Ne volim taj snobovski efekt – svi pišu pa moram i ja, svi koriste aplikacije pa moram i ja, svi imaju novi model smartphonea, pa moram i ja. Za početak, ne moram ja ništa! I naporna mi je ta snobovska lančana reakcija.
Reci danas poznaniku, prijatelju, da nemaš WhatsApp ili da ga ne koristiš, blijedo će te gledati. Mislit će da se zajebavaš ili da želiš izbjeći komunikaciju. Jer svi imaju Whattsapp i zato ga trebaš imati i ti! Inače nisi ‘IN’!
Ali činjenica je, da ja uopće nisam koristila WhattsApp, dugo, iz raznih razloga, a jedan od bitnijih jest, da se nisam odmah pomamila za najnovijim modelom pametnog telefona, kad se pojavio na tržištu, već sam prilično dugo koristila starije modele. Pa kako to?
Zato što sam štedljiva i ne rasipam novac na stvari koje mi nisu neophodne. Kad sam dobila svoj prvi pametni telefon na poklon, nije mi ni na kraj pameti bilo istraživanje njegovih mogućnosti i testiranje satima i danima. Jednostavno nisam takva tech frikuša, imam neke druge interese. Ali objasni ti to onima, opsjednutima svojim pametnim telefonima, koji ih stalno drže u ruci, džepu ili na stolu, nosaju okolo poput kućnog ljubimca, znaju mu svaki kutak, poznaju svaku aplikaciju i vječito su dostupni na chatu. I objasni to pomodarima, koji hitaju po svaki najnoviji model pametnog telefona na tržištu.
WhattsApp, ali i Viber, možda su i zbližili ljude, olakšali mobilnu komunikaciju, ali ja znam sasvim sigurno, da su neke i posvađali i udaljili puno osoba, zbog ovisnosti o tipkanju, stalnoj aktivnosti i piskaranju, te zbog objavljivanja i otkrivanja neprimjerenih sadržaja.
Aplikacije nam danas olakšavaju život, brzo pada dogovor preko interneta, ali se od nas očekuje i da smo stalno dostupni, spremni na kilometarske razgovore i prepiske. Nekad nas, mimo naše volje, ubacuju u neku grupu, kradu naše slobodno vrijeme i maltretiraju, sve dok ne pristanemo biti dio brbljave skupine.
Čim želimo iz grupe van i napustiti razgovor, slijede prozivke i osude, radi slobodne odluke. Danas se iz vlastitog doma ne izlazi bez pogleda na handy. Hoće li kišiti ili će biti sunce, što kaže aplikacija, gdje je oblačno i kišovito, a gdje su pahulje i hoće li temperatura porasti ili moramo paliti grijanje – informacije su to svima zanimljive, ali ne i nepogrešive.
Kao u primjeru, kad uporno, radi aplikacije na vašem smartphoneu, koja pokazuje sunčano i vrlo toplo vrijeme, odbijate promijeniti garderobu, ponijeti zatvorenu obuću i kišobran i isplanirate aktivnosti na otvorenom. I sve to bez obzira, što je nebo tamno i visi nad krovovima.
Ili kad opet vjerujete aplikaciji, da će biti kišovito, hladno i snježno, pa odgodite vanjske radove i iznenadi vas sunčano i toplo vrijeme. Znate ono, kad vam aplikacija u stvari, kroz šalu kaže: „Pa nemoj mene gledati, znaš i sam/a da često promašujem.“ Znate ono, kad se trebate više osloniti na sebe, svoj unutarnji osjećaj, upotrijebiti aplikaciju vlastitog razuma i očiju, ali svejedno ne slušate sebe, nego pratite novosti, s aplikacije.
I ne samo te novosti, s aplikacije za vremensku prognozu, već je tu cijela ekipa drugih sadržaja, koja ometa vaše planove. Snapchat, FB, Instagram, Youtube, razne igrice, aplikacije za fotografije, filteri i ostala čudesa – svi su tu. Da vas zabave, ali i da vam ukradu vrijeme. I da vam ponude gotove informacije.
A WhattsApp je pritom zasebna priča, kao i Viber. Ljudi ih shvaćaju osobno i prilično zloupotrebljavaju. Zašto nas povodom blagdana, rođendana i bitnih obljetnica, kontaktiraju preko aplikacija i jednostavno ne nazovu na telefon? Jer im je prvo brže, jednostavnije i nemaju vremena za nas, čak ni za osobnu poruku, nego shareaju gotovu, slikovnu?! Da li zapravo trebamo biti sretni, što su nas se uopće sjetili, primijetili nas i kontaktirali, pa iako i tipskom čestitkom u slici?
Boli li i Vas glava, kad postanete sudionikom grupnog chata, kao npr. moju prijateljicu, koja je u najboljoj namjeri, radi informacija o terminima, ušla u grupu s plesnog tečaja i svakih desetak sekundi slušala napornu zvonjavu, vibru? Jer su se žene zanijele i iz pomaknutog termina za trening, napravile bespotrebnu i prilično tupu raspravu.
Ili kao onu drugu, koja je prihvatila dopisivanje s frajerom preko aplikacije, ali i bježala s večernjeg chata jer on ne zna stati s emoticonima, željama, čestitkama i pozdravima? Znate ono, kad napišete da ste umorni i idete u krevet, a onda se morate pritajiti i ne biti online jer je aplikacija izdajnička, ako se nekome ipak javite. Ili ono, kad ne reagirate na poruke, dugo vremena, ali one se množe i kad ih napokon odlučite pregledati, ustanovite da ih ima 283!
Bez obzira da li na njih pošaljete reply ili ih ignorirate, one i dalje izazivaju stres, manji ili veći. Najiskrenije, aplikacije sam počela koristiti s priličnim zakašnjenjem i prestala ih doživljavati upravo iz sličnih razloga. Nisam se pojavila na proslavi mature, ali sam zato idući dan primila preko pedeset prepiski, u okviru grupnog chata i iscrpan izvještaj o večeri, koji me, ruku na srce, nije pretjerano zanimao.
Ne volim taj snobovski efekt – svi pišu pa moram i ja, svi koriste aplikacije pa moram i ja, svi imaju novi model smartphonea, pa moram i ja. Za početak, ne moram ja ništa! I naporna mi je ta snobovska lančana reakcija.
Svakim novim modelom smartphonea na tržištu, sve smo povezaniji, ali i udaljeniji. Uz nove, poboljšane aplikacije, dostupnost je sve bolja, sadržaji sve kvalitetniji, a mi sve siromašniji duhom i voljom, da se družimo uživo.
U tom paketu dolazi i kriza morala jer se putem aplikacija na svašta osilimo i vrijeđamo, postajemo neosjetljivi za drugu stranu. Jer nam nije odgovorila kad je nama puhnulo, niti napisala i učinila sve ono što nam se prohtjelo! I zato, što očekujemo da je druga strana uvijek dostupna i raspoložena za nas! Jer za poruku treba manje od dvije minute i nema izgovora zašto nije stigla.
I ta trka, da se novi gadget isproba među prvim korisnicima, čini nas tupim korisnicima, gotovanima, koji zaboravljaju elementarne matematičke operacije i posežu za kalkulatorom na svom telefonu. Gotovanima, kojima je čak teško pogledati u nebo, radi procjene, treba li uzeti kišobran ili donijeti neku drugu razumnu i samostalnu odluku.
Prema nekim istraživanjima, pažnja nam je sve kratkotrajnija, reducirana s 12 na osam sekundi, u svega nekoliko godina, a time je povećana i razina stresa jer smo stalno napeti i nešto očekujemo. Stoga nije čudo da već imamo odlične aplikacije, koje nam prate razinu stresa, nervoze i raspoloženja.
Možda je vrijeme da malo olabavimo, vratimo se analognim uređajima, za koje treba ipak malo više vremena i truda. Vrijeme je da počnemo promatrati svijet svojim očima, prihvatiti da u svijetu postoji nesavršenost i da je filter za slike laž. Možda bismo trebali, podsjetiti se kako je to biti prirodan i više se oslanjati na razum, intelekt i unutarnji osjećaj. Umjesto fejsanja i postanja, možda bismo napokon mogli naći vremena, za pravi face to face.
Tehnologija je dramatično izmijenila način interakcije i nošenje s osjećajima. Traži se potvrda svega što radimo, odobravanje i potvrda vrijednosti kroz like i share, što se češće prakticira od realnog druženja s pravim prijateljima u tzv. vanjskom svijetu.
Mogućnost online dosega, kroz najmodernije uređaje, koji omogućuju informiranje svuda i gotovo sa svakog mjesta planete, oduzela nam je slatkoću nestrpljivog iščekivanja dragih osoba, ali je podarila određenu sigurnost. Sa smartphoneom nikad niste usamljeni i osjećate se sigurnije.
Zahvaljujući brojnim zabavnim sadržajima, mijenja se i način na koji provodimo naše vrijeme, čekajući da dođemo na red ili čekajući završetak neke druge aktivnosti, ali i način, na koji komuniciramo, doživljavamo sebe i druge. Vrijeme koje poklonimo smartphoneu i njegovim aplikacijama, oduzima nam dragocjeno vrijeme s ljudima u stvarnom životu, smanjuje radnu sposobnost i produktivnost, a preveliko korištenje istog, može utjecati na naše raspoloženje i vladanje.
Iako ovisnost o tehnologiji nije formalna mentalna dijagnoza, često se tim pojmom opisuje vladanje vezano uz prečestu upotrebu smartphonea, neumjereno dopisivanje te neumjerena prisutnost na socijalnoj mreži, online shopping, online gaming i drugo.
Neka istraživanja, provedena na Binghamton University-State University of New York, pokazala su da neumjerenost u korištenju smartphonea vodi u problematično ponašanje, naročito u žena, koje su sklonije ovisnostima. Pored toga, zabilježena su i druga problematična ponašanja i znakovi koji upućuju na socijalnu izolaciju, impulzivnost, socijalnu anksioznost, nisko samopoštovanje i depresiju.
Jedan od istraživača, Isaac Vaghefi, istaknuo je: “Naši pametni telefoni pretvorili su se u alat koji osigurava kratko, brzo i neposredno zadovoljstvo, što je vrlo uzbudljivo. Naši se neuroni prilikom korištenja takvog uređaja otpuštaju, a dopamin se oslobađa, ali s vremenom nam to stvara želju za brzom povratnom informacijom i neposrednim zadovoljstvom.“
Što nam to drugo govori, nego da smo na dobrom putu, da smartphone doživimo kao zlatnu ribicu, koja ima ispuniti sve naše želje. Šalu na stranu, doživimo li smartphone kao vjernog slugu, a ne gospodara, nema opasnosti od ovisnosti.
Ali bi upravo ovisnost o njemu, mogla pojasniti sve kratkotrajniju pažnju i sve manju zainteresiranost za vanjskim, stvarnim životnim sadržajima. Pa i za osobe, jer one nisu na dugmad i pokretne ekrane, imaju svoju slobodnu volju. Ne možemo stoga ni očekivati da nam one služe kad god nam se prohtije, da ispunjavaju naše želje, daju brze povratne informacije i usluge, a s njima i neposredno zadovoljstvo.
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr