-Ljubavii…skini to, prehladit ćeš se – rekao je ozbiljnim tonom, u naletu strasti, oslobađajući je njenog mokrog lingerie oklopa. Oboje su na to prasnuli u smijeh jer je iz tuša i dalje šikljao šuštavi mlaz tople vode po njima. Katja mu je pomogla skinuti svoje donje rublje i sva se prepustila njegovim poljupcima u vrat i rame. Na tren se okrenula, spustila pogled na pod i promrmljala:
– Toni…mislim da se odvod začepio… sigurno zbog moje kose…
– Mhm.. – nije se obazirao. Mamila su ga njena glatka, svjetlucava ramena i zavodljiv put prema njenom uhu.
– Ne zezam…gle.. – ponovila je, promatrajući krajičkom oka kako se razina vode u staklenoj kabini penje preko njihovih gležnjeva i cilja mini pukotinu između dviju staklenih ploha, jureći iz kabine na pločice kupaone.
“Kako smo došli na ideju staviti kabinu u ravnini poda?”
– Daj šuti…ne kvari, mala.. – mrmljao je, ne odustajući.
Uspjela se izvući laktom ispod njegove teške ruke i naglo poklopila miješalicu na zidu. Voda iz tuša u trenu je stala i to je prisililo Tonija da pogleda na pod.
– U jebote! – otelo mu se kad je shvatio da stoje nasred bazena.
– Sad moramo čekati da se nekako spusti… – mrštila se Katja – ili da sve iscuri van, po pločicama.
Prasnuo je u smijeh zbog igre riječi i ludih asocijacija. I ona za njim, shvativši što je rekla.
– Ne moramo ovdje… – rekao je hladno, ne obazirući se više na poplavu, izguravši je iz kabine. Voda je isti čas pobjegla na pločice kao da joj se žuri zaposjesti kupaonu, a oni su gacali po njoj poput djece po lokvama.
Katja je glumila da mu bježi, iako joj je na licu igrao osmijeh. Voljela je igre od zida do zida po stanu koje su završavale u kuhinji, sobi, na krevetu ili sofi, a on je uvijek znao na pravi način u njoj probuditi zloćku.
I sad mu se prepustila s punim povjerenjem u totalnom mraku, oslanjajući se na ostala četiri osjetila, pomišljajući: “Ma tko kaže da je bračni seks dosadan i da dosadi s vremenom?”
– Zašto si ugasila svjetlo? Hoću te gledati..- šaputao je Toni, a ona je razmišljala kako je njen muž ostvarenje snova svake žene i kako ga možda treba više čuvati.
– Jer volim mrak…i to znaš…
Nešto je tog trena sijevnulo u tom mraku, negdje između zida i balkonskih vrata i protreslo ju kao da je ugledala duha. Imala je osjećaj da ju s tog mjesta promatra par znatiželjnih očiju, a kad ih je pokušala prepoznati, obuzela ju je jaka nelagoda.
– Toni…mislim da je netko u sobi… – prošaptala je.
– Daj šuti…nemoj kvariti…opet…
– Ali zbilja! Mislim da je netko tu…- sad je već bila glasnija i ozbiljnija.
– Ako je tu, loše će se provesti.
Nije htio prekidati zabavu, ali kako mu je jako stisnula podlakticu, ipak je upalio svjetlo, prvo na noćnoj lampici pa na zidu i pogledom skenirao svaki pedalj sobe.
– Vidiš…lažna uzbuna.
Bio je malo razočaran jer Katji više nije bilo do zabave.
– Partibrejkerica – promrmljao je, utisnuo joj poljubac u kosu i nestao u kupaoni.
Bila je sigurna što je vidjela u mraku. Znala je to imenovati i shvatila kome pripada.
A tada se uplašila sebe.
Mrkla noć i tapkanje kapi kiše po staklima prozora, podsjetili su ju na poplavljenu kupaonu. Toni je već lovio prvi san pa se išuljala do kupaone počistiti nered na podu. Pod tušem joj je sinula ideja: nastavak priče o mentalnim igricama s womanizerom, pisat će iz ženske perspektive. Da, tako će napraviti, Silviji će se sigurno svidjeti ta ideja, a čitatelje će zanimati što se događa u ženskom umu kad naleti na the doga.
Kad je sve pažljivo prebrisala i očistila odvod, prebrisala je i ogledalo na zidu kupaone. Brzi pregled lica u ogledalu, otkrio je dvije male akne koje je povezala s ovulacijom te je pažljivo prebrisala lice micelarnom kako bi otklonila ostatke makeupa. Bila su već dva sata ujutro, po prozoru kapi više nisu ritmično tapkale, već su bubnjale gonjene jakim vjetrom pa joj se od tog zvuka prispavalo i sklupčala se na sofi. San joj ipak nije dolazio na oči pa se pitala ima li kakav dobar novi film na HBO-u ili Netflixu uz koji bi uspjela zaspati. Nešto joj nije dalo mira pa se ipak okrenula računalu i pregledala zadnje mailove.
Među prispjelih deset novih ujutro, ušuljalo se par spamova, ali i notifikacije sa LinkedIna. Kliknula je na prvu. Neka Elisabeth iz grupe Creative writing zapratila je njen profil i poslala joj i mail i poruku na Linkedinu.
Opa!
Pažljivo je iščitala njen mail i poruku, ne vjerujući što čita. U minuti je bila u spavaćoj sobi gdje je Toni već naveliko hrkao.
– Hej, sorry što te budim, bitno je… – šaptala je, trepereći od uzbuđenja.
– Katja, daj nemoj…spavam…- oglasio se nakon što je sjela na krevet kraj njega.
– Bitno je Toni, jako mi je bitno.
– Može to pričekati sutra? – bio je neumoljiv iako sad već razbuđen.
– Dobila sam ponudu za suradnju…iz Londona…Cosmopolitan UK… – šaputala je ushićeno, osjećajući kako joj treperi svaki živac od uzbuđenja.
– Katja…to je neki spam…phishing…
– Nije spam, sigurna sam. Otišla sam na njihove stranice, ta žena postoji, ona je headhunter…našla me na Linkedinu. I mail s kojeg se javila odgovara mailu koji je navela na LinkedInu…
– Baš tebe je našla? – mrmljao je Toni, meškoljeći se na jastuku, pokušavajući ponovno zaspati. Nije ga zanimala vijest.
– Da, baš mene. I želim joj odgovoriti što prije. Dok ne nađe nekog drugog..
– Baš si djetinjasta… to je neki spam.
Nešto je tiho, ali duboko napuklo u njoj nakon tih riječi. Možda ta djetinja znatiželja i dječje oduševljenje. Možda djetinja iskrenost i iskra kakvu imaju djeca. Možda uvjerenje da bi Toni za nju učinio isto kao što bi ona za njega. Tko zna, ali ugasila se želja da ostane u sobi i probudio nagon za samoodržanjem.
Probudilo se i nešto puno opasnije. Stvaralačka strast koja nema kočnice. Shvatila je da će još te noći dovršiti nastavak priče za Silviu i da neće stati samo na toj kolumni.
Da, tako će biti. Napisat će roman, svoje životno djelo.
I bit će o Diablu.
