Ja sam kućni tip, to znaju svi koji me jako dobro poznaju, a evo sad i vi, dragi čitatelji, koji inače ne pratite moj rad i tekstove.
Mene smjesti u kuću s lijepom okućnicom, na brijegu ili proplanku van grada, sa stotinjak biljaka i kućnim ljubimcima, daj mi lijepi auto i ja sam ti mirna i dobra ko poslušni pas.
Zato: „Dobar dan, javljam vam se iz predivnog Poreča, u kojem je fenomenalan sunčani dan, u kojemu uživam punim plućima i navečer idem van, u ludi noćni izlazak“ i zvuči jako neuvjerljivo, pogotovo ako znate da se u istom gradu kuham na plus četrdeset, jedva dišem od sparine, da nema daška vjetra i da sam jedva dočekala sjesti i odmoriti, od tegljenja preteških kofera i torbi.
Pogotovo ako znate, da na svojoj morskoj lokaciji, nisam u luksuznoj vili s bazenom, nego u bučnom centru, u primorskom stanu i da me trenutno nervira neki glasni susjed u dvorištu, koji uporno melje na talijanskom, bez prestanka.
Umorna i strgana, iz ležećeg položaja na krevetu, buljim u svu svoju tešku prtljagu i opet se, po tko zna koji put pitam, što je meni ovo trebalo? Al’ jbga, nama ženama, posebno ovakvima kao ja, na godišnjem odmoru, baš SVE treba.
U životu sam desetak puta selila, iz stana u stan, iz grada u grad, iz jedne u drugu državu. Svaka je selidba bila izuzetno stresna, a posebno ona najveća, kad sam pred četiri godine preselila u novi grad i na novu adresu.
Uzmemo li u obzir, da sam iz svakog odlaska na more napravila malu selidbu, onda znate da sam na more donijela dosta stresa.
Ali ko da je bitno, more ionako ispire sve moguće stresove, zar ne? E pa vidiš, u mom slučaju baš i ne.
Još mi u glavi odzvanja tekst: „Uzimaš samo jedan kofer, nemoj doć na ideju uzet previše stvari jer buš si ih sama teglila. Ja nisam tvoj nosač.“ Jedan? Yeah, right. Sama teglila, wtf?
Muškarci su tako jednostavni, njima za put treba nekoliko komada donjeg rublja i nekoliko pari čarapa, dvije, tri, majice, dobar par jeansa, japanke, kupaće, ručnik, jedne ljetne cipele, a umjesto njih može i sneakers. Tako barem kažu istraživanja.
Ali ne svi i ne svima. Ima i onih, koji na odmor ponesu pola ormara i još se uguraju u žensku torbu. Partnericu ukrote ko peseka i garderobu joj svedu na pola kofera, a sami mogu podići štand nasred rive i na njemu prodavati svoju robu, ko onomad Poljaci uz Dobru, po povratku s mora.
S njom i sav sadržaj kozmetičke torbice jer u njoj je nekad više sadržaja, nego u ženskom nessesseru i mirišljavija je od ženske. Metroseksualci, ali ne i pravi mužjaci. Kužiš. Jer njima, pravima, za putovanje treba malo. Tako barem kažu istraživanja.
A istraživanja kažu i da ženama na odmoru treba baš sve. Što znači da su žene komplicirane. (Su)putnice.
Jesu, da.
Nedavno sam bila u posjeti, a tamo mi frendica reče da malo pričekam, da završi s peglanjem jer su tek stigli s mora i nemaju što nositi. Nakon nekog vremena eto ti nje među goste, s hrpom veša i reče pred svima, upirući prstom u muža: „Can you believe, its all his!“
Muškarci su zbunjeni količinom ženske prtljage i vrlo zabrinuti radi troškova u avio prijevozu, radi iste. No činjenica je da su žene overpackingholičarke. Istraživanja su pokazala da prosječna žena, nosi i troši na odmoru samo trećinu svega što je ponijela sobom.
Za dvotjedni odmor, prosječna žena treba oko 57 predmeta, no neke ih pakiraju do 150. U koferu ima svega, od raznih modela donjeg rublja, lagane odjeće do masivnih pulovera i jakni, kupaćih kostima, cipela raznih potpetica i formi pa sve do spavaćica i piđama. Tu je i nezaobilazna kozmetika, kao posebno poglavlje.
Na upit, zašto to rade, one će ti reći, za svaki slučaj! Što one znaju, hoće li tamo kud idu kišiti, biti hladno, prevruće i koga će sve sresti te tko će u gradu predložiti njima i partneru da zajedno izađu na večeru.
Žene moraju imati sve potrebno za sve prilike, kako bi uvijek bile lijepe i dotjerane, ali i moderno odjevene. Ne pada im na pamet da se sramote, tako da ne prolazi ona fora tko će te tamo vidjeti jer netko sigurno hoće.
Uz odjeću za svaki mogući scenarij, žene u istraživanju, također su priznale da pakiraju razne kreme za sunčanje, make-up i preparate, razna pomagala za kosu i da svega toga nose triput više, nego što bi trebalo, na prosječnom dvotjednom odmoru.
Gotovo trećina anketiranih žena izjavila je kako su im zbog prevelikog paketa porasli troškovi prtljage, a pola njih je priznalo da lažu o težini prtljage prije odlaska na aerodrom jer se boje da će morati iskrcati neke stvari, koje im nisu potrebne.
Žene u svoje kofere trpaju svašta, od poklona za rodbinu, koje su kupile na ljetovanju do nove garderobe, kozmetike i obuće, a kad putuju za blagadne još su gore, odnosno, temeljitije u pretrpavanju prtljage.
Osim novih stvari koje tegle na ljetovanje, također se žele osigurati u slučaju nevolje pa su tu kupaći kostimi u kojima se osjećaju najbolje te oni za rezervu, cover upovi za plažu i hrpa accessoirea koji podižu modne kombinacije.
Iako sa sobom nose jako puno stvari, koje bi bez problema obukle još tri žene, one i dalje kupuju i to na godišnjem odmoru pa se vraćaju kući sa još više prtljage!
Mnogi muškarci se pitaju, zašto to, pobogu, sve rade!
Evo odgovora: žene žele biti sigurne da na odmoru imaju sve što im je potrebno, da bi uživale. Znajući da imaju neki kućni komfor, sigurnije su i osjećaju se ugodnije kad su jako daleko od svog doma. One na taj način imaju dio svog doma sa sobom. Nose sobom previše stvari jer žele što lakše proći kroz stres putovanja i reducirati nesigurnost.
To je potpuno točno, kad gledam iz svog ugla. Uvijek sobom vučem najomiljenije komade odjeće i obuće, kozmetike. Tu su i neke potrepštine za moj rad, čak i na odmoru. Bez nekih stvari ne mogu ni na odmoru: laptopa, konaca i igala za šivanje, kemijskih olovaka, flomastera, blokova i hrpe papira.
Što ja znam kad će me puknuti inspiracija i u kojoj mjeri! Moram dakle biti pripravna. Sve uobičajene navike ne prekidaju se odmorom, one imaju nastavak čak i petsto km od doma. No sve predviđene dnevne kombinacije sigurno neću iznositi, znam to već prilikom pakiranja, ali nek se nađu, za svaki slučaj.
Ja dakle potpuno svjesna, da postoji mogućnost, da ne odijenem ni pet posto sadržaja svog kofera, nosim sve to sobom na ljetovanje, iako znam da ću većinu vremena, posebno ako je jako, jako vruće i sparno, provoditi u bikiniju. Nije li to ludo?
Jest, ali takve su vam žene, posebno modne ovisnice i modne djelatnice. One sobom vuku šešire, pašmine, marame, cipele i nakit, sve po posljednjoj modi. Tu su i sunčane naočale i torbice, koje neće tokom ljetovanja sve biti iznošene jer naprosto za njih neće biti prilike.
„Ja bi rađe u Liku otišla, nego na plažu! Lipo mir, tišina, friški zrak, di ćeš lipše?“, pričala je nedavno moja susjeda Dalmatinka.
Da, ja isto, mislila sam, prisjećajući se njenih riječi, za previsokih temperatura. „Ove vrućine su nepodnošljive, iako jako volim ljeto“., pisala sam u svoj notes bilješke za kolumnu, „no ove godine se doslovno topim i mrzim kad se s mene slijeva.
Nema odjevnog predmeta koji mi odgovara, ni u mojoj ni u tuđoj kolekciji, da me dobro odijeva na ovim sparinama. Zato sam definitivno odlučila, na iduće ljetovanje, ako prognoza bude vruće i sparno, nosim samo nekoliko bikinija jer smetaju mi čak i hot pants.
Želim da budu što minijaturniji, a uz njih trebam svega par dobrih natikača jer i moja stopala reagiraju burno, na svaki veći pritisak.
Frizura? Koja frizura? Nema frizure već mjesec dana, ne sjećam se kad sam zadnji put, na ovim vrućinama, nosila raspuštenu kosu. Ili je u ležernom repiću ili u punđi.
Iako sam na more ponijela hrpu make upa, znajući da ću se dosađivati i trackati iz dosade, jedva sam neki dan našla snage i volje taknuti se kistovima. Tko će uopće trpiti, na ovim ludim vrućinama, neki namaz na licu? Ne ja! Pa topi se svaka, čak i BB, CC krema.
Divljala sam tako danima, zagorčavajući život i sebi i svojim sustanarima, čas imajući volju za van, čas se skidajući za krevet. Više nisam znala ni želim li šetati kroz grad, vrućina me svu poremetila. Tek peti dan mog boravka na moru, pala je napokon kiša i isprala moje prebučne, vrele misli.
Po povratku s ljetovanja, pisala sam status o overpackingu, a slična iskustva, potvrdila je hrpa mojih frendica.
Možemo se mi međusobno šaliti koliko hoćemo, ali muškarci su u jednom u pravu, iza svakog pakiranja kofera zaista je neka pozadina. Postoje razlozi, zašto žene pretrpavaju svoje ormare i prtljagu.
Evo što kažu iskusni travelleri i psiholozi
Život je putovanje, kaže autorica istoimene knjige, Judith Fein, a svaki je kofer iskaznica nečije osobnosti. Jeste li ikad pomislili kako je način na koji se pakirate za put, prozor u vašu dušu?
Travellere tako dijeli u skupine, ovisno o njihovom stilu pakiranja, koji oslikava njihovu osobnost. Minimalisti nose jedan kofer za dvotjedno putovanje i još je u njemu mjesta za darove koje kupe po povratku. Uspijevaju izgledati odlično svaki dan i promijeniti svoj outfit, svaki dan.
Oni se i privatno uopće ne opterećuju drugima, jako su organizirani i žele imati potpunu kontrolu nad svojim životom. Slabo vjeruju drugima, promišljeni su i ne daju se uloviti u klopku. Svi osjećaji su im organizirani kao i kofer, a ponekad ih je teško nagovoriti na put.
Brižni, zabrinuti putnik, spakiran je već tjedan dana prije polaska i pred sam polazak još dotjeruje detalje i ubacuje neke potrepštine. Nije povodljiv, ali je čvrsto zagrizao za put. Osjetljiva je osoba, s nekim emotivnim povredama. Vrlo je oprezan oko izražavanja osjećaja, htio bi da ga se voli, ali gura ljude u stranu jer se plaši da ga ne povrijede. Ima dobro srce.
Last minute putnik, ali organizirani je osoba koja odlučuje, planira, djeluje. Ima iluziju kontrole i uzrujava se kad stvari ne teku kako želi. Ima nekad problema u vezi jer više misli glavom, nego srcem. Duboko u sebi, djetinjast je i inatljiv, ali to lice ne pokazuje svijetu i ima strah od odbijanja.
Njegova suprotnost je kaotični last minute type, koji pati od anksioznosti i odgađa pakiranje do samog polaska. Pakiranje ga nervira, čini anksioznim, a samo planiranje pakiranja još i više. Njemu nisu bitne stvari, nego osobe.
Lako privlači ljude, voli biti u centru pažnje, a na putu shvaća da je ponio krive stvari i na kraju nosi samo pola korisne prtljage. Simpatičan i sladak je ovaj tip putnika, iako ga vodi napetost.
Putnik savjetnik je naporan, nikad siguran što da ponese na put. Stalno zapitkuje što mu pristaje i što treba ponijeti pa svoje putovanje pretvara u grupni teret. Treba mu u stvari pažnja i briga drugih jer nije siguran u sebe. Dobar je prijatelj, ali mu treba puno uvjeravanja i potvrde.
Putnik „ne zanima me“ stila, tvrdi da mu nije stalo do odjeće i dotjerivanja. Vanjske stvari mu nisu bitne. Istina je u stvari da ga je itekako briga što drugi misle o njemu, a želi ostaviti dojam da je pametan i vrijedan. Progresivan je i netolerantan, ima visoko samopouzdanje i nisko samopoštovanje.
Tip „ma kupit ću sve na putu“, vrlo slobodno raspolaže novcem, nije opterećen troškovima i ima stav da novcem može nabaviti sve što mu treba. Pametan je i kreativan, malo konzervativniji i ne voli pričati o dubokim osjećajima.
Tip putnika koji u svoj kofer trpa funkcionalne komade neutralnih tonova, vjerojatno je nekad davno bio ugroženo dijete i oprezno otkriva sebe. Inteligentan je i oprezan, vjeruje autoritetima i voli biti što manje upadljiv. Odlučan je i teško se može predomisliti kad jednom zauzme čvrsti stav.
Putnik koji bi da može, utrpao pola stana u kofer, kreativna je osoba i ne voli da mu se govori što da misli i čime da se bavi u životu. Slobodna je duša, koja djeluje bezbrižno, ali ipak promišljena i lako je se može povrijediti. Ne vjeruje autoritetima.
Tip putnika „za slučaj da…“ želi biti spreman za sve. Ide potpuno opremljen, za svaki mogući scenarij. Neki takvi putnici su razumni pri pakiranju, ali drugi potpuno pretjeruju u svemu. Taj tip osobe brižan je i jako vodi računa o drugima, previše se daje. Ima veliko srce, brižan je i zapravo velikom brižnošću pokušava udovoljiti svima, samo da izbjegne povrede.
Putnik koji je u centru zbivanja, ne pakira se sam. Ostali to rade za njega. Nakon što isplanira put, ne troši ni minutu na pakiranje. Sve su popularniji ovakvi, uglavnom vrlo bogati putnici, koji svo pakiranje prepuštaju stručnjacima. Neki su ljudi napravili vrlo unosan posao od pakiranja tuđe prtljage i uspijevaju složiti kofere točno prema namjeni, potrebama i trajanju odmora.
Ovaj putnik ne nosi previše jer ionako već na odredištu ima sve što mu treba, svoje stanove i kuće i u njima hrpu sadržaja. Teži najboljem i ne podnosi riječ ne. Vrlo je odvažan i često manipulator, koji želi impresionirati druge.
I na kraju, tip putnika, koji se pakira i raspakirava, ubacuje i izbacuje predmete iz torbe ili kofera, zapravo je i privatno vrlo neodlučna osoba, ima problema s vizualizacijom i nema jasnu ideju što sve treba i što ne treba.
Moguće da je zavidan drugima i nema samopouzdanje. Otprilike zna što bi trebao, ali je pomalo izgubljen u svojim planovima.
Što kažete na ovaj osvrt? Ja sam se pronašla u jednoj putnoj iskaznici, a vi?
Foto: pixabay/pexels, portaloko.hr
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
