– Strašno, očito ti trebaš budalu koja će te svaki dan mlatiti!
– A tebi treba neka kao tvoja mama, koja će stalno skakati oko tebe, kao što ona skače oko tvog oca. Nije čudo kakav si ispao s obzirom na porijeklo. Primitivčino!
– Primitivko!
Dum! Tres vratima. Pa još jednom. Kraj jedne ljubavi koja je nekad cvjetala i oduševljavala sve oko sebe. Kraj mnogih ljubavi (možda i vaše), početak patnje, nakupljanja boli i frustracija, ljutnje i loše energije. Poznato?
Mučni prekidi su krasan izgovor da pođemo sami na ljetovanje, najbolje u neku egzotičnu zemlju.
Tko se još ne pali na egzotične face? Svi su nam primamljivi, mulati, mestici, latino tipovi, polu- azijati, azijati…čak i osobe koje u sebi nose tvrdoglavi gen davnih, predavnih predaka koji im daje egzotičniji izgled i narav.
Nakon žučne svađe, lupanja vratima i odlaska iz G. –ovog života, K. Je uplatila ljetovanje u Turskoj, dva tjedna i odlučila otpustiti ručnu. Robinson Club Camyuva u turskom Kemeru, zapadno od Antalye nudio je sve što je sada trebala: raskošne buffete, specijalitete, kasne doručke, pristupačna i često free pića (osim sekta) te slatke i sexy zabavljače – animatore, koji su nudili zabavu i kvalitetu.
N. joj je odmah privukao pažnju, bio je direktno njen tip a osim što se odlikovao odličnim vanjskim izgledom, bio je vrlo šarmantan i inteligentan. Studirao je strojarstvo a u hotelu zarađivao za život, animirajući goste. Isprva nije zatitralo i zabliskalo među njima no u opuštenijoj atmosferi noćnog kluba,N. se opustio uz ritmove dobre glazbe i nešto pića pa je napokon krenuo razgovor. Idućih nekoliko dana intenzivno su se družili na plaži ali i ponovno, navečer u klubu.
Nakon tjedan dana napokon su se potpuno zbližili, u prevečerje, na plaži. Čitavu noć odigravala se bitka za prevlast u strasti, ispod zvjezdanog neba. Da ne bi sve bilo tako romantično i senzualno, K. ju je uspjela začiniti ishitrenom rečenicom, zadnje večeri boravka. Sevinli, liebling, love i sl, uz uzdahe odjekivalo je u tišini a ona se osjećala maženo i tretirano poput kraljice. Isti ali i dublji vokabular nastavio se i iduće, zadnje večeri njenog boravka:
– Volim te. – napokon je prošaptao, potpuno zanesen, njenom ljepotom i osobom.
– Dođi k meni, u moju zemlju. Hoću te stalno uz sebe, svaki dan. – uzvratila je u naletu strasti.
Izblijedila je ljetna put a s njom i ljetna ljubavna avantura kao i sjećanja na N. -a. Svakodnevno se lovila u koštac sa nervoznim šefom na poslu i hrpom frustriranih prijatelja. Kolotečina se nastavila, s njom i noćni izlasci te erotični susreti s prijateljičinim bratom.
Sve do jedne jesenske večeri.
– K. jesi tu?
Pogledala je kroz špijunku na vratima i sledila se. Glavom i sad već povećom bradom N. je stajao ispred nje. Čudno odjeven, točnije, de mode za trendove u njenoj zemlji i s velikom putnom torbom.
Lice mu se ozarilo, osmijeh protegnuo od uha do uha.
– Jedva sam dočekao da te vidim. Rekla si da mogu doći k tebi, ne mogu prestati misliti na tebe.
Nije se ni snašla a već je sjedio u dnevnom boravku.
Iduća dva tjedna trudila se uklopiti ga u svoje društvo. Nije išlo, toliko je stršao, toliko je bio drugačiji, svi su se pitali što on radi tu, kakav je to zgodan ali čudan gost iz daleke Turske, gdje ga je upoznala, zašto ga je ugostila, zašto se čudno oblači, zašto ne prati trendove, zašto ima čudne komentare i toliko drugačije navike. Imao je čudan naglasak dok je govorio engleski, mučio se s njemačkim, iako je bio odličan student. Sramila se pred prijateljima, naviklima na njenog bivšeg partnera, činilo se da nemaju namjeru prihvatiti njenu novu ljubav i strast. Svakog jutra N. ju je ispraćao poljupcem, bio je divan prema njoj i pažljiv, priređivao je jela i specijalitete porijeklom iz svoje zemlje, za vrijeme njene odsutnosti na poslu, tražio posao i nadao se da će jedne večeri napokon popustiti i spavati s njim, ponovno, nakon toliko vremena.
– Koliko misliš ostati? – pitala ga je jedne večeri, vrlo hladno.
– Koliko god želiš ljubavi, ja bih volio zauvijek. Stalo mi je do tebe, puno.
Nije očekivala takav odgovor, nije priželjkivala takav odgovor.
– Sve sam ostavio radi tebe, odjavio sam stan a studij mogu dovršiti i ovdje.
„Reci mu istinu, reci mu istinu“, tutnjalo joj je u glavi. „Sada, odmah, jetzt, sofort, now!“
Otjerala ga je iz svog života, iz stana, uz dernjavu i plač da je bio samo ljetna avantura a on…pokupio se šutke, snužden, pokisao, jadan, izgubljen no dovoljno ponosan, da ju više ni ne pogleda.
Osjećala se kao da je kamen strovalila s vrata i ujedno, potpuno oronulo. To nije bila ona, tako gruba i hladna, tako prazna no pritisak je bio pregolem, promjena prenagla a olakšanje je bilo značajno. Bila je svjesna svoje greške, da se ponijela poput djeteta, još tamo, u dalekoj Antalyji i težine svojeg verbalnog udarca, no više nije bilo povratka. Imala je sreću da je N. bio pametan, dovoljno ponosan i razuman iako su ga emocije savladale u dolasku, da sebi ili njoj ne naškodi. Štoviše, ponio se kao pravi kulturni gospodin, bez jedne riječi uvrede. Shvatila je da vjerojatno gubi muškarca koji usprkos grubljem vanjskom izgledu, cijeni žene, iako je robovala predrasudama. Raščistiti energiju od bivše veze bilo je od značajne važnosti no jednako tako i preispitivanje odnosa prema drugim kulturama, njihovo prihvaćanje i podrška istima. Svakodnevno si je radi ove lekcije postavljala ista pitanja:
“Ljubav je (s)lijepa, dok smo zaljubljeni, zaneseni, ne vidimo ih no koliko nas u stvari udaljuju kulturološke razlike? One u načinu života, razmišljanju, naslijeđu, navikama, ophođenju pa čak i neverbalnoj komunikaciji? Sve isplivaju na površinu kad nam netko dosadi, kad se ljubav ohladi ili naš ego ispliva iznad našeg bića.”
Konačno, ma koliko nas bolili promašaji, iz susreta s osobama druge kulture i porijekla, puno novog možemo naučiti, krećući od sasvim jednostavnih gesti neverbalne komunikacije te si olakšati pri nekom novom susretu.
Znamo li npr da već značenje znaka „OK“ jednako u svim državama engleskog govornog područja, čija se upotreba masovno širi po svijetu zahvaljujući američkim filmovima, na nekim mjestima tumače na potpuno drugačiji način, npr, u Francuskoj i Belgiji ta gesta znači „nula“ ili „ništa“? Stoga ako dođemo u jednu od tih država i lokalno stanovništvo nas upita je li sve u redu a mi im pokažemo znak „OK“, oni bi to mogli protumačiti kao da nam se nešto ne sviđa, tj. da je bezvrijedno. Čak bi i nekog francuskog kuhara takva gesta mogla uvrijediti jer bi on to mogao protumačiti kao da mu jelo ne valja – jednako je nuli.”
Ako smo poslovno u Japanu te želimo partneru pokazati da je sve „u redu“, on bi mogao pomisliti da ga tražimo mito dok u nekim mediteranskim državama taj znak vjerojatno ukazuje na osobu homoseksualne orijentacije.
No, što možemo upiti i naučiti iz K. primjera? Da ne smijemo biti sebični jer sebičnost možemo nositi kao uteg, da se nije uputno igrati tuđim emocijama ni izjavljivati nešto što zaista ne mislimo (pa ni u naletu strasti) jer bi nam suprotna strana mogla povjerovati (ne radi naivnosti već radi potpuno drugog odgoja), da bismo si trebali dopustiti emotivno ( pa i fizičko) hlađenje od zaostalih energija iz prijašnje veze, prije nego li pokušamo neku novu te da moramo biti dovoljno tolerantni i druželjubivi, poštivati drugačije osobe od nas te im dozvoliti da svojim postojanjem oplemene naš život. Ako tako ne djelujemo, možda ćemo propustiti čak i vrlo lijepe prilike, krasne osobnosti a moglo bi nam se desiti da postanemo sami svoja žrtva.
Nives Stepinac Grgurić autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalima glam.hr i portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Foto: www.magazinespain.com
