‘Neka zauvijek šuti’, ili kako preživjeti tajnu

Sličan slučaj se ponovio nakon nekog vremena, u pitanju je bila druga djevojčica iz razreda, ali se ovaj put pravdao kako nije učinio ništa zbog čega bih trebala biti zabrinuta jer ona u svemu pretjeruje. Suprug i ja mu rekosmo neka ne brine, da u nama ima najbolje prijatelje i da ona može pričati što hoće jer mi vjerujemo njemu i nas zanima njegova strana priče. Objasnili smo mu i da mi ne podnosimo cinkaroše.

Ne bih se vjerojatno sjetila ovih događaja, da mi neki dan pažnju nije privukao prijateljičin status na Fb, a gađa direktno na savjest prijatelja: U njemu pita, bi li odali informaciju, kad bi bili sigurni da će osoba kojoj je namijenjena, biti zahvalna. Trenutno sam, vidjevši poruku, odgovorila sa ne, a onda malo razmišljala, zašto sam brzala s takvim odgovorom.
Doista, ovisi o kakvoj se informaciji tu radi i koliko bi osoba pritom bilo povrijeđeno. Razmišljala sam i kako bih se osjećala nakon što odavanja informacije. Vjerojatno jako loše, puno gore, nego da ju držim za sebe.U svakom slučaju, savjest kaže, vidiš li krađu, nered, sukob, borbu, neku opasnost za ljudski život, javi policiji, a vidiš li ljubavnu prevaru, bolje se ne miješaj, ma koliko bio dobar s oštećenom osobom. Kad su u pitanju osjećaji, naročito oni uzburkani, ljudski um ne funkcionira normalno i nikad ne znaš kako će netko reagirati.Nikad ne znaš ni što su stvarni razlozi takvog čina, osim ako si već prilično upetljan u slučaj i ne možeš biti objektivan, niti sudac, ako nisi u koži sudionika.Ako te baš proganja što si vidio, pokušaj potisnuti, a ako ne ide, pričaj s neutralnom, stručnom osobom, na isti način kao što to čine svi dobroćudni ljudi. Na raspolaganju su svećenici, psiholozi, psihijatri, kojima uopće ne moraš odati imena. No u svakom slučaju, uvijek je bolje ne miješati se u ništa jer posljedice i radi male izdaje mogu biti katastrofalne.Na kraju upravo osoba koja odaje tajnu, može najjače nadrapati i to ne samo radi savjesti, već i radi odmazde za izdaju. Pritom uvijek treba imati na umu onu poznatu, da se osveta servira hladna i sjetiti se kako su završili svi oni koji nisu znali ukrotiti vlastiti jezik.

Kad bi postojalo nešto, što bih sama trebala saznati, radije bih da mi se priopći indirektno i da me se navede na neki put zaključka. Sve ostalo smatrala bih izdajom, a izdaju, makar bila priopćena u najboljoj namjeri i od najboljih prijatelja, jednostavno ne podnosim.Uostalom, put u pakao popločan je dobrim namjerama! Po tom principu živim svoj život. Ja ne vjerujem u priče rekla – kazala, ne zanimaju me tračevi, tužibabe, informacije bez dokaza i općenito, mučna su mi moraliziranja svih vrsta i zadiranja u tuđe živote. Nikad ne znaš s kojim ciljem netko izdaje i stoji li iza te izdaje neki plan, od kojeg ima koristi. Ne znaš ni čini li to iz čiste zlobe i ljubomore, iako ti se možda njegov-njen potez čini plemenitim.
Nisam tip koji se opterećuje svojim privatnim životom, ne unosim u njega paranoju i uvijek se sama moram u sve uvjeriti. Živjeti u nelagodi i sumnji ne želim, ali jednako tako ni sa spoznajom da mi se radi iza leđa. Moglo bi se to nazvati neutralnim odnosom prema zbilji, pri čemu puštam da svatko sam odgovara višoj sili. Meni je naprosto jednostavnije živjeti kad znam da sam sve prepustila višim zakonima i višoj inteligenciji. Povjereno mi je na desetke tajni, možda i stotine, tko će ih brojati, više ih se i ne sjećam jer se njima niti malo ne opterećujem. Štoviše, najveći broj istih već sam zaboravila. Tajne su kod mene sigurne jer imam kontrolu nad vlastitim mislima. Njihovim sadržajem i moraliziranjem nad njima se ne bavim, to neka čini božji sud.

Ima tih ljudi, kojima možeš povjeriti svoj život i neće te iznevjeriti, ali ima i onih, kojima ne možeš povjeriti ni dvije ovce na čuvanje.
Uspjeli bi ih izgubiti ili bi ih gurnuli pred vuka. I dođe ti da takvima kupiš škare da si odsijeku jezičinu kad već ne znaju držati jezik za zubima. Takvi blesani nabijaju sami sebi toliku grižnju savjesti, kakvu ni Bog nikad ne nameće čovjeku. Osobno bježim od takvih, čim nanjušim opasnost, ali nekad se i ja zeznem. Kad je nešto top secret, onda je, jbga, top secret, taman da si na najvećim mukama. A za sve ostale, koji ne mogu imati kontrolu nad sobom i svojim mislima, osmišljene su psihoterapeutske seanse, crkvene ispovjedaonice i internetska stranica, na kojoj anonimno povjeravaju svoje misli i osjećaje. A za one kojima je milija primitivnija tehnika, postoji zemlja, u koju mogu prišapnuti tajne.

U svakom slučaju, tajnu je pametnije prišapnuti zemlji i zatrpati ju, nego se izlanuti pred osobama koje za nju nikako ne smiju znati. U suprotnom, riskirate puno toga, pa čak i da vas netko kazneno goni ili da se s vama fizički obračuna.
Na stotine tajni, u skraćenoj, ponekad i šaljivoj verziji razglednice, objavljeno je na jednoj instagram stranici. Da bi se uopće objavile, trebaju biti što kraće, skupljene tek u rečenicu i nipošto ne smiju imenovati osobu koje se tiču. U suprotnom se ne objavljuju jer postaju potencijalni trouble materijal, za koji se snosi i kaznena odgovornost. Piskaranjem takvih sadržaja, ljudi si olakšavaju pritisak koji im tajne nameću i drže ih na stranici tek određeni period, nakon čega se brišu. Možda time i skinu teret sa sebe, ali se postavlja pitanje, ne tovare li si tim činom novi teret na leđa, s obzirom da njihove tajne postaju dostupne čitavom svijetu na uvid? Kako je živjeti sa spoznajom da se netko ismijava iz tvojih najskrivenijih misli i djela i da te prije smatra kretenom i gubitnikom, koji sebe nikako nema pod kontrolom, nego pametnom i jakom osobom, koja gospodari sobom?!

Nemojmo se lagati, svi imamo tajne. Jedna američka psihološka studija kaže kako prosječan čovjek ima 13 tajni, a pet od njih nikad nije rekao nikome. Čuvati tajne nije lako, ali nekad morate, radi opasnih posljedica. No postoje i neke tajne koje ne bi naštetile nikome, a opet se nekim osobama čine krupnima.Istraživanja kažu i da žene imaju puno tajni pred svojim partnerima, a među tri najveće ubrajaju se seks sa više muškaraca nego što njihov partner misli, glumljenje orgazma, održavanje kontakta s bivšim partnerima. Doktor psihologije Tim Cole upozorava, ako postoji najmanja sumnja da partner neće s odobravanjem gledati na ženino iskustvo, ona će ga prešutjeti. Svaka treća žena će slagati i umanjiti broj partnera s kojima je bila i to onoliko koliko smatra da treba. Što se glumljenja orgazma tiče, istraživanja kažu da svaka dvadeseta žena uvijek glumi orgazam, a 75% ih održava kontakte s bivšima i to putem društvenih mreža.

O tajnama i posljedicama otkrivanja istih, slušamo, čitamo i učimo svakodnevno, na vlastitim i tuđim primjerima, a tajnama i izdajama bave se i književna djela, od kojih su mnoga ekranizirana.Dojmila me se tako nedavno odgledana epizoda Knightfall-a, o izdaji i kazni pa me podsjetila na izdaje koje doživimo od ljudi koje volimo i poštujemo najviše na svijetu.Prešutio bi templar Landry svoju vezu s francuskom kraljicom, šutio bi on vječno, da nije zlobnog Gawaina, koji otkriva njegovu najveću tajnu i namjerno ga izlaže najvećoj mogućoj opasnosti. I ponovno, upitan od Pape tko je žena s kojom je imao aferu, koja nosi njegovo dijete, Landry junački šuti, iako je izdan i čeka ga Papina kazna.Juda ne bi izdao Isusa da mu je bio odani prijatelj, ako vjerujemo Bibliji, za nikakva blaga svijeta. Ostao bi mu odan poput drugih apostola, da je njegova ljubav bila iskrena i snažna. Bogu je mrska izdaja, on ionako sve zna i vidi pa nitko nema potrebe izdavati nikoga. Naročito mu je mrska izdaja okrenuta protiv njega. Bog upozorava prvom zapovijedi da on jest jedini i da ne smijemo imati drugih bogova uz njega, da se klonimo idolopoklonstva. Zbog izdaje, Adam i Eva prognani su iz raja, a zbog njihovog grijeha kažnjeno je čitavo čovječanstvo. Tokom povijesti, ljudi su uporno griješili i okretali leđa jedni drugima, iako su bili svjesni posljedica i izdavali se za velike prijatelje i ljubavi.

Istina, jedna od zapovijedi upozorava da ne kažemo lažna svjedočanstva, ali nekad je potrebno lagati i prešutjeti kako bismo zaštitili sebe i drugoga, bez obzira radi li se o životnoj priči u mirnodopskim uvjetima ili kompliciranoj ratnoj situaciji. Ako pak ne vjerujemo u Boga i ne pridržavamo se zapovijedi, mi smo ti koji upravljamo glasom naše savjesti, čemu se onda bojati posljedica ako lažemo? Možda se ljudi zapravo boje sami sebe i vlastite kazne?Fenomen savjesti i krivnje pojašnjavaju stručnjaci, prije svega psiholozi, koji upozoravaju da nije problem sama laž, kao informacija, nego njeno vraćanje.Nekim ljudima tajne teško padaju na dušu, iako je sasvim sigurno da nitko za njih neće nikad doznati. Popratni efekti čuvanja tajni, prema nekim istraživanjima, psihičke su prirode i uzrokuju stres, anksioznost pa čak i depresiju. Kod nekih je ispitanika primijećena smanjena motorika i konfuznost. Ono što nam zapravo radi teret nisu same tajne, nego njihovo vraćanje u svijesti, odnosno neobjašnjiva aktivacija dijela mozga, koji uvijek iznova proživljava situacije. Što češće razmišljamo o tajni, to nas ona više muči, pojašnjavaju psiholozi, odnosno, čovjek si stalnim razmišljanjem o tajni sam nabija pritisak i krivnju. Najgore mu je s tajnama kad je sam, tada ima previše vremena za razmišljanje. Iz toga se da zaključiti kako samo osobe jakog uma i emotivno vrlo stabilne, mogu čuvati tajne, a da njima nisu opterećene.No postoji rješenje za problem onih koji se opterećuju tajnama, a to su druge osobe, no treba ih pažljivo birati. Preporučuju se stručnjaci, a ne prijatelji jer nikad ne možete biti sigurni da će tajnu 100% čuvati, dok se stručnjaci obavezuju na diskreciju i čuvanje tajne.Uostalom, nije li ono još Sokrat rekao „Želiš li da netko sačuva tvoju tajnu, prvo ju trebaš čuvati sam.“