whattafashion.com

Whatta! Passion for Creation – Alena Orović



Drago mi je da se mogu pohvaliti činjenicom kako sam imao prilike raditi sa Alenom Orović, i to na svojoj prvoj tv reklami, onoj za indijsko tržište. Doista, vibrantno biće sa puno kreative, zanosa, lijepog osmijeha i kulture, ona je jedna od onih ljudi uz koje se u razgovoru osjećate kao da postojite samo vi. Stoga, uvalite se u naslonjač i pođite s nama na putovanje kroz Aleninu biografiju.

Prije svega hvala ti što si odvojila svoje vrijeme da bi porazgovarala s nama. Reci nam čime se baviš zadnjih dana?

Napokon sam krenula s pripremom jednog svog multimedijalnog društveno angažiranog art projekta koji ću raditi u suradnji s nekolicinom osoba. Jako sam sretna zbog toga jer nikako da na red dođe realizacija pustih ideja koje se godinama nakupljaju pa počnu vrištati iz mene s vremena na vrijeme! To više ne može čekati jer ništa nije bitnije od mojeg unutarnjeg zadovoljstva i sreće, a kreativan rad je nešto što me jako usrećuje i podiže mi adrenalin! Jednostavno je došlo vrijeme za! Uz to bavim se pjevanjem što me jako puni i vrlo amaterski suvremenim plesom. Dakle trenutno sam u kreativnom zanosu!

Kako izgleda Alenin stan, dekoracije, uspomene?

 Živim u podstanarstvu s cimerom i cimericom tako da stan nije uređen baš po mom guštu. Super mi je što ima puno prozora, al nažalost ne baš previše svjetla jer smo u visokom prizemlju. Ironija je što sam, kada smo tražili stan, a i sada, željela živjeti tipa na 15. katu u stanu s puno prozora i svjetla s nekim genijalnim uzbuđujućim pogledom, a onda dobijem visoko prizemlje!  Uvijek vas negdje dočeka!

Tako da mi niti bilje baš ne uspijeva! (Šmrc!) Al ipak uzgajam kaktuse koje jako volim, no moram biti oprezna!

Moja soba je jako prostrana što mi je bitno pošto se bavim raznoraznim stvarima i treba mi dosta prostora. Dominantne boje su narančasta i crvena. Ima puno svakakvih sitnica, slika, knjiga, ogromni narančasti radni stol, štender s haljinama, a prostor je zaštićen kristalima, anđelčićima i drvenim Budom u lotosovom položaju.

Po struci si diplomirana inžinjerka, projektantica i dizajnerica odjeće, reci nam kako izgleda kada te uhvati inspiracija, čega se najprije uhvatiš, kako te kada najviše nastaju tvoje kreacije?

 Zavrti mi se neka ideja u glavi, odnosno slika, jednostavno je vidim! Dođe. Malo ju promislim i samo se počne razvijati, najčešće u koncept pa mi se nadogradi priča, vizija čitave pozadine i dublja poruka koja progovara kroz to. Postanem jako uzbuđena, ponekad ne mogu spavati od ushićenosti! Kako mi te ideje dolaze u slikama, krenem u crtanje i zapisivanje. Jako sam vizualni tip pa gotovo sve moje ideje imaju likovnu osnovu kroz nekakav artefakt, ovisno na čemu radim.
A onda kad se sve nekako posloži u mojoj glavi, spremno je za realizaciju koja se događa u periodima kada imam dovoljno vremena i novaca, što je u ovom životnom razdoblju na žalost rijetko, al vjerujem da će postati češće, a s vremenom puno puno češće. Jako volim raditi rukama i eksperimentirati s različitim materijalima kako pri izradi odjevnih artefakata tako i pri izradi nakita i slikanju.

Ne mogu objasniti kako mi ideje dolaze, jednostavno dođu. Ja to kažem da mi se špina (pipa) otvorila jer kad počne teći često se ne može zaustaviti pa se ponekad potrudim da više ne mislim na to jer jednostavno samo dotiče i dotiče! Pogotovo kad krenem u realizaciju tih ideja, onda samo nastaju nove pa nove… Super osjećaj!

Najtrenutak u karijeri! Opiši

Pa moja karijera nije baš neka, poprilično je skromna sa ružnim i lijepim trenucima. Od lijepih ne mogu odabrat pa bih navela 3 ako može:

Trenutak kada sam dobila poziv od koreografkinje Nensi Ukrainczyk da napravim kostimografiju za njenu predstavu suvremenog plesa “Kič’n’Sol”, zatim kada sam dobila priliku zajedno sa svojom dragom kolegicom i suradnicom Petrom Markusović raditi na stylingu za Ljubicu (pri čemu je u zadnji čas sve promijenila da bi mogla nositi jednu ogrlicu koju sam izradila i čemu je sve ostalo prilagodila, što me baš taklo u žicu) i Anu iz Svadbasa za drugu večer odnosno drugi koncert sniman za njihov live DVD, a Svadbasi za mene spadaju u malu nekolicinu od meni poznatih ljudi s naše glazbene scene koji rade uistinu glazbenu umjetnost, te premjerna projekcija filma “Fleke” Alda Tardozzia na Pula Film Festivalu za koji sam radila svoju prvu dugometražnu kostimografiju.

I moram reći za sve njih koje sam gore navela, a dio su mojih sretnih poslovnih trenutaka, da ih smatram ne samo divnim i dobrim osobama, već i takvim ljudima jer samo sam takav odnos i dobila od njih, što se ne može reći za svakoga.

 

Tko su osobe kojima se diviš u životu?

 One koje imaju dovoljno ljubavi i hrabrosti da slijede svoje srce odnosno da žive život kroz ljubav na svim razinama.

 Koja javna osoba za tebe ima najviše stila i zašto? A koja najmanje ?

Moram priznati da takve stvari slabo pratim. No najočitije za nekakav komentar u tom pogledu su čini mi se, pjevačice. Ono što mogu tu reći je da primjerice (uzmimo najpop) osobe poput Madonne ili Lady Gage nemaju određeni stil, one imaju stylinge stilski različite koje stalno mijenjaju, s time da Madonna ponekad postavlja trendove pa se u trgovinama pojavljuje odjeća koja je u tom trenutku moderna, a dizajnirana po uzoru na Madonnin stil koji je ona u datom trenutku isfurala i zato je ona svojevrsna modna ikona, dok kod stylinga Lady Gage praktički jedini zajednički nazivnik je to što joj je odjeća uvjek avangardna. Osobno preferiram prvu, ali definitivno podržavam i drugu, osim one “kreacije” s mesom što smatram neetičkim (kao i općenito ubijanje životinja zbog krzna i nošenje istog!).

S druge strane tu su pjevačice kao što su Sade i Adele koje imaju svaka svoj prepoznatljiv odjevni stil. Muške javne osobe često imaju svoj izgrađeni stil, ali tu nema puno varijacija. Tu bih samo izdvojila stil pjevača Matta Berningera grupe The National koji mi se evo sviđa.

 

Koje trendove preporučaš za novogodišnju noć?

 Pa ako ste u varijanti slavlja, slavite! Šljokičasto, veselo, nešto u čemu se osjećate ugodno, slobodno, sexi, u čemu možete proplesati cijelu noć i slaviti život! Najbolji trend za cijeli život!

 Kako izgleda posao kostimografa/kinje? Naime radila si kao kostimografkinja na predstavama koje su igrale na tjednu suvremenog plesa, kratkom filmu “Torta s čokoladom” u režiji Dorotee Vučić te dugometražnom filmu “Fleke” u režiji Alda Tardozzia?

 Postoji razlika između rada za predstave i filmove. Za predstavu je rad daleko kreativniji nego za film, u smislu slobode mašte i oblikovnosti, dok za film često zapravo kopirate realan život, bilo suvremen ili iz prošlih vremena, osim ako ne dobijete priliku raditi nešto kao “Boju šipka” Sergeja Para(d)janova ili SF.

Kod filma je onaj jako zanimljiv dio posla gradnja karaktera kostimom gdje trebate ući u psihologiju lika i poigrati se sa specifičnim detaljima koji bi ga mogli graditi. Osobno, volim detalje i tu igru! Ono što još jako volim je kompozicija boja u fotografiji odnosno kadru. Super je kada uspijete postići zanimljive odnose, kontraste, grafizme igrom kostima i scenografije!
Kod filmova koji zahtijevaju vizualnu ljepotu likova, u slučaju da imate dovoljan budžet, zadovoljstvo je dizajnirati i raditi lijepe stvari.

U slučaju da se radi o povijesnom filmu ili predstavi, to zahtijeva podosta istraživanja koje služi kao priprema, dok kod filma sa suvremenom radnjom manje.

Imala sam priliku raditi za suvremene plesne predstave i to jako volim iz razloga što zahtijeva dizajnerski pristup i često pročišćenost oblika i boja, a onda rad na detaljima gdje čitav koncept na vidljivo-nevidljiv način ujedno i razbijate i gradite sitnim detaljima drugačijeg oblika, teksture, boje, odnosa veličina i tako dobivate dinamiku. Diplomirala sam na futurizmu 60-ih godina 20. stoljeća, čistoj geometrijskoj igri gdje sam upravo koristila isti pristup kao i na kostimografijama za suvremene plesne predstave.

 

Po mom iskustvu, predstave zahtijevaju puno manje papirologije te manji vremenski period pripreme i izrade kostima, ako uspoređujemo film i predstavu iste zahtjevnosti u okvirima vlastitog medija.

Kod rada na filmu morate biti jako dobro organizirani zbog svih tisuća pojedinosti koje trebate obaviti vezano za svoj konkretan posao kostimografije, nabavu i izradu kostima, suradnje s drugim sektorima, kao što su (vezano konkretno uz kreativni dio) režija, glumci, scenografija i kamera te suradnje s kolegama/icama iz vašeg sektora (s kojima se jako dobro morate organizirati jer za svaku grešku u vašem sektoru vi ste odgovorni kao šef/šefica sektora) jer je najčešće sve na knap, radi se po cca. 12h na dan, često i više s tim da garderoba (što često znači i kostimografija jer ne postoji mogućnost za angažiranje dovoljnog broja garderobijera/ki) extra često radi i više, često s jako malim budžetom, dakle prisutno je jako puno stresa i odgovornosti jer kad jedan sektor zezne, to osjete i svi drugi!

Snalažljivost i debeli živci vam dobro dođu, a čarobni štapić pogotovo!

Zato je potrebno i dobro poznavanje načina rada i funkcionirananja filmskog mikrosistema, a što se postiže otvorenošću prema učenju, iskustvom i prolaskom kroz sektor od najnižeg položaja po odgovornosti do najvišeg jer tako upoznajete sve segmente posla pa da kad dođe vrijeme za to, možete i znate voditi svoj sektor te funkcionirati s drugim sektorima.

Kako je izgledao tvoj prvi posao u kostimografiji, a kako posljednji projekt na kojem si radila? Usporedi!

Amaterski sam se bavila suvremenim plesom te sam na classove išla kod Ane Marije Bogdanović. Za kraj godine imali smo produkciju, a kako je Ana Marija ilitiga Mia znala da studiram odjevni dizajn, pitala me hoću li napraviti kostimografiju te izraditi kostime za koreografiju “Veza” koju smo izvele i na Požeškom plesokazu 2005.g. Kolegice Petra (koju sam već spomenula) i Zorana Meić su mi pomogle sašiti kostime. Meni je to bilo super! Ono ushićenje i entuzijazam kad nešto prvi put radite!

Zadnje što sam radila je bilo sad u prvom tjednu 12. mjeseca, a u pitanju je Profilova reklamna Božićna kampanja. Kostim sam skicirala, nabavila sve potrebno i izradila ga u 5 komada s tim da su mi u izradi pomogle još dvije osobe jer je bio prekratak vremenski period.

Razlike između prvog i zadnjeg projekta su te što za zadnji dobivam honorar, za prvi ga nije bilo, za prvi sam imala daleko veću kreativnu slobodu i tamo sam radila za sebe i svoje kolegice što podrazumjeva veću emotivnu involviranost iako za svako svoje autorsko djelo sam emotivno vezana, samo za neka manje, za neka više.

 

Planovi za budućnost? Što je to što  još nisi ostvarila, a silno želis?

 Joj svašta! Namjeravam realizirati sve svoje ideje vezano za art projekte, pokrenuti svoj posao u narednih godinu – dvije vezano uz odjeću i nakit vlastitog dizajna i izrade, napraviti lijepe stvari vezano uz pjevanje i suradnju s glazbenicima, putovati, otići provjeriti kako je živjeti u nekim drugim zemljama, raditi interdisciplinarne kreativne radionice s djecom, učiti i razvijati se u svim svojim kreativnim smjerovima, sretno se zaljubiti, osvještavati se, prepoznati i osjećati sreću i ljubav u sebi i svemu što me okružuje! Uživati u životu!  Divno mi je samo kad pomislim na sve to!

Baviš se i pjevanjem, reci nam nešto o tome?! Što je ono čemu se veseliš u glazbi? Tvoj stil u kojem najbolje plivaš?!

Da, jako volim pjevati. Jednostavno uživam u tome. Volim osjetiti  emociju pjesme, vibraciju koju stvara glas i instrumentalna glazba, s time da sam, koliko se sjećam, glazbu puno prije doživljavala tjelesno i ritmički nego vokalno pa sam se od kad sam bila jako mala, htjela baviti plesom. Moj otac Atilio prekrasno pjeva, bavi se glazbom, piše, svira i uglazbljuje tako da sam odrastala uz sve to pa mi se valjda podvuklo.

Obzirom na moja prijašnja glazbena iskustva, kreativni dio glazbe mi je nešto potpuno novo i jako sam zahvalna dečkima iz benda što sam uz njih prvi put zagrizla u sve to i zapravo uvidjela kako to sve skupa funkcionira i koliko je zahtjevno obzirom da radimo svoje autorske stvari. Ja ne sviram ni jedan instrument, što mi otežava rad, ali sam bila na nekim genijalnim vokalnim radionicama gdje sam pronašla način kako raditi na tekstovima. Uz to idem na satove vokalne tehnike kod profesorice Mirele Brnetić. Trenutno imam dogovor za suradnju u možda malo drugačijem, nadam se više eksperimentalnom pravcu pa ćemo vidjeti gdje će nas put odvesti.

Stvar koja mi otežava suradnju s drugim ljudima na glazbenom polju za koje je potrebno puno kontinuiranog rada je upravo posao kojim se bavim, a koji zahtijeva odricanje od vlastitog života dok sam na projektima. Al nekako vjerujem da će se sve posložiti!

Što se tiče stila, ne znam što bih ti rekla! Možda ti budem pjevala pri našem sljedećem susretu pa da sam prosudiš!

 

Nabroji projekte koji su ti ostavili trag na osobnom i profesionalnom polju i objasni zašto.!?

Nisam sigurna da je osobno i profesionalno razdjeljivo jer jedno područje utječe, a time i zadire u drugo i vrlo je povezano, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo svi ljudi vrijedni poštovanja kao osnove samoodnosa i međusobnih odnosa, a ne potrošni strojevi, stvari ili igračke.

Ne bih isticala neke projekte nad drugima jer kroz sve  njih sam učila i učim ne samo tehnički posao već i o ljudima, odnosima, funkcioniranju sustava, životu i sebi, što me gradi kao osobu i čini me jednim dijelom onim što jesam. Dakle svako iskustvo na nama ostavlja trag, ali mi se čini da je najbitniji onaj koji je najmanje vidljiv, ne na prvi pogled i čita se između redova.

Imaš li kakvu poruku za naše čitatelje?

Volite i poštujte sebe jer tada vas voli sve oko vas što vam je najbolji pokazatelj da li uspijevate u toj ljubavi.

Za kraj igra asocijacije:

Plavo – more, nebo

More – valovi, dubina

Pjesma – glas, anđeli

Film – opuštanje

Žuto – suncokret, ruža

Gay – veselje, ljubav

Politika – političar, prljava

Stil – ljepota, ukus

Ljubav – Bog, nježnost

Hvala od srca Aleni koja je kao moj prvi sugovornik doista unijela dušu i srce u naš mali razgovor te tako započela niz, vjerujem uspješnih tekstova  na whattafashion.com, modnom i lifestyle portalu.

Text by Marko Luka Pudina

Posted by on Dec 17 . Filed under Interview, Kolumne, Media, Slide. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Leave a Reply

Photo Gallery

Log in | © Copyright - WHATTA FASHION 2010