Muškarci su odgovorni jer ne prepoznaju ‘tradicionalno zdravu’ ženu već ‘lude’ za tupavim, plastičnim lutkama

Ovih dana, uoči uskrsnih blagdana, polomila sam se oko fizičkih poslova. Dijete je napokon na proljetnim praznicima, a time i ja jer s njim provodim najviše vremena I najveću brigu oko njega preuzimam ja.

No moje ruke nisu na proljetnim praznicima, tek sad je veselo. „Speci mi palačinke s cornflakesom”, “ja bi danas lazanje, možeš mi poslije toga opet raditi palačinke s bananom i cornflakesom, ali ne onim nego nekim drugim? Molim te, molim te, pliiiz.“ , dio su svakodnevne rutine pa su tako nastale čudesne palačinka kreacije nadahnute Uskrsom,  oblika zečeva, pilića pa čak i ribica, iz raznih palačinka handmade mješavina, koje smo dodatno ukrasili čokoladnim mrvicama i bademima.

No to nije sve, neki dan sam pravila peciva u formi zečeva i pizzete raznih oblika, a kako mi ni slučajno ne bi bilo dosadno, slušala sam i muževe želje i zahtjeve, zabavila ruke oko bilja i rublja.

E sad…da ne bi ovo nekome ličilo na hvalisanje ili potragu za sažaljenjem, odmah ću prijeći na stvar. Ne, nipošto nije niti jedno od spomenutog.

Neki dan, reče mi prijatelj kako u Novom Sadu ima nevjerojatno zgodnih žena, gotovo nerealno lijepih, ma što to značilo. S obzirom da sam ipak imala viziju istih i znala na što je pritom ciljao, odvratih mu od šuba u svom stilu, pitanjem, čime se to one zapravo bave, koje su njihove zadaće i obaveze, osim izgledati lijepo i dotjerivati se po cijele dane.

Peku li svojoj obitelji palačinke tri puta na dan? Rade li ručkove, večere, po želji svojih ukućana? Stavljaju li prste i nokte u zemlju, sade li i presađuju li biljke? Čiste li dom, peru li i peglaju rublje? Eto, baš me zanima jer u njihovoj dobi ja sam sve to naveliko radila, bez obzira što sam nekima bila jako zgodna.

Zbog svih obaveza na poslu i u domu, jedva sam stizala održavati dobar izgled. Jest da je to bilo pred dvadeset godina, ali baš me zanima, kakva je sad situacija.

Tko to plaća njihov savršen izgled, s obzirom da većina njih ne radi i samo se naslikava za društvene mreže? S obzirom da one, koje negdje i rade, u uslužnim djelatnostima i buticima, nisu dostatno plaćene da bi same mogle isfinancirati perfektne nosiće, ekstenzije do stražnjice, bujne umjetne grudi i napumpana usta. Jer od nečega moraju i živjeti.

Kako plaćaju stanarinu, hranu, cipele koje troše, da bi uopće došle na posao? Netko to dakle, dodatno financira. Dečko, roditelji? Eh, pa nemaju baš sve bogatog dečka i bogate roditelje. Ali da ne bih ja sad ispala znatiželjna, ljubomorna i zajedljiva, moram napomenuti da nas ima jako puno koje si, kad vidimo takve žene, postavljamo  ista pitanja.

Čak i muškarci u našoj okolini komentiraju „pa za boga miloga, nema baš tako puno sponzora“ i „pa nemaju ni sponzori tako puno love da mogu preuzeti financiranje pola fejsa i instagrama“. A muškarci znaju, lijepi izgled košta. I da održavanje lijepog, odnosno luksuznog izgleda, košta.

Ko za napast ili baš nekako s razlogom, tog dana mi je postove na instagramu lajkala neka novosadska stranica, koja prezentira tamošnje ljepotice, pazi sad, u raznim pa tako i oskudnim izdanjima. I vidi ti to, upravo ta stranica potvrdila je moje sumnje, koje sam navela par redaka ispred.

Poluodjevene, skoro neodjevene, jedna drugoj nalik, bujnih grudi i još bujnijih stražnjica, ljepotice kao  iz bujne mašte, jedna od druge zgodnija, potvrdile su izgledom ono što mi nedavno reče prijatelj. Deseci njihovih selfija, snimljenih  na krevetu, u kupaoni kraj bojlera, svih mogućih poza pa tako i onih lascivnih, nakitili su stranicu, koju pogađate, baš i ne posjećuju i ne lajkaju žene, nego muškarci.

Ali da ga jebeš, ne mogu ovih dana naći istu stranicu da na nju virnem radi ovog teksta, nekim čudom je nestala i sve slutim, kako je preselila pod neki drugi naziv ili je privremeno deaktivirana iz nekog bitnog razloga. Ali kome smetaju ljepotice, osim ako potpuno krše pravila instagrama?

Cimnula me tako njegova rečenica, ona o ljepotama Novog Sada pa sam malo razmišljala, koliko je takvih profila s ljepoticama Lijepe naše i iz susjedstva i je li zaista muškarcima postala bitnija ženska ljepota od ostalih kvaliteta. Je li dakle postalo bitnije biti lijepa, nego radišna i pametna. Čini se da jest jer onaj tip stranica sve češće kiti internet. No koji tip muškarca, privlači samo ženska ljepota?

Prije nego potražimo odgovor na ta pitanja, zavirimo u korijen problema. Otkud im uopće ideja da se slikaju u onim outfitima i pozama i zbog čega je sve manje žena, koje bi rado obavljale tradicionalno ženske poslove? Zašto je sve manje onih, koje se radije prljaju zemljom, nego prljavim i nemoralnim poslovima?

Kad je to postalo sramota, raditi tradicionalno ženske poslove u domu i zašto je sramota lupati motikom po zemlji, saditi cvijeće i uzgajati vlastiti paradajz?

Ne kužim, ako mogu osobe visoke stručne spreme, kako ne može neka manje obrazovana ili neobrazovana žena i po čemu je ona od njih bolja? Po čemu je njeno tijelo bitnije od tijela dostojanstvenih i radišnih žena? Zbog čega se toliko glorificira? Zašto je postalo sramota, uprljati se dok kuhaš, a nije sramota za početak karijere skinuti krpice, snimiti akt, belfie, izbaciti grudi iz pretijesnog grudnjaka i izazivati muški rod, do mjere izluđivanja, a onda se žaliti na seksualne napade pomahnitalih muškaraca?

Od kada to nije sramota javno primati upite za seks ili šetati samo s imućnom gospodom? Zbog čega je postalo sramota raditi u drugom gradu, čak i slabije plaćene poslove, ispod nivoa svoje struke? Ja sam godinama radila u drugom gradu, udaljenom sat vremena vožnje, za sramotno malu plaću, poslove daleko ispod ranga moje struke. Zašto?

Jer sam željela novac, posao, kontakte, neovisnost. Čak i da sam bila single u tom periodu, a nisam, opet mi ne bi palo na pamet obavljati danas popularne „poslove“ i hobbyje. Iz poštovanja prema sebi i roditeljima. Nije dakle nužno, karijeru graditi na oblinama, postoji puno drugih načina.

Gore nabrojani, tzv. „ženski poslovi“ su podcijenjeni. Nekad su ih s radošću obavljale žene koje nisu imale ništa za ponuditi osim svojih kulinarskih umijeća i ljupkosti domaćica, one neugledne, koje su bile sretne da ih netko uopće želi staviti na poziciju supruge i majke.

One koje su bile sretne kad bi dobile novu kuhaču i fertun. Danas ih obavljaju malobrojne žene, odgajane tradicionalno, kojima nije problem ništa učiniti za ljubav i zdravlje ukućana. Ostale traže načina da ih izbjegnu.

Svi su dakle, ženski poslovi i trud, podcijenjeni dolaskom nove garde žena, onih, kao da su ispale iz muških časopisa i   duplerica, koje doslovno preplavljuju internet.

One ne mogu raditi gore nabrojane poslove, jel, one su modeli. Takvu barem šalju informaciju o sebi. I to ne bilo kakvi modeli, glam modeli, oni vrlo skupi. E pa zanimljivo kako najednom imamo poplavu tzv modela i kandidata za starlete i da je očiti manjak svestranih i dostojanstvenih  žena.

Ne radi se više modernim ženama poslove, koje su obavljale njihove majke i bake. Takvi poslovi podcjenjuju njihovu ljepotu i ugrožavaju lijep izgled. Ne radi im se ni klasične poslove, za manje svote novaca. Sad je popularan luksuz i  izlet u Dubai, karijera profesionalnog glam modela. I očuvanje ljepote, pod bilo koju cijenu.

Zanimljivo, takav izbor žene nisu imale pred nekoliko desetljeća. Mnogi bi očevi tada rekli „Spakiraj si pinklec i marš iz kuće, ne ulažem ja u tvoje školovanje da bi ti glumila modela. Ako ti se ne uči, ne kurvaj se nego izvoli raditi neki pristojan posao.

“ Uglavnom, odjebi, ili se školuj ili udaj ili zaposli u nekoj pristojnoj firmi i skini mi se s grbače. Pristojan posao značilo je raditi u uredu, kao tajnica, u školi kao učiteljica, profesorica, u banci kao službenica, u apoteci kao apotekarica, u bolnici kao liječnica, u industriji kao inžinjerka i sl.

Sve ostalo nije dolazilo u obzir. Kakav modeling, to je prljavi svijet i tamo ne pripadaš. Kakva natjecanja ljepote, moja kći neće pokazivati sise i dupe svijetu, prešetavati se pred slinavim, napaljenim starkeljama,  članovima muškog žirija. Moju kćer neće pipkati svaka budala koja ima novaca.

Upravo iz tog razloga, mnoge su žene, posebno iz manjih sredina, prednosti svoje ljepote ograničile na užu okolinu i zavičaj, nisu je unovčile u svjetskoj karijeri i učinile mega popularnom. Upravo iz tog razloga nisu se proslavile zahvaljujuć lijepom izgledu i oblinama, već pameti, ako su je imale.

Modeling se tada nije ubrajao u pravi posao, to je bio hobby, kojim su se bavile studentice da zarade pokoji dinar i strogo su pazile na granice, lijepo vladanje i image. Danas je modeling najčešće udica,  kojom se love novopečeni bogataši.

Smisao je trijumf, imati uz sebe ljepoticu, za kojom uziše ostatak muškog svijeta. Neću reći da te vrste trijumfa nije bilo pred par desetljeća, ali žene se nisu toliko kačile na novac i muškarci nisu trebali potrošiti par tisuća eura za vikend, da bi rivom šetali komada iz snova.

Djevojke su bile skromnije, a ljepotice su se i bez novčane naknade, družile i hodale s muškarcima koji bi im se fizički, emotivno  i intelektualno svidjeli. Sponzoruša je bilo malo i uglavnom su se motale oko poznatih sportaša. Sve je to nekako funkcioniralo do kraja devedesetih, a onda je, porastom krize, porastao i broj sponzoruša, dama koje se nisu htjele pretrgati za novac.

Odnosno, nisu htjele uznojiti dupe učeći teška gradiva. One koje ni nisu mogle učiti, iz raznih razloga i ograničenja, posvetile su se svim srcem sponzorluku, modelingu i elitnom escortu. Startala je neka nova generacija žena, potpuno nerazumljiva starijim generacijama.

Nova generacija postala je izuzetno lijena za rad i vrlo raspoložena  za laku i brzu zaradu, te izvrstan plijen za pokvarene i mutne muškarce.

Danas je tako glavna fora biti model, nebitno za što. Ili starleta, posvuduša. U svijetu Stanija i Soraja, Kim, Kylie i raznih drugih it girls i posvuduša, teško je  biti neka nova Sharon Stone jer pamet više nije na cijeni, a s njom ni tradicionalna žena.

U stvari, lako je, ali samo u intelektualnim, akademskim krugovima. Savršene ljepotice, ponekad tijela prošaranog živopisnim, ali i nakaznim tetovažama, najčešće bez ikakve kulture i obrazovanja, bombardiraju instagram, ali i druge društvene mreže, namećući neki novi trend ljepote i vrijednosti, postajući uzori ženama diljem svijeta. Što gluplji, primitivniji i goluždraviji sadržaji, to je veća popularnost.

Konturira se sve, od lica, da izgleda uže do dekoltea, da izgleda privlačnije i bujnije. Konturiraju se čak i trbušni mišići, da figura izgleda još zavodljivija i noge, da budu još vitkije. Traži se savršeni kut da se opali savršeni selfie i na svemu tome gube se sati i sati, a nikako da se usput iskonturira i mozak i da napokon dođe do popularizacije pameti.

Zato nije čudo, da ignoriranje kvaliteta neke žene, odnosno njene ukupnosti, lako navede da se ona obrecne u stilu „Baš sam glupa, možda sam trebala biti glam model, sponza ili starleta pa šetati dupe po svih pet kontinenata na tuđi račun. Možda tebi treba baš takva žena, koja te neće cijeniti ni što stane ispod nokta.

Koja ni u najluđim snovima neće peglati košulje u sedam ujutro jer se tebi prohtjelo baš tu košulju, niti će rado kuhati tvoja omiljena jela i čistiti za svima. Možda tebi zapravo treba ona, koja neće primiti krpu u ruke, neće znati ni htjeti kuhati ni juhu iz vrećice. Možda ti treba takva, koja će misliti samo na svoju kosu i umetke, nokte, skupe stylinge i koja će i ono malo pameti rado zapostaviti i pratiti loše trendove.“

I nije čudo, ako čuje nešto u stilu „meni takva ženska ne treba, meni treba normalna žena“, da će radosno odrbrusiti „onda prestani primjećivati nenormalne jer ja starleta i glam model, nenormalna,  mogu još uvijek postati, ali takva ne može lako postati  svestrana i dostojanstvena“.

Pišući ovaj tekst, prisjetih se par zgodnih scena, iz mlađih bračnih dana.
„Pa jel ti išta doma radiš s takvim noktima?“, bila je prilično gruba moja sugovornica, vidjevši me s dugim umjetnim noktima i svježim frenchom. „Da, sve“, potvrdila sam, a ona nije vjerovala pa je dodala, „ja ne bih mogla baš ništa raditi s takvim noktima. Sve bi ih polomila u kućanskim poslovima.

A tu je i dijete, treba skuhati na vrijeme, oprati, urediti i uslužiti ga. Ne možeš imati nokte duge ko starleta, posebno kad imaš obitelj. Kad rodiš, budeš i sama vidjela.“

Iako sam se tog vikenda pohvalila da sve mogu raditi s tim svojim panđama, zatajila sam da to baš i nije lako izvedivo. Već sutradan sam na radnom mjestu, s njima zapela na staklenim vratima, jedan se otkinuo u krivom pravcu  i skoro sam se srondala od boli.  Od tada više nikad nisam imala nokte duže od centimetra. Sve ostalo je nepraktično.

U to vrijeme nije bilo instagrama i fejsa da si se mogla pohvaliti svojim umijećima, postignućima, izgledom i kompletnom  vrijednošću. Nije bilo ničega, gdje si širokim masama u svega par minuta, mogla dati dokaz o svom radu, bila je samo usmena predaja.

Nije prema tome bilo ni mogućnosti bilježenja, objave selfija, pa tako nisam mogla pokazati ni nokte, prije i nakon udesa. Nije bilo sličica u raznim modnim izdanjima i prezentacije novog looka, a tako ni popularnosti na društvenim mrežama. Nije bilo niti jedne mogućnosti, da svoj lijepi izgled u par min predstaviš tisućama ljudi i u kratkom roku naletiš na napaljenog muškarca, sponzora i s njim odvrludaš bespućima nemorala.

Nije bilo ni prilike da uradš audio vizuelni zapis iz raznih wellness studija i teretana ni da zabilježiš i  svijetu pokažeš svoj estetsko-fizički napredak. U to vrijeme tek je startao biznis sa welness centrima, klinikama za estetsku kirurgiju i teretanama i bilo ih je jedna – dvije u području  od sto kilometara.

Nije dakle bilo ničega što bi vas moglo lako kompromitirati i nalijepiti vam etiketu besposličara. Nije bilo dokaza, radite li ili ne, da li u životu nešto stvarate ili se samo zajebavate. I to na tuđi račun. Nitko nije mogao, na osnovu nekoliko postova, donijeti sud o vama. I svi smo živjeli s puno manje stresa, bez pritiska i potrebe za pokazivanjem privatnog i poslovnog života. Vjerojatno je baš zato, bilo manje narcizma i problema.

Taj trend, idealne fizičke ljepote, pošast je dakle, modernog doba. Ne sjećam se u kojem razdoblju je bilo toliko bitno izgledati fizički savršeno, kao što je danas. Danas je to must! I ne znam, u kojem razdoblju ljudske povijesti se pamet tako malo cijenila. Nastavimo li ovakvim tempom, na što će nam ličiti društvo budućnosti?

Hoće li škole i studiji biti zanimljivi samo manje atraktivnima? Hoćemo li, ignoriranjem pameti i ukupnosti, doživjeti procvat primitivizma? Ili već jesmo u žarištu primitivizma?

„Curice vole novac“, napisala je jednom moja fejs frendica, kad su je upitali što je tužna. Zapravo je sve time rekla. Vole novac pa zavode tate troje djece i unose nemir u brakove. Vole novac pa se prodaju za par pića i eura, a one skuplje i inteligentnije, svoje niske strasti kriju pod paravanom glam modela.

Osobno me vrijeđa izjava poput „današnje su žene pametne, ne žele više raditi, žele prodavati svoj izgled“. Ili ona, tzv. modela: „ja sam se naradila, imam tako puno posla“.

Ma gdje si se ti to dijete drago naradila i kako, u odnosu na neku majku i suprugu, potplaćenu djelatnicu nekog trgovačkog lanca? Ili djelatnicu nepoštenog poslodavca? Koja je jednom, kao ti, bila jako, jako zgodna, ali joj nije palo na pamet, radi popularnosti i karijere, otkriti intimnije dijelove tijela i biti igračka napaljenih muškaraca. Koja je od vas dakle, pametnija?

Sjećam se jedne manje obrazovane djevojke, koja je preko fejsa tražila posao, ali s ciljem da ga ne nađe. Kako inače objasniti njen problem, putovanje s  Laništa u Dubravu, pored svih tramvajskih i autobusnih veza, stotina zagrebačkih poznanika i prijatelja?

Na još nekoliko ponuda nije se ni osvrnula, smatrajući kako je podcjenjuju. Htjela sam joj prepričati svoju priču iz mladosti, o buđenju u šest ujutro da bih stigla na posao u Zagreb u osam, uz nekoliko presjedanja. I priču o povratku s istog posla u popodnevnoj smjeni, oko 23 sata kad bih zaključala radnju u 21, ali nije imalo smisla, ta bi se prva nasmijala na moj izbor, posebno ako bih spomenula svoj nivo obrazovanja.

Meni je u tom periodu trebao novac i neovisnost i zbog tih razloga, rado sam putovala satima. No ta je djevojka umislila, da je njena ljepota bitnija od drugih ljepota i time dovoljna da joj priskrbi izvrsne radne uvjete. Zabrijala je i na karijeru modela, iako je svoj izgled precijenila.

Nije bila jedina, mnoge žene žive u mašti, ne u realnom svijetu. I nema kraja njihovim biserima, razmaženosti i zahtjevima.

U prilog tome ide i primjer djevojke, koja je pred nekoliko g na mojim stranicama dobila reklamu, kroz jedan modni događaj, kao jedna od sudionica.Nije nosila moju reviju, tek je spomenuta unutar članka, ali najednom joj više nije odgovaralo biti na internetu u ulozi bivšeg modela jer je našla neki ozbiljan posao u ozbiljnoj firmi.

Udovoljila sam molbi, pitajući se zašto je to najednom smeta i kako na  to nije mislila pred nekoliko godina. Nisam vidjela baš ništa sporno u nekoliko zgodnih evenata i revija, a tako ni unutar redova članka.

No da bih izbjegla slične slučajeve, podsjećam, što god je prihvaćeno svojom voljom, odobreno i objavljeno na internetu, ondje i ostaje. Čak i da maknete, postoji velika šansa da je netko već vidio i zabilježio.

Ima li stoga smisla, stiditi se svojih ranijih uradaka, praviti da nije bilo poglavlja života kojih se sramite? Ima li smisla izbrisati dio prošlosti, glumiti nevinašce i damu zakopčanu do grla, ako smo u ranijim fazama karijere već vidjeli sve? Čemu ta gluma?

Često čujem, iz muških usta: „Žene su se generalno pokvarile, pali su kriteriji današnjih žena, petljaju s  raznim jazavcima, samo radi novaca. Ne žele raditi ni učiti, opsjednute su ljepotom i provodima i nestaje prava, tradicionalna žena, koja je za sve.“

A ja vas pitam, tko je za to najviše kriv?

Dragi muškarci, vi ste ti koji od žena prave lijenčine. Vi ste ti koji ih činite tupavim plastičnim lutkama, besposličarkama, kojima je jedan od glavnih životnih ciljeva pozirati na egzotičnim plažama u bikiniju i udati se za bogataša.
Vi ste ti koji odgajate generacije žena za zabavu. Vi ste ti, koji su odgovorni što je na svijetu sve više sponzoruša i lijenčina i sve manje pravih žena, s kojima možete nešto i stvoriti, graditi dugoročni odnos.

Kad vide da pamet više nije cijenjena, neke se prestaju truditi da je pokažu, kopiraju jedna drugu, biraju zaglupaviti i predati se niskim strastima.
Mi, radišne žene, koje smo spremne za obitelj učiniti sve i naginjemo tradiciji, u očima svih onih koje žive drugim stilom smo glupe žene.

Odnosno, njihov izbor doima se puno pametnijim potezom od našeg, koje smo odabrale učenje, znanje, karijeru, brak, majčinstvo. U kratkom roku one obiđu pola svijeta kao accessoire nekog sponzora, za razliku od svih onih žena koje nemaju vremena ni mislima odlutati na željenu destinaciju. Vi ste njima, ne nama, dali važnost, koju ne zaslužuju, čineći ih boginjama.

Vi ste ti koji odgajate generacije žena koje ni vas ni nas ne poštuju, kojima ste zanimljivi samo dok ih financirate i dok imate novaca. Probajte zavrnuti pipu, odglumiti bankrot i provjerite koliko ljepotica će uz vas ostati.
Što se onda čudite, da vas radišne i tradicionalno odgajane žene izbjegavaju?

Ako mislite da nisam u pravu, onda mi kažite kako je moguće zavoditi pametnu, dostojanstvenu ženu i već za nekoliko minuta poskočiti na profil predimenzionirane i ne baš pametne žene, tijela prošaranog nakaznim tetovažama, koja se fura na modela. Pa koga vi lažete?

Odlučite što vam se zapravo sviđa i što želite, ovako ostavljate dojam zbunjenog jadnika, koji grabi sve što nosi grudnjak i hoda na dvije noge.

Ne mislite li da u društvo treba vratiti jakog, tradicionalnog, karakternog alfa muškarca, kod kojeg ne prolazi lijenost i površnost, koji zna uočiti ženske kvalitete i koji ih zna cijeniti? Koji zna gospodariti sobom, svojim vremenom i nagonima?

Znate onu trgovačku, kad je prevelika ponuda, pada cijena i padne li potražnja za manje kvalitetnim, te ponude neće biti u velikom obimu. Možda je napokon vrijeme, da pažnju usmjerite prema kvalitetnijim ženama, onda ćete biti i sretniji. Možda je vrijeme, da poradite na vlastitom dostojanstvu i mijenjate ukus.

Dostojanstvene  žene ne vole se  zadovoljavati ostacima muškaraca, prožvakanih od strane lošijih žena. Predugo su one radile na sebi i ulagale u sebe, da bi svoje kvalitete bacile u vjetar.