Gledala ga je kako vadi mobitel i s čuđenjem gleda u ekran.
Kako će joj objasniti gdje je i s kim?
Kako će opravdati da šeta Ilicom u ovo doba dana s prezgodnom crnkom nakon što ga suoči s istinom?
Kako će pokušati izbjeći podijeliti imovinu pola-pola s njom?
Kako će… “Hej ljubavi, jel’ se nešto dogodilo? Ne zoveš me inače u ovo doba dana. Jel’ sve u redu?” – Upitao je brižnim glasom, a u njoj su se miješale emocije koje je pokušavala držati pod kakvom-takvom kontrolom, no osjećala je da joj se oči pune suzama i noge su joj postajale nekako slabije.
Mora se boriti da se ne izda prije vremena.
– Ma sve je okej, poželjela sam te čuti. Kaj radiš? Jel’ gužva na poslu? Snimate danas puno? – razmišljala je koliko mu treba da smisli uvjerljivu priču i je li imao već neku spremnu.
-Ne bi vjerovala s kim sam sada! – Uzbuđen glas. Pomislila je da će eksplodirati. Vjerovala je s kim je sada. S crnkom koja je pljunuta…
-Inma Cuesta je sa mnom tu na Ilici, vodim ju do uspinjače pa ćemo do vidikovca pokazati joj lokacije, jer navečer snimamo kadrove za neku vrhunsku seriju o lopovima! Ona je poznata španjolska glumica! – Dječački uzbuđen.
-Joj baš sam sretna zbog tebe! – Uspjela je izgovoriti prilično oduševljeno, mada je u sebi palila tisuće osjećaja koje opet nije znala razaznati, ali boljeli su ju.
-Možemo navečer svi zajedno na cugu, večeru. Ona, njena draga, ti i ja. Još se čujemo kasnije. Volim te! Pusabok!
Sjebala se generalno. Vidjela je muža kako hoda s gay glumicom za koju je mislila da je neka lijeva ljubavnica i skoro izazvala incident. A još se nije oporavila od prijašnjeg šoka.
Treba joj neki alkohol. Čim prije. Makar i medicinski.
Spustila se na Cvjetni i sjela u VIP, uzela dupli Jeger, strusila, naručila kavu i još jedan Jeger, osjetila Aventus na nekome iza sebe, ali kad se okrenula, gospodin u tamnonarančastoj (ili prljavonarančastoj) lanenoj košulji i bijelim hlačama, također od lana, već je odlazio ostavljajući samo čežnju i misterij iza sebe.
“Nije ovo slučajno. Aventus ne nosi ni svaki tisućiti muškarac, a dva na parsto metara zračne linije u Zagrebu je sresti nemoguće u 15 minuta.” – računala je formule u glavi.
Mučilo ju je što ni jednom od njih nije vidjela lice. Onom prvom ni siluetu. Ovaj drugi je izgledao prilično sportski. Mogla ga je još stići.
A što bi mu rekla? “Oprostite, jel ovo Aventus na Vama?” – kao neki jeftini ulet, mada s druge strane, Aventus ne prepoznaje jeftina ženka.
Ona je obožavala muške parfeme. Isprobavala je sve i jednog, a pogotovo ove iz Niche parfumerija. Naručivala je uzorke diljem Europe i sve ih kao poklanjala mužu, a zapravo je htjela naučiti kako koji miriše.
Aventus je bio iznimno skup za naše prilike ali mirisao je kao nešto konačno. Točka na i. Za muškarca čija je zadnja. Pravedan i strog, batina i Bog.
Ne, neće ga slijediti. Dosta je šokova za danas. Vjerojatno je neki gay koji bi ju prijavio za uznemiravanje i eto ti problema.
Stigla je SMS poruka. Tko još šalje SMS-ove? Kaj nema Whatsapp, Viber, Telegram, neki qrac? – još su ju prale emocije. Nije bila prostakinja, osim ponekad. Sada, recimo.
“Oprosti što sam pobjegao. Dva puta. Nisi još spremna.”
“Na što nisam spremna, idiote? Na što? Išla sam se naći s tobom, skoro izazvala pizdariju s mužem i sad sjedim polupijana u VIP-u, a mogla sam komotno biti na poslu i sanjariti o… O jebote, ali to je to. Ja ne moram sanjariti kad se to događa… Ajme, pa da. Glupa sam.”
“Opraštam. Vidim da ni ti nisi spreman.” – odgovorila mu je, sklopila futrolu moba i nasmijala se.
“Ne bu mene niko jebal! Bar ne danas.”
Whatsapp poruka (o jebote, moderniziramo se usred razgovora):
“Spreman za što?”
“Za nagradu.” – odgovorila je kratko.
“A ti i dalje igraš?” – zbunilo ju je to pitanje.
“Zašto pitaš?”
“Da igraš, znala bi da nagradu ne osvajam ja.”
“Ti si nagrada?”
“Ne, plavušo.” – sad se malo slomila.
“Nisam više plava!”
“Vidio sam.”
Što odgovoriti na ovo? Opet je bila na početku. Nije znala ništa. Prije pol sata doživjela je najljepši osjećaj ikada. Sad je osjećala najveću (ili najjaču) zbunjenost. Ikada.
“I što ćemo sad?” – upitala je, baš kao plavuša.
“Umjetnica mora biti zdrava. Oporavi se. Javit ću se.” – jebeni idiot. Nasmijao ju je. Nije glup. Nije to nikad ni mislila, ali podignuo ju je opet s nule na veliki plus. Mozak mu radi fantastično. Konstrakta bi mu dala high five sad da zna za ovo.
“Aventus?” – morala je pitati, mada je znala odgovor.
“Sve znaš. Good girl.” – i opet ju je podignuo kad je najmanje očekivala. Kako je vješto umetnuo ime njenog parfema u izjavu.
Sad može dalje u dan. Ima posla za obaviti.
Text by Dejan B
