Predložila mu je da unutar kolumne ubaci mali intervju s njim, no odbio je, rekavši kako mu je teško pisati i da bi bilo najbolje da se čuju telefonom. Slutila je da bi taj vid komunikacije mogao brzo odvući u krivom smjeru, u njegovu korist, ako dođe u posjed njenog broja. Poziv putem društvene mreže također nije dolazio u obzir, nikako nije htjela niti jedan zvučni zapis, niti mogućnost da ju ometa nakon odrađenog zadatka. U tom komešanju, nespretno je predložila susret uživo, u nekom lokalu, ali po danu. On se bolje snašao te instantno postavio par pitanja:
– A što ako mi se uživo sve previše svidi na tebi? Prati li te muž? Imaš li kakvu aplikaciju putem koje te prati?
– Imam aplikaciju, pratimo se, ali razgovarat ćemo strogo poslovno.
– Nemam ti ja frendice – ponovio je već jednom rečeno – neću riskirati lošu karmu ako to nije ono što želim.
Tada joj je direktno postavio svoj uvjet:
– Pošalji mi slike guze, ako želiš da nastavimo komunikaciju.
Stop. Red alert. Katja se odmaknula od računala kao ofurena, odložila smartphone i duboko uzdahnula. Ne, ne ide dalje, svoje granice neće prijeći. Ovaj je izgubljen, neće biti podređena. Neće riskirati brak. Morat će izmisliti radnju i sama dovršiti zadatak. Bilo je tako vruće u sobi, a vrijeme za predaju kolumne je curilo. Kakvu on to lošu karmu spominje? Nema razloga za paniku ako su razgovor i susret isključivo poslovne prirode. Htjela ga je pitati: “Što ti to dečko, tako jako želiš, da te lovi panika od susreta sa mnom usred dana, na javnom mjestu? Ako je riječ tek o razgovoru i pomoći koju si mi rekao dati, onda nema razloga za brigu o lošoj karmi. Ako je pak riječ o nečemu drugom, npr. o požudi, tada još i mogu razumjeti zašto se povlačiš.” No, nije ga to pitala jer nije imalo smisla. Ovaj je bio nepopravljiv, tvrdoglav, sebičan, suviše samodopadan i inzistirao je na svojoj dominaciji. Ponovivši par puta da nema frendice, već samo seksualne avanture sa ženama, strogo je odredio svoj životni pravac i otkrio emotivnu prazninu. Bio je jedan od onih koji lako upadnu u privatni prostor, ali brzo izlete iz njega, kod žena koje ne trpe ultimatume.
Nakon dvije velike šalice kave, osjećala se potpuno razbuđeno i nervozno, još uvijek bez ideje kako će dovršiti zadatak. Svjetlo je titralo u sobi, Toni se protezao na kauču, serija mu je bila dosadna i bio je spreman za krevet.
U dva ujutro sinula joj je ideja kako će dovršiti kolumnu. Iskrala se iz kreveta i sjela za računalo u radnoj sobi te zapisala:
Postoje susreti koji nisu česti, ali se pamte dugo nakon što završe. Ne zbog dramatičnosti, nego su otkrili nešto neugodno jednostavno – da u stvari slabo kontroliramo naše impulse. Stigla sam prva, ne iz navike, nego da postavim okvir, prije nego ga on pokuša definirati. Naručila sam piće koje mi se nije pilo i sjela da vidim ulaz, ali ne da budem viđena, nego da ne budem iznenađena. Stalno me proganjala pomisao da bi moj muž mogao naići i sve pokvariti. Bar je bio poluprazan, a svjetla prigušena te je sve djelovalo kao scena koja više krije, nego prikazuje. Bio je to prvi susret, a već se činilo da previše znamo jedno o drugome. Sjeo je bez pitanja preko puta mene, bez predstavljanja i rukovanja te odmah progovorio:
– Na slikama si mi djelovala manje opasno.
Znala sam da će bez treptanja gledati ravno u moje oči s ciljem da me zbuni. Kratko mu pružih ruku i predstavih se, na što mi je uzvratio stiskom ruke i kratkim osmijehom.
– Došao sam jer volim rizik.
– Ili zato što misliš da kontroliraš ishod razgovora?
– A ne kontroliram ga? – nasmiješio se i otkrio lijepe zube.
– Ne, ni blizu.
Promatrali smo se kao da čitamo skrivene slojeve. Pogled mu je bio smiren, a dubok, možda zbog tamnih očiju, a možda zbog moje treme.
– Dani pisanja, a ni jedna slučajna rečenica i niti jedan emoji bez razloga – rekao je i nagnuo glavu u stranu, kao da me čita – ti ne pričaš, Katja, nego testiraš. Kao da je govorio o sebi, isto sam mogla reći njemu, za njega.
– A ti meni odgovaraš kao da si na ispitu, samo ne znam poznaš li pravila ove igre.
Nagnuo se bliže i tiho rekao:
– Pa promijeni ih.
– Već jesam.
– Zašto si došla prije mene, odabrala stol uz zid s pogledom na ulaz? To nije stil žene koja želi biti viđena.
– Ali je stil žene koja ne želi biti iznenađena.
Ne, ne, ne valja! Ne bi to rekao! Ispočetka. DELETE.
“Mora biti intenzivnije, s više energije i dinamike, pitkije, ovo je premlako, ne bih to čitala”, korila je samu sebe. “Play, let’s go!”
U pozadini se vrtio Home od Guette, Kika & Oliviera Giacamota, a ideje su samo navirale, jedva ih je lovila i bilježila.
Noć ima svoju moć. Noću je sve glasnije pa i moje misli i moj strah, koji budi svaki živac mog tijela.
A znatiželja… ona je najglasnija. Svejedno, tog kasnog popodneva uputila sam se u lounge, pod izgovorom da idem Klari. Morala sam ga pridobiti, ali i držati na distanci, kako bi kolumna pokrila temu na posve nov, svjež način, kroz mentalnu igru. Zagrizao je na prijedlog susreta i ušao bez žurbe, kao da mu je svejedno. Iz njega je zračila navika druženja s više žena istovremeno, ali u isti mah djelovao je i nekako pitomo. Možda je samo bila varka jer odmah me uočio i krenuo prema stolu.
– Udana žena pa bira ovakvo mjesto i to pred večer – okrenuo je na šalu – ti si ili hrabra ili opasna.
– Možda samo dobro pripremljena i profesionalna- rekoh. Sjeo je nasuprot meni i odmah započeo intrigantni razgovor:
– Znači istina je da planiraš svaki detalj.
– A ti improviziraš i misliš da mi je šarmantno.
U polumraku su bljeskali pogledi, ispijali smo piće i nadmudrivali se. Kontrola je mijenjala vlasnika. Trudila sam se saznati razloge njegovog ženskarenja, kroz igru. Zanimalo me, može li womanizer postati ovisnik o ženi, onako kako one postaju o njemu. Može li womanizer zavoljeti? Može li womanizer izgubiti kontrolu prije mene? Mogu li ja ostati u svojim granicama, bez obzira što je primamljiv i na dohvat ruke? Nadala sam se da će mi ispričati jednu od svojih pikantnih pustolovina, kako je obećao, no stalno je okretao razgovor u svoju korist, s ciljem da me zbuni, zabilježi još jednu recku i nahrani si ego.
– Ovo nije slučajan susret – rekao je.
– Kod mene ništa nije slučajno. – pokušala sam biti zagonetna.
– Čak ni muž.
– Nisi tu da bi sudio.
– Nisam, pokušavam razumjeti zašto sve riskiraš zbog poruka.
“Ne valja! Ne, ne, ne. Preriskantno! Toni će poludjeti, ovo je preotvoreno. DELETE.”
Bijesna i umorna, sve je opet izbrisala i otvorila je novi, treći dokument.
Text by Nives Stern
