pošto se to ne može nać kod nas na policama supermarketa mislim da je vegeta sasvim pristojna zamjena).
Dodati ispržena jaja te sve skupa zaliti sa vodom toliko da prekrije jaja i paradajz, ne više i pusti da se sve zajedno krčka 2 minute. Zatim dodati žličicu škrobnog brašna da malo zgusne naš sos.
Kineske rezance skuhati posebno te ih staviti u zdjelicu te preliti jajima i paradajzom!

Text by Marko Luka Pudina

Posted by on Dec 30 . Filed under Interview, Kolumne, Media, Slide. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010