NASILJE UZBUĐUJE Dark osobnost privlačna je većini ljudi, al’ što je sa psihičkim zlostavljanjem?

Primijetila sam status na prijateljevom zidu, zahvalila na inspiraciji za novi tekst i malo razmišljala. Doista, što? Što je to, da dobre djevojke i žene pretvara u divljakuše, vuče lošim tipovima i još bolje pitanje, što ih to uz njih zadržava? Iako sam u jednom tekstu već o tome pisala, ovaj put sam se odlučila dublje zabaviti problematikom.

U ovo doba godine, točnije potkraj studenog, kad se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, isplivaju sve one ispovijesti, koje su godinama, možda i desetljećima ustrašeno čučale u žrtvama nasilja. Nekako uvijek s  njima krenu i rasprave, o stupnju maltretiranja, ali se u njima navode i maltretiranja muškog spola.

Neki dan sam tome svjedočila, slušala o zlostavljanim muškarcima u Njemačkoj, koji navodno, dobivaju batine od svojih žena. Ali o tome šute jer ih je sramota. Hej, mislila sam pa tko bi digao ruku na muškarca, koja bi se to žena usudila udariti ga, kad je prosječni muškarac i teži i veći od žene, a njegova rika i zamah u trenutku bijesa su sličniji rici lava i medvjeda, nego čovjeka? Kakav je to uopće muškarac, kojeg žena može namlatiti, neki komarac? I zašto joj to, ako je uopće istina, on dopušta?

Možda je to neka karatistica, majstorica borilačkih vještina pa joj je on vreća za trening? Ali čekaj malo pa ta ga ni ne bi udarila, to nije u duhu njenog sporta, ona se ne smije boriti, osim na natjecanjima i smije vratiti samo iz samoobrane. Dakle, kakva žena? Moji su sugovornici i dalje tvrdili da su u pravu jer je o agresivnim ženama bila emisija na njemačkoj TV i kako ja o tome pojma nemam.

Razmišljala sam. Da, žena doista ima svakakvih, a  među nježne, mirne, dobroćudne, tihe i drage žene, uvukle su se i one s prikrivenom i izraženom agresivnošću.

Obično nama, ženama, zlobnici kažu, kako nas agresija puca onih dana u mjesecu, kad smo osjetljivije, razdražljivije, radi podivljalih hormona. No neke žene agresivnost baca svih dana u mjesecu i svih godina pa se može govoriti i o neuračunljivosti, tijekom duljeg perioda pa čak i cijelog života. Je li to odmah i opravdanje za sve ženske pakosti, slabosti i zlostavljanja muškaraca?

Ako jest, kakvo opravdanje imamo za muškarce, kad u vezu namame zgodnu ženu, a onda malo pomaknu granice i dopuštaju si česte festivale samovolje? Kako se to onda zove, ako ne izražena agresija?

Ovih dana paralelno gledam dvije serije, drugu sezonu The girlfriends experience i The Borgias. I ne bi to bilo tako bitno za ovaj tekst, da u njima ne zamjećujem istu nit – nasilni sadržaj.

Pa se tako u drugoj sezoni The girlfriends experience-a, provlači priča o mladoj ženi, koja je sasvim nesvjesno, spetljavši se s imućnim poslovnim čovjekom, kojeg nije ni pitala čime se točno bavi, upala u lanac escorta. S istim je provela pet godina, u burnoj vezi, koja je obilovala strastima i opasnošću, a razvojem priče doznajemo o njenom bijegu s posvojenom kćerkom, pod zaštitom policije. No ista žena, promijenjenog identiteta, sada imenom Bria, mora započeti novi život, kao zaštićeni svjedok, ali joj baš i ne uspijeva jer je oštećene osobnosti i opijena starim lifestyleom pa se vrlo brzo, u tajnosti, vraća prostituciji.

Da, novac zasigurno jest zavodljiv, motivator, odličan afrodizijak i jako dobar mamac, posebno kad znaš,, da za samo jednu uslugu možeš iskeširati nekoliko tisućica…dolara. No ipak se tom vrstom “posla” ne može baviti obična, prosječna žena. Ona ipak u sebi treba imati puno ludosti, unutarnjih nemira, ali i beskrupuloznosti, neopterećena posljedicama.

Briu u to tjera nagon, ne samo novčana potreba jer ona ima sasvim dovoljno imetka, udana je za bogataša i lijepo situirana. Nagon, za luksuznim životom, na koji je navikla, za vrijeme trajanja braka i bijeg od primitivnog posla, s trake, u nekom pogonu, na koju je smještena kao zaštićena svjedokinja. Ali i sklonost, prema ludom, neobuzdanom seksu, na bazi strasti. Ona je doslovno ovisnica o lošim muškarcima i njihovom lošem tretmanu. To joj je normalno, postalo joj je navika!

Zato i traži izgovor, da se prevarom iskrade s radnog mjesta, dohvati računala u obližnjem dućanu i ažurira tajni account, na nekom escort siteu. Njoj treba akcija i zabava jer njezin avanturistički duh ne može primiriti obična svakodnevica. Ona se ne zadovoljava mrvicama primitivnog i jeftinog stila života.

Da, ona bi više, puno više i upravo na njenom primjeru, vidljivo je zašto su neke žene ovisnice o muškoj dominaciji i agresivnijem stilu života.

Možemo si mi tepati, laskati i tajiti da nije tako, ali skupina istraživača na Sveučilištu u Grazu, proučavala je 90 polaznika u dobi od 18 do 32 godine i željela  ispitati učinak triju osobina “Tamne trijade”, koje su narcizam, machiavellizam i psihopatija.

Otkrili su da upravo te osobine, muškarcima daju puno uspjeha u dejtanju.

Muškarac koji živi u duhu Machiavellizma, općenito je povezan s hladnoćom, manipulacijom i nemoralnim mišljenjem, a ispitivanje je pokazalo da je mala vjerojatnost, da bude izabran kao partner kratkoročnog odnosa.

Žene su ocijenjene privlačnima, za sve vrste odnosa koji su uključivali seksualni kontakt i nisu bile poželjne kao prijatelji.

Mnoge žene ne misle da su narcisi i psihopati  idealni tipovi muškaraca, za uspostavljanje odnosa, no istraživanja su pokazala da su im mračne osobnosti vrlo intrigantne. S druge strane, žene koje su pokazale interes za nekom duljom vezom, od muških ispitanika ocijenjene su kao neatraktivne.

Fizička atraktivnost i narcizam pokazali su se dobitnom kombinacijom za žene, dok je kod muškaraca dobitna bila fizička atraktivnost i ekstraverzija. Istraživanja će se provoditi dalje, na još većim skupinama ljudi.

Ujedno su dokazala da psihopati pokazuju različite osobine ovisno o njihovom poremećaju, ali zajednički znakovi uključuju površni šarm, grandiozan pojam samopoštovanja, potrebu za stimulacijom i impulzivnošću, patološko laganje, sposobnost manipuliranja drugima i nedostatak kajanja i empatije.

Stručnjaci tvrde da većina ljudi smatra psihopate vrlo intrigantnim osobnostima, ali ne znaju to objasniti. Psihopati se često ponašaju tako da zavaravaju protivnike, oponašaju normalne osobe i situacije, brzo mijenjajući stavove i reakcije. Teško ih se otkriva!

Ne možemo poreći da su mnogi među psihopatskim osobnostima aktivni i sposobni, vrlo brzi i snalažljivi pa evo nekih dobrih razloga za biti s njima.

Narcisi i psihopati su uspješniji u dejtanju, bilježe više trofeja i ostvarenih veza, bilo da su one površne, samo seksualne prirode ili imaju neku dublju povezanost. Obično se uz ženu ne zadržavaju dugo, čim dobiju što žele, prelaze na novu, naročito ako su vrlo atraktivnog izgleda i vrlo uspješni u svom poslu. Skloni su tzv speed datingu i spremni platiti za seksualnu uslugu jer ne žele obaveze i vezanost.

Upravo u takvoj usluzi ispliva njihova mračna narav, gdje si daju oduška ispuniti sve maštarije. Na koncu, platili su i zato misle da smiju.

Stoga je pogrešno misliti, kako ih izbjegavaju sve žene i da sve nastoje biti što dalje od ovih tipova ljudi. Nove studije u svijetu, pokazale su da neke žene naprosto ne mogu odoljeti čarima dark personalitya, bilo da se radi o tzv običnim ženama ili plaćenim ljubavnicama.

Likovi poput Lokija (film Thor) tipiziraju psihotične kreativne tipove, vrlo su inteligentni, nekad i natprosječno, ali imaju malo suosjećanja za druge ili inhibicije u svojim postupcima. Nova istraživanja pokazala su da upravo muškarci s tim osobinama jako privlače neke žene.

Sad kad to znamo, možda je lakše razumjeti nasilje i žene koje su sklone nasilnicima, koje ostaju u nasilju. Neću reći da su sve takve, bilo bi potpuno pogrešno, ali postoji veliki postotak žena, koji se navikne na nasilje, zavoli nasilnika i naprosto želi biti izvrgnuta opasnosti. Sad kad to imamo na umu, možda možemo izvući zaključak i postaviti neka ključna pitanja, za još bolje razumijevanje ove teme.

Granice boli su pomične i dogovorljive. Ono što je nekome uvreda i poniženje, drugome je zabava i stimulacija. Kad to imamo na umu, zašto uopće pribirati i osuđivati osobe koje pali nasilje?!

Seksualna su opredjeljenja različita i naučili smo, na primjerima seksualnih sloboda, da ih treba  poštivati. Naravno, ako su osobe u toj igri punoljetne i sasvim svjesne.

Žena je ta, koja pomiče granice s partnerom. Bilo da se radi o popuštanju i pomicanju granica u okvirima svakodnevne komunikacije i retorike, bilo u seksualnom području. Ako mu nešto uskrati, ne valja. Ako mu dopusti previše, posebno u seksualnom području, on se pomami, vremenom osnaži i  traži još više, još jače seksualne stimulacije.

Velika je sreća, kad se uspostavi balans i postigne neki dogovor. Granice su te i te, dalje od njih se ne ide. Svako eksperimentiranje s osobama koje nisu dovoljno zrele za neku vrstu aktivnosti, može donijeti loše posljedice.

Čak i povišeni ton i upotreba grubljeg rječnika, ne djeluju na sve ljude isto – nekima su motivator, drugi ih shvaćaju kao uvredu i ponižavanje. Nekome je i opravdana kritika nasilje nad njim-njom. Nekome je povišeni ton, kad se digne živac – nasilje. A trećemu je nasilje otvorena fizička agresija.

Nekad se komunikacija tako zažari da riječi i ruke polete. Nekad zaista nekoj reakciji prethodi aktivnost koja čovjeka izludi i teško se savladava. Neke se stvari mogu dogoditi u afektu, ma koliko mi mislili da imamo jaku samokontrolu. Neki ljudi doslovno znaju izluditi druge ljude.

Teško je stoga reći da za nasilje nema opravdanja. Kako nema, neke žene otvoreno biraju nasilje. To je vidljivo na nizu primjera iz života. Ono ih uzbuđuje. One uporno biraju isti stil života i isti tip muškarca. Njima je jednostavno dosadno s mirnim tipovima.

I s druge strane, neki muškarci vole problematične žene. Oni si takve biraju, sve ostale, prosječne i obične su predosadne.I ako može, voljela bih da se dotaknemo još nekoliko pitanja.

Kad je riječ o nasilju, zašto nitko nikad ne spominje one muškarce, koji vrijeđaju i maltretiraju tuđe žene? O onima koji se izdaju za prijatelje, a tipični su vukovi u janjećoj koži? I o onima, koji kod kuće imaju vlastite žene, ali stalno imaju potrebu preodgajati i popravljati tuđe? I o onima, koji su rastavljeni, ali stalno njuškaju po profilima tuđih žena i pribiru ih, iako ih one ne žele?

Što s tim, to nije nasilje?

I zašto se ne priča o onim ženama, kojima stalno nešto smrdi pod nosom, koje su vječito ljute i namrgođene, kritiziraju i ismijavaju sve što nije u skladu s njihovim stavovima, koje i vlastitog muža tretiraju kao potrčka i nižu vrstu?

To nije nasilje? Ako govorimo o nasilju, onda moramo pričati o svemu.

I na koncu, jedna topla poruka, koja će, nadam se, osvijestiti mnoge žene, koja će ih naučiti da prvo vole sebe, a tek onda druge jer to je vrlo važno za njihovo zdravlje. Partnera/e si sama biraš i zato moraš birati pametno.

Ti si ta koja nekome daje ili zabranjuje pristup i određuješ granice. Ti si ta koja odlučuješ kome ćeš dati pristup, pokloniti povjerenje, kome ćeš dati sebe i svoje tijelo i pod kojim uvjetima.

Nemoj se odmah paliti na ljubav i slatke riječi, razmisli dobro prije nego s nekim uđeš u vezu. Uključi i mozak i srce. Ukopčaj i intuiciju. I gledaj jako, jako dobro i slušaj pažljivo jer možda u tvom partneru čuči pritajeni nasilnik.