“Ako ti ideš na dijetu, idem i ja!’, ‘Kad će završit’ ta škola, ne mogu više izdržat?!”, “Kako da se savladam od slatkog i kolača?”, “Kad bih bar mogla izdržati trening, dva puta tjedno”, “Da bar mogu izdržati bez cigareta!”, “Da bar mogu bez shoppinga!”, “Kad će to ljeto, ne mogu više izdržat!”, “Kad će više ta plaća, tko će izdržati do prvoga?”…
Poslali ste tridesetak molbi za posao i još uvijek nema odgovora na njih? Pali ste čak dva ispita u istom mjesecu? Bili ste na dijeti i jedva skinuli dva kilograma? Osjećate, motivacija vas napušta.
Naši neuspjesi nas demotiviraju. Taško je promatrati da se ništa ne događa. Najradije biste, kad se nepovoljni rezultati gomilaju, odustali od svega? Najradije biste sve pustili, više se ne trudili? Posebno vas tada nervira tuđi uspjeh? Pitate se, gdje griješite, da vas stalno zaobilazi sreća?
Svaki dan isto. Borimo se s izdržljivošću i ona se bori s nama. Na našem putu stalno je neka prepreka i da ju preskočimo, treba nam jaka motivacija. Često ju tražimo u drugim ljudima: „ako ti budeš, budem i ja“, poznata je rečenica. Bez motivacije i podrške, nekad je teško naprijed sam. Volimo kopirati druge u dobrim stvarima, divimo se njihovom uspjehu a često nam se čini, kako je na njihovom putu puno manje prepreka.
Ni ne znamo, dok izgovaramo gornje rečenice: „ako..da bar..kad bi bar…“ i njima slične, koliko je izdržljivost dragocjena. Bitnija je i od novca i zlata.
Toliko toga želimo učiniti, naučiti, pokrenuti, stvoriti a toliko je prepreka. Valja ih sve prijeći, da bismo došli do cilja. Kad se rodi frustracija, nakon nje dolazi lijenost. Teško je tada (p)ostati uporan i dalje biti izdržljiv. Lakše odustajemo kad vidimo da nema pomaka i kad doživljavamo poraze. Kad zbrojimo više poraza nego dobitaka. No takav je život, stalna borba. Istina je da pomaka ipak ima ali ih ne vidite, toliko su mali da se čine beznačajnima. No svaki korak naprijed, svaka naučena lekcija, svaki trud, bilježi se u nama i idući put kad pokušate, podsjetit će vas na prethodne pokušaje, ustrajnost i izdržljivost.
Koliko je istine u tome?
“Prof. psihologije Gabrielle Oettingen, razvila je tehniku mentalnog kontrastiranja, koja bi trebala dugoročno povećati izdržljivost. Iz raznih je eksperimenata, izvukla zaključak, da samim pozitivnim razmišljanjem i optimizmom ne možemo daleko dogurati. Na putu prema uspjehu treba prepoznati svaki kamen spoticanja, zaobići ga ili preskočiti. Uspjeh je proces a ne cilj. Uvijek treba imati realistične ciljeve ali i planirati reakciju na potencijalne prepreke, prije nego nam se nađu na putu.”
Ne kaže se uzalud: „Nećeš izdržati ako pred sobom imaš cilj već ako si svjestan svih prepreka, koje te do njega očekuju“. Sreća i uspjeh tako se broje malim koracima, malim pomacima. Samo realistični ciljevi, vode nas na putu napretka. Mi si možemo zadati velike ciljeve, koji se na prvu čine ostvarivima ( npr želimo urediti svoju liniju i u organizam unositi samo zdravu hranu, želimo redovno vježbati) ali život je pun prepreka, manjih i većih, koje nas blokiraju u ostvarenju ciljeva. Zato je bitno, prema Oettingen, suočiti se sa pozitivnim posljedicama i mogućim preprekama. One manje lakše ćete riješiti ali veće bi vas mogle usporiti, pa čak i uplašiti, prije nego krenete do cilja. Osjetite li da nećete izdržati, u svojim namjerama, motivacija se srozava a lijenost i stare navike opet vas blokiraju. Zato se uvijek treba vraćati realističnim ciljevima i promisliti što ćete u slučaju da…kako biste na svakodnevnoj razini imali manje pobjede i proživjeli niz osjećaja povezanih sa uspjehom prije nego dođe onaj najveći uspjeh. Uz metodu „Što ako…?“ , „Onda treba…“ odnosno alternativna rješenja problema, naše radnje postaju rutinske navike.
Ma koliko mislili da ste jaki iznutra, nekad nas slamaju vanjski utjecaji. To je prirodno, samo smo ljudi. Naš najveći (ne)prijatelj je vanjska motivacija.
„Ti si nevjerojatna žena. Znam i osjećam, boriš se kao lav.“, reče mi jednom prilikom prijatelj. Da, jesam. I borim se, kao lav. No nije uvijek bilo tako. I ja sam znala imati padove. Tokom studija, tokom života. Boljeli su. No ipak sam se digla. Nisam se nikad željela predati, nikad odustati. Gurala me moja motivacija.
Što je potaklo motivaciju i borbu? Želja. Potreba. Stav. Vizija. Šira slika uspjeha. Što je potaklo želju i potrebu, stav, viziju i širu sliku uspjeha? Unutarnja snaga. Ljubav prema sebi i svom poslu. Manji uspjesi, koji su vodili prema većima.
Ponekad i galama.
Da, galama. Mog oca. Da nije on bio tako uporan i glasan, tko zna gdje bih danas ja bila. Nježne su godine nezgodne, pune primamljivih izazova, koji lako odvlače od cilja.
Zato često kažem, žena je (nekad i posebno, kad je vrlo mlada) preslaba ako nema dobrog vodiča. Dobar primjer u svom ocu i(li) partneru. On mora biti jak, uzoran. Čovjek od vizije i karaktera. Uz jakog i stabilnog muškarca i žena napreduje lakše i brže.
On je taj koji ju vodi, u koga se treba ugledati.
„Može on galamiti koliko hoće, ako je žena neposlušna, predivlja“, reći će mnogi, opravdavajući tako svoje neuspjehe.
No pravi muškarac ima jako dobre metode, da i nju i sebe, ponovno izvede na pravi put i povede do cilja.
Foto: portaloko.hr; youtube
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/
