NJEN SMJER JE TEŠKO PROMIJENITI Kad jednom krene lavina povreda, ona je skoro pa nezaustavljiva

Da li zbog ispijenog piva, nakon obilne pizze koju su podijelili nasred bračnog kreveta ili zbog grižnje savjesti, Teresa više nije izdržala.

– Moram ti nešto reći…- istisnula je iz sebe kroz suze – spavala sam s drugim. Dok sam bila na turneji…
Bunchy ju je prvo gledao s nevjericom, pa šutio otvorenih usta, a nakon toga su zaredala pitanja. Tko je on, što joj je došlo, kako se dogodilo, zašto. Sumnjao je u njenog partnera suborca na turneji, no ipak se ispostavilo da nije on, već neki slučajni gost, gledatelj. Ili je samo branila kolegu suborca. Mislila je da će ju istina spasiti, no samo je pogoršala stvar. Gutala je suze i ispričavala se nekoliko puta, ali izgleda nije pomoglo, pred sam kraj pete sezone, hladno joj je rekao da mu ostavi kćer i ode iz njegovog života. Taman kad su se pomirili i odjavili stan, odlučili se za novi početak. Ray je zeznuo stvar, zar mu je baš morao pokloniti Abbyn bar i time mu dati priliku da se predomisli i odluči za ostanak.

Ray je tako, potpuno nesvjesno, ne znajući za Teresinu nevjeru, pomogao uništiti teško bolestan, bratov brak. Ni u njegovom nisu cvale ruže, točnije, raslo je samo trnje i to desetljećima, iako su se Abby i on maksimalno trudili oprostiti jedno drugome uzajamnu nevjeru i početi ispočetka, s povjerenjem. No Ray ko Ray, opet nije održao obećanje, poskliznuo se prvom prilikom, što je bilo okidač za Abbyno teško psihičko i emotivno stanje, pad u ovisnost o alkoholu i duhanu, koje je u konačnici završilo teškom bolešću, iz koje se nije uspjela izvući. Uzalud se Ray trudio dati ljubav, kad je vidio da mu sve izmiče kontroli, sjetio se prekasno, više nije bilo vremena ni za ljubav, ni za povjerenje.

Ovo je ukratko sadržaj radnje moje omiljene serije, ali definitivno i stvar koja je posvađala i razdvojila milijune parova. No, nije nevjera jedini teren za gubljenje povjerenja. Povjerenje u partnera možemo izgubiti i kad nam nešto obeća, a ne ispuni naša očekivanja, u raznim područjima. Možemo ga izgubiti i kad se igra s našim osjećajima i živcima na razne načine. Koliki je prag naše tolerancije, ovisi o našoj osobnosti, prijašnjim iskustvima, željama i raspoloženju za oproste. Povjerenje je ljepilo koje drži vezu, kakva god ona bila, a kad ga nema, zapravo nemate ništa. Bez povjerenja u partnera-icu teže se opuštamo i upuštamo u pustolovine s njim-njom, svih vrsta, a neki ljudi bez povjerenja ne mogu funkcionirati i ne ulaze u ništa.

Iz opisanog sadržaja serije lako je primijetiti, da nije toliki problem oprostiti, nego je problem stati s povredama i početi se držati dogovora, čime povjerenje raste. Kad jednom krene lavina povreda, ona je skoro pa nezaustavljiva, njen je smjer teško promijeniti.
Koliko vam treba da nekome počnete vjerovati, ako ste ga/ju tek upoznali? Brzate li s povjerenjem jer je to ipak nova osoba u vašem životu ili treba proći određeni period da toj istoj osobi počnete vjerovati?

Zamislite samo da ste upoznali osobu koja vam na prvu sjeda, fizički, intelektualno, emotivno i ovakvu situaciju:

– Moraš znati nešto o meni, dušo. Meni možeš vjerovati.
Bez obzira na uvjerljivi ton glasa, ipak ste pogledali s nevjericom jer osoba pred vama ušla je s vama u vezu iako nije slobodna. Jako vam se sviđa i osjećaji vam mute razum. Hoćete li toj osobi vjerovati? Kako možete tako lako pokloniti povjerenje osobi koja već je s nekim u vezi, ali se žali da u istoj nije sretna? Hoćete li povjerenje dati na osnovu više informacija o njenoj vezi i suosjećanja? Ili ćete ipak vagati, da li pokloniti povjerenje ili ne i davati se s rezervom? Hoćete li pobjeći iz nove veze glavom bez obzira ili ostati u njoj jer vam se ta osoba jako sviđa i živjeti u nadi, da će taj odnos vremenom jačati, prerasti u nešto veće, kvalitetnije, bogatije od onog što trenutno imate? Možete li imati povjerenja, da će veza ići upravo u tom smjeru?

Situacija se dodatno komplicira ako ni vi niste slobodni. Kako vam uopće novi partner-ica može vjerovati, ako već jeste s nekim u vezi? Zašto vam poklanja bezrezervno povjerenje? Zbog zaljubljenosti ili naivnosti? Usuđujete li se riskirati, iako postoji velika šansa da vaš stalni partner/ica dozna za vas dvoje? Jeste li svjesni, da se jednom nagaženo povjerenje jako teško vraća i da nekim parovima to nikad ne uspije?

„Trust is a dangerous game“, reče jednom fejs frend, kojemu, vidi čuda, možete vjerovati, iako djeluje vrlo neozbiljno. Nekima, koji vam možda svojim izgledom ulijevaju povjerenje, baš i ne možete vjerovati. Ja nisam mogla, bez obzira na ugodan izgled i dobar image u javnosti, pali su na mom ispitu. Nisu se pokazali osobama, kakvima se predstavljaju i ne mogu im ponovno vjerovati.

„Očekivati da ljudi budu fer prema tebi, samo zato što si ti fer prema njima, isto je kao da očekuješ da te lav ne pojede, samo zato što ti ne jedeš lavove.“ Koliko puta ste samo pročitali ovu quote, ali ste i dlaje nastavili vjerovati u ljude i nastavili s očekivanjima?

Iako ste se nadali dobru, dobili ste loš tretman od slatkorječivih osoba, a od realista koristan savjet: „Oslobodi se očekivanja i bit ćeš sretan!“

Doista, očekivanja su opasna, drže nas u nadi i strahu. Očekivati znači vjerovati da ćete dobiti pozitivnu informaciju, potvrdu nečije vrijednosti, poštivanje dogovora. Očekivati pozitivan ishod, znači i vjerovati da su svi poput vas, a sebe smatrate poštenom, dobrom, iskrenom osobom. Jeste li zaista takvi ili si samo laskate? Nema bezgrešnih ljudi, ima samo manje i više grešnih. Svi smo mi barem jednom, na neki način, svjesno i nesvjesno povrijedili nekog i izigrali nečije povjerenje. Za neke ljude, ne ispuniti obećanje, okrenuti leđa bliskoj osobi, kad vas on/a najviše treba, isto je kao i učiniti preljub. Nema tu razlike, izdaja je izdaja, ma kakva ona bila, osjećaji su isti. Zaista, teško je procijeniti kome možete vjerovati jer izgled može prevariti, kao i pogledi i osmijesi. Ostaje dakle samo akcija i promatranje aktivnosti na dulji period, kao indikator nečije vrijednosti.

Samo vrijeme otkriva nečiju vjerodostojnost, ustrajnost i pravu narav i to najčešće onda, kad se opustimo i napokon počnemo osjećati sigurno i zaštićeno.

Kad smo kod povjerenja i mojih iskustava, vjerujem sebi i Bogu, s tim da za Boga nisam sigurna da ga ima, a sebe prilično dobro kontroliram, u puno situacija. Slabo vjerujem ljudima jer sam se uvjerila, nebrojeno puta, da su loši i sebični, čim im se pruži prilika ili da previše pažnje, razumijevanja i ljubavi. Rijetki su oni, koji zaista misle što kažu i imaju kočnice. Uglavnom komunikacija, kad shvate da su izigrali povjerenje, bude u stilu: “Ajooj, nisam htio-htjela, nisam znao-znala, mislio-mislila sam da radim dobru stvar, baš sam glup-glupača” uz obavezne pokušaje prebacivanja krivnje. E pa misliti je drek znati, to sam naučila još u djetinjstvu. Nije toliko bitna misao i riječ, nego akcija. Neki pametan čovjek, rekao je da nije teško raditi dobre stvari, nego je teško znati koje su to dobre stvari, a drugi je dodao, da je put u pakao popločan dobrim namjerama.Ljudi su puni tzv. dobrih namjera i drznu se biti svakakvi, čim se pruži prilika. Taman kad im počneš vjerovati, ponovno zaribaju stvar, tako da poklanjanje povjerenja vodi u neprekidno testiranje izdržljivosti, živaca, pomicanje granica i izluđivanje. Stoga se razumnim rješenjem čini vjerovanje s rezervom.

Kad se jednom povjerenje naruši, vraćanje povjerenja postaje dug i mukotrpan proces. Da, naravno da možete vratiti povjerenje, ali morat ćete se j***no potruditi i trebat će vremena, bez obzira gdje, kako i čime ste ga narušili. Morat ćete raditi sve one stvari koje povrijeđenom puno znače, od sitnica do značajnog poboljšanja vaše osobnosti. Morat ćete pitati partnera-partnericu što možete učiniti drugačije, bolje, što bi mu-joj odgovaralo. Morat ćete biti nježni, obzirni, zahvalni, intimniji. Morat ćete žrtvovati svoj ego, pogaziti ponos i poslušati potrebe i želje suprotne strane. Morat ćete izjaviti da želite biti osoba kojoj on-ona može vjerovati. Morat ćete se dokazivati na malim stvarima. Morat ćete pokazati interes za suprotnu stranu i biti joj na usluzi. Morat ćete pokazati da ste se zaista promijenili. Morat ćete razgovarati, o svemu i zajedno se potruditi da uspijete. I na koncu, kad jednom nešto dogovorite, morat ćete se čvrsto držati dogovora. Privatni odnosi ne razlikuju se puno od poslovnih. Štoviše, u poslovnim odnosima zrcali se vaš privatni svijet.

 

Foto: pixabay; portaloko.hr