Ne može se promijeniti svijet, ali nije loše prihvatiti sebe, takvim kakav jesi i bez obzira na sve, sebe voljeti

Ono doba godine, kad naveliko miriši sa svih strana i kad naveliko skupljamo kilograme! Osim ako smo strastveni fitness manijaci i profesionalni modeli. Ali ja nisam, jbga, pa si mogu priuštiti bogate blagdanske obroke i međuobroke, bez stida i straha. Jer znaš kako kažu, tko uživa u životu, ne može imati ravan trbuh. Baš divno opravdanje, jel da?

Daleko je dakle, mnogima, u to doba godine, ljetna bikini figura, a bliža je ona nalik loptici ili da se preciznije izrazim, plus modelu. A pri pomisli na to, ipak boli glava jer tko si priželjkuje da baš u vrijeme blagdana ne stane u omiljenu haljinu ili odijelo? Tko si na dočeku priželjkuje odjeću koja kamuflira? I koja to žena, normalne građe, priželjkuje izgledati poput Ashley Graham, Robyn Lawley, Candice Huffine, Iskre Lawrence, Angeline Hirsch ili Sarine Nowak i to upravo u vrijeme blagdana i ulaska u novu godinu? Možda će netko reći: „ Hej, pa što ima loše u izgledu tih žena, divne su takve kakve jesu!“, a ja ću vam reći da ipak ne priželjkujem njihov izgled i da ću pripaziti što i koliko trpam u sebe. I nije nas dovoljno pred nekih mjesec, dva, začudila naša Lucija, svojim smjelim outfitom ogoljelog trbuha, sad je to morala učiniti i Ashley Graham. Doduše, nije ogolila trbuh, ali se svojski potrudila otkriti noge i bokove, u pripijenoj kreaciji. Zamisli, iz pliša, za koji je poznato da vizualno proširuje i deblja!

Ne, nisam se malo iznenadila njenoj samouvjerenosti u Addison Elle-u, povodom prezentacije njene zadnje lingerie kolekcije, pri Macy’s u Las Vegasu. Bome mi je dala misliti, o svojoj hrabrosti i samopouzdanju, ali i postavila upitnik nad glavom, s pitanjem „Does your brain make you see yourself five times more beautiful than you actually are?“ Nakon ovog, stigla su i druga pitanja: „Does mirror show more attractive image than our actual beauty? Do we see ourselves more beautiful than we actually are?“ ili, ako ćete po naški, da li i koliko naš um stvara dojam da smo ljepši nego zaista jesmo i da li mu u tome pomaže i ogledalo.

Probala sam odgovoriti na pitanja, a vi prosudite koliko sam bila uspješna u tome. Znate one reklame i kampanje, koje nas uvjeravaju da smo svi lijepi? Jesmo li stvarno ili nas zajebavaju? „Ti si lijepa“, cvili iz pjesama i kampanja, koje nam, po običaju, pokušavaju nešto prodati. Kao npr. čudotvorni preparat za ljepšu kosu ili losion – shimmer za tijelo. Neki idu toliko daleko, da nas, žene, uvjeravaju da smo perfektne. Tako ova izjava postaje glavna životna mudrost, koje se mnoge žene drže kao pijan plota, bez obzira na njihov izgled. Sad napokon imaju opravdanje za višak kilograma i podivljale proporcije. No, stanimo malo, nisu svi ljudi lijepi, ne ako posegnemo za estetskim i likovnim pravilima. Ima ih i ružnih i manje lijepih, ako gledamo te krtiterije, a postoji i pravilo oka promatrača. Ali da su svi lijepi, definitivno nije istina. To dođe kao izjava da smo svi pametni i mudri, jaki ili hrabri. Ružan čovjek može imati visoki IQ, ali on je i dalje ružan, po estetskim principima. I nije dobro brkati njegov vanjski izgled s unutrašnjom ljepotom, to su naprosto drugi kriteriji.

Ta moderna parola, da smo svi lijepi, možda je i dobro zamišljena, s ciljem da pojača samopouzdanje i da osjećaj vrijednosti, no ona zapravo zavarava i maže oči. U puno slučajeva, pokazala se pogrešnom i zloupotrijebljenom. Nekad donosi više štete, nego koristi. Danas imamo puno žena, koje ne stoje čvrsto na zemlji, uvjerenih da su predivne jer im je netko to ubacio u uho, a onda se vrlo neugodno iznenade, kada dožive hladan tuš kod muškog spola. Reći nekome u komentaru ljepotice, a pritom ne misliti isto, jednako je loše kao i pljunuti mu u lice. Sjećam se jedne muške izjave, u vezi fotografija fb frendice, opsjednute vlastitim izgledom: „Kažeš joj da je prezgodna mačka, ona ti povjeruje i sva je sretna.“ Isplati li se ljudima lagati, što se time dobiva? Možda strastvena seksualna avantura? I što nakon toga, gas? Taman kad ti je ista dama povjerovala, kad se zaljubila? I čemu tolika kritika ženskih narcisa, kad ih muškarci sami stvaraju, ovom i sličnim izjavama? Muškarci, ali i neke žene, prijateljice, odgovorni su za more iskrivljenih slika, osobnosti i doživljaja. Neke od takvih slika mi sami kreiramo, promatrajući odraz u zrcalu. Vjerojatno ste se i vi zapitali, laže li ta stvarčica oko vašeg izgleda i da li ljudi koji vas promatraju, vide neku vašu drugu stranu.

Ima teorija i teorija kako i zašto ljudi doživljavaju svoju refleksiju u ogledalu i sliku sebe na fotografiji ili videu. Ovisno o vrsti posla kojim se bavite, vjerojatno ste i vi stvorili svoju. Tako make up artisti, frizeri i dizajneri odjeće, primjećuju da već i mala promjena looka, nekome može izazvati oduševljenje, a nekome suze. Ogledalo prilično udovoljava našim očekivanjima jer smo navikli na određenu sliku u njemu, ali sve ono što predstavlja značajniju promjenu može izazvati šok efekt – umu treba neko vrijeme da se prilagodi i navikne na novi image. Navikli smo na istu sliku, isti odraz u ogledalu i male promjene lako prihvaćamo, nekad ih ni ne primjećujemo. Ostali, koji nas nisu vidjeli dulji period, primijetit će i promjenu našeg izgleda, oscilacije u kilaži, a tako i bore, kojih nismo svjesni. Promatrate li se uvijek iz istog ugla, nećete primijetiti kako izgledate iz drugog, a tako ni nakupine masnoća, osim ako ih baš ne tražite i ne proučavate. Tek kad sebe promatrate na fotografiji, možete primijetiti promjene. Mi u stvari imamo kontrolu nad ekspresijama lica i uvijek imamo neki kut koji nam se najviše sviđa. Također imamo i svoj stav o ljepoti i vlastiti doživljaj ljepote. Ako sebe doživljavamo lijepima, na osnovu informacija iz odraza u ogledalu i vlastitog stava o ljepoti, tada mi i jesmo sebi lijepi, ne samo u odrazu u ogledalu. To može donekle pojasniti zašto drugima debeli ljudi, sebi samima izgledaju vrlo lijepo i puno mršavije. Promatrajući sebe na fotografiji, primjećujemo i otkrivamo neke druge strane sebe i imamo osjećaj da je na njima netko drugi (ovo se posebno odnosi na žene, koje šminkom uljepšavaju lica i sklone su eksperimentima s bojama i konturiranjem).

Sjećam se osjećaja kad sam sebe prvi put vidjela na video snimci i na TV-u, pitala sam dragog zar sam to ja. „Jesi, to si ti“, smijao se. Na svadbenoj snimci bila sam si odlična, kao hollywoodska zvijezda, ali ova druga mi se baš i nije svidjela, no morala sam prihvatiti da tako izgledam. Kasniije sam shvatila u čemu je štos – u različitoj dobi, kad su snimke nastale, ekspresijama lica, frizuri, boji kose, make upu i izboru boja odjeće. Bolje ispadam na snimci kad sam nasmijana i sretna, u bijeloj ili u pastelnim bojama. U crnoj i tamnim tonovima izgledam preozbiljno. Sebi barem. Kad me se uslika nenajavljeno, često sam nezadovoljna fotografijom, posebno ako pritom nešto pričam, raspravljam ili žvačem. Zanimljiv je fenomen, kad svog kupca nagovorite da isproba modele odjeće, za koje vi smatrate da mu pristaju ili kad klijentica isproba neku novu boju ruža. Nakon takve probe, ima i oduševljenja i mržnje vlastitog izgleda. Neke žene jednostavno ne mogu prihvatiti neku novu sebe, u drugačijim krojevima i bojama i zato se stalno drže sigurne palete i stila. Za svaki slučaj jer na isto su navikle i tu se osjećaju „doma“. Osoba koja godinama koristi istu, nježnu ružičastu nijansu ruža, teško će prihvatiti novu sebe s intenzivnim crvenim ružem. Možda će reći „ To nisam ja!“ i odustati od iste. To joj je neka vrsta šoka jer njezin look odstupa od slike na koju je navikla i doživljaja sebe. No kad se promatra na fotografiji, u istim okolnostima, sviđa joj se novi izgled. Ne znam zašto je tome tako, ali sam primijetila, da se od slike u ogledalu uvijek očekuje više.

Ne znam jeste li primijetili, ali mi na fotografijama uočavamo jesmo li dobili koju kilicu više, trebamo li promijeniti frizuru, ali u ogledalu baš i ne. Također i crveni ruž na fotografiji nekako izgleda bolje, nego u odrazu u ogledalu. Stoga, um se zabavlja i radi trikove, a kako je ljepota subjektivna i estetski principi ljepote prilično ovise o okolini i podneblju, nitko zapravo nije lijep. Odnosno, na raznim krajevima svijeta naša se ljepota vidi i cijeni drugačije. Tokom života i prikupljanjem iskustva, mi zapravo izgradimo shemu, uzorak, na osnovu svih razmišljanja i dobivenih informacija te na osnovu nje promatramo druge. Sheme imamo i o sebi, a one mogu uključivati informacije, što misle drugi o nama, što mi mislimo kako nas drugi vide i što mi sami mislimo o sebi. Sve zajedno tvori self koncept. Osoba koja je izgradila shemu na bazi uvjerenja o vlastitoj ljepoti, koju se hvalilo i divilo, sebe će doživljavati lijepom. Osoba koja je dulji period maltretirana radi izgleda i nazivana ružnom, u to će vremenom povjerovati i izgraditi shemu na bazi ružnoće te na sebi vidjeti same nedostatke. Trebat će joj dulji period da samu sebe uvjeri da valja. Također ima i osoba koje sebe doživljavaju prosjekom, ali im stalno daju komplimente na osnovu izgleda i smatraju ih atraktivnima.

U zadnje vrijeme primjećuje se povećani broj plus size modela u svijetu, kao da ih je netko istovremeno pustio u svijet mode i javnost. Uz njihove fotografije pritom se pojavljuju naslovi, poput: „Ljepotica …“, „Prelijepa..“ i „… pokazala figuru u bikiniju i hrabro otkrila celulit“ i slični. Neki od njih su zabavni, drugi vam daju da malo promislite o vlastitom samopouzdanju, ali i o pojmu hrabrosti, koji se tako često veže upravo uz ovaj tip modela.

U nekim normalnim uvjetima, pojam plus poželjan je uz bankovni račun, listu gostiju i općenito uz sve ekonomske djelatnosti, ali ne i uz područje struka ili još gore, težinu na vagi. Pa ipak, nekonvencionalne ljepotice zauzimaju sve češće medijske stupce i pokušavaju nas uvjeriti kako su sretne radi svog viška, u kilaži i proporcijama. Nije pritom pristojno dobaciti im, kako mi, promatrači, uopće nismo zadovoljni njihovim izgledom i da smatramo kako nas njime maltretiraju i sile, da ih prihvatimo takvima kakve jesu. Nije poželjno ni predložiti im dijetu, ni brinuti za njihovo zdravlje jer odmah se nađe neki dušebrižnik, koji vas prozove i kaže da ih osuđujete. A ne osuđujete, možda jednostavno osobi želite dobro i više volite zdraviju figuru, neke normalnije kilaže i forme. A možda vam naprosto više godi prisutnost osobe ugodnijeg izgleda.

U beauty svijetu, plus znači odstupanja, da ste van standardnog raspona i izvan nekih zajedničkih okvira i ideala ljepote. U zadnje vrijeme ovaj termin je visokoiskorišten, a na području plus size modelinga, puno toga se izdogađalo, zadnjih nekoliko sezona. Vratite li se svega nekoliko godina unatrag, primijetit ćete da neka danas popularna imena, nisu bila ni blizu modnog svijeta, a kamoli u svjetskim kampanjama. Neki modeli, donedavno nepoznati, dobili su na važnosti upravo onda, kad su povećali svoje proporcije i dobili na težini. Nećemo sad ulaziti u razloge njihovog debljanja, već se dotaknuti činjenice, otkad se ovim damama daje medijski prostor, ne može ih se više ni izbjeći i ne može se više izbjeći ni naslov poput onog, koji predstavlja i njihove celulitne jastučiće. One nas naprosto upoznaju sa svim stranama sebe! Pored njega sigurno stoji i izraz – hrabra. S obzirom da se ne radi o celulitnoj fotografiji, nego o fotografiji iste dame u kupaćem kostimu, na kojoj je između ostalog, prisutan i vidljiv celulit, ne možete da se ne pitate zašto nam to želi pokazati i što tu ima biti hrabro. S celulitnim jastučićima na plažu ide svaka druga žena. Da li sve one za to zaslužuju medalju? Čim uz neku fotografiju stoji hrabra, to implicira ružnoću i bilo da je lijepo ili sasvim normalno, ovdje nema govora o nikakvoj hrabrosti, nego prenemaganju i privlačenju pažnje.

Hrabar je čovjek onaj koji spašava druge ljude, npr. liječnik, kirurg, vojnik, a ne dama u bikiniju s celulitom. Stoga je ovo samo lukav i lagan način da se privuče pozornost i samovoljno uzime atribut hrabar, za nešto, što uopće ne opravdava taj izraz. Možda je usput cilj i pojačati samopouzdanje žena koje obiluju celulitom, ne znam, ali nemamo li već dovoljno reklama za anticelulit proizvode, koji se reklamiraju i prodaju na sve strane? Ili je smisao takve fotografije odbaciti te proizvode i opustiti se, biti neopterećene narančinom korom te prisiliti partnere da nas upravo takve žele i vole? I zar je tako jednostavan put na naslovnice, razgolititi svoje nabujalo tijelo na nekoj plaži i okititi se hrabrošću jer ste pokazali i nešto zajedničko svim ženama, omražene jastučiće?

Neke žene se prije skidanja u kupaći kostim, ispreznoje u teretani i intenzivno vježbaju kod kuće, paze na prehranu, samo kako bi svoju figuru pred odlazak na plažu dovele u red, a onda ju još njeguju i raznim losionima i kremama za samotamnjenje, samo kako bi postigle što atraktivniji izgled, kako ne bi bile predmet sprdnje na plaži ili nedaj bože u medijima, ako su javne osobe. Zato poruka, da smo svi lijepi, ispada u najmanju ruku čudna i prisiljava nas da krenemo razmišljati drugačije. Ne samo da prihvatimo sebe izgledom kao drugačije, nego da prihvatimo sve, što je u svakom pogledu, različito od nas. Ako ne prihvaćamo, automatski osuđujemo, proglašava nas se zločestima i u očima naših kritičara, postajemo netolerantni i ružni, a to, naravno, nije poželjno i nije in. S obzirom da je u našem svijetu, ljepota vrlo bitna i smatra se velikim dobrom, logika kaže da je time ružnoća općenito loša pa smo prema tome svi lijepi i poželjni. Ovo može zbuniti, ne samo mlade osobe u razvoju, nego i odrasle ljude, pogotovo one, koji čitav život imaju potpuno drugačiji pojam estetike.

Ne može se promijeniti svijet, naročito ne onaj pun gluposti, ali nije loše prihvatiti sebe, takvim kakav jesi i bez obzira na sve, sebe voljeti.