Motivacija ide (i) kroz želudac?! 2. dio

Kad smo već kod tih kilograma, nisu oni toliki problem, ako su lijepo raspoređeni, a tijelo uredno služi i sluša. Neki treneri i energoterapeuti, kažu da je hrana energija, koja nas “deblja” tek onda kad o njoj mislimo kao nečemu što se taloži, odnosno, kad imamo uvjerenje da će nas udebljati. Hm, simpa teorija, ali ne znam baš kako bi to trebalo funkcionirati, posebno nakon tridesetih i većeg broja stresova, koji ometaju normalan rad hormona.

U teenagerskom razdoblju i tokom dvadesetih, mogla sam jesti što god sam htjela i nikad nisam razmišljala da bi me neko uvjerenje moglo dovesti do većeg konfekcijskog broja. Ni u tridesetima i sad, u četrdesetima, nemam to uvjerenje, ali zato primjećujem da moram jako paziti što i kad unosim u organizam jer me se puno brže prima nego u dvadesetima. Moje prijateljice, vršnjakinje i žene slične, zrele dobi, imaju isti problem. Nekad im se čini da se debljaju i od čiste vode. Mnogima partneri diskretno prigovaraju za liniju, iako sami nemaju savršenu, u stilu: “Draga, ja bi da mršavim(o)”, a one ni same ne znaju kako to izvesti, pored svih poslovnih i privatnih obaveza tokom dana, tjedna, mjeseci, godina. Lako je održavati liniju uz smirenog, discipliniranog fitness trenera – partnera  s kojim živiš, kojemu su zdrava prehrana i tjelovježba život, ali ajde ti održavaj liniju uz managera, direktora tvrtke koja zapošljava puno ljudi, koji mora poštivati sve rokove, ostvarivati veliku dobit. Takav je non stop pod stresom, a od hrpe posla i obaveza nema vremena za veću pauzu. Stres takvog partnera je ujedno i stres svih ukućana, ne može se izbjeći, nego se mora naučiti živjeti s njim. Netko od ukućana mora biti desna ruka takvoj osobi (partnerica ili neka druga osoba, profesionalac), njegov personalni kuhar i terapeut, koji će voditi brigu o njegovom psihofizičkom zdravlju i održanju dobre forme.

Postoji izreka: “Kad si gladan, nisi svoj!”, što će reći, kad smo gladni reagiramo agresivno, nervozno, anksiozno. A da li vrijedi “motivacija ide kroz želudac”?

Kada ste gladni, snažno ste motivirani za obrok, tijelo signalizira potrebu za hranom, buni se kad ju ne dobije. Kad se prejedete, nije vam ni do čega, osim do ljenčarenja i izležavanja, a motivacija za bilo kakvu aktivnost pada? Kada konzumirate hranu bogatu omega- 3 masnim kiselinama, osjećate pojačanu energiju, brže mislite, bolje se koncentrirate, lakše se krećete? Razumljivo, neophodne su za pravilan razvoj i funkcioniranje tijela. Zahvaljujuć njima, mozak radi bolje, nivo energije raste, a s njom i motivacija za razne aktivnosti. To upućuje na blisku vezu između mozga i probavnog sustava. Itekako je bitno čime hranite svoj organizam.
Kada ste nervozni, imate jaku potrebu za hranom, slatkišima, odnosno motivaciju za jelom i obrnuto, na motivaciju za razne aktivnosti možete utjecati ispravnim izborom namirnica. Što nam je drugo činiti nego hraniti se zdravo i redovno, posvetiti se pripremi zdravih, manjih i češćih obroka? Ali, tu ima nekoliko problema, od nabavke sirovina do slobodnog vremena. Zaposlene osobe, koje dugo borave na svom radnom mjestu i nemaju u blizini restorane zdrave prehrane, često pribjegavaju lošijim, instant rješenjima. Koliko oni mogu tokom dana voditi brigu o svom zdravlju i izgledu? O pet redovnih zdravih obroka tokom dana mogu samo maštati, ako iza sebe nemaju osobu koja će im biti podrška.
Osim što nemaju vremena baviti se strogim prehrambenim režimom, mnogi od njih imaju problem sa kroničnim stresom, koji nose kući, svojim ukućanima, čak i nesvjesno. Što je njihov posao zahtjevniji i odgovorniji, to je količina tog stresa veća. Taj stres nemoguće je izbjeći, možete samo pobjeći od svih obaveza ili naučiti živjeti s njim.

Kao što već spomenuh, takve osobe trebaju personalnog kuhara i terapeuta, koji će voditi brigu o njihovom psihofizičkom zdravlju, bila ta osoba profesionalac ili neki član obitelji. Nažalost, mnoge se partnerice ne mogu posvetiti toj obavezi radi prirode svog posla, no tko god priprema obroke i vodi brigu o prehrani ukućana te strogom fitness režimu, jako dobro zna, da ma koliko se trudi i ma koliko ga puno plaćali, nikoga ne može prisiliti da se istog tog režima drži. Ne može se nikog nagovoriti na zdravu prehranu i disciplinu ako to uporno odbija. Što više navaljujete, to će otpor biti veći. Nekim osobama ne odgovaraju određene namirnice ili im nisu dopadljive pa ne možete ni puno eksperimentirati. Niti jedna dijeta ni režim prehrane nisu učinkoviti ako za njih ne postoji istinski interes. Uzalud želja za lijepim izgledom i zdravim tijelom ako nema prave motivacije. Zato volim reći da motivacija mora doći iznutra. Ona se kod nekih osoba kreira tek kada im je dosta njihovog odraza u ogledalu, stalnog umora, tromosti, napetosti. Neki se trgnu tek onda, kad im je dosta samosažalijevanja, negativnosti, kuknjave, usporenostit, napetosti, tuđih prigovora i upozorenja, brzih obroka i općenito osjećaju da s njima nešto nije u redu, a neki tek onda kad se teškoće jave na fizičkoj razini i počnu im ozbiljno smetati.

Promjene nastupaju ne toliko radi drugih (ima izuzetno tvrdoglavih ljudi otpornih na bilo kakvu motivaciju), nego onda kada do]emo do točke u kojoj više ne možemo podnijeti stanje u kojemu jesmo.
Glupo je očekivati od osoba koje dugo borave na svom radnom mjestu i rade teže intelektualne (i)li fizičke poslove, da će još imati volje i za fizičku aktivnost nakon tog posla.
Motivacija za zdravu prehranu slična je motivaciji za vježbanje i brigu o vanjskom izgledu. Jedna i druga motivacija imaju isto izvorište – misao, ideju, viziju. Uostalom, nije li ono slavni Schwarzenegger tako divno rekao: „Vision creates faith and faith creates willpower“?!

Voljela bih znati, kako možete promijeniti nečije prehrambene i životne navike ako taj/ta uporno odbija promjene i novitete? Ne možete ništa na silu, uostalom zato ni nisu uspjeli svi oni pokušaji moje poznanice da me namami na nekakve zdrave preparate i instant napitke, kojima je trgovala. Bez obzira na njene napore, savjete, preporuke, model look i strogi fitness režim ja se nisam dala nagovoriti na ništa, držala sam se svog stila života. Mene nije uspjela motivirati ni uvjeriti da ono što ona nudi valja. Proizvela je samo kontraefekt jer sam zbog nje bježala na drugu stranu ulice i pravila se da ju ne vidim. Upravo tako je i sa usvajanjem novih kućnih, prehrambenih i životnih navika. Neće ukućani prihvatiti nikakve novitete na silu, a posebno ne ako im nisu estetski primamljivi, u njima ne vide neku korist za sebe i dobar učinak na vama. Tek kad je zdrava prehrana u kući uporno prisutna na sve strane, kad se oku nešto jako svidi, a nosnicama ugodno zamiriše, može se očekivati interes, želja i motivacija.
(nastavlja se)