Hmmm…još draža! Ove riječi su baš zatutnjale. Čekaj, je li iskren, koliko je iskren??? Nije ništa napisao o Meri. Ni retka. Ni slova. Ma ni točkicu. Žena ga očito nije zanimala ni zareza ni propuha koji je ostavila za sobom. Kao da nije postojala. Kao da nije s njom ostao kad je ona isparila s mužem. Nije uopće imao potrebu ispričati kako je završio susret s Meri, niti jesu li ostali popiti piće, samo se pozdravili nakon njenog i Tonijevog odlaska ili je on večerao sam. NIŠTA. BIG NOTHING. Nije se usudila ni pitati kako je završila večer i potajno se nadala da ga Meri nije namamila u krevet. Jer sve je moguće, a najviše je moguće da ona zgodne tipove odvlači u krevet i da je to učinila i s njim! Bio je tako zagonetan, uvrnut na svoju stranu, a opet primamljiv… što si nikako nije htjela priznati.
Taj lik je stvarno bio poseban po mnogočemu.
Primijetila je da nema čak ni njegov broj telefona te krenula analizirati svaki detalj njihovog susreta prije nego li su došli ono dvoje.
– Često sam tu, otkako su otvorili. Baš su dobri.. baš je dobra klopa. A ovaj stol…mogu reći da je moj… – nasmiješio se te večeri i poveo ju prema njemu.
Čim su sjeli, pogledao ju je ravno u oči.
– Znači ti si ta…slatka novinarka koja piše priče o meni.
-Pa nisam baš novinarka. Ostalo mi je par ispita na novinarstvu, ali sam završila sociologiju.
-Strašna si. Svestrana, ambiciozna, vrijedna… to mislim.
Katja je sramežljivo sagnula glavu. Uvijek joj je bilo neugodno kad bi ju previše hvalili, kao da nije bila dovoljno svjesna svojih vrijednosti.
-Aham..pa dobro…to znači da voliš ljude, druženje?
– Paa..da, prilično.
Lud razgovor iz kojeg je htjela hitno pobjeći i baciti se na jelo. Lik je prezgodan – vrtila je u glavi- tko će preživjeti??
Nije očekivala zamuckivanje od sebe, ali sve što jest očekivala bilo je sada fizički pred njom i nije znala kud vodi taj susret.
Krenulo je sa simpatijom, smješkali su se jedno drugom, a onda se pojavio konobar koji je neutralizirao napetost, prvo pozdravivši D.-a kao starog znanca, a onda pruživši jelovnike. Pitao je za aperitiv, a Katji se i bez njega već vrtilo u glavi. Ipak, uzela je Amaro. To je bio klasik koji joj je uvijek dizao raspoloženje. Malo staromodan izbor, ali ok.
– A čime se točno… baviš u životu? – napokon je izustila. Htjela je dodati:
– Hrana je ovdje skupa. Mora da puno zarađuješ kad tu često dolaziš. – no, ipak je stala na prvom pitanju bez popratnih komentara.
– Glazbenom produkcijom. Radim za Yum.
Nije znala što je Yum, bez obzira na svo medijsko znanje i poznavanje hrvatske medijske scene.
A tada joj se obratio Tonijev glas.
Scene iz lokala izredale su kao po traci.
Ali sad……..bila je u stanu koji se doimao prazan. Toni nije pričao s njom cijelu večer iz samo njemu znanih razloga. Ni njoj se nije dalo pričati s njim. Case closed. Ponašao se kao uvrijeđeno derište, ali ni ona nije bila zrelija. Uostalom, što si dvoje novopečenih stranaca imaju reći?
Razmišljala je, koliko dugo će Toni još biti u svom svijetu i kad će se njih dvoje konačno opet sastati na istom kolosijeku. Netko je jednom izmudrovao da muža i ženu spaja krevet. Da joj sad ponudi seks, odalamila bi ga da bi odletio s kreveta. A s madraca u dnevnom bi isplakala cijelu novu sezonu Euforije. Ima li uopće smisla…pričati s njim? Kakav je to čovjek koji svoju ženu prati putem aplikacije, zna svaki njen korak i ne daje joj slobode ni na wc-u?
Kad je pristala na zajedničku aplikaciju za gps, činilo se simpatičnim, no sad je shvaćala pozadinu iste, kontrolu 24/7. Ne zato što je ona fatalna miss svemira, nego zato što je on jebeni controlfreak. Treba li to prijaviti??
Večeras nije imala volje ni uzeti mu daljinski iz ruke. Pustila ga je da hrče uz TV.
Sve ju je odjednom…hladilo od njega.
Aparat za kavu je šuštao urenebesno prehlađeno, kad je gurnula šalicu pod njegovu cjevčicu i čekala da ju omame ranojutarnji mirisi espressa.
Kad evo Meri. Nije trebala ništa reći, njena ruka izdužila se ispod aparata i pokušala ukrasti njen cappuccino kao plijen. Svi joj nešto kradu. Energiju najviše! – zaključila je.
Meri joj se nagnula nad uho i prišapnula:
– Vidim da je netko sinoć promijenio šifru.
– Da, jesam. Prestani me njuškati. – odvratila je Katja kroz osmijeh.
– To je dobro, sad bar neću pratiti gugutanje. Iliii…gledati proste fotkice…- Meri je raširila oči poput čudovišta.
– Stvarno misliš da je Toni seronja? – Katja je zaškiljila, pretpostavljajući odgovor.
– Oduvijek. To-tal-ni…- izrecitirala je Meri i odlepršala na svoje radno mjesto.
Nula komunikacije tokom jutra. Svaka je nabila svoje bežične slušalice i tipkala što je trebalo otipkati tog jutra u kontekstu radnih obaveza.
Samo da Meri nije spavala s D.-om. To bi bilo…nekako…neprimjereno…namjerno…i… disgusting…
Text by Nives Stern
