“Temperatura devet, oblačno s kišom, idealno vrijeme za spavanje i cuddling.”, izrecitirao je spiker na radiju, pokušavajući održati vedro raspoloženje unutar etera. Dan je bio siv i hladan, lagano se mračilo vani i najbolje je u tim uvjetima prijala šalica čaja i topla dekica a svjesna toga, radio ekipa puštala je chill melodije. G. je prošla prstima kroz kosu, otpila gutljaj svog toplog napitka i pogledala prema handyju. Njegov je ekran zablicao radi nove tople poruke. Nasmiješila se iščitavši njen sadržaj. Voljela je tu telepatiju, kad intenzivno razmišlja o NJEMU, njegova poruka ili poziv stižu kao po narudžbi, podsjećajući kako udaljenost od 300 km zaista ne predstavlja prepreku.
Osmijehnula se opet, poslavši poruku u obliku srca a onda ubacila handy u torbu jer se B. približavala separeu prilično uznemirena i potpuno mokra.
– Sorry što kasnim, trebaš vidjeti ovu ludnicu vani. Tama nad gradom, prolom oblaka, semafori ne rade…parkirala sam dva bloka dalje i jurila po kiši. Kišobran nije puno pomogao. Ne vidimo se par mjeseci i onda ja kasnim 40 minuta…
– Ma bitno da si ti meni došla. Pa kako si?
B. je skidala sloj po sloj mokre odjeće dok napokon nije ostala u tankoj majici. Stisnula se uz radijator i tiho prošaputala:
– Draga, nikako. Naći ću drugi stan jer s P. –om se više neda živjeti. Sve mora biti po njegovom. Nadam se da nisu svi takvi jer onda se nikad neću udati. Knjigu bih mogla napisati o njemu i nama ali bojim se da ne mogu napisati niti jednu pristojnu rečenicu…
—
– Tipično ženski! Iznesi smeće, unesi vrećice, ponesi prtljagu, očisti kantu, spusti dasku, digni dasku, poberi mrvice, ne mrvi, ne slaži veš na hrpu, ne podriguj, ne hrči, ne diši glasno! Jel ima išta jestivo u frižideru?! Samo prigovori, pa dobro, jel se vi ženske ikad gasite?
– A ti…ti ne znaš ništa drugo nego govoriti „tipično ženski“, psovati i režati uz „hmmmm“! Koliko znam , to još niti jednu nije zadovoljilo!
– Loš pokušaj, mala, možeš ti to i bolje! – nacerio se poput Jaggera a onda nastavio jurcati kuhinjom, sa sokom u tetrapaku i naglo pojačao TV kad se njegov omiljeni band pojavio na ekranu. Plesao je, odnosno drmusao se uz ritam i pratio ga desnim stopalom, usput ispijajući sok.
– Dobro jel to može malo tiše ili ja baš moram iz stana? – uzdahnula je B. – gdje te žuljaju čizme Mr John Wayne? Pa ne živiš sam, pobogu!
Nije ju ni pogledao izlazeći iz boravka, u prolazu se tek namrštio i udario šakom po štoku.
Po povratku u dnevni boravak slušala je kako su žene nemoguće, kako su muškarci ugroženi, kao vrsta i kako je naporna s tim „ajmo pričati, riješiti probleme“ jer on ih ne vidi! ali joj je ipak odlučio ispuniti želju. Primakao je stolicu bliže stolu i sjeo poput šerifa. Ne prvi put tako, samodopadno a ni prvi put grubog, neobrijanog obraza. Opet joj se učinio neprivlačnim, nije se brijao pet dana a uz mrki pogled djelovao je ratoborno pa se činilo da će svaka rečenica biti više napad nego normalni razgovor. Pripalio je cigaretu i igrao se s kutijom cigareta u šaci.
– Ok baby, let’s talk. Da vidimo u čemu je problem. – iznenadila se kad je rekao posve smireno – Kako ja tebi mogu pomoći?
– Pa ti si problem. Možda je bolje pitanje kako ja tebi mogu pomoći?!
– Meni ne treba pomoć, tebi treba ali dobro, pucaj, preživjet ću tvoju paljbu. Što vi, žene, točno od nas, muških, želite? Čvrstu ruku, muškarčinu ili mekušca? Bika ili lignju? Lava ili kućnog mačka? Pametnog tipa ili magarca? Ratnika ili patnika? Tipčinu ili ulizicu?
B. je šutjela, prebirući po mrkvama, koje je bezuspješno pokušavala ugurati u donji pretinac hladnjaka no nikako joj nije uspijevalo jer je bio krcat limenkama piva i konzervama hrane koju je smatrala štetnom.
– Meni se čini da vi želite od nas napraviti šlag, da budemo meki kao curice i da nas možete oblikovati po želji. Jesam u pravu? – glumatao je neko vrijeme oponašajući ženski glas a kako nije stizao odgovor od nje, prišao joj je s leđa i zagrlio ju oko struka.
– Vi bi mlatile po nama, jezikom a možda i šakama, da budemo slatkasti i meki, taman vama po ukusu.
To je bila njegova teza.
– Uopće nisi u pravu, ovisi, od žene do žene. – napokon se potiho oglasila.
– A ti baby, što ti točno želiš, kako ti vidiš nas muškarce? Hajde, pomoći ću ti napisati knjigu o muško – ženskim odnosima, bit će bestseller. – smijao se poput nedužnog anđelka.
B. se bijesno izmaknula iz zagrljaja, ni ne pokušavajući popustiti ovaj put jer je već znala nastavak ovog scenarija. Na desetke puta doživjela je isti rasplet. Razgovor koji krene mirno, brzo se zahukta, jedan nadglasava drugog i na kraju ona zašuti da ne bi bilo gromova i oluje. Ona oprašta, on je sve gori. Stoga je prihvatila poziv na kavu s prijateljicom iako su se vani skupljali tamni oblaci. Tako se i osjećala. Poput nakupine kišnih oblaka i najradije bi izbacila sve padavine iz sebe.
—
– Pa jesi li mu rekla da se treba prilagoditi, inače ćeš poludjeti uz njega?
– Naravno da jesam ali nakon sat vremena opet sve po starom, kao da se ništa nismo dogovarali. Bože, tko bi rekao da ćemo jednog dana tako ići na živce jedno drugome…– jadala se B. prijateljici. – Ne znam što ću, osim da ga ostavim. Pa on je već u 35. –oj, trebao se odavno uozbiljiti i prilagoditi. Bojim se samo…bojim se da su i drugi takvi. Zamisli da naletim na još gorega. Ne razumijem, pa kako tebi uspijeva vrtiti ih oko prsta?
– Jednostavno je, ja ih ne vrtim oko prsta niti to pokušavam. – nasmijala se G. i zamahnula svojim uvojcima.
– Bojim se da ne razumijem. Vi ste često odvojeni a brak vam funkcionira… Sretnice, hajde, prosvijetli me.
– Vidi, kad ide, ide. Kad ne ide – ne ide. Vjerujem da privlačimo točno ono što je na našoj istoj frekvenciji. Jednostavno vjerujem da se ljudi privlače po energiji, da ih iz nekog razloga susrećemo i stvaramo iskustva i da odražavaju naše unutarnje stanje, baš poput ogledala. Kakav je naš unutrašnji svijet takav je vani, dobivamo onu verziju stvarnosti koja odgovara našem mentalnom sklopu i svojom naravi mi sami “namještamo” svoju stvarnost.
Tvoj P. je vjerojatno znak da nešto moraš promijeniti kod sebe. Možda te iskustvo s njim želi naučiti strpljivosti, većoj odlučnosti i većem samopoštovanju. S druge strane, njegov otpor promjenama i prilagodbi i stalno gledanje s visoka, možda su znak da ti letiš previsoko i od njega imaš prevelika očekivanja i da nemaš dovoljno samopouzdanja. Razmisli.
– Hm da. Opet sam ja kriva. Po njemu sam tvrdoglava kao mazga i vrlo teška kao osoba. Nažalost, to isto mogu pripisati i njemu.
– Pravi muškarac neće dati takvu kritiku, pokušat će ju barem uviti u dar s mašnom i saslušat će te, reći će svoje mišljenje ali neće gaziti po tvojim osjećajima. Nema smisla predbacivanje, uvijek postoji razlog zašto netko prema nama nije kakav očekujemo da bude. Ne vrijedi pritom princip loše se ponašaš prema meni pa se i ja loše ponašam prema tebi nego loš si prema meni jer sam ja loša prema sebi.
– Dobro, nisam ni ja cvijeće ali…kako bi ti riješila naš kaos? Jer ja ga ne mogu drugačije nazvati.
– Ja bi popričala s njim, napomenula da je stvar krajnje ozbiljna i postavila par uvjeta. Iako si to trebala učiniti odmah, kad ste počeli živjeti zajedno, nije još kasno, sve još možeš spasiti. Probajte se razdvojiti na neko vrijeme. Iznenadila bi se kako velika udaljenost, ako je prava veza u pitanju, zapravo zbližuje.
Ako mu tvoji uvjeti neće odgovarati i ne uspije se prilagoditi, bojim se da je vrijeme da odeš svojim putem. Veza je prilagodba, posebno pod zajedničkim krovom. Bolje i sad da to riješite nego da čekaš još dvadeset godina. Zamisli samo taj brak, pun frustracija i jada jer tvoje molbe doživljava kao slabost.
Jel bi te veselilo da se iscrpiš i razboliš od svega ili da ti djeca vrište, zbog kaosa i svađe u kući? Iako, nikad se ne zna, baš takvi, indolentni i prepotentni tipovi, tzv. macho frajeri, na kraju budu dobri i požrtvovni tatice ali po meni je to lutrija. Bolje razlaz sada nego kasnije, ako već treba i izbij strahove iz glave, dalje od njih nećeš stići.
– Mi žene često pogriješimo, bacamo se u vezu, žrtvujemo sebe, karijeru… – B. je zavrtila glavom i spustila pogled – kako se samo izgubimo?
– Istina ali nekad treba stati sa žrtvama, ne dati se do kraja, da na kraju ne izgubiš sebe. U redu je davati ljubav ali ne treba ni pretjerivati, forsirati nešto što nema budućnost. Nekad treba ostaviti dojam nedostupnosti. Ogrni se velom tajanstvenosti i spasit ćeš sebe. Bolje neka pogađa o čemu razmišljaš nego da mu daš sve na dlanu.
– Tu sam igru probala ali mi baš i ne leži. Sad je već navikao na moju narav.
– Mijenjaj se, step by step, ne prenaglo.
– P. je opsjednut svojom predodžbom muškarčine, koja je uvijek glavna i u pravu, nosi taj kompleks od djetinjstva. To mogu zahvaliti njegovoj mami, koja ga je uvijek dizala do neba ali i ocu, koji voli svime upravljati. Ali sačuvaj bože njegovoj mami se požaliti, reći će da ga nisam zaslužila.
– Tim stavom vjerojatno prikriva nesigurnost i strah od potencijalne povrede.
– Priznajem, pala sam na njegov izgled, duhovitost, maštu ali sad tek vidim koja je to greška bila. I idealizirala sam ga, dala mu previše prostora, popuštala i njemu i njegovima samo radi mira a tek sad, kad živimo skupa, vidim koliko je to bilo glupo. Bože kako je čovjek slijep kad se zaljubi… toliko toga ne vidi i tako puno prašta. S takvim je teško živjeti, sve mu mora biti podređeno. Nekad mi se čini da TV, igrice, Smartphone, bubnjeve, svoje muško društvo i auto voli više od mene. Osjećam se slabom… kao da nikad ništa nisam znala ni upila od života.
– Mislim da si umorna, od truda, draga. Tvoja je snaga u borbi da vas održiš i spasiš jer imaš neke razloge zašto to radiš. Ljubav, naviku…ti najbolje znaš koji su. Da si slaba, davno bi se predala i otišla od njega, ne bi vas ni pokušavala spasiti. Ako odeš jednom, to će biti znak da je stvarno bilo dosta i da ti je dosadilo trpiti a ne da ne možeš. Slabi ljudi odustaju lako, još lakše se zamjeraju drugima, ne trude se oko nikoga i ničega, brzo napuštaju odnose a da im ni ne probaju dati šansu. U našem su društvu potpuno izokrenuti pojmovi – slab i jak, muškarčina.
– Hm da. – promumljala je B. i nasmijala se samoj sebi – da, u pravu si.
– U tvom je slučaju P. slabić jer se odbija prilagoditi i ne želi preuzeti obavezu, ne želi se promijeniti . I neozbiljan je a koliko vidim, voli prebaciti krivnju svaki put na tebe. Ako želiš da te manipulira, go ahead, samo nastavi istim stilom ali kasnije nemoj žaliti. Svi se mijenjamo i to je prirodni proces, svako nas iskustvo mijenja i glupo je reći „ja se neću nikad promijeniti“. Tvrdoglavost i upornost su u redu kad ne služe jačanju ega. Jaki muškarac je spreman na kompromis i prilagodbu, nije mu neugodno pričati o tome sa partnericom. No i ti u tom dogovoru imaš veliku ulogu, prestani izigravati žrtvu i tražiti perfekciju jer nitko nije savršen. Ne postoji savršena veza ni brak na duge staze, sve je stvar dogovora i prilagodbe. Morate se naći na pola puta ili se naprosto raziđite.
Žene su prilično odgovorne za odnos muškaraca prema njima. Previše ih je koje sramote i sebe i muški rod a na svakom koraku ih neke žele poniziti. To frajere izluđuje, vjerujem da od tuda i taj obrambeni mehanizam „ja se nikad neću promijeniti“. Stoljećima su bili glavni a pogledaj sad, žene si uzimaju sve više i više slobode. Dresiraju ih, nekima čak i uspije, tjeraju ih od sebe kad im pokušaju prići. Zato razumijem kad ti kaže „ mi smo ugroženi“.
– Da, ne želim se pretvoriti u jednu od onih koje tračaju mamine sinove, koji dugo žive u „mama hotelu“ i one, koji su odjednom odlučili da ih više zanima druga ili njihov spol.
– Ni nećeš, samo odigraj zadnju igru, pametno i hrabro.
– Živi bili pa vidjeli hoće li se moja muškarčina promijeniti. – B. se napokon nasmijala.
– Držim ti fige da uspiješ. – nasmijala se G. stisnuvši čvrsto dlan prijateljice, pomislivši kako sreću koju uživa, ploveći na krilima ljubavi, u ozračju poštovanja, treba čuvati, što duže zadržati i na njoj biti uvijek zahvalna.
