Majka je okosnica na kojoj gradimo životnu viziju

Ima jedna sjajna žena, od koje sam naučila puno o životu. Još u djetinjstvu, slušajući je, gledajući njen primjer. Kako treba s ljudima, kako s partnerom, kako s djecom. Gdje odrediti granice i na koji način.

Nekad sam učila od nje kroz suze, nekad u tišini, nekad kroz veselje. Nekad na lijepim, nekad na manje lijepim i bolnim primjerima. Nekad ju jesam, a nekad uopće nisam razumjela i smatrala sam je strogom, ali i preemotivnom i tek kasnije, shvatila sam razloge njenih reakcija.

Rekla mi je „najbitnije ti je u životu biti svoja, nedaj se od nikoga nikad manipulirati, za ništa i budi ekonomski neovisna. Ako to nisi, ti si rob svom partneru i potpuno neostvarena žena. Zato marljivo uči, radi, bori se kroz život, da budeš što kvalitetnija.

“ Također je rekla, kad sam kroz dvadesete odgađala majčinstvo: „Vidjet ćeš, kad budeš imala svoje dijete, koliko je jaka majčinska ljubav. Dijete će te oplemeniti, djeca životu daju smisao i onda kad ništa oko tebe ne štima.“

Nedavno je slavila šezdesetipeti rođendan i tom prilikom si je ispekla tortu. Kupila je i svjećice, fore radi, ali one s brojevima. Reče kako je ove druge teško ispuhati, previše ih ima.

Da, sebi, prvenstveno sebi je izradila tortu, a onda drugima. Jer kroz život je naučila da su ljudi većinom govna. Dok te trebaju, tu su i malo je pravih prijatelja. Premalo je ljudi raspoloženo za ljubav. Mnogima pomogneš i kad te to zamole i kad sama osjetiš potrebu da to učiniš, a onda ti onako pokvareno okrenu leđa.

U svemu je bila u pravu, još uvijek je u pravu. I oko ljudi i oko partnera i oko prijatelja i oko djece. Ne znam je li svu svoju mudrost upila iz knjiga, s obzirom da je ugledna profesorica ili je naprosto njena i je li ta mudrost, plod dubokih promišljanja.

Da, takva ti je moja mama, baš je cool žena. Malo mi je jedino krivo što to nisam uvijek vidjela i kužila, al’ dobro, sada znam. Zvala me neki dan, taman sam vozila pa se nisam javila. Pa je opet zvala i reče, kako moje cure iz srednje, kolegice, spremaju večeru povodom godišnjice mature, da nemaju moj broj pa nju žicaju, kad ju sretnu u dućanima.

A ona tako pristojna, reče kako će me obavijestiti i brže bolje me nazvala. Reče da ne daje moj broj nikome, bez mog dopuštenja. Uvijek je bila takva, diskretna. Nakon par dana poslala mi je sms u kojemu me podsjeća da ne zaboravim sestri čestitati rođendan.

Kao da bih ja zaboravila! Ali takva je moja mama, misli unaprijed, na sve i svašta, na svakoga, tko joj je bitan i ne želi da netko njoj drag, bude povrijeđen. Jer ona je horoskopska riba, znamo da su one pažljive i osjećajne.

Nakon nekoliko dana zvala me opet. Ovaj put zbog mog rođendana. Visila sam na handyju s tatom, vodeći s njim dubokoumne razgovore i nisam se javila pa je poslala sms i nakitila ga sa nekoliko cvjetića, smajlića, pusa. Jer takva je moja mama. Ne dobije me, ne nađe me, ide potraga.

Zove dok se ne javim pa je tako bilo i ovaj put. Napokon me dobila, čestitala mi rođendan i sva se rastopila. I ja skupa s njom jer baš je bila slatka. Nakon tog tepanja, dotakle smo se i ozbiljnijih tema. Uvijek mi tako, još od djetinjstva. O životu, ljudima, izjadamo se jedni drugima, unutar obitelji i probamo naći neko povoljno rješenje, za problematične situacije.

I zaključile smo, tokom razgovora, kako se sve urušava, po pitanju međuljudskih odnosa i moralnih vrijednosti, tako da moraš biti sretan i zahvalan, kad imaš barem nekoliko iskrenih i dobrih prijatelja. I kad imaš zdravog i dobrog roditelja.

„Djeca prosvjetara su najgora djeca! Umjesto da budu uzor drugoj djeci, samo cirkus rade.“, znala je u ljutnji govoriti moja mama, kad sam bila izuzetno neposlušna, svojeglava i inatljiva. Još dan danas mi zna reći da sam nekad nemoguća, ali više iz milja, ne želi mi se zamjeriti.

Ipak nisam pod njenim krovom već dvadeset godina, pa me se zaželi i jedva dočeka da dođem i zna, kao i otac, da sam izuzetno svoja i kad nešto zacrtam, ne popuštam. Uvijek me čupala iz problema, napatila sam ju još u trbuhu, kad sam se krivo okrenula i zakomplicirala porod.

Oko mene se ustrčalo bolničko osoblje jer nisam htjela van. Bilo mi je tako cool u toj majčinoj kućici. Puno sam glavobolje zadala mojoj mami, od djetinjstva nadalje i stalno me čupala iz nekih problema. Bila sam vrlo živahno dijete, koje si stalno trebao imati na radaru, da ne napravi neku glupost.

Jako, jako znatiželjna i tvrdoglava. Zadnji put me čupala iz problema pred par godina, taman kad je pomislila da sam odrasla i da je kraj mojim nestašlucima. „Moja majka je imala puno nevolja sa mnom, ali vjerujem da je u tome uživala.“, zapisao je davno Mark Twain.

Uvijek se sjetim njegovih misli kad mami zadam glavobolju i kad s ljubavlju trpi moju narav. I izvrsno je razumijem, otkad sam i sama majka. I ne samo nju, sve majke na planeti. Sve i svašta one prođu, sa svojim potomcima!

Iako su majke vrlo važne za odgoj oba spola djeteta, čini se da su ipak malo važnije za odgoj muškog djeteta. U to sam se i sama uvjerila, prilikom posjete školskoj liječnici, kad je moj sin radio sistematski. Liječnica je tada napomenula, kako upravo u pubertetskom razdoblju, majka igra najveću ulogu u odgoju dječaka, iako se on češće druži s ocem.

Ako je ona dobra osoba, uzorna mama i ima korektan odnos s partnerom, ona mu gradi viziju iste takve buduće supruge. Ona je ta koja ga oblikuje, kao emotivno biće i uči o životu i ljudima, uči ga prihvatiti onu emotivniju stranu, uključiti osjećaje i empatiju u svakodnevicu.

Ona je ta, koja ga uči kulturi ponašanja, lijepom vladanju, manirima, međuljudskim odnosima i kad mu treba podrška, tješi ga. Sluša ga i briše suze ako ga podcjenjuju, ponizuju, podsjeća ga na njegove ljudske vrijednosti. Sve će to jednog dana dječak ponijeti u odnos s partnericom i očekivati u liku supruge.

Zbog dobre mame, on će naučiti cijeniti žene, poštivati ih i pomagati im, u svim područjima. Svaki mamin stres dječak upija i on ga zbunjuje, a tako i njeno nelijepo ponašanje. Od oca će dobiti čvrstinu, hrabrost, naučiti razne vještine i poduzetnost, od majke će naučiti o osjećajnoj strani svog bića, ona će mu pomoći razumjeti odnose s drugim ljudima.

Majka nas je donijela na svijet, a prije je birala, hoće li nas zadržati. Birala je i svog partnera, koji će nas zajedno s njom podizati. Ona je naša prva prijateljica i zaštitnica. Osoba od povjerenja, s kojom se identificiramo i na čiju ljubav računamo. Odnos s njom, odražava najdublju povezanost između dva živa bića, a njena ljubav slovi za najsnažniju u čitavom biljnom i životinjskom svijetu.

Ljubav koju nam daje, temelj je svih kasnijih međuljudskih odnosa i povezanosti. Svim je majkama na planeti, priroda dala najveću, najkompleksniju zadaću, održati vrstu, čuvati život i pomoći u preživljavanju.

Složeni i zamršeni procesi povezanosti s majkom, počinju još u majčinoj utobi. Interakcija s mamom nastavlja se odmah nakon poroda, što se omogućuje stavljanjem djeteta mami u zagrljaj i u blizinu majčine postelje, kako bi nastavilo pratiti njen glas, disanje, osjećaje i miris.

Prema nerođenom djetetu, kanaliziraju se majčini osjećaji, uz hranu, tokom rasta fetusa. Dijete osjeća majčinu radost, opuštanje, stres, strahove i zato je važno uspostaviti ravnotežu, unutar misli i tijela, još za vrijeme trudnoće. Svaki stres, tokom trudnoće i napor organizma, odražava se na zdravlju djeteta. Rođenjem djeteta nastaje nova povezanost, koja iz tjelesne prerasta u emocionalnu.

Upravo prvih par mjeseci nakon poroda, odlučujuće je za odnos mame i djeteta, a prvih nekoliko godina, temelj su intenzivne i čvrste povezanosti. U medijima često nailazimo na priče odraslih, čije vladanje ima korijene u prošlosti, najranijem djetinjstvu.

U psihologiji se brojne teorije zasnivaju na odnosu majke i djeteta. Ako je odnos bio reduciran ili ga nije bilo, posljedice mogu biti dalekosežne i opasne. U slučaju fizičke odvojenosti, neke majke razviju odbojnost prema djetetu jer s njim nemaju kontakt no vremenom se to stabilizira.

U slučaju prijevremenog poroda i kompliciranih trudnoća, majka nekad nema nikakav kontakt s djetetom, odmah po porodu, ponekad i danima pa se može dogoditi, da uslijed tog stresa, ne razvije majčinske osjećaje. Takve situacije oblikuju dijete, a svako dijete koje odrasta bez skrbi i ljubavi može imati velikih posljedica i poteškoća s učenjem, teže psihičke posljedice i kasnije, strahove od vezivanja i odvajanja.

Sve posljedice nedostatka ljubavi, mogu se osjetiti i na novim generacijama djece jer osobe koje su rasle bez ljubavi, mogu imati poteškoća u međuljudskim odnosima i komunikaciji. Također mogu imati teškoće u razvijanju zdravih odnosa prema vlastitoj djeci. No ipak, sve se te traume, s jedne i druge strane, mogu se umanjiti i otkloniti, dugotrajnim radom na sebi stoga se ne može uvijek tražiti razloge za vlastito ponašanje i izgovarati na probleme u djetinjstvu.

Mnoge su osobe imale velikih trauma u djetinjstvu pa su ipak izrasle u stabilne i dobre ljude, koji vole svijet i puno mu doprinose. Zahvaljujuć hormonu oksitocinu, koji se luči još tokom poroda, zajedno s drugim hormonima, a tijelo ga nastavlja proizvoditi prilikom dojenja, možemo shvatiti emocionalnu povezanost majke i djeteta.

Taj hormon luči se i kod žena koje nisu rodile i razvija majčinske osjećaje gotovo iz ničega pa su i druge žene sposobne preuzeti majčinsku ulogu, iako nisu biološka majka. Čak i životinje u nama mogu pobuditi majčinske osjećaje i neke druge osobe mogu preuzeti ulogu majke.

Dijete ipak, bez obzira na svu brigu drugih ljudi, najradije bira biološku majku i ako se rano odvoji od roditelja, može razviti poremećaje u uspostavi povezivanja s drugim ljudima, kao i strah od gubitka, koji razvija nepovjerljivost prema ljudima. Ako djetetu omogućimo povjerenje prema jednoj osobi, odnosno ponašamo se prema njemu na odgovarajući način, ono se osjeća sigurno i razvija snažnu i duboku povezanost, koja vodi do povjerenja u sebe i svijet.

Mame dakle obilježavaju djecu i utječu na njihovu budućnost. Na njima je velika odgovornost i opterećenje pa im trebamo zahvaliti za svu ljubav i žrtvu, barem na njihov, Majčin dan.