Kakve žene vole muškarci? Pitome, divlje, nepredvidive?

Pored njih miševi mogu raditi dar mar. Em su lijene em su beskorisne. S njima uglavnom mogu raditi što žele. Premještati ih s jednog kraja prostorije na drugi jer su prelijene da se pomaknu same. Da, vole pitome, čak za njih daju i novce. Ali ne i Hrvoje.

On voli divlje mačke. Toliko divlje, da kad im pokuša prići, one frkću, reže, pokazuju svoje zubiće, izvlače pandže. Kad ih pokuša dozvati s “mic, mic, dođi slatka mačkice” one se nakostriješe. Kad ih pokuša uloviti, one skaču lijevo – desno, idu u rikverc. Toliko su brze i spretne da ga umore i ostave bez daha. Kad ih jednom uspije ščepati, svega ga izgrebu i skoče s mjesta preko ograde od metar i pol. Onda se on ljuti i psuje ali ipak ih škica dok poskrivećki kradu njegovu hranu i piće.

Hrvoje voli lovice. Upoznajte Hrvoja i njegove mace.

Hrvoje, visoki, crni tip, prototip playera, prekinuo je dvogodišnju vezu s Majom, prilično divljom dvadesetsedmogodišnjakinjom, vršnjakinjom, koja se s prekidom ne može pomiriti, skoro svaki dan mu šalje pokorne poruke a kad se na njih ne javi, onda one drugog sadržaja, u kojima mu obilno dijeli lekcije. Ništa novo, Maja je oduvijek pokazivala divlju narav i voljela se igrati skrivača i lovice. Možda je sad, kad je sve gotovo među njima, čak najpitomija.

Od tog prekida, unatrag dva mjeseca, viđa se s Ivonom, zgodnom blondinom koja je tek napunila dvadeset, pravi se neuhvatljivom i vrlo je zabavna, no čini se da ju zanima samo njegov auto i novac. Svojeglava je i vrlo tvrdoglava, nekad se čini u sukobu sama sa sobom. Ivona često pravi scene i oko izlazaka, nigdje i s ničim nije zadovoljna. Čim negdje sjednu, ona bi već za manje od pola sata mijenjala lokaciju. Naravno, zaključuje Hrvoje jer je mlada i želi nahraniti ego muškim pogledima, koji se lijepe za nju kud god pošla i ušla. Jer Ivona je vrlo zgodna i djeluje kao divlja mačka. Zato sve češće izlazi sam, kako bi malo odmorio od svojih kitties i sredio misli.

„Sve su žene slične mačkama“, prisjetio se što mu je više puta rekao otac, dok je još bio dječak, „vidjet ćeš, skoro pa iste ćudi. Neke su pitome a neke neuhvatljive, neukrotive, svojeglave, divlje, skoro ih je nemoguće uloviti i pripitomiti. Čak i kad ti uspije, teško ih zadržiš. Posebno one vrlo zgodne. Ali ipak, prava ženska mora biti malo divlja i neuhvatljiva kako bi muškarcu (p)ostala zanimljiva, uz pitomu umire od dosade.“

Je li pritom mislio i na njegovu mamu, koja je oca ostavila radi drugog muškarca?

Razmišljao je o Sonji, zgodnoj četrdesetogodišnjakinji, poznanici s društvene mreže i o svojoj majci, koja je upravo nekako u Sonjinoj dobi, napustila oca, zaljubivši se u drugog muškarca. Razgovori sa Sonjom su potpuno drukčiji, primijetio je, od onih sa drugim ženama. Smirenija je, zrelija, nekako zadovoljnija sobom i uvijek za njega nađe vremena tokom dana, iako je prilično zaposlena. Razumije ga, nije nervozna poput Maje i Ivone ali ni drugih, mlađih žena koje poznaje. Djeluje poput brižne majke ali s druge strane, atraktivna je pa ne može lako skrenuti misli s njenog lica i figure. Štoviše, toliko je primamljiva i zabavna, da o njoj prečesto misli. Stoga ju je odlučio upoznati uživo ali se prije toga povjerio nešto starijem prijatelju.

– Ma tipična cougar, žena u četrdesetima, u potrazi za mladim plijenom – prokomentirao ju je Robi, kad mu je pokazao fotografije – uživaj stari, te se daju bez granica i obaveza.

Nemaju očekivanja pa im ništa ni ne duguješ. Činilo se da je Robi prilično velik znalac kad je riječ o ženama – pumama, koje, navodno, u novije vrijeme love svoj plijen putem društvenih mreža, jer im je tako brže i jednostavnije. Orijentiraju se samo na mlađe muškarce od sebe, pet, deset pa čak i petnaest godina mlađe i zapravo se smatraju ženskom verzijom lovca.

Posebna su vrsta žena koja želi sex bez obaveza ali Robi ih opet dijeli na pume i playerette – igračice. Neki tipovi cougar petljaju se samo s atletskim tipovima, nekad i sa manje atraktivnima ali ipak i dalje tragaju za najboljim mladim muškim „primjerkom“ kojeg mogu imati.

Drugi tip cougar traži casual sex ali u stvari priželjkuje vezu i po Robiju je pomalo konfuzan. Pravi se jaka i prezentira se kao moćna žena ali zapravo vreba priliku kako da stvari učini intimnijima, ne samo fizički. Robijev savjet? Ne petljaj se s njom, nedaj se uloviti!

Žene pume odijevaju se vrlo sugestivno, često u odjeću koja ih pomlađuje jer nipošto ne žele djelovati kao žene srednje dobi. To je uglavnom uska, ukrojena odjeća, koja prati liniju tijela, odnosno sve ono zbog čega ćeš ju (dodatno) primijetiti. Često je vrlo spretna sa zavođenjem pa ni ne primijetiš da te već uvukla u svoju „jazbinu“. Često je pušačica i plavuša, izgleda poput Barbike, iako nije pravilo. Ima jako veliko samopouzdanje pa nije rijetkost da će na društvenoj mreži prva poslati zahtjev za prijateljstvo a vani, u klubu, prva prići.

Dok je playerette još atraktivnija, traži samo povremene susrete a ne vezu, voli sex i pažnju, tome se posvećuje jer može, zahvaljujuć fizičkim i socijalnim vještinama, cougar je nešto manje hot i u pravilu starija. Ona je više poput pijane žene koja se zakači tek pred fajrunt ali zato veza s njom traje mjesecima, godinama.

Robi je Sonju smjestio u neku novu kategoriju između ove dvije. Njoj prilaze muškarci ali i ona njima, tvrdio je, iako to čini vrlo suptilno. Pomalo je divlji tip žene, istovremeno neuhvatljiva i nedostupna a opet prilično zainteresirana za zabavu i naravno, mlade muškarce. Duhovita, zgodna i inteligentna Sonja imala je samo jednu manu – bila je u braku ali ipak, nije ostavljala dojam sretne žene.

Robi je bio toliko zanimljiv, da se na kraju raspričao i o svojim iskustvima sa pumama i upozorio na simptome kojih se treba čuvati. Posebno na one, vezane uz lude te na one, koje su usred rastave ali još uvijek žive s bivšim. Nije zaboravio ni one, koje traže father figure svojoj djeci iz prvog braka te na pume sponzoruše, koje trzaju samo na šuškanje novčanica i zalaze u skupe barove i casina. Osvrnuo se i na one, psihički „isprane“, aktivne pred pet, deset godina, koje još žive od uspomena, radije nego li se bave susretima u sadašnjosti.

No ono što im je svima bilo zajedničko, osim želje za „ludom vožnjom“ s mlađim muškarcima je i polaganje puno vremena i pažnje na izgled, kako bi što lakše privukle muškarca od interesa. Udijelio je još par savjeta kako pričati s kojim tipom cougar i koliki je razuman broj komplimenata.

„Puma je navikla na darove ali ako se ne misliš vezati, ne daruj previše. Ni sebe ni materijalno. Samo casual, ne šalji krive poruke, ako ne misliš na duge staze.“

Hrvoje se tako našao u dilemi, odnosno, trilemi, s kim se viđati ako želi ugodno provesti vrijeme a da ne umire od dosade i da se ne osjeća stalno krivim za svoje riječi i postupke a praznog novčanika. Htio je nešto divlje ali još uvijek dovoljno mazno da se s radošću vraća po nove doze. Ljubavi, u nekom čudnom ali vrlo dopadljivom obliku.

Vremenom je shvatio da prema Sonji gaji neobično jaku simpatiju. Osjećao se sve ugodnije u njenom društvu, tipkajući s njom a što je još luđe, činilo se da ona osjeća isto prema njemu. Susret uživo je postao neizbježan.

Gotovo je izgarao ususret prvom spoju, prije svega od znatiželje. Pitao se, je li Sonja tako lijepa kako mu djeluje na fotografijama, vara li photoshopom i hoće li joj se uopće svidjeti uživo. No nije mogao zatomiti ni želju da je dotakne jer zadnjim razgovorom pokazala je sličan interes.

Uživo je izgledala još bolje, iz nje je zračilo nešto divlje pa se na tren osjećao kao radosno dijete kad u „životinjskom“ napokon naleti na rijedak broj 190. U nju se nije bilo teško zaljubiti. Niti jedna od njegovih poznanica i bivših nije joj mogla parirati.

Iz Sonje je zračilo više toga, nije bila samo dopadljiva vanjska figura, iz te zrele žene izbijali su mudrost, znanje i povjerenje. Štoviše, razbila je stereotipe o starijim damama, na koje je upozoravao Robi. Njena osobnost je opijala.
I imala je još uvijek onaj mladenački zanos, obojen divljim nagonom za pustolovinama.

„To je to“, odahnuo je Hrvoje, misleći kako je u nekoj nestvarnoj sapunici, osjetivši fini mix privrženosti i distanciranosti, „a sad… koliko traje nek traje“.

I nije ga brinula dobna udaljenost od trinaest godina. Niti jedna Sonjina godina. Ni njihov odnos, ni ljubav. Samo spoznaja, da je (još uvijek) tuđa.

foto: bewineconnected.com