Kolumna by Nives

OPASNE POSLJEDICE DOBNE DISKRIMINACIJE ‘Kud sad, s četrdeset, pedeset? Pored tolikih kredita i obveza?’

U mojim dvadesetima jedva sam čekala da budem starija jer su neki poslodavci skeptično gledali na moje mlade godine i za određenu vrstu posla tražili su veliko iskustvo, koje u toj dobi ni nisam mogla prikupiti. Neki od njih ne primijete da vam čine štetu.

 

Pričekala sam ih, ne par dana, ni tjedana, nego točno šest mjeseci, da pošalju barem odbijenicu, ako već nisam primljena na posao. Nije bilo ni poziva, ni intervjua, iako sam atraktivnoj ponudi za posao savršeno odgovarala, po svim uvjetima. Nije bilo niti jednog koji nisam udovoljavala, osim…

– Ma nisam trebala u Europass pisati datum rođenja, čim vide godine, neće dalje ni čitati. Njima treba mlada osoba, a pazi, bogatog iskustva – rekla sam dragom, nakon što sam poslala molbu za posao.

– Zašto, pa mlada si…još. Ako im zbilja odgovaraš i trebaš, budu te zvali na intervju. – reče mi on.

– Ma neće, nemoj biti naivan pa to je modni svijet, stvari tu funkcioniraju drugačije, poslovi se dijele nepravedno. Znam kakva je to ekipa, sve ljudi približne dobi, u ranim tridesetima. Ja bih među njima samo stršala, najstarija i s najviše iskustva, nekome bi to smetalo.

Zanimljivo,  piše „tražimo mladu osobu, spremnu na timski rad“ no nigdje ne spominje plaću, tako da sam bez veze slala, nemaju oni namjeru nikog platiti, nego se odužiti kroz reklamu, koja meni ne treba.

Pred nekih godinu i pol, pozvana sam na razgovor za neki posao, pokazali su veliki interes za mene i sve se činilo savršenim, dok nisu pitali koliko očekujem. Rekla sam svoje uvjete, čak sam bila spremna sniziti cijenu i naći se na pola puta, ali su mi dali do znanja kako su spremni samo na reklamu jer trenutno nisu u mogućnosti novčano nagraditi moj rad.

Wtf, mislila sam kasnije, stigavši kući, više ne znam je li to ponižavanje ili gruba hrvatska stvarnost pa svi imaju isti stil poslovanja, a pozovu na razgovor i kradu ti vrijeme. Zar stvarno netko misli, da će mu žena u četrdesetima, visokoobrazovana, s hrpom radnog iskustva u više različitih područja,  raditi za reklamu? Sve je ostalo na čujemo se, nakon kojeg smo se zaista čuli pa opet s čujemo se, u par navrata, nakon kojeg se više nismo čuli.

Razmišljala sam, je li problem u meni, koja ne pristajem na mrvice ili u mojoj dobi jer sam u tom ambijentu primijetila sve mlade osobe, mlađe od sebe barem deset godina, koje su vjerojatno puno fleksibilnije od mene, barem kad je riječ o nagrađivanju rada.

Na tu misao me potakla informacija, da puno mladih osoba zaista volontira na raznim poslovima, samo kako bi negdje upali i prikupili iskustva. Ali iskustva…pa ja ih imam koliko hoćeš i ne mogu si više priuštiti da sjedim i tipkam, u nekom zgođušnom ambijentu, samo radi reklame ili iskustva, kad me doma čeka more računa.

S obitelji i najbližim prijateljima, ponekad pričam o našem poslu i uvjetima zaposlenja, a svi su mi oni dali do znanja da se niti malo ne precjenjujem i da je potpuno u redu što držim do sebe. Neke prijateljice, moje dobi i starije, upozorile su me kako će s godinama ipak biti sve teže pronaći posao, od kojeg se može i fino živjeti.

Naprosto dolaze mlade snage i moraš imati jako puno sreće da negdje uopće upadneš. Doduše, sve opet ovisi o branši jer u nekim djelatnostima, poželjni su kandidati  s velikim iskustvom, prikupljenim po raznim firmama i s godinama, njihova vrijednost raste na business ljestvici.

Kako nije bilo uvjeta koji bi mi odgovarali, nije mi preostalo drugo, nego uzdati se ponovno u sebe i svoje vlastite snage te nastaviti voditi samostalan posao. No, priznajem, nekad me ta velika odgovornost i rokovi  iscrpljuju jer moj život nije samo moj posao i bilo bi dobro imati neki predah, da malo netko drugi misli o priljevu i mom nagrađivanju, umjesto mene.

I primjećujem, unatrag dvadeset godina, prisutnost dobne diskriminacije, koja napada djelatnike već u njihovim tridesetim godinama.

Stariji djelatnici smatraju se daleko manje fleksibilnima od mlađih, a mnogi poslodavci smatraju da oni nemaju puno tehnološke kompetencije. Stariji djelatnici smatraju se skupljima, manje fleksibilnima za putovanja i novitete u poslovanju, a kako godine odmiču, treba se znati boriti protiv tih nepoštenih i neutemeljenih, negativnih stereotipa.

U savršenom svijetu, dobna diskriminacija ne bi postojala, no kako je posla malo, a na tržištu je puno radne snage, jasno da postoje istiskivanja, na sve moguće načine pa tako i na osnovu dobnih granica.

Voljela bih znati, zašto se osobe iznad četrdeset, etiketira kao stare, prestare za neki posao, kad su još uvijek radno sposobne, imaju bogato iskustvo, koje mogu upotrijebiti za dobrobit firme i posla.

U nekim područjima i djelatnostima, ne možete na rukovodeću funkciju postaviti mladu osobu, ispod četrdeset, bez iskustva. Voljela bih znati, zašto im se rijetko daje prilika za zaposlenje, u razdoblju u kojem im najviše treba novac jer imaju svoje domove, obitelji i vjerojatno, školsku djecu, za koju treba izdvajati više novca, nego za novorođenčad i predškolski uzrast.

Voljela bih znati, zašto ih se često ignorira i rijetko poštuje njihov rad, kad je njihova kvaliteta neupitna, s obzirom na sami rad, puno radnog iskustva i iskustva u međuljudskim odnosima.

Voljela bih znati, zašto se misli da nemaju svježih ideja, ni entuzijazma, kad su još uvijek poletni i spremni učiti nove stvari.

Voljela bih znati, zašto im se nudi kompenzacija u reklami, kad oni odavno nisu početnici u svom poslu, niti se zadovoljavaju mrvicama.

Voljela bih znati, zašto se mlađim osobama daje prednost u zapošljavanju, kad su oni još uvijek upotrebljivi i korisni, iako su prešli četrdeset godina.

Vaše godine će žuljati Vašeg poslodavca, naročito ako ste žena. Možda ste uvjereni da nije tako, ali probajte ne ostati bez posla, iznad četrdeset, da se ne biste trebali uvjeriti u suprotno.

Moja je poznanica već bila nadomak pedeset, kad je izgubila skoro svaku nadu da će ikad ponovno raditi u struci. Nakon petnaest godina i raspada tvornice u kojoj je radila, napokon joj je pružena prilika da pokaže svoja znanja i vještine, za koje se školovala. Bila je sretna ko’ tranzistor, kad su joj napokon ukazali povjerenje.

Druga žena, frendica, napokon ima odraslu djecu i može se posvetiti sebi, svom zanimanju i poslu, ali ga ne nalazi u kasnim četrdesetima.

Često kaže: “Ma kud ću sad, skoro s pedeset i tko će me, pored toliko mlađih ljudi. Kraj tih novih generacija, nisam nikome zanimljiva, nitko ni ne čita moju molbu i životopis.”

Sjećam se, kako je tog dana, pred nekih osamnaest godina, kad nam je priopćeno da tvrtka ide u stečaj, u modelariji nastao muk. Šutjelo se tako desetak minuta, svatko je gledao u svoj kut i vrtio svoj scenarij, a na nekim licima mogao si primijetiti suze. Vidio si strah u očima nekih zaposlenica i čuo neizbježno pitanje “Kud sad, s četrdeset, pedeset? Pored tolikih kredita i obveza?

Nit si mlada, nit prestara. Imaš znanja i iskustva, ali ne i prilika, kao nekad, za zaposlenje. Rekoše mi da je meni lako, mlada sam, spakiram se i s dragim odem u Beč i zabole me. Da, donekle su bile u pravu, kad si mlad, nemaš velike obaveze, ako treba u sat vremena imaš spreman kovčeg i spreman si za putovanje i seljenje. Kako sam bila vezana tek pripravničkim ugovorom, koji je taman isticao u to vrijeme, zaista sam se po njegovom isteku, udala za dugogodišnjeg dečka i otišla s dragim u inozemstvo.

No danas sam u četrdesetičetvrtoj i malo  drugačije gledam na posao i život.

Kad ste žena u četrdesetima, u potrazi za poslom, neke stvari ne bi smjeli raditi. Kao npr. kukati, svakih nekoliko trenutaka pitati  za savjet, u vezi vlastitog izgleda i poslova, na koje se namjeravate prijaviti. Ne biste trebali pitati što upisati u životopis i pitati prijateljice što nositi na intervjue. Zašto? Zato što ste odrasla osoba i sve to odavno ste trebali znati sami i izgraditi samopouzdanje.

Ne možete se prodati svijetu preko vlastitih nesigurnosti, svijet vam ih neće kupiti. Neće ih platiti, svijet ih ne želi. Ne u vašim godinama. Vi morate znati u čemu ste najbolji i to trebate prodati.

Zaboravite dakle sve nesigurnosti, vezane uz izgled, bore, figuru, veličinu pozadine i zaboravite da se vraćate na posao, možda nakon deset i više godina jer ste do sada bili zauzeti brigom oko obitelji. Vi trebate stvoriti osobu koju netko želi zaposliti, odnosno, oni žele zaposliti osobu kakva vi želite biti.

Prihvatite dakle sebe i nemojte se na silu mijenjati i uljepšavati. Nekim poslodavcima je to poruka da želite prikriti nesigurnosti. Radije se naučite nositi sa svojim izgledom.

Nekim poslovima, poput onih vezanih uz TV, medije, modu i ljepotu, pristaju i gode pomlađena lica, ali u nekim drugim područjima, ona mogu izgledati namješteno i nestručno.

Živite li svoj život u kutiji, možda ćete svima izgledati savršeno izvana, no ako živite život van okvira, lice će vam biti poput karte, koja opisuje sve vaše aktivnosti. To je u neku ruku dobro, ako niste pretjerali s neurednim životom jer svaka linija vašeg lica ostavlja dojam ozbiljnosti i svjedoči vašu borbenost.

Preuzmite odgovornost za svoje uspjehe i pogreške, osvijestite svoje razloge za traženje posla. Pitat će vas o njima na intervjuu, ako ste radili veliku pauzu. Ako vas ne pozovu ni na intervju ili ne zaposle, uvijek možete pokrenuti vlastiti posao. Sigurno postoji neko područje u kojemu možete konkurirati.

Mladim snagama možete konkurirati usvajanjem najnovijih tehnoloških dostignuća. Možete započeti pisanje bloga, jače se povezati putem socijalnih mreža, iskoristiti svoje komunikacijske vještine. Bonus dobivate kad svoj blog napunite sadržajima koji zaista zanimaju čitateljstvo, a možete početi koristiti i razne mobilne aplikacije, čije korištenje je dokaz da idete ukorak s tehnologijom i tehnikom.

U čitavom svijetu, pa tako i kod nas, starije djelatnike se smatra onima koji su zapeli u svom načinu rada, u originalu “stuck in their ways.” Smatra se da oni više nemaju interesa za istraživanje i usvajanje novih vještina i da se čvrsto drže zastarjelih metoda, koje su davno usvojili. To naravno nije slučaj kod svih djelatnika, neki su itekako zainteresirani za nove metode i idu ukorak s trendovima. Istražuju nove medije, puno putuju i uče, bruse vlastitu kreativnost.

Sve navedeno, ako posjedujete ili ste spremni posjedovati, jasan je pokazatelj poslodavcu da ste spremni izaći iz zone komfora.

Zdravlje je esencijalna stvar koju lako zanemarujemo i uzimamo zdravo za gotovo, a u nekoj dobi, ono je pod povećalom poslodavca. Naime, starije djelatnike promatra se s oprezom jer zbog dobi postoje veći zdravstveni rizici, a time i rizici da nećete kvalitetno obavljati svoj posao, da ćete puno izostajati i zato poslodavca puno koštati.

Zato je bitno ostaviti dojam zdravlja i potruditi se očuvati zdravlje. To ne znači da trebate trenirati kao da se spremate za maraton, već u svoju svakodnevnu rutinu, uvrstiti ponešto fitness sadržaja. Iako je puno ljudi u četrdesetima, pedesetima jako dobrog zdravlja, poslodavci su skeptični pa ih treba uvjeriti da je s vama sve u redu.

To možete pokazati tako da birate sportski klub u koji ide i poslodavac ili neki timski sport, u kojemu možete pokazati da ste jednako dobri kao i mlađi kolege.

Iskustvo ništa ne znači, ako ga ne upotrijebite i ne pokažete svoje prednosti. To znači da trebate pokazati kako se snalazite u nekim kritičnim situacijama, kako npr. rješavate sukobe ili neku kompliciraniji zadatak, u kojemu će dobro doći iskustvo. Sve svoje prednosti nije dobro naturivati i naglašavati, posebno na intervjuu, ali ih ipak trebate upotrijebiti, suptilno, u pravoj mjeri, kad ste pred nekim izazovom i u prikladnom trenutku procesa intervjua, radi željenog cilja.

Dobna diskriminacija je stvarno pogrešna, na sve načine i protuzakonita, ali to neće spriječiti neke poslodavce da vas diskriminiraju.

U mojim dvadesetima jedva sam čekala da budem starija jer su neki poslodavci skeptično gledali na moje mlade godine i za određenu vrstu posla tražili su veliko iskustvo, koje u toj dobi ni nisam mogla prikupiti. Neki od njih  ne primijete da vam čine štetu.

Nemojte dopustiti da stereotipi umanje vaše samopouzdanje i jednostavno pokažite primjerom, da ste jednako dobri, ako ne i bolji u nekim područjima, od mlađih kolega.

Foto: pexels.com, portaloko.hr

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr

Avatar

Admin

About Author

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may also like

Inspiracija Kolumna by Nives

Udovoljavanje (ni)je trendy

“Dobro di si ti? Nigdje te nema?!” Pitam se, koliko puta ću još biti u iskušenju da britko odgovorim na
Inspiracija Kolumna by Nives

Zanimanje? Sponza

  Nekad popularni stihovi pjesme “sugar honey dečko moj, medeni poljubac je tvoj” danas bi lakše no ikad dobili inačicu