U Hrvata, Papa je IN. Toliko IN da o njegovom dolasku mjesecima pišu sve novine i portali u zemlji. Možda modni i ne, ali mi se dotičemo i lifestylea. A Papa je dio lifestylea mnogih Hrvata, što ne možemo zanijekati. O svemu više, Mariann.
Prečesto se neke stvari događaju, a da je to puka slučajnost. Je li to već treći ili četvrti put?
Dva puta sigurno u deset godina, a sada prvi put u 21. stoljeću.
Kažu da je to dar. Najveći među darovima. Ako je to dar, onda se on možda odveć širokogrudno daje i to opetovano. Kao da taj dar nismo ni primili prvi put ili nismo se udostojali ga shvatiti za ozbiljno kada nam se dao.
Ili je ovo poput reakcije Olivera Twista koji je nakon nedostatne porcije oskudne hrane povikao: “Mogu li još?”
Možemo li to pripisati nezasitnom apetitu prema njegovoj velikoj pažnji? Gladi za istaknutim položajem zemlje koja će u ovoj kategoriji nadjačati ostale pretendente po tom pitanju? Gladni dokazivanja i odveć sigurni da je jato na broju, vjera sigurna i stado ponizno?
Televizijska kamera bila je u potrazi za vjerskim licem na najnapučenijem mjestu u tom vremenu. Glavnom gradskom trgu.
Ciljano je kružila za usnama koje će živjeti za taj trenutak još neočekivanog pitanja, kada će svjetla biti okrenuta prema njoj, kada će kamerman i asistent, zajedno s TV anketarom žuditi da čuju „pravu istinu” koja je danas tako skrivena.
Kud baš mene? Ne, ne namjeravam ići na Hipodrom. Ne, ne namjeravam biti na trgu. ( Previše se to i očekuje, a za to se ne plaća ). Pa nije li ovo prečudno?
Što nam je Papa poput susjeda koji nema preče stvari nego proviriti preko plota i izvidjeti stanje u dvorištu njegovog najužeg horizonta? Je li zaista dovoljan jedan zvižduk poziva i eto njega na susjednom balkonu, naoružanog svim čulnim sredstvima da upije što imamo reći?!
Sva sreća neće odati naše jade, već će ih pomno poslušati i pokušati naš spasiti daljnjih jada. A što on i njegova kuća nisu u krizi? I kako mi možemo očekivati da će nas baš on spasiti? Nije li možda prečesto susretanje znak da nismo ništa naučili iz njegovih prijašnjih lekcija? Da smo zaboravljivi i da nam je potrebno ponavljanje pred ispitom?
U redu, ovaj sat još ponavljamo, ali sljedeći… Sljedeći sat pišemo test, i to ozbiljno.
Text by Mariann
