Vidi ti vraga!
Još ima mnogo toga što se može naučiti. Ako ne svakodnevno što šrvljajući po internetu, a onda besciljnim lutanjem po Zagrebu.
Zagreb je moj grad, ako do sada nisam napomenula.
Naravno, nije moj, ne svojatam ga, ali njemu pripadam već dugi niz godina. To je kao održavanje jedne stabilnije bračne veze, koja ne puca tako često kao što je to slučaj kod ljudi.
Dva- tri puta na tjedan me on viđa po ulicama, često bez nekog određenog smjera putovanja, ali ponekad me zaista može iznenaditi.
Točnije, pokoji izlog trgovine. Dok se nevoljko pridržavam imaginarne rute, gdjegdje skrenem pogled na izloge s lijeve i desne strane.
Vrlo često me ne uspijevaju zadržati svojom ponudom, često me odbijaju nehotičnim neukusom načina na koji se diče svojim inventarom, a budući da većina njih ne mijenja izlog više od dva – tri puta u mjesec dana, već instinktivno znam gdje treba zastati i gdje trebam naprosto produžiti bez grižnje savjesti da sam možda nešto propustila.
Nova je Godina već ušla kroz vrata i sve dublje ulazimo u njenu nutrinu.
Još neko vrijeme traju sniženja, a kupci mahnito troše što su uspjeli uštediti nakon Božića.
Svi znaju da je ovo vrijeme kada mogu otpustiti potrošačke kočnice i prepustiti se groznici impulzivnog kupovanja, a istodobno, to otpuštanje nije stopostotno jer moraju nasilno skidati nakupljenu masnoću od slasnih delicija serviranih za vrijeme blagdana.
E baš zato se treba više kretati. Najbolje, ne koristiti automobil, nego se poput običnih građana prepustiti čarima tramvaja. Ali nemojte sjesti ni u tramvaju! Pokažite dobro srce i dajte drugima da sjede, u sebi likujući kako ćete nakon povratka kući sigurno otopiti kojji kilogram viška, a uz to, ako se malo bolje naoružate novcem, i moći uživati u kupovini stvari na sniženjima.
Ali, tu vas moram upozoriti! Sva ta sniženja lijepo zvuče.
Etikete sa cijenama, a poglavito onaj slatki dodatak na njima- 20,30, 40, 50, a možemo i do 70% ( 80% je za mene još neviđen doživljaj ) mogu proizvesti poriv za koji ćete morati itekako ozbiljno odgovarati ako će vas vaš partner ili ukućanin „nagraditi” oštrom kritikom.
Onda se spremiti na unakrsnu paljbu.
Ja sa sigurnošću mogu tvrditi da se uspješno mogu othrvati raznolikim bajnim ponudama.
Zasad.
To mogu zahvaliti već ionako punom ormaru. Naravno, nije nikad naodmet opskrbiti se još nečim novca vrijednim stvarima za famozne crne dane. Hvala nebesima, odjeća ili obuća trenutno ne spada u prioritete kod mene.
Ali kao što znate, nikad ne reci nikad.
Prolazeći Preradovićevom, na uglu Svačićevog trga spazim ja izlog trgovine kraj koje nikad nisam zastala.
To odmah daje određenu nevjerodostojnost tvrdnji od ranije- ako prije nije bilo ništa zanimljivoga tamo, ne znači da neki drugi dan neće biti upravo suprotno.
U izlogu dotične trgovine, a govorimo o trgovini kožne konfekcije ( druga česta riječ upotrebljavana za taj pojam je i „galanterija” ), vidim jednu torbu sličnu aktovci…
Oprostite mi ako ne mogu definirati izgled nekih modnih dodataka. Molim vas, da to od mene ne očekujete. Bolje ću vas opskrbiti slikom. Ona će moći predočiti objekt još uvijek aktualne želje da isti nabavim.
Jedina prepreka- cijena! I to masnih 1900 kuna! A kao što je to slučaj sa skupim i finim stvarima, ni na ovu torbu nema popusta! A vrijeme je sniženja.
Prodavačica mi šarmatno kaže da će pod uvjetom kupnje ući i u kompromis te mi eventualno dati neki popust, onako, ispod pulta.
Ova torba je sa srpske stranice poput Njuskala.hr
Novost koja me obradovala je informacija da je torba marke Manual iz Novog Sada.
U Hrvatskoj se te torbe mogu nabaviti jedino u trgovini u blizini Glavnog Kolodvora.
Text by Mariann
