Otvorite se avanturi, zagrlite prirodu, spontano ojačajte duh i tijelo

„Kad vidiš bicikl ispred sebe, zaobiđi ga jer opasno je da vozi ispred tebe. Može biciklist pasti s bicikla pa ćeš biti kriva.“
Koliko puta sam već ovo čula, od auto škole, pred dvadeset godina pa do danas?Jer upravo u našem kraju, posebno u ovo doba godine, biciklista ima na cesti svakodnevno, ko mrava. Dobro, ne baš u tolikom mnoštvu, ali  gotovo u svakoj ulici barem dva.„Zaobiđi ga klinac kad ne zna voziti bicikl i nema pojma što hoće i kud hoće.“, mrmljam si u bradu kad ih sretnem, a kad sam u žurbi.

Danas je vrlo nezahvalno biti vozač automobila jer svima se nekud žuri i nekud jure, puni nervoze, a čak i biciklisti, svih dobi, za koje bi čovjek pomislio da bicikliraju iz čiste uživancije i razonode, načrčkaju se na cesti kao osice i glume automobile.

Voze posred ceste, pa krivudaju, malo lijevo, malo desno, pa se okreću, ubrzavaju, usporavaju, kao da ne znaju što žele.  Ali ovo nije tekst o nesavjesnim vozačima dvokotača već o biciklizmu, kao metodi relaksacije. Jer bicikl upravo tome služi, za ugodnu vožnju, uživanje u vožnji i relaksiranje.

Bicikl sam prvi put dobila za neki dječji rođendan, ne sjećam se više koji, ali znam da je bio u osnovnjaku. Sjećam se da je bio lijep, crvene boje, Rog tzv Poni, da sam s njega padala i razbijala se i da mi je dugo vremena bio prevelik jer sam ja bila mrvica, koja je jedva dosezala pedale.

Iako su mi rekli da je voziti bicikl isto kao i plivati, meni je bilo puno jednostavnije savladati plivanje. U plivanju sam rasturala, ali bicikl…mučio me neko vrijeme.

Namiještali su mi i guvernal i zic, a ja sam se još uvijek borila s vožnjom i čim bi me pustili samu, van kontrole, letjela sam skupa s tom hrpom metala. Kad sam se jednom pošteno razbila i vratila kući puna ogrebotina i masnica, zaključala sam ga u podrumu i pustila da tamo odspava, neko vrijeme. Bila sam jako ljuta na svoj Pony koji je odbijao poslušnost, ali i na sebe, što brže ne rastem.

A onda sam, nakon par godina, iznenada jednog nedjeljnog popodneva, kad sam mu bila u posjeti, dohvatila stari djedov veliki bicikl, sjela na njega i odvezla se u nepoznatom pravcu.

Kažem nepoznatom jer ni sama nisam znala kud idem i kud me ti veliki kotači voze. Razgledavala sam tako njegov rodni kraj, sa svih strana svijeta, potpuno zanesena prirodnim ljepotama i umalo zalutala. Jer tada nije bilo gps-a ni handyja pa si morao dobro pamtiti prijeđene dionice.

Jednom mi je pao lanac pa sam skoro razbila zube, ali bicikliranju na tom starom „kotaču“ uvijek sam se rado vraćala. Nosio je sobom dah starine i ulijevao mi nevjerojatnu sigurnost. Imao je ludo zabavno zvonce, koje se čulo čak iza desete kuće.

Svi su klinci u djedovom susjedstvu znali da ja stižem. S njim sam prešla kilometre i kilometre pokupskog kraja, ali ostalo je još jako puno neotkrivenog, za razgledavanje.

Upravo te uspomene, prošle su mi mislima neki dan, kad sam opet ugledala bicikliste, na glavnoj prometnici. „Pa što se ne vozikaš u prirodi, šumarcima, brdovitim stazama, kakav ti je to užitak voziti nasred ulice? Do trgovine možeš i pješke.“, mrmljala sam sebi u bradu.

I vidjevši one, zaljubljenike u vožnju na dva kotača, koji na krovovima svojih automobila, voze svoje metalic ljubimce na more i razna druga odredišta, poput riječnih kampova, u mom rodnom kraju. Oduševljenje biciklizmom primjetno je i na društvenim mrežama, posebno na Instagramu, pa se tako razni modeli ljubimaca na dva kotača, mogu vidjeti vezani uz ograde mostova, kao živopisne kulise, ali i u movingu, na zahtjevnim brdovitim stazama.

Biciklizam je dakle, ponovno in i dio lifestylea, brojnih ljubitelja zdravog načina života, prirode i fitnessa. U našoj obitelji do sada ih stanovalo nekoliko, čak dva odlična poznata modela posjedovao je dragi, kojemu je biciklizam jedan od omiljenih hobbyja.

Svojim ljubimcima na dva kotača, u tri različita grada, razgledao je sve i svašta, a dok sam ja uz Dravu, u Osijeku, unatrag deset godina gurala kolica sa sinom, on je biciklom napravio nekoliko krugova do Pampasa i Tvrđe, skoknuo do Donjeg grada i Baranje.

Bezuspješno me nagovarao da zamijenimo uloge, da isprobam njegove metalne ljubimce, no njegovi bicikli su djelovali zastrašujuće veliki i snažni, za sve moje apetite i vještine.

No danas…danas si razmišljam, kako bi bilo zgodno opet nabaviti jedan lijepi, elegantni ženski model i s njim potkraj radnog dana i vikendom, poći u vožnju i istraživanje.

A idealan odmor? Možda je to upravo  onaj, na dva kotača, sa svom potrebnom opremom. Na  njima je moguće povesti i svoj avanturistički duh te spremnost na iznenađenja i znatiželju.

Sreća je pritom već iza ugla, u prvom selu, gdje je moguće isprobati domaće specijalitete i u prvom potočiću, rijeci, gdje je moguće pronaći osvježenje. Ima ljudi, kojima je klasični odmor, na obali mora, vrlo naporan, iscrpljujuć i dosadan, koji su u potrazi za novim uzbuđenjima.

Sva uzbuđenja koja očekuju kriju se u unutrašnjosti kontinenta, u malim mjestima i zaseocima, šumarcima, uz obale rijeka i jezera. Vole upoznavati svaki komadić gotovo netaknute prirode, a svoj boravak začiniti dugim i zabavnim vožnjama na dva kotača.

Ti ljudi obožavaju vožnju biciklom, a zajedničko bicikliranje, s partnerima i djecom, sastavni je dio njihovog lifestylea. U svijetu je bicikliranje in već desetljećima, zahvaljujuć popularizaciji wellnessa, fitnessa, kao dijela lifestylea.

Okretanje zdravom načinu života, zapravo je nepotpuno bez okretanja prirodi i njenim ljepotama, a upravo vožnjom na dva kotača, moguće je potpuno otkriti čaroliju prirode  i uživati u njenim ljepotama i darovima.

U inozemstvu su neke od najljepših i najpoznatijih ruta smještene uz samu obalu mora i krivudaju prema unutrašnjosti Nizozemske, Belgije, Francuske.

U Nizozemskoj, zemlji u kojoj  još postoji najstariji bicikl u muzeju Paleis het Loo u Apeldoornu, gotovo svaki stanovnik posjeduje i vozi jedan, a  ravan krajolik idealan je teren za vožnju svih uzrasta, mnoštvom dionica.

Ruta oko Ijselmeera je najpoznatija, a Zuidersee ruta omogućuje izlet u prošlost, zahvaljujuć patricijskim kućama, kanalima i lukama, koje i danas pričaju o izletima nekadašnjih trgovaca i njihovih brodova u svijet.

Dodir s prošlošću donose i kontakti sa stanovnicima Edama, Volendama, koji u starim nošnjama šeću gradom, a tamošnja sela još uvijek žive od trgovine ribom, kruhom i keksima.

Golemi je to muzej na otvorenom, u samom srcu prirode, u kojemu se mogu vidjeti i stari mlinovi, srednjevjekovni puteljci, polderi, kanali, srednjovjekovne utvrde s pokretnim mostovima. Najmlađe je moguće odvesti u delfinarij u Harderwijku, a  stariji će uživati u putovanjima brodom, pored starih seoskih imanja i posjeti dvorcima.

Staze Vendee Velo, koje obavijaju obalu, poput vrpci, a protežu se uzduž starih željezničkih trasa, šumskih staza, sobom nose i mirise  pinija, mimoza, morske soli. Mirisi tako putuju s   biciklistima, prate ih na strani uz Atlantik.

Ruta prolazi uzduž obale i nastavlja prema poljima i šumama navodnjenima morskom vodom, prekrivenima visokim travama.
Staza je vrlo duga, preko tisuću kilometara, ali se izdvaja dionica od La Barre de Monts do Les Sables d Olonne, malih ribarskih mjesta i otok Ile dYeu.

Na deset kilometara otoka, biciklisti uživaju u svom malom raju, koji čine staze kroz borovu i hrastovu šumu, koje uvijek završavaju uz samo more.

U Belgiji, na biciklističkim stazama, izletnike – bicikliste mame belgijskim bombonijerama i pivskim proizvodima, a biciklističke staze se protežu po ravnim površinama i isprepliću uzduž idiličnih kanala.  Zahvaljujuć dobro razvijenom čvorištu puteva, što je belgijska specijalnost, nije se lako izgubiti.

Biciklira se uz pomoć brojeva, koji štede bicikliste potrage na karti. Putuje se tako da se zapišu čvorišta i slijede brojevi do odredišta. Putem je moguće uživati u živopisnim mirisnim krajolicima, koje dodatno obogaćuju i dobro očuvane utvrde, romaničke crkve, skrivena imanja i dvorci, s engleskim vrtovima te idilična sela poput Oud Rekena.

Tri tisuće duga staza nudi obilje atraktivnih sadržaja i doživljaja. Turistički djelatnici potrudili su se biciklistima iz svih dijelova svijeta osigurati brojne zabavne sadržaje.

No i naši krajevi nude vrlo zanimljive rute. Biciklističke staze u Istri, primjerice jedna od najpoznatijih staza Parenzana, idealan su način za otkrivanje njezinih prirodnih ljepota, a šume i potočići, konobe i podrumi, tajanstvene crkvice i drevne ruševine, odnosno sve prirodne i povijesne ljepote, umrežene su kroz više od 500 kilometara biciklističkih staza.

U zadnjih desetak godina broj biciklista na istarskim stazama ubrzano raste, a biciklizam u Istri vrlo je popularan. Prate ga i staze po drugim krajevima Lijepe naše, ne samo one uz obalu mora već i u unutrašnjosti. Primjerice, staze dugoreškog i karlovačkog kraja imaju svoje riječne posebnosti.

„Jedan od najboljih načina za upoznavanje prirode i uživanje u njoj zasigurno je vožnja biciklom. Manevrirajući na dva kotača na poseban se način povezujete i stapate s prirodom – ova aktivnost čini zdravima i dušu i tijelo.“, stoji na stranici tz – dugaresa.com.

Također se navodi da niti jedna druga aktivnost ne sadrži toliko mogućnosti i izazova koliko bicikliranje, a kao rute nude se dolina rijeke Mrežnice ali i brdske staze dugoreške planine Vinice, staze koje su savršeni biciklistički teren za bicikliste svih iskustava i očekivanja.

Okolica Duge Rese, osim biljnog, skriva i zanimljiv životinjski svijet, a osvježenje je nakon vrućeg ljetnog dana, moguće pronaći u najzelenijoj rijeci na svijetu, Mrežnici. Ovoj prirodnoj oazi opuštanja, bistroj vodi te nezaboravnim slapovima, ne može konkurirati niti jedan wellnes centar.

To vam i osobno garantiram jer je ovo moj rodni kraj, u kojemu sam još kao vrlo malo dijete, išla s ocem u ribolov i naučila plivati upravo u ovoj riječnoj ljepotici. Priroda je neopisivo lijepa, duž čitavog toka rijeke, a uz nju ima i dobre gastro ponude, s riječnim specijalitetima.

Bicikliranjem u ovom kraju očekuje vas nezaboravno iskustvo prepuno prirodne svježine i akcije, o čemu svjedoče i brojne posjete turista iz čitavog svijeta.

Najpoznatiji kamp u ovom području, Brig, započeo je s radom još pred petnaest godina, ugošćujući svega par obitelji, a danas je to super popularno ljetovalište s brojnim sadržajima, koje se širi i raste svake godine sve više.

I na kraju, razmišljate li zgrabiti svog ljubimca na dva kotača i krenuti u istraživanje prirode? Ja ozbiljno o tome razmišljam, zadnjih par tjedana, kako ove godine obogatiti godišnji odmor, novim sadržajima. Prijateljica reče „Dođi na Silbu, tamo se smiješ kretati samo na biciklu ili pješice.“

Usput, znate li sve  prednosti biciklizma?  Odlazak na vožnju biciklom, dobar je za srce i mišiće, a može poboljšati hod, ravnotežu i olakšati uspon  stepenicama te brdovitim predjelima.

Kažu da nikad ne zaboravite vožnju biciklom pa je možda upravo sad, u kasno proljeće, pravo  vrijeme za vožnju na dva kotača i uživanje u svim zdravstvenim prednostima biciklizma.

Za razliku od hodanja, kad opterećujemo noge, težina je kod bicikliranja usmjerena na kosti zdjelice pa je tako bicikliranje korisno za sve koji imaju probleme sa zglobovima i nefleksibilnošću, koji dolaze s godinama. Guranje pedala omogućuje aerobno vježbanje, koje je pak odlično za srce, mozak i krvne žile.

Aerobna tjelovježba također aktivira oslobađanje endorfina, tjelesnih kemikalija koje daju osjećaj ugode, zadovoljstva i sreće. Biciklizam gradi mišiće, u fazama kada se oni napinju. Koristite gluteusne mišiće na stražnjici, kvadriceps u bedrima i druge. Također jačaju i mišići stražnjeg dijela bedara i u prednjem dijelu kukova.

„Prednosti biciklizma su vezane uz  ravnotežu, hodanje, stajanje, izdržljivost i penjanje.”, kaže dr. Safran-Norton. Bicikliranje gradi i kosti te na razne druge načine pomaže zdravlju.

Cilj svakog putovanja biciklom je osim raditi na zdravlju, osjetiti snažno zajedništvo i povezanost s prirodom. Zajedničko bicikliranje je sinonim za zabavu i smijeh, zajednička otkrića, doprinos zdravlju, jačanje zajedništva.

Lijepi krajolici su u blizini, rute se brzo nađu, potrebno je samo malo volje, da se otvorimo novim avanturama.