Da, to je to. Ovaj tekst može poslati Silviji i objaviti. Napokon je bila zadovoljna. No, jedna misao nikako ju nije napuštala: Zna li Toni da je sretnik?
Diablo joj je ubacio bubu sumnje u uho i potaknuo niz prisilnih misli, baš kao što se od njega i očekivalo, a da nije učinio ništa specijalno. Imao je tu neku moć da ju odvrati od ustaljenog života na koji je navikla, od poslovne i privatne rutine. Kao da joj se, tokom prepiski, nečujno uvukao u um. Njegovo je prisustvo u online prostoru u njoj stvaralo nemir, toliko glasan da se nije mogla savladati kad je objavio novi story. Inače je malo objavljivao, imao je svega dva posta pa ju je sadržaj na storyju privukao poput magneta. Bio je to jedan naizgled dosadan selfie iz teretane, ali je podsjetio na njegov stav i otkrio dovoljno gole kože da joj zadrži pozornost.
Osjećala je da sve manje prepoznaje sebe i da pomalo žali što nije bilo susreta uživo.
Zašto joj je misao “Tvoj muž je sretnik”, toliko odzvanjala u glavi? Što joj je željela poručiti ili otkriti o njoj?
Tiskao ju je grudnjak pod košuljom, imala je osjećaj da ju sapinju vlastite misli te se u trenu izvukla iz njega i bacila ga preko ramena. Nije pogodila kauč, skliznuo je na pod. Promatrala ga je nekoliko trenutaka, potpuno lijena pomaknuti se sa stolice.
A što ako joj je u životu bio potreban jedan Diablo? Ta pomisao ju je i plašila i oduševljavala u isto vrijeme.
Ponovno je promotrila svoj tekst:
Nema tu sreće za niti jednu ženu koja želi više od fizičkog kontakta. Nema čak ni pretjerane mašte koja bi zadržala stabilnu, jaku ženu koja se nikad ne zadovoljava površnošću.
“Katja, ne laži sebe”.
Toni ne može znati je li sretnik, ako ju nikad ne provjeri, ali on nije tip koji bi ju provjeravao, čak ni na društvenoj mreži. Dok ju ne provjeri, može raditi što želi. Ili ne može jer ne želi jer…
Popustila je samoj sebi i otipkala D.-u kratku poruku:
– Tekst je gotov, tebi šaljem prvom da vidiš, da može i bez tebe.
Bio je online i nakon par trenutaka stigao je reply:
– OK, Katja, super je. Možeš objaviti.
“Možeš??? Ko da bi te ikad pitala smijem li objaviti kolumnu!”, prošlo joj je kroz glavu.
Kao da je ikad trebala njegovo odobrenje! Ali sad se osjećala upecanom i osjećaj je bio neudoban.
Par minuta nakon što je poslala poruku i primila reply, Toni se pojavio na vratima, snen.
-Što radiš, Katja? Tri su sata…ne dolaziš u krevet?
– Završavam tekst. Sad ću doći. – bila je smušena.
– Ko da pišeš za Esquire, a ne taj tračerski portal. Samo gubiš vrijeme na tom poslu.
Njegove riječi su odzvonile i zabolile ju. U njima je bilo osude, pasivne agresije. U njima je bilo još nešto. Poticaj da ostane u kontaktu s D.-om.
Tko kaže da ne pišem za Esquire…Sutra, prekosutra, za mjesec dana. U njoj je gorila ambicija, strast, a gasila se privrženost Toniju.
Kad je izašao iz radne sobe, na tren je pomislila da D. nije stvaran, da je riječ o lažnom profilu s kojega muž provjerava njenu odanost. Nije čula D.-ov glas, nije ga vidjela na video pozivu, ni offline i taj scenarij je bio moguć. Tim više jer je Toni sve češće otkrivao da je profil manipulatora.
“Moraju li svi muškarci biti seronje?”
U pozadini je svirao radio Enter, vrtila se stvar In the silence, Giuseppe Ottaviani feat Lea Key, a njene su misli, usprkos tišini, postajale sve glasnije.
Ubrzo je stigla nova D.-ova poruka:
– Bit ću u Yeziju, ovaj petak, u 17 h. Svrati.
Nije se dugo dvoumila. Znala je da će ju neodlazak proganjati. Znatiželja je bila jača od neću. Htjela je vidjeti što propušta ili dobiva.
Atmosfera restorana bila je kao u njenoj kolumni, svirala je tiha glazba, a prostor odisao tajanstvenim luksuzom. Uho joj je ipak golicala druga melodija, They don’t know, koju je samo ona čula.
Dok je pogledom pretraživala prostor restorana, osjetila je meki dodir ruke na ramenu. Nije bio konobar, niti stariji muškarac koji je prošao kraj nje ostavivši za sobom trag staromodnog parfema. Okrenula se i osjetila prodoran, muževan Sauvage. To je mogao biti samo D. I bio je.
-Znao sam da ćeš doći.
Dok se dvoumila između Jakobovih kapica, kozica u kadaifu i rolica s pačetinom i hoisin umakom, na ulazu se pojavio poznati lik i spazivši ju, krenuo prema njihovom stolu.
– Katja – oglasio se Toni, vidno zbunjen i uznemiren – što radiš ovdje?
Text by Nives Stern
