Bogovićeva joj nije bila haustorabilna, ali prazna okrugla klupica između Ghetaldusa i Dubrovnika zvala ju je da sjedne i učini to odmah, na licu mjesta.
Rasplela je mašnicu i spremila ju u džep košulje. Odmotala je crveni ukrasni papir i pred njom se u punom sjaju prikazala mala crna kutija na preklop.
Jednostavna, mat crna kutijica.
Nije mogla procijeniti vrijednost niti se trudila, ali ju je zanimalo što se krije unutra.
Tisuću misli joj je prolazilo glavom u tom trenutku i bez daljneg oklijevanja odlučila je otvoriti pa kud puklo.
Crna plišana podstava s dva po mjeri udubljena kalupčića u kojem su naoko stale samo dvije stvari.
Srebrna metalna kartica s čipom i uzorak parfema.
Fahrenheit.
Okrenula se oko sebe i primijetila da ju nitko ne obadaje. Odigla je karticu i vidjela papirić ispod nje.
Tanki kartončić bijele boje sa zlatnim obrubom.
Na njemu je bila samo kratka odštampana poruka. Jedna riječ.
ČESTITAM!
“Čestita? Tko čestita? On, ona? Muž, sestra, Plenković, James Bond?”
Okrenula je kartončić i ugledala QR kod na drugoj strani.
“Ovo je, kak bi Zagorci rekli – vrlo “suspense” – pomislila je u sebi dok je vadila mobitel.
“Sad će ispasti da sam osvojila neko suđe ako se pojavim na prezentaciji pametne vešmašine koju moram kupiti zajedno s duplim frižiderom koji sam kuha ručak od namirnica koje su mu dostupne pred istek roka trajanja. Jebala me znatiželja.”
Ucentrirala je kod u skeneru i kliknula na skraćeni link.
JESTE LI SPREMNI ZA AVANTURU ŽIVOTA?
Pisalo je zlatnim slovima na crnoj pozadini.
Ispod je bio odabir u dvije kućice.
DA i DA.
Nije bila sigurna ima li se pravo ljutiti na ovakav tip ankete, ali u jedno je ovog trena bila sigurna – da je ovo djelo nekoga tko ju očito dobro poznaje.
U prošlosti, kad god joj se netko vanserijski svidio znala bi mu reći “Take it or take it!” i nitko nije nikada ostao imun na tu ponudu.
“Mora da je škorpija. Oni me jedini poznaju i prije nego me upoznaju.”
Uvijek je birala ili su nju birali – škorpije. Ostali su bili samo blijedo sjećanje na propuh toliko slab da ga ni pokojna baka ne bi spomenula.
Prvi joj je bio nezaboravan. Dala je šansu i drugima jer nije vjerovala u horoskop, ali što je više okolišala, sve više se vraćala njima.
Nije mogla dokučiti je li to zbog toga što su njima časopisi tupili u glavu da su najbolji ljubavnici, prijatelji i partneri eg prijatelji, ali s vremenom je počela vjerovati da nije horoskop izmišljen slučajno.
Od praktički prvog pogleda bili su misterij kojeg je ona osjećala potrebu razriješiti, ali se svaki put samo dublje zakopavala u zagonetkama koje su izluđivale, ali mnogo više – uzbuđivale.
Taj pogled iz dubine očiju bio je samo minoran nagovještaj onoga što slijedi ako se približiš tim stvorenjima koji su čitali druge neobjašnjivom lakoćom, a pritom su izgledali pomalo nezainteresirano. Ali nikada premalo.
Sasvim dovoljno da ti skidaju komadić po komadić oklopa ispod kojeg je ostala samo krpica koja je sama padala bez ikakvog otpora.
Dah. Njihov dah na stražnjoj strani vrata dok su joj radili sve što filmovi, pa čak ni oni visokobudžetni za odrasle ne mogu replicirati u svoj svojoj versatilnosti kadrova jer je nemoguće opisati ni prikazati taj osjećaj iščekivanja kojeg bi oni, rođeni pružatelji ekstaze produljivali svakim novim činom te erotske drame.
Miris. Uvijek su savršeno mirisali na svim dijelovima tijela. Čistoća im je bila religija.
Mogli su šutjeti, a reći ti tisuću stvari. Mogli su pričati, a ne reći ništa, ali na takav način da imaš osjećaj da si saznala sve.
I sad je imala osjećaj da nije rečeno ništa, ali je znala sve.
Sve što je znala jest da je lovac ponovno škorpija.
No pitanje koje joj je iskočilo na info ploči ovog nesvakidašnjeg kviza bilo je: Je li ona plijen ili je ON zaista nagrada? Zamršeno pitanje na koje će ona morati dobiti odgovor.
Što se lošeg može dogoditi?
Kliknula je na oba DA.
Text by Dejan B
