Isplati li se žrtva?

Kako izgleda veza, brak u kojemu je sve isplanirano do u detalje, zna se svaki idući potez, planira se zajedno svaki korak a partneri se gotovo i ne odvajaju jedno od drugoga, osim u slučajevima potrebe radi posla i karijere? Pa to je želja svake dame, odan i umjeren partner koji ju pošteđuje stresova; svima nam s vremena na vrijeme godi sigurnost pa čak i monotonija, kolotečina, reći će mnogi/mnoge.

Mislite li da je ovakva zajednica idealna i stabilna, da jamči sreću? Je li život u kojemu sve „teče po špagi“ zaista vrijedan spomena, dostojan zavisti ili je precijenjen?

Jedna je otišla radi ljubavi i sve radi nje prokockala, druga je odlučila suprotno. Dvije žene u vrlo ozbiljnoj dobi, dvije različite priče, dvije različite sudbine.
Zavirimo zajedno u još jednu ljubavnu romansu, radi odgovora na životno važna pitanja.
S. je svog supruga upoznala prije osam godina, na večeri kod prijateljice. Šarmantni muškarac u tridesetima, sjedio je tik do nje i nabacivao se komplimentima poput „ Imaš tako lijepi osmijeh“, „Ti si žena s brojnim ciljevima u životu i to mi se jako sviđa“. Već kroz dva dana ga je nazvala i izašla s njim na večeru. Pravi gentleman nudio je neopterećenu atmosferu i duboke razgovore, bio je pun znanja, vrlo galantan a već kroz godinu dana uselila je u njegov otmjeni apartman u centru grada.
Svakog jutra doručkovali bi zajedno u sedam, otpratili jedno drugo na posao uz poljubac. Redovno su odlazili u kazalište i na izložbe, u kino, na cocktail partyje i večere u prijateljskom krugu. Svakog ljeta zajedno su ljetovali, svake zime zajedno zimovali na otmjenim destinacijama. Suprug je bio organiziran i točan poput švicarske ure. U seksualnom području, predvidljiv i siguran a njeni osjećaji prema njemu jasni, slatki i topli. No, nedostajala je – strast, ona divlja strast kakvu posjeduju samo umjetnici.
Bili su dobar, uigrani team, pomalo langvajlig stila, koji je upadao u kolotečinu. Istu su mogla promijeniti samo – djeca. Kad je ušla u tridesete, S. si je krenula postavljati brojna životna pitanja vezana uz djecu i njihov odgoj, zabrinuta što joj biološki sat odmiče. Ta je karika nedostajala stoga je ideju o roditeljstvu nabacila suprugu. Nije bio oduševljen, priželjkivao je još neki period bez te obveze, pravdajući se kako tada njih dvoje mogu zaboraviti na svu slobodu koju uživaju.

– Moram poći u Rovinj, gostuje G. V. U srijedu je otvorenje izložbe. – priopćila je nakon večere suprugu. Kao ambiciozna novinarka rado se odazivala na nove poslovne izazove. – Treba napraviti prilog s njim, baš se veselim. One afro lutke su mu pun pogodak, mislila sam jednu nabaviti, baš bi nam pristajala u dnevni boravak, tamo uz zelenu plohu. Što kažeš?
– Sjećam se tog tipa, nismo li ga upoznali u Milanu pred tri godine? Simpatičan momak.
– Pobrkao si s Vignolijem, dragi, ovaj je sicilijanac, kipar i profesor umjetnosti, predavač na sveučilištu u Trstu a onaj slikar a ja sam u nedjelju natrag.
– Oh, pardon gospođo, puni ste znanja, nadam se da vas neće nagovoriti da previše eura ostavite na njegove lutke. – nasmijao se, namignuo joj i mahnuo preko stola – divertiti, ci vediamo!

G. V. je uživo bio još simpatičniji nego na fotografijama i u intervjuima koje je S. proučila pred polazak. Djelovao je poput njenog supruga, smireno, pouzdano; na neki način i on je bio langvajler, puno je i dugo pričao no doimao se poput riznice znanja a povijest bi pripovijedao na vrlo zanimljiv način, često uspoređujući i povezujući minule događaje iz davnina, sa suvremenima.

Kroz tri dana boravka na morskom radnom zadatku, fasciniralo ju je njegovo znanje i nerijetko bi postavljala pitanja poput znatiželjne studentice, na koja je rado davao odgovore.

S. se ujedno divila i smješkala tom znanju sve do jedne večeri. Bio je ugodan sugovornik, a osim što su dijelili iskustva i dojmove s putovanja po svijetu, otvorila se i otkrila mu dio svoje privatnosti. Posebno se zainteresirao za dio s djecom. Osjetila je da mu baš i ne godi samački život, iako je umjetnike smatrala osobenjacima, boemima.
– Jesi li za šetnju uz more? – upitao je odmah nakon večere.
– Jesam.
Kroz pola sata našla se u hotelskom lobbyju.
I ovaj put pričao je o povijesti, nadahnut mozaicima, šetnja je bila ugodna sve do trenutka kad je iznenada stao s monologom. Okrenuo se prema njoj i izravno upitao:
– S. bi li se udala za mene?
Nasmijala se, misleći kako mu je do šale.
– Ne šalim se, ozbiljan sam, već dugo tražim nekog poput tebe, svoju drugu polovinu, nekog s kim ću zasnovati obitelj.
– Ti nisi normalan. – odvažila se na drzak odgovor – Oprosti ali nisi, pa udana sam.
– Znam da jesi. A da probamo, ipak?
Šutjela je i gledala ga ravno u zjenice. Osjećala se ošamućeno, kao da ju je netko zavrtio u mjestu, barem je mislila da taj iskričavi sjaj u polutami dolazi iz pravca njegovih očiju. Bila je u pravu, u njemu je buktilo.
– Mi ne možemo…pa tako se kratko znamo, par dana…
– S. mene zanima da li ti se sviđam. Kao osoba, umjetnik, znam da ti se sviđam, zanima me fizički dio. Volio bih, onako, da probamo.
Pognula je pogled, iako nije mogao primijetiti stid, sjene su se jedva nazirale u polutami.

– Ne možemo, ne smijemo…- prošaptala je, pokušavajući se othrvati zagrljaju.
– Strašno te želim i trebam, strašno. Ti si predivna žena i raskošna poput boginje.

S. je odbila ljubavnu avanturu ili možda, nešto više, iz ljubavi i odanosti prema suprugu no iako je razgovor i šetnju uz more prešutjela, jednog detalja se nikako nije mogla riješiti, pitanja je li pogriješila što se vratila svom životu. Starost više nije mirisala divno, obuzimala ju je mučna slutnja kako će joj život proći bez perioda mijenjanja pelena, duda i kašica. Iz poštovanja prema suprugu, dala mu je još puno vremena da zajedno donesu odluku, razmišljajući čak i o zamrzavanju jajašaca. Između vlastitih želja i poštivanja njegove volje, stalnog udovoljavanja, primijetila je da je izgubila – sebe. Nije ju napuštala ni pomisao da ga napusti a kako je vrijeme odmicalo, brinule su je i godine. Pitala se kolike su šanse u kasnim tridesetima da muškarci „stoje u redu“ radi nje, odnosno da s njom misle samo ozbiljno, s obzirom da se, mislila je, nije odlikovala raskošnom ljepotom.

Naizgled savršeni brak ometala je činjenica da ona i suprug ipak ne dijele isto mišljenje u svim područjima a u mrežu laži i intriga nikako se nije htjela upetljati. Budućnost savršenog braka izgledala je vrlo osamljeno u dvoje, vidjela se na kauču uz društvene igre i na klupi u vrtu, prepričavajući doživljaje s putovanja u mladosti.
No, što znači rizik za nekoliko godina raspuštene strasti u odnosu na desetljeća duboke ljubavi i predanosti? Da li se uopće ljubav, predanost i žrtva isplate?
Sasvim slučajno naišla je na odgovor psihologa na pitanja koja su je mučila, u ženskom magazinu.
„Žrtva se ne isplati, budite na oprezu, čak i pouzdane osobe mogu pasti pod utjecaj neke druge, posebno u doba krize srednjih godina, oko pedesete. Čak i najstabilnija veza i brak tada može puknuti a partnerica biva zamijenjena duplo mlađom. To biste uvijek trebali imati na umu, kad odbijate dobre, za vas najpovoljnije prilike.“