Hrpa riječi negativnog predznaka počinje sa Z! Jeste li primijetili: zlo, zluradost, zlonamjernost, zajedljivost, zavist…?
Nevjerojatna je količina zavisti kojom smo svaki dan okruženi. Zavisti, odnosno slabosti jer zavist nije ništa drugo nego slabost suočavanja sa sobom, vlastitim nemogućnostima, ne – vrijednostima, ne – postignućima. Zavist je ne – snaga, nemoć i utapanje u prosječnosti i ispodprosječnosti te produkt našeg nemara prema sebi. Onaj koji odskače nije samo hrabar za promjene i suočavanje sa sobom već je i zadovoljan sobom i vlastitim postignućima. Toliko je uposlen radom na sebi i novim zadacima da nema vremena razmišljati gdje je zapeo, on naprosto grabi naprijed. Zavist nas stoga drži u mjestu i vraća unatrag, hrabrost nas vuče naprijed.
Zavist je nezadovoljstvo onim što imamo i tko jesmo. Zavidimo svemu. Susjedu jer ima bolji auto, veći stan, bolju kuću, bazen nasred vrta, ženi koja ima muškarca kojeg mi priželjkujemo, mladiću na ulici jer je u društvu puno ljepše partnerice nego je naša. Uglavnom, u susjedovom vrtu trava je uvijek zelenija i cvijeće ljepše miriše a nečiji uspjeh doima se krupnijim od našeg. Naša postignuća čine nam se mizerna u odnosu na ona drugih ljudi. Ponekad zavidimo i vlastitom djetetu jer je od nas uspješnije, što je prilično nakaradno no valja imati na umu kako su mnogi roditelji neostvareni, nisu ostvarili svoje ambicije te da naša svijest i duša uvijek istražuju svijet oko nas, dovodeći nas u nova iskušenja i izazove, iz kojih učimo i postajemo veći.
Možemo zavidjeti i partneru, ako je uspješniji od nas, ako od nas više postiže i više zarađuje. Zavidjeti možemo i vlastitom bratu i sestri pa se u tom pogledu, što se tiče evolucijskih okvira, nismo makli dalje od prapovijesti.
Zašto je tome tako? Problem zavisti poznat je od pamtivijeka, još od „prvog pada“, pa preko Kaina i Abela, kad se Bog, prema legendi, osvrnuo na Abelov rad a ne bratov. Dakle, Bog je kriv za sve? Nije, u ljudskoj svijesti u ondašnja vremena možda i jest ali tako ne bi trebalo biti u moderno doba jer um evoluira.
No, neki umovi kao da ne evoluiraju, barem ne u određenim područjima a nekad nam se čini da određena područja zemlje vrve zavidnima. Natječu se tako u zavisti sjever i jug, istok i zapad zemlje i svi tvrde: „ mi zavisti imamo najviše!“Malo o zavisti iz zagrebačke regije:
M. je zalupila vrata od auta i s dvije velike vrećice požurila prema ulazu u kuću. Mislila je da će proći neprimijećeno no na prozoru se opet pojavila znatiželjna susjeda. Pozdravila ju je kratkim pozdravom „dobar dan“ no tih par sekundi zavidnog pogleda, bez otpozdravljanja, bilo je dovoljno da joj se ureže u pamćenje kroz čitav dan.
Svoje nove cipele ponijela je još iste večeri za izlazak s prijateljicama. Kad im je na upit koliko koštaju rekla cijenu, osjetila je kako u sebi jedna od njih puca od ljubomore. Nakon što se začuo glasan, poznat „jaaa biiiii…“, jedna od njih se izdvojila komentarom:
– Koja si ti sretnica, da bar ja imam tako velikodušnog muža. Baš ti zavidim. Ti si baš dobila jackpot.
Zamislila se po povratku kući nad njenim komentarom.
„Ta zavist je sveprisutna i nekako se čini sve jača“, pomislila je, „zašto je tome tako?“
U ljudskoj je naravi kompeticija, od pamtivijeka; da nje nema ne bi bilo ni razvoja svijesti a tako ni značajnih ostvarenja i izuma ali kad kompeticija i želja za moći nadvladaju razum, nastupa zavist i prevlast ega. Svi prolazimo kroz ovaj test duše, barem jednom u životu, kad se pred našim planovima i ciljevima ispriječi netko uspješniji. Tada se pitamo, otkud sad ovaj ima više sreće od mene? Sve je to ljudski, no neljudski je dulje se zadržavati na prizemnim mislima i niskim strastima.
Dok je kompeticija zdrava i kontrolirana, pozitivna je i produktivna. Dok je ljubomora (umjereno dozirana) motivirajuća, zavist je razarajuća. Proždire poput živog pijeska i iz nje teško ima izlaza. Izlaz je moguć kad dođemo do samog ruba, doživimo skoro „raspad sistema“ i skoro potpuno potonemo. U nama se tada bude mehanizmi preživljavanja. Ako su do tad spavali, sad su probuđeni svi mehanizmi samoobrane. Ponekad ih, kad dođemo do ruba, aktiviramo sami, ponekad okolini ili organizmu prekipi i budemo prisiljeni na promjene.
Samokontrola i rad na sebi mogu pomoći u pobjeđivanju ljubomore i ne upadanju u neželjena zavidna stanja. Ukoliko ste ipak upali u zavist, osvijestite svoj položaj i ako ne mislite dalje tonuti u beznađe, bezvrijednost i nedajbože bolest, ulovite se, radi samopomoći , za svoje najveće vrijednosti. Sigurno posjedujete neke talente koje oni kojima zavidite ne posjeduju, vladate nekim vještinama koje ne poznaju drugi ili nisu u njima dobri. Sigurno ima nešto, zahvaljujuć čemu vaše samopouzdanje može neometano rasti.
Mnogi kažu da su lišeni zavisti no opet, s druge strane, kako možeš tvrditi za sebe da si dobronamjeran i da u svemu gledaš i tražiš dobro a onamo se smijuljiti pod krinkom: „Neka se požderu od zavisti.“ „Neka nam zavide.“
Što imaš od toga da ti zavide? Zabavno ti je to?“
M. –in je slučaj samo jedan u nizu. Nedavno sam prisustvovala objedu za kojim je jedna od gošći čitavo vrijeme dok smo razgovarale dodirivala svoj skupocjeni nakit. Za ovu se priliku i uredila kako bismo svi primijetili znak bogatstva njene obitelji i čitavo vrijeme morali smo slušati o njihovoj luksuznoj kući, automobilu i postignućima. Sticajem okolnosti ta gošća je pred 15-ak godina bila bez poštenog servisa za jelo te je s partnerom živjela u podstanarskom stanu, dok je moj život njoj ličio na onaj iz sapunice. U jednoj prepirci rekla je tada kako mi zavidi na svemu što imam a to je tada potvrdio i njen partner.
Neki je dan za objedom vjerojatno očekivala i priželjkivala moju ljubomoru, nalik svojoj, uporno pričajući samo o sebi, novcu, nekretninama, niti jednog momenta ne postavivši pitanje koje bi se ticalo mojih i postignuća moje obitelji. Nije me to začudilo, nasmijala sam se i prihvatila ju takvu kakva jest no promatrala sam ju tako sređenu, kitnjastu, namirisanu, slatkorječivu, lažnu i zaključila: “Ok, ima novaca ko blata ali što joj to vrijedi kad ništa neće ostaviti iza sebe, niti jedan kreativni trag, niti jedno ostvarenje, osim djece. Čak će i prašinu nakon nje otpuhati vjetar.” Zarad luksuznog života odrekla se svoje osobnosti i talenata, uigrala u ulogu kućanice a mogla bih reći i robinje muškarcu koji joj je omogućio lagodan život. Bez obzira na imetak, ona je i dalje zavidna ali ovaj put na kreativnosti i samoostvarenju drugih te nas sve uvjerava kako je njen put ispravan! Kako bi lakše podnijela tu frustraciju, namjerno ignorira tuđi rad.
Nikad ne zavidite ljudima koji jedino što imaju je novac i produženje vrste i koji vas uvjeravaju da je to – to. Težite višim ciljevima, uvijek a onima koji imaju sve o čemu sanjate ne trebate zavidjeti, na razne su načine došli do svog imetka. Oni koji su do toga došli na pošten način, ionako će vam pomoći doći do vaših ciljeva, posebno ako postanete njihovi prijatelji.
Neki ljudi doslovno izazivaju zavist okoline jer su uspješniji u životu od drugih, u raznim područjima no neki osim što ističu svoj uspjeh još ga dodatno potpiruju prilično provokativnim i zajedljivim porukama i komentarima. Najbolji primjer navedenog je na društvenim mrežama, na kojima se mnogi prilično opuste i zaborave na dobar odgoj i osnovna pravila lijepog ponašanja. Ružno je stoga vidjeti na društvenim mrežama statuse tipa: „Neka se požderu, kuje zavidne. Neka vide kako uživam.“ „ Baš nas briga, nama je super i nek nam zavide.“ Dušmani, crknite.“
Svi smo svjedoci ovakvih i sličnih napisa ali da vas pitam, kud oni vode? U novu srdžbu i jal. Ako se doista smatrate dobrima i takvima predstavljate, ne otkrivajte svoju lošu narav jer maska lako radi nepažnje spadne a spuštanjem na nivo zavidnih postajete kao oni. Pravdat ćete se da je to ljudski? Sve je ljudski pa i griješiti i ponekad izgubiti kontrolu ali onda se ne predstavljajte kao jaka osoba, koja nikome ne želi loše. Zabavlja vas izrugivanje neuspješnijima od vas i nemate namjeru im pomoći? Oprostite ali tada baš i niste dobri i odlučite da li se mislite popraviti.
Naprosto budite ono što jeste no u svom umu ne možete služiti dva gospodara, ljubavi i zavisti.
Sveti Toma tvrdi da je zavist uvijek opaka. Smrtni je grijeh, upozorava nas religija jer se izravno opire milosrđu i ljubavi, kazao je nadbiskup Paglia. Zavist se događa svima, a pojačava se u vremenu gospodarske krize. Ako je nekontrolirana postaje opasna, ugrožava naš i tuđi život. Teški, ili smrtni grijeh čovjek čini kada istodobno posve svjesno, svojevoljno čini veliko zlo. Zavist ne mimoilazi nikoga no neki joj se uspijevaju oduprijeti,
Neki od nas će u trenucima najdublje krize posegnuti za self help literaturom, neki za religijskim štivom dok će drugi, samoinicijativno otići do psihologa pa čak i psihijatra provjeriti što s njima nije u redu.
Zavist raste kad nam naš neuspjeh izgleda veći od nečijeg uspjeha. Što na razvoj zavisti utječe? Okružje. Ako smo odrasli među zavidnim ukućanima, roditeljima, postoji velika vjerojatnost da ćemo i mi biti zavidni. Upoznamo li međutim partnera, koji nam je čista suprotnost, postoji velika šansa da se nećemo snći, djelovat će nam njegov unutrašnji mir vrlo dalek i nedostupan. Trebamo se dakle maknuti iz lošeg okruženja. Zavist vodi u porugu i mržnju a mržnja ravno u bolest. Ne zove se zavist bez razloga jednim od smrtnih grijeha. Ona razara um, dušu, srce i tijelo. Zavidni ljudi grizu sami sebe radi vlastite nemoći i često imaju slab imunitet, obrambeni sustav, upozoravaju stručnjaci.
Njihova jetra ne radi dobro jer im slikovitim rječnikom rečeno „drugi idu na jetra“ no to zapravo znači da toliko mrze druge i njihov uspjeh da nakupljaju gorčinu u nekim područjima tijela te ga lišavaju dragocjene energije, što može dovesti do fizičkih poremećaja i bolesti.
Zavist je stoga otrov a kad volite i prihvaćate sebe, nema za nju mjesta, previše ste uposleni oko vlastitog napretka.
Kad zavidite, uopće ne volite sebe, svom umu i tijelu nanosite ozbiljnu štetu. Stoga se odlučite, hoćete li služiti ljubavi ili zavisti?
Jetra i žučni mjehur povezani su s ljutnjom, kažu stručnjaci, srce i tanko crijevo s radošću, stoga bi trebalo imati na umu kako “ronjenje” po dubinama crnih misli snažno troši energiju.
Zavist je tako ponajviše rad protiv sebe, daje se zaključiti, koji vodi ravno u propast i bolest. Zavist obezvređuje nečiji rad i trud kako se isti ne bi izdigao i potpuno istisnuo iz igre onoga koji zavidi drugome i potpuno bespotrebna navika i aktivnost koje se još danas možete odreći.
Kako ne biste zaboravili biti jači od zavisti, od pomoći će biti i ove misli:
“Nema razloga da budeš zavidan/na onome/onoj koji ti pomaže, kad god ga zatrebaš. Čak i da ti netko kome zavidiš i ne pomaže, njegovo iskustvo shvati kao dar i uči iz njega. Zapravo, nema razloga da budeš zavidan uopće.”
„Postoji jedan krasan lijek protiv zavisti – rad na sebi i vjera u dobar ishod.“
Foto: fineartamerica.com, noahpinionblog
